www.youtube.com/.../watch?v=UH7mDVTfQuE

(tihi žamor glasova)

(cvrkut ptica)

Mislim da se za mene

i puno drugih transrodnih djevojaka koje poznajem

spavaća soba počne doimati poput utočišta.

To je prostor u kojemu se možemo osjećati sigurno

i možda ne moramo nositi s onime što postoji u svijetu.

Napravili smo repliku moje spavaće sobe

u prostoru galerije.

Zaista imam osjećaj kao da pokušavam prikazati čitav jedan svemir,

gdje transrodne žene u svojoj sobi

kroje snove o svojoj bodućnosti i mogućnostima.

A možda čak i o tome kakav bi bio svijet

da nije takav kakav je

[Puppies Puppies
(Jade Guanaro Kuriki-Olivo):]

[Radikalna transparentnost]

Mjesta iz moje prošlosti

i mjesta o kojima sanjam za budućnost

preuzimaju ulogu vrta sobe

Kada sam imala tumor na mozgu,

zaista sam CBD shvaćala kao sveti lijek,

kao što se shvaćao u japanskoj povijesti

i povijesti domorodačkih naroda Amerike.

Sanjam o tome da u budućnosti vodim farmu

ali onda opet, teško je,

jer je okruženje u ruralnim mjestima

vrlo neprijateljski nastrojeno.

Zatim, vrata Torii se u šintoizmu uvijek poimaju kao simbol svetoga mjesta

Tako da mislim da se na kraju sve to skupa slaže

tako da tvori pejzaž sjećanja

i jednu vrstu čežnje.

(žamor glasova)

Veliki dio postojanja kao transrodna osoba

je sveprisutni strah u pozadini svega,

ali umjetnost je domena u kojoj se osjećam

kao da mogu sama diktirati stvari

i moja riječ vrijedi u nekim stvarima.

Radila sam u neprofitnoj organizaciji Trans Latina

Dolazilo je sve više prilika u umjetnosti

pa sam si pomislila da bih možda u ovo

mogla uklopiti društveni rad.

To je započelo testovima za HIV u prostoru muzeja

Nekada sam mislila, "Ovo je aktivizam"

ili "Ovo je umjetnost"

ili "Ovo je eskapizam",

ali u stvarnosti puno se

toga počne ispreplitati.

(smirujuća glazba)

Tek smo bili prohodali

netom prije izložbe.

Čak se i sjećam da sam se osjećala loše,

kao, "Dobro, kako ću mu reći?"

- Ja nisam znao što da mislim o tome

jer nikad nisam upoznao osobu koja radi

baš umjetnost umjetnost

kao, pravu umjetnost.

Mislio sam da je to malo ludo na početku

(smijeh)

Bio sam malo nervozan oko toga

da me izloži

jer ipak jesam zatvorena osoba,

ali kad mi je sve pokazala, shvatio sam.

Bilo je odlično, genijalno.

- Bila sam zahvalna što si ondje sa mnom,

da ne moram biti sama u akvariju

Osjećaj da me se snima

nije mi uvijek na površini svijesti,

ali ipak nikada potpuno ne odlazi.

Odrasla sam u Texasu.

Svi u mojoj školi imali su izloženo vatreno oružje,

i osjećala sam se kao da se cijelo vrijeme moram skrivati.

Tako da sam prijatelje upoznavala na internetu

i živjela pod pseudonimom

tako da bih rekla da je

posredovanje putem ekrana

nešto o čemu sam oduvijek razmišljala.

Oduvijek sam ju smatrala nejasnom,

tu granicu između

onoga što dijeliš i onoga što ne dijeliš.

Znala sam da želim iskoristiti

opnu koja se pričvrsti na staklo

i jednostavno napravi maglu

pritiskom prekidača.

Mislim da je to bio način da kažem...

"U redu, pustite me da živim iza ekrana

koji može biti online ili offline."

Mislila sam da će to biti dovoljno

glume za ljude ili nešto

ali, iskreno, za mene je bilo malo previše.

I tako sam pozvala prijatelje

da dođu u ovaj prostor

da glume u kazalištu

Takve stvari pomoću kojih

mogu aktivirati prostor i

ljudi u mom okruženju ih mogu iskoristiti.

(Zvonjava)

- Njegova cura naravno nije znala

da spava s trans ženama

Bio je tip osobe koji bi

tražio od tebe da sve ostaviš,

ali bio je i jedina osoba

za koju bih to bila voljna učiniti,

jer je njegov odgovor bio

"Platit ću koliko god"

Nije mi se činilo sigurnim, iskreno

ali to je bio dio posla.

- (zvučnik) Voljela bih misliti

da sam pomogla svojim klijentima

tako što sam im u osnovi

bila nelicencirani terapeut.

Ili što sam im dala osjećaj

da su ljudska bića

jer bih voljela isto to zauzvrat.

(Glazba)

- Kada ovjerene medicinske sestre, asistenti,

čistači, smetlari ili

ljudi u drugim okupacijama

koje se smatraju nepoželjnima

biraju svoj posao

ne rade to kako bi se osjećali osnažnjeno.

- (Lexii) Da, bilo je... (smijeh)

- Da, budi iskrena, možeš reći što god.

- Bilo je jako smiješno.

- Znači, imala je jedan daljinski,

ali u staklu su bili prorezi kroz koje

se moglo viriti unutra

i tako su neki ljudi pokušavali viriti

pa bi Jade stisla dugme i napravila da

se sve opet vidi

pa bi se oni prepali kao "Oh!"

- (smijeh)

Znači, svaki put bi me nasmijalo.

- Ali znaš što je isto smiješno

ta razina radoznalosti od gledatelja.

Znači, mi to doživljavamo svaki dan

samo postojeći, izlazeći van, doslovno.

Ljudi uvijek zure u nas,

jednostavno počnem se osjećati

"Ti znaš da sam ja osoba?", jelda

"Znaš da sam ljudsko biće?"

- Da, nekad je osjećaj kao da si nekakva predstava

- Da

- I imaš taj daljinski u ruci

i mislim da je to...

Mislim da je to sloboda.

- Ja to samo zovem "Moć"

Bio je to način da nekako

promišljam vidljivost

ali isto tako i otporu i odsutnosti

ima taj utjecaj povuci-potegni

koji mislim da se nekada odražava

i u mojoj osobnosti,

postanem jako bliska

i isto tako se povučem i zaklonim

ili opsjenim

To je nešto tako čudno,

gdje nisam mogla biti "ja"

morala sam biti druga osoba

na jugu, da preživim

a sada, kao izvođač

pokušavam biti čim više svoja

i učim kako glumiti na drugi način