Borba za dane mentalnog zdravlja učenika

Škola može biti ispunjena stresom, anksioznošću, napadima panike i pregorijevanjem - ali ne postoji formalna odredba za učenike koji trebaju postaviti svoje mentalno zdravlje kao prioritet. Hailey Hardcastle objašnjava zašto je potrebno da škole ponude dane mentalnog zdravlja i daju učenicima vrijeme kako bi vježbali emocionalnu higijenu bez stigme. Uključite se i naučite kako su ona i njen tim sastavljen od drugih učenika pretvorili svoju ideologiju u zakon.

Kada sam bila dijete,

moja mama i ja došle smo do dogovora.

Dopustila mi je da uzmem tri dana odmora
za svoje mentalno zdravlje svaki semestar

dokle god i dalje dobro
obavljam školske obaveze.

Ovo je bilo jer sam put
svog mentalnog zdravlja

započela sa šest godina.

Uvijek sam bila ono što su
moji učitelji nazivali "borcem",

ali kasnije smo saznali da
imam anksioznost uzrokovanu traumom

kao i kliničku depresiju.

Odrastanje je zbog toga bilo teško.

Brinula sam se zbog puno
stvari koje nisu brinule drugu djecu

i škola je ponekad bila nepodnošljiva.

Ovo je rezultiralo mnogim slomovima,

paničnim napadima -

ponekad sam bila jako produktivna,

a drugim danima
ništa nisam mogla napraviti.

Sve se ovo događalo u vrijeme

kada se o mentalnom
zdravlju nije razgovaralo

ovoliko kao sada, pogotovo

o mentalnom zdravlju mladih.

Tijekom nekih semestara
iskoristila sam sve dane za odmor.

Tijekom drugih mi nisu bili potrebni.

Ali činjenica da su uvijek bili opcija

je ono što me činilo sretnom,
zdravom i uspješnom učenicom.

Sada te vještine koje sam
naučila kao dijete koristim

kako bih pomogla drugim učenicima
s izazovima u mentalnom zdravlju.

Danas sam ovdje kako bih vam ponudila uvid
u svijet mentalnog zdravlja tinejdžera:

što se događa, kako smo tu dospjeli
i što možemo učiniti?

Ali prvo je potrebno da razumijete

da iako nemaju svi dijagnosticiran
mentalni poremećaj poput mene,

apsolutno svi -

svi vi imate mentalno zdravlje.

Svi mi imamo mozak
o kojemu je potrebno brinuti

na sličan način kao
što brinemo o fizičkoj dobrobiti.

Naša glava i tijelo povezani su
više nego samo našim vratom.

Mentalni poremećaj može se
manifestirati i fizičkim simptomima,

kao što su mučnina, glavobolja,
nesvjestica i kratak dah.

Kako na sve nas
utječe mentalno zdravlje,

ne bismo li trebali smišljati
rješenja dostupna svima nama?

To me dovodi do drugog dijela moje priče.

U srednjoj sam školi

postala dosta dobra u
baratanju svojim mentalnim zdravljem.

Bila sam uspješna učenica

i predsjednica Udruženja
vijeća učenika Oregona.

Ali u to sam vrijeme počela shvaćati da je

mentalno zdravlje puno veći
problem nego za mene samu.

Nažalost, u mome rodnome
gradu počinjeno je više samoubojstava

tijekom moje prve godine u srednjoj školi.

Vidjela sam kako su te
tragedije potresle cijelu zajednicu,

i kao predsjednica
udruženja cijele države,

počela sam slušati sve više primjera

od drugih studenata u čijem
se gradu odvijalo isto.

Tako smo 2018. na
godišnjem ljetnom kampu

održali forum s oko
100 učenika srednjih škola

da bismo raspravljali
o mentalnom zdravlju mladih.

Što bismo mogli učiniti?

Ovom smo razgovoru pristupili
s ogromnom količinom empatije

i iskrenosti,

i rezultati su bili zapanjujući.

Najviše me pogodilo to

da je svaki od mojih vršnjaka imao priču

o krizi s mentalnim zdravljem
u svojoj školi,

neovisno dolaze li iz malog
grada u istočnom Oregonu

ili iz srca Portlanda.

Ovo se događalo svugdje.

Proveli smo i istraživanja

i otkrili kako je samoubojstvo
drugi vodeći uzrok smrti

mladih između 10 i 24 godine u Oregonu.

Drugi vodeći uzrok.

Znali smo da nešto moramo učiniti.

Tako smo nekoliko sljedećih mjeseci

napravili odbor nazvan
Učenici za zdraviji Oregon,

i odlučili smo stati na kraj
stigmi prema mentalnom zdravlju.

Htjeli smo i mentalno zdravlje
u školama staviti kao prioritet.

Uz pomoć nekih lobista i
nekoliko stručnjaka za mentalno zdravlje

iznijeli smo prijedlog zakona House 2191.

On omogućava učenicima da uzmu
slobodne dane radi mentalnog zdravlja

isto kao što bi ih uzeli
da se radi o fizičkom.

Jer često taj jedan dan

čini razliku između
osjećanja da smo bolje

ili puno lošije -

slično danima koje je moja mama
prije omogućila meni.

Tako smo idućih mjeseci

lobirali, istraživali i
napravili kampanju za naš prijedlog

i u lipnju 2019.
postao je zakonom.

(Pljesak)

Ovo je bio ključan trenutak
za učenike u Oregonu.

Evo primjera kako to funkcionira sada.

Recimo da učenik ima jako težak mjesec.

Osjeća se preplavljeno,
preopterećeno poslom

i počinje zaostajati u školi
te zna da mu treba pomoć.

Možda nikad nije pričao s
roditeljima o mentalnom zdravlju,

ali sad postoji zakon o tom
koji pomaže inicirati taj razgovor.

Roditelj i dalje treba biti taj
koji školi opravdava izostanak,

što znači da zakon nije
slobodna propusnica za učenika,

ali najbitnije,

sad kad škola izostanak bilježi
kao dan za mentalno zdravlje,

ona može pratiti

koliko učenika koristi
izostanke za mentalno zdravlje.

Ako učenik koristi previše,

uputit će ga se školskom
savjetniku na razgovor.

Ovo je važno jer možemo
otkriti učenike s problemima

prije nego je prekasno.

Jedna od glavnih stvari koje
smo čuli na forumu 2018. je

da je često iskoračiti i
potražiti pomoć najteže.

Nadamo se da će ovaj zakon pomoći u tome.

Ovo neće samo odmalena učiti
djecu kako voditi računa o sebi

i vježbati brigu o sebi te
upravljati stresom,

nego im doslovno može spasiti život.

Sada studenti iz više različitih
država pokušavaju podržati ove zakone.

Trenutno radim s učenicima iz
Californije i Colorada

kako bi učinili isto.

jer vjerujemo učenici svugdje

zaslužuju šansu osjećati se bolje.

Na stranu sa svim
praktičnim razlozima i tehnikalijama,

House Bill 2191 veoma je poseban
zbog ključnog koncepta u svojoj podlozi:

fizičko i mentalno zdravlje jednaki
su i kao takve ih je potrebno tretirati.

Zapravo, oni su povezani.

Uzmimo zdravstvenu skrb kao primjer.

Razmislite o KPR-u
(reanimaciji).

Ako biste ikad bili u situaciji u
kojoj ste trebali obaviti KPR,

biste li voljeli barem malo
znati o tome što napraviti?

Razmislite za sebe -

vjerojatno da, jer vježbe KPR-a nude
se u većini škola, na radnim mjestima,

čak i online.

Imamo čak i pjesme koje idu uz to.

Ali što je s brigom o mentalnom zdravlju?

Znam da sam ja vježbala KPR
u sedmom razredu na predmetu o zdravlju.

Što bi bilo da sam u sedmom razredu
učila kako upravljati mentalnim zdravljem

ili kako odgovoriti
na krizu mentalnog zdravlja?

Voljela bih vidjeti svijet
gdje svatko od nas ima alate i vještine

da pomogne prijatelju,
suradniku, članu obitelji

ili čak strancu koji
prolazi kroz krizu mentalnog zdravlja.

I ti bi resursi pogotovo
trebali biti dostupni u školama

jer je to ono s
čime se većina učenika bori.

Drugi koncept za koji se iskreno
nadam da ćete ponijeti danas sa sobom

je da je uvijek ok ne biti ok,

i da je uvijek ok uzeti pauzu.

Ne mora biti cijeli dan;

nekad to nije moguće.

Ali može biti nekoliko trenutaka
tu i tamo da provjerite jeste li u redu.

Mislite o tome kao o utrci,

utrci na duge staze.

Ako sprintate na samom
početku, pregorjet ćete.

Možete se čak i povrijediti
previše se naprežući.

Ali ako uhvatite tempo,

ako usporite, nekada i namjerno,

i u drugom trenutku ubrzate,

vjerojatnije ćete biti uspješniji.

Zato vas molim,

pazite jedni na druge,

pazite na djecu i
tinejdžere u svome životu,

pogotovo one za koje se
čini da drže sve konce u rukama.

Izazovi mentalnog zdravlja neće nestati,

ali kao društvo

možemo naučiti upravljati njima
i voditi računa jedni o drugima.

I pazite na sebe, također.

Kao što bi moja mama rekla:

"Svako malo, napravite pauzu."

Hvala.

(Pljesak)