www.youtube.com/.../watch?v=UH7mDVTfQuE

(žamor glasova)

(cvrkut ptica)

Mislim da se za mene

i mnogo drugih transrodnih djevojaka koje poznam

spavaća soba počne doimati poput utočišta.

To je prostor u kojemu se možemo osjećati sigurno

i možda ne moramo nositi s onime što postoji u svijetu.

Napravili smo repliku moje spavaće sobe

u prostoru same galerije.

Zaista imam osjećaj kao da pokušavam prikazati čitav jedan svemir,

gdje transrodne žene u svojoj sobi

kroje snove o svojoj bodućnosti i mogućnostima,

a možda čak i o tome kakav bi bio svijet

da nije takav kakav je.

[Puppies Puppies
(Jade Guanaro Kuriki-Olivo):]

[Radikalna transparentnost]

(žamor glasova)

Mjesta iz moje prošlosti

i mjesta o kojima sanjam za budućnost

preuzimaju ulogu vrta sobe.

Kada sam imala tumor na mozgu,

zaista sam CBD shvaćala kao sveti lijek,

kao što se shvaćao u japanskoj povijesti

i povijesti domorodačkih naroda Amerike.

Sanjam o tome da u budućnosti vodim farmu,

ali onda opet, teško je,

jer je okruženje u ruralnim mjestima

vrlo neprijateljski nastrojeno.

Zatim, vrata Torii se u šintoizmu

uvijek poimaju kao simbol svetoga mjesta.

Mislim da se na kraju sve to skupa slaže

tako da tvori pejzaž sjećanja

i jednu vrstu čežnje.

(žamor glasova)

Veliki dio života transrodne osobe

čini sveprisutni strah,

ali umjetnost je domena u kojoj se osjećam

kao da mogu sama diktirati neke stvari

i moja riječ vrijedi.

Radila sam u neprofitnoj organizaciji Trans Latina.

Dolazilo je sve više prilika u umjetnosti

pa sam si pomislila da bih možda u ovo

mogla uklopiti društveni rad.

To je započelo testovima za HIV u prostoru muzeja.

Nekada sam mislila:

"Ovo je aktivizam"

ili "Ovo je umjetnost"

ili "Ovo je eskapizam",

ali u stvarnosti se

puno toga počne ispreplitati.

♪ (smirujuća glazba) ♪

Tek smo bili prohodali

netom prije izložbe.

Čak se i sjećam da sam se osjećala loše.

Mislila sam: "Dobro, kako ću mu reći?"

- Ja nisam znao što da mislim o tome

jer nikada zapravo nisam upoznao osobu

koja stvara baš "umjetnost" umjetnost.

Kao pravu umjetnost.

Mislio sam da je to malo ludo na početku.

(smijeh)

Bio sam malo nervozan oko toga da me izloži,

jer sam ipak zatvorena osoba,

ali kad mi je sve pokazala, shvatio sam.

Bilo je odlično, genijalno.

(žamor glasova)

(hihot)

(mumljanje)

- Bila sam zahvalna što si bio ondje sa mnom,

tako da se ne moram osjećati usamljeno u akvariju.

Osjećaj da me se snima nije mi uvijek na površini svijesti,

ali ipak nikada potpuno ne odlazi.

Odrasla sam u Texasu.

Svi u mojoj školi imali su izloženo vatreno oružje

i osjećala sam se kao da se cijelo vrijeme moram skrivati.

Tako da sam prijatelje upoznavala na internetu

i živjela pod pseudonimom,

tako da bih rekla da je posredovanje putem ekrana

nešto o čemu sam oduvijek razmišljala.

Oduvijek sam ju smatrala nejasnom,

tu granicu između

onoga što dijeliš i onoga što ne dijeliš.

Znala sam da želim iskoristiti opnu

koja se pričvrsti na staklo

i jednostavno napravi maglu pritiskom prekidača.

Mislim da je to bio način da kažem:

"U redu, pustite me da živim iza ekrana

koji može biti online ili offline."

Očekivala sam da za publiku to neće biti dovoljno performansa,

ali, iskreno, za mene je bilo malo previše.

I tako sam pozvala prijateljice

da dođu u ovaj prostor,

da glume u teatru.

Tako nešto pomoću čega mogu aktivirati prostor

da ga ljudi u mom okruženju mogu iskoristiti.

♪ (tibetanska zvona) ♪

["Večer u kući transcendencije"
The New Museum]

♪ (tibetanska zvona) ♪

- Njegova cura naravno nije znala

da spava s trans ženama.

Bio je vrsta osobe koja bi tražila da sve ostaviš,

ali bio je i jedina osoba za koju bih to bila voljna učiniti,

jer je njegov odgovor bio: "Platit ću koliko god."

Nije mi se činilo sigurnim, iskreno,

ali to je bio dio posla.

- (zvučnik) Voljela bih misliti

da sam pomogla nekim svojim klijentima,

tako što sam im, u osnovi,

bila nelicencirani terapeut.

Ili što sam im pružila osjećaj

da su ljudska bića,

jer bih voljela isto to zauzvrat.

♪ (elektronička glazba) ♪

(Zvučnik) Kada ovjerene medicinske pomoćnice,

čistači, smetlari ili

ljudi u drugim okupacijama

koje se smatraju nepoželjnima

biraju svoj posao,

ne rade to kako bi se osjećali osnažnjeno.

- (Lexii) Da, bilo je... (smijeh)

- Da, budi iskrena, možeš reći što god.

- Bilo je jako smiješno.

Znači, imala je jedan daljinski,

ali u staklu su bili prorezi kroz koje

se moglo viriti unutra

i tako su neki ljudi pokušavali viriti,

pa bi Jade stisla dugme

i napravila da se sve opet vidi,

pa bi se oni prepali kao "Oh!"

- (smijeh)

Znači, svaki put bi me nasmijalo.

- Ali znaš li što je isto smiješno?

Ta razina radoznalosti od gledatelja.

Znači, mi to doživljavamo

samo postojeći, izlazeći van, doslovno.

Ljudi uvijek zure u nas,

jednostavno se počnem osjećati...

"Ti znaš da sam ja osoba, jelda?"

"Znaš da sam ljudsko biće?"

- Da, nekad je osjećaj kao da priređuješ nekakvu scenu,

imaš taj daljinski u ruci

i mislim da je to...

Mislim da je to sloboda.

- Ja to samo zovem "Moć".

Bio je to način da promislim ideju vidljivosti,

ali također i ideje otpora i odsutnosti.

Na određeni način ima djelovanje "povuci-potegni",

za što mislim da se nekada odražava u mojoj osobnosti.

Postanem jako bliska

i isto tako se povučem i zaklonim

ili opsjenim.

To je jedna čudna situacija,

u kojoj nisam mogla biti "ja",

morala sam biti druga osoba

na američkom Jugu, da preživim

a sada, kao izvođač

pokušavam biti čim više svoja

i učim kako glumiti na drugi način.