Laura Carstensen: Stariji ljudi su sretniji

U 20. stoljeću smo dodali jedinstven broj godina na naš životni vijek, no da li je kvaliteta života jednako dobra? Iznenađujuće, jest! Na TEDxWomen psihologinja Laura Carstensen pokazuje istraživanje koje prikazuje da ljudi kako stare postaju sretniji, zadovoljniji i imaju pozitivniji pogled na svijet.

Ljudi žive duže

i društva postaju sivija.

Slušate o tome cijelo vrijeme.

Čitate o tome u novinama.

Slušate o tome na tv-u.

Ponekad sam zabrinuta

da toliko slušamo o tome

da smo počeli prihvaćati duži život

s dozom zadovoljstva,

čak spokoja.

No bez greške,

duži život može

i vjerujem da će

unaprijediti kvalitetu života

u svim životnim dobima.

Da bismo ovo stavili u perspektivu,

dozvolite mi da se odmaknem na minutu.

Više je godina dodano

na očekivani prosječni životni vijek

u 20. stoljeću,

no što je dodano

tijekom cijelog prošlog tisućljeća

ljudske evolucije sveukupno.

U treptaj oka

smo gotovo udvostručili duljinu vremena

koje živimo.

Pa ako ste ikada osjećali da niste baš povezali sve ovo
vezano uz starenje

nemojte se zabrinjavati.

To je prava novost.

Zato što su stope plodnosti pale

tokom samog perioda

kada je očekivani životni vijek rastao,

ta piramida

koja je uvijek predstavljala distribuciju godina u populaciji

s mnogo mladih na dnu

obavijenih malim šiljkom starijih ljudi

koji su uspjeli i preživjeli do starosti

je preoblikovana

u pravokutnik.

A sada, ako ste tip osobe

koja se ježi od statistike populacije

to su ti koji bi to trebali raditi

jer to znači

da je po prvi puta u povijesti čovječanstva

većina djece rođena

u Razvijenom Svijetu

i ima mogućnost

odrasti.

Kako se to dogodilo?

Pa, nismo genetički jači no što su naši preci bili

prije 10.000 godina.

Ovaj porast u očekivanom trajanju životnog vijeka

je nevjerojatan proizvod kulture --

teško iskušenje

koje drži znanost i tehnologiju

i širok raspon promjena u ponašanju

koje su poboljšale zdravlje i blagostanje.

Kroz kulturne promjene,

naši su preci

uvelike eliminirali ranu smrt

pa ljudi sada mogu u potpunosti živjeti svoje živote.

Postoje problemi povezani sa starenjem --

bolesti, neimaština, gubitak društvenog statusa.

Teško je počivati na lovorikama.

No, što više učimo o starenju,

postaje nam sve jasnije

da je zamahivanje nizbrdnim tokom

veoma netočno.

Starenje donosi neke prilično nevjerojatne napretke --

povećava znanje, stručnost --

i emocionalne aspekte životnog poboljšanja.

Točno je,

stariji ljudi su sretni.

Sretniji su od ljudi u srednjim godinama,

i zasigurno od mlađih ljudi.

Studija za studijom

dolazi do istog zaključka.

Centri za kontrolu bolesti su nedavno proveli anketu

u kojoj su ispitanike jednostavno pitali da im kažu

da li su doživjeli značajnu psihološku opasnost

u proteklom tjednu.

Manje starijih ljudi je potvrdno odgovorilo na to pitanje

od ljudi u srednjim godinama,

i također mlađih ljudi.

Nedavna Gallupova anketa

je pitala učesnike

koliko stresa, brige i ljutnje

su doživjeli u proteklom danu.

Stres, briga i ljutnja

opadaju s godinama.

Društveni znanstvenici nazivaju ovo paradoksom starenja.

Na kraju svega, starenje nije lako.

Upitali smo razne vrste pitanja

da bismo vidjeli možemo li ponoviti ovo saznanje.

Pitali smo da li je moguće

da trenutne generacije starijih ljudi

jesu i oduvijek su bile

najčuvenije generacije.

Stvar je u tome da mlađi ljudi danas

možda ne mogu tipično doživjeti ta poboljšanja

za vrijeme starenja.

Pitali smo

da li možda stariji ljudi samo pokušavaju staviti
pozitivan krug

na inače depresivno postojanje.

(Smijeh)

No što smo više pokušavali poreći ovo saznanje,

pronalazili smo sve više dokaza

koji ga podržavaju.

Prije mnogo godina, moji kolege i ja smo se udružili u istraživanje

gdje smo pratili istu grupu ljudi tokom perioda od 10 godina.

Izvorno je uzorak bio između 18 i 94 godine.

Proučavali smo da li i kako se njihovi emocionalni doživljaji mijenjanju

kako su starili.

Naši sudionici su nosili elektronske dojavljivače

tjedan dana

i mi bismo im se javljali tokom dana i večeri u nasumična doba.

Svaki puta kada bismo im se javili

zamolili bismo ih da nam odgovore na nekoliko pitanja --

Na skali od jedan do sedam, koliko ste trenutno sretni?

Koliko ste trenutno tužni?

Koliko ste trenutno frustrirani? --

kako bismo mogli dobiti osjećaj

toga koju vrstu emocija i osjećaja su imali

u svojim dnevnim životima.

Upotrebljavajući ovo intenzivno istraživanje

pojedinaca,

otkrili smo da nije jedna određena generacija

ta kojoj ide bolje od ostalih

već su isti pojedinci tijekom vremena

prijavljivali relativno veće

pozitivno iskustvo.

Vidite ovu blagu krizu

u vrlo visokoj životnoj dobi.

I postoji blaga kriza.

No ni u jednom trenu se ne vraća

na razine koje vidimo

u ranoj zreloj dobi.

Zaista je prejednostavno

reći da su stariji ljudi "sretni."

U našem su istraživanju pozitivniji

no skloniji su od mlađih ljudi

doživljavanju miješanih emocija --

tuga u isto vrijeme kad doživljavate sreću;

znate, ta suza u oku

kad se smiješite prijatelju.

Drugo istraživanje je pokazalo

da se stariji ljudi tugom bave

ležernije.

Lakše prihvaćaju tugu od mlađih ljudi.

Sumnjamo kako bi to moglo pomoći objašnjenju

zašto su stariji ljudi bolji od mlađih ljudi

u rješavanju veoma nabijenih emocionalnih konflikata i rasprava.

Stariji ljudi mogu sagledati nepravdu

sa sažaljenjem,

no ne i očajanjem.

I sve su stvari jednake,

stariji ljudi upravljaju svojim kognitivnim izvorima,

poput pažnje i pamćenja

do pozitivne informacije više od negativne.

Ako pokažemo starijim, mlađim i ljudima srednje dobi slike

poput ove koju vidite na ekranu

i kasnije ih pitamo

da se prisjete slika koje su vidjeli,

stariji ljudi, ali ne i mlađi ljudi,

se sjećaju više pozitivnih slika

od negativnih.

Upitali smo starije i mlađe ljude

da pogledaju lica u laboratorijskim istraživanjima,

neka koja se mršte, a neka koja se smiju.

Stariji ljudi gledaju prema nasmiješenim licima

i miču pogled s namrštenih, ljutih lica.

U dnevnom životu,

je ovo prevedeno kao veći užitak

i zadovoljstvo.

No, kao društveni znanstvenici, nastavili smo ispitivati

o mogućim alternativama.

Rekli smo da možda stariji ljudi

prijavljuju više pozitivnih emocija

zato što su kognitivno oštećeni.

(Smijeh)

Rekli smo, može li biti

da su pozitivne emocije jednostavno jednostavnije za obradu od negativnih emocija,

pa se prebacite na pozitivne emocije?

Možda su neuralni centri u našem mozgu

degradirani tako

da nismo više u mogućnosti obrađivati negativne emocije.

No to nije slučaj.

Većina mentalno jakih starijih odraslih osoba

su oni koji najčešće pokazuju ovaj efekt pozitivnosti.

Pod uvjetima gdje je to zaista važno,

stariji ljudi obrađuju negativnu informaciju

jednako dobro kao i pozitivnu informaciju.

Kako je to moguće?

U našem istraživanju,

otkrili smo da su te promjene

bitno temeljene

u jedinstvenoj ljudskoj sposobnosti da kontrolira vrijeme --

ne samo vrijeme na satu i kalendaru,

već životno vrijeme.

I ako postoji paradoks starenja,

to je prepoznavanje da nećemo živjeti zauvijek

koje mijenja naš pogled na svijet

na pozitivne načine.

Kad su vremenski obzori dugi i nejasni,

kao što obično jesu u mladosti,

ljudi se stalno pripremaju,

pokušavajući upiti sve informacije koje mogu

riskirajući, istražujući.

Možemo provoditi vrijeme s ljudima koje čak ni ne volimo

jer je to na neki način zanimljivo.

Možemo naučiti nešto neočekivano.

(Smijeh)

Idemo na spojeve na slijepo.

(Smijeh)

Znate, na kraju svega,

ako ne uspije, uvijek postoji sutra.

Ljudi iznad 50.

ne idu na spojeve na slijepo.

(Smijeh)

Kako starimo,

naši vremenski obzori se smanjuju

i naši se ciljevi mijenjaju.

Kad prepoznamo da nemamo svo vrijeme ovog svijeta,

najjasnije vidimo svoje prioritete.

Manje marimo za trivijalne stvari.

Uživamo u životu.

Zahvalniji smo,

otvoreniji izmirenju.

Ulažemo u emocionalno važnije dijelove života,

i život postaje bolji,

pa smo iz dana u dan sretniji.

No taj isti pomak u perspektivi

nas vodi do manje tolerancije no ikad

za nepravdu.

Do 2015.

u SAD-u će biti više ljudi

koji imaju više od 60 godina

nego što ima ljudi ispod 15 godina.

Što će se dogoditi društvima

koja su prepuna starijim ljudima?

Brojevi neće odrediti

ishod.

Kultura hoće.

Ako uložimo u znanost i tehnologiju

i pronađemo rješenja za stvarne probleme

s kojima se stariji ljudi suočavaju

i kapitaliziramo se

na same stvarne snage

starijih ljudi,

onda dodane godine života

dramatično mogu poboljšati kvalitetu života

u svim godinama.

Društva s milijunima

talentiranih, emocionalno stabilnih stanovnika

koji su zdraviji i školovaniji

od bilo koje generacije prije njih,

potkovani znanjem

o praktičnim stvarima života

i motivirani

rješavanjem velikih problema

mogu biti bolja društva

no što je ikada poznato.

Moj otac, koji ima 92 godine

voli reći

"Prestanimo pričati samo o

tome kako spasiti starce

i počnimo pričati o tome

kako da oni spase sve nas."

Hvala vam.

(Pljesak)