Ova je teniska ikona utabala put ženama u sportu

Teniska legenda Billie Jean King nije samo pionirka ženskog tenisa - ona je pionirka u borbi za plaće žena. U ovom opuštenom razgovoru govori o identitetu, ulozi sporta u društvenoj pravdi i slavnom meču protiv Bobbyja Riggsa, Borbi spolova.

Billie Jean King: Pozdrav svima!

(Pljesak)

Hvala, Pat.

Hvala!

Dirnuli ste me...

(Smijeh)

Pat Mitchell: I treba!

Kada sam ponovno gledala
snimku meča,

mora da ste se osjećali kao
da sudbina svih žena na svijetu

ovisi o svakom vašem udarcu.

Jeste li se tako osjećali?

BJK: Prvo, Bobby Riggs -- bio je
nekadašnji svjetski broj jedan,

nije bio neki bezveznjak.

Bio je moj junak i divila sam mu se.

I zbog toga sam ga i pobijedila,
jer ga poštujem.

(Smijeh)

Istina je - moji su roditelji, a posebno
tata govorili:

"Poštuj svoje protivnike i ne
potcjenjuj ih, nikad."

I imao je pravo,
potpuno je bio u pravu.

Ali radilo se o društvenoj promjeni.

I bila sam jako nervozna kad
god bismo najavljivali meč,

jer sam osjećala da je
težina svijeta na mojim ramenima.

Mislila sam da će se žene unazaditi
barem 50 godina ako izgubim.

Prava žena unaprijedila su se godinu
ranije - 23. lipnja 1972..

A što se tiče profesionalnih tenisačica --

nas devet je 1970. potpisalo
ugovor na jedan dolar --

imajte na umu, meč je igran '73..

Znači, bila je tek treća godina
održavanja turnira

na kojima smo mogle igrati,
natjecati se i zarađivati za život.

Nas je devet potpisalo taj
ugovor od jednog dolara.

Naš je san bio da se bilo koja
djevojka iz bilo kojeg dijela svijeta --

ako je dovoljno dobra --

ima gdje natjecati i
da mi možemo zarađivati.

Prije 1968. zarađivale smo
14 dolara dnevno

i bile smo pod kontrolom
organizatora.

Žarko smo se htjele
osloboditi toga.

Ali znale smo da se ne radi toliko
o našoj generaciji;

radilo se tu o
budućim generacijama.

Bez sumnje, počivamo na
onima koji su bili tu prije nas.

Ali svaka generacija ima
priliku poboljšati uvjete.

To mi je bilo na pameti.

Žarko sam htjela da se ljudi počnu
povezivati s novim zakonom.

Glava IX, dodatak zakonu, za one koji ne
znaju, a vjerujem da ih ima,

glasio je da savezna sredstva dodjeljena
ustanovama bilo koje razine školovanja,

bile one javne ili privatne,

napokon mora dati isti iznos
dječacima i djevojčicama.

I to je sve promijenilo.

(Pljesak)

Može postojati zakon,

ali uz to morate mijenjati
razmišljanja i osjećaje.

Tada to zapravo ima smisla.

To mi je bilo na pameti.

Željela sam pokrenuti tu
promjenu u srcima i umovima.

Dvije su stvari proizašle iz tog meča.

Za žene: samopouzdanje i osnaživanje.

Konačno su skupile hrabrosti
da zatraže povišicu.

Neke su žene čekale
10, 15 godina da ju traže.

Pitala sam jesu li ih dobile.

(Smijeh)

I jesu!

A za muškarce?

Mnogo muškaraca danas
ne shvaćaju to, ali

ako ste u 50-ima, 60-ima
ili kasnim 40-ima,

prva ste generacija muškaraca
Ženskog pokreta --

svidjelo se to vama ili ne!

(Smijeh)

(Pljesak)

A za muškarce,

što se s njima dogodilo,
oni bi mi prilazili --

i u većini su slučajeva oni ti
sa suzama u očima,

što je zanimljivo.

Govore "Billie, bio sam jako mlad
kada sam gledao meč,

a sada imam kćer

i tako sam sretan što sam gledao
meč kada sam bio mlad."

Jedan od tih mladića, star 12 godina,
bio je predsjednik Obama.

I to mi je on rekao kada sam ga upoznala,
rekao je:

"Vi to ni ne znate, ali taj sam meč
gledao kao 12-ogodišnjak.

Sada imam dvije kćeri,

i meč je utjecao na to kako
ih odgajam."

Tako da su i muškarci i žene mnogo dobili
od tog meča, samo različite stvari.

PM: Sada postoje generacije --
barem jedna ili dvije --

koje su iskusile jednakost

koju su omogućile Glava IX i druge borbe.

A što se žena tiče, postoje generacije
koje su iskusile timski rad.

Uspjele su igrati timske sportove
na dotad nemoguć način.

Tako da je postojalo određeno
nasljedstvo u sportu,

u poslu kojim se bavite kako biste se
zalagale za jednaku plaću za sportašice

i Žensku sportsku zakladu.

Što sada želite postići

s inicijativom Vodstvo Billie Jean King?

BJK: Mislim da je to povezano s
epifanijom koju sam doživjela s 12.

Kada sam imala 11 htjela sam biti
svjetski teniski broj jedan

i prijateljica me pitala da igram na
što sam pitala što je to.

Drugi su sportovi igrani u mojoj obitelji,
košarka, ali ne i tenis.

Ubrzajmo sada do moje 12. godine,

(Smijeh)

kada sam napokon počela
igrati na turnirima

na kojima ste rangirani
na kraju godine.

I, tako sam sanjarila u
losanđeleskom Teniskom klubu,

i počela razmišljati o svom sportu
i kako je neznatan,

ali i kako su svi koji su ga igrali nosili
bijele tenisice, bijelu odjeću,

igrali s bijelim lopticama --
svi su igrači bili bijeli.

I tada sam se, s 12 godina, zapitala:
"Gdje su svi ostali?".

I to mi je neprestano bilo na pameti.

I u tom sam si trenutku

obećala da ću se do kraja života
boriti za jednaka prava i

prilike za dječake i djevojčice,
muškarce i žene.

I da tenis, ako zaista postanem
svjetski broj jedan --

a znala sam, već u toj dobi,
da ću teže utjecati na druge

jer sam djevojčica --

ali imala sam tu mogućnost.

A tenis je globalan.

I mislila sam si: "Znate što?

Dobila sam priliku kakvu samo
rijetki ljudi uspiju dobiti."

Nisam znala hoću li uspjeti --
imala sam samo 12 godina.

Jako sam to željela, ali
ostvarivanje toga bila je druga priča.

Samo se sjećam tog obećanja
koje sam zaista htjela ispuniti.

To sam bila ja,
borac za ljude.

Nažalost, žene su imale manje.

I smatrane smo manje vrijednima.

Tako da je sva moja pažnja
usmjerena na to.

Jednostavno, to se moralo.

Naučiti zauzeti se za sebe,
čuti vlastiti glas.

Neprestano čujete iste stvari,

a ja sam imala sreće jer
sam bila obrazovana.

A mišljenja sam da, ako vidite nešto,
to možete postati, razumijete?

Ako nešto vidite, možete to postati.

Pogledajte Pat,
druge vođe,

pogledajte govornike,
pa sebe

jer svi --

baš svi --

mogu napraviti nešto izvanredno.

Svaka osoba.

PM: Vaša je priča, Billie,
nadahnula mnoge žene diljem svijeta.

A sada s inicijativom Vodstvo
Billie Jean King

imate još veći cilj.

Dosta slušamo o tome kako
žene podižu svoje glasove,

pronalaze načine da dođu
do vodećih položaja.

Ali ono o čemu vi pričate
veće je od toga.

To je inkluzivno vodstvo.

I ovo je generacija koja je odrasla
razmišljajući inkluzivno --

BJK: Nije li divno? Pogledajte
tehnologiju!

Krasno je kako nas povezuje.
Tu se radi o povezanosti.

Naprosto je krasno što je
sve moguće zbog toga.

Ali inicijativa Vodstvo
Billie Jean King

prvenstveno je o radnoj snazi
i pokušaju da se promijeni

tako da ljudi mogu odlaziti na
posao i biti ono što jesu.

Većina nas ima dva posla:

prvi, da se uklapamo -- dat ću
vam savršen primjer.

Afroamerikanka se ustaje
sat ranije kada ide na posao

da bi ispeglala kosu,

i ide u kupaonicu vjerojatno
četiri, pet, šest puta na dan

kako bi joj kosa ostala ravna,
kako bi se uklopila.

Tako da ima dva posla.

Ima taj drugi posao,
ma koji god on bio,

ali također se mora uklopiti.

Ili ovaj siromah koji je diplomirao --

išao je na Sveučilište u Michiganu,

ali nikada nije pričao o siromaštvu
kada je bio mlad, nikada --

prešućivao je to.

Pobrinuo se da ga svi
vide kao obrazovanog.

Zatim vidite gej muškarca
u NFL-u --

a za sve koji ne znaju, to znači
američki nogomet,

to je velika stvar, vrlo mačo --

i on je stalno pričao o nogometu

jer je gej i nije htio da itko sazna.

I tako to ide u nedogled.

Moja je želja da svi stalno
mogu biti ono što zaista jesu,

to bi bio krajnji cilj.

I svakog se dana uhvatimo --
čak i danas se nekad uhvatim.

Čak i to što sam lezbijka,
nekad mi bude,

(Bori se za dah)

malo neugodno, osjetim
nekakvo previranje u utrobi,

ne bude mi skroz ugodno u vlastitoj koži.

Mislim da se moramo zapitati --

želim da ljudi budu ono što jesu,
ma što god to bilo.

PM: Prvo je istraživanje Inicijative
pokazalo da

ovi primjeri koje ste upravo naveli --

da mnogi od nas imaju problem u
pokazivanju pravih sebe.

Ali vi ste samo uzeli u obzir
milenijsku generaciju

koja se okoristila jednakim mogućnostima -

koje možda nisu jednake,
ali postoje svuda --

BJK: Prvo, imam puno sreće.

Partnerstvo sa strateškom tvrtkom
Teneo, koja je sjajna.

To je zapravo ono što
mi omogućava sve ovo.

Dvaput u životu mi se dogodilo

da me podupiru muškarci
na moćnim položajima.

To je, u stara vremena, bilo s
Phillip Morrisom i Virginia Slims,

a ovo je drugi put u mom životu.

I onda Deloitte.

Ono što sam željela bili su podaci -
činjenice.

Tako da je Deloitte odaslao anketu

koju je ispunilo preko 4000 ljudi,

a nastavljamo i na radnim mjestima.

I što ta generacija osjeća?

Mnogo toga, ali su zaista
fantastični oko --

znate, naša je generacija više govorila:
"Oh, bit ćemo predstavljeni."

Tako da, kada uđete u prostoriju,
vidite ih predstavljene.

To više nije dovoljno dobro,
i to je odlično!

Milenijska generacija je fantastična,
žele povezanost, uključenost.

Žele znati što osjećate,
o čemu razmišljate

i pronaći rješenje.

Oni rješavaju probleme,

i naravno, imate pristup informacijama,

a ne kao nekada.

PM: Što vam je istraživanje otkrilo o
milenijskoj generaciji?

Hoće li oni nešto promijeniti?

Hoće li stvoriti svijet u kojem zaista
postoji inkluzivna radna snaga?

BJK: Pa, 2025. će 75% radne snage

biti oni.

Mislim da će doprinijeti
rješavanju problema.

Mislim da imaju potrebna
sredstva za to.

Znam da im je stalo.

Imaju velike ideje i mogu
ostvariti velike stvari.

Želim biti u sadašnjosti s
mladim ljudima,

ne želim zaostajati.

(Smijeh)

PM: Mislim da se to neće dogoditi!

Ali, ono što ste saznali u
istraživanju o toj generaciji

nije isto onome što su mnogi
doživjeli s njima.

BJK: Ne, ali ako ćemo o tome --
Ok, provodila sam vlastitu mini-anketu.

Razgovarala sam s baby boomerima,
koji su njihovi šefovi i pitala ih

što misle o milenijskoj generaciji.

I uzbuđena sam, kao, dobro je,

a oni slože facu --

(Smijeh)

"Oh, mislite na "Ja" generaciju?"

(Smijeh)

Pitam ih: "Stvarno to mislite?

Jer mislim da im je zaista
stalo do okoliša

i svih tih stvari."

A oni kažu: "Oh, Billie,
oni se ne mogu usredotočiti."

(Smijeh)

Dokazali su da, u prosjeku,

usredotočenost 18-ogodišnjaka
iznosi 37 sekundi.

(Smijeh)

Ne mogu se usredotočiti.

I nije ih briga za to.

Neku večer čula sam priču:

žena ima galeriju i ima radnike.

Dobije poruku od jedne od njih,

pripravnice, početnice koja glasi

"Oh, usput, kasnit ću
jer sam kod frizera."

(Smijeh)

Ona dođe, a šefica ju pita:

"Što se događa?"

Ona odgovori: "Kasnila sam,
oprostite, kako ide?"

Šefica kaže: "Znaš što? Želim
da odeš, završila si ovdje."

A ona odgovori: "Ok."

(Smijeh)

Nema problema!

PM: Billie, ta priča --

znam, ali to je ono što
plaši boomere --

samo da ti kažem --
tako da je dobro što o tome pričamo.

(Smijeh)

Stvarno je dobro jer

smo ono što jesmo i govorimo
ono što osjećamo,

a onda moramo znati to i podnijeti.

Imam vjere jer --

ako si u sportu kao što sam ja bila --

svaka generacija napreduje.

To je činjenica.

Ženska se sportska zaklada još
uvijek zalaže za Glavu IX

jer još uvijek štitimo zakon,

on je uvijek u lošoj poziciji,

tako da smo zaista zabrinute

i mnogo istražujemo.

To nam je jako važno.

I želim čuti iskustva ljudi.

Moramo štititi ono što Glava IX
predstavlja u svijetu.

A čula si kako predsjednik Carter
govori o njenoj zaštiti.

Znaš li da su svaki spor, koji su

pokrenule djevojke, barem u sportu,

protiv bilo koje institucije --

dobile?

Glava IX postoji da nas zaštiti.

I to je sjajno.

Ali još moramo pridobiti
srca i umove --

uskladiti ih sa zakonodavstvom
ogroman je podvig.

PM: Što vas pokreće svako jutro?

Što održava vaš rad,

borbu za jednakošću,
širenje iste,

istraživanje novih područja,
pokušaj pronalaska novih puteva...?

BJK: Uvijek sam izluđivala roditelje
jer sam bila ona znatiželjna.

Vrlo sam motivirana.

Mlađi brat igrao je bejzbol.

Moje jadne roditelje nije
zanimalo ide li nam to.

(Smijeh)

A mi smo ih izluđivali jer smo ustrajali,

ustrajali jer smo željeli
biti najbolji.

Mislim da je to zbog ovoga što
čujem u TED govorima.

Mislim da je slušanje različitih žena,

različitih ljudi,

90-ogodišnjeg predsjednika Cartera

koji je baratao brojevima kojima
ja nikada ne bih mogla --

ja bih morala

izvaditi popis tih brojeva,

a on ih je izbrbljao --
to je sjajno, stvarno je.

PM: On je sjajan čovjek.

(Pljesak)

BJK: A onda je tu predsjednica
Mary Robinson,

koja je bivša predsjednica --

hvala, Irci! 62%! LGBTQ! To!

(Pljesak)

U lipnju kongres glasa o
istospolnim brakovima,

a to su stvari koje neki ljudi
teško podnašaju.

Ali zapamtite, svi smo mi jedinke,

ljudska bića sa srcima

kojima je stalo i koja žele živjeti
svoje prave živote.

Ok? Ne morate se slagati s nekim,

ali svi imaju priliku.

Mislim da svi imamo obvezu

da se pomičemo naprijed, uvijek.

A ovi ljudi nadahnjuju.

Svi su važni.

I svatko od vas ima utjecaja.

Vi koji slušate, tamo u svijetu,
i ovi ljudi ovdje --

svaka osoba ima utjecaj.

Nikad to nemojte zaboraviti. Ok?

Nikada ne odustajte od sebe.

PM: Billie, vi ste nadahnuće za sve nas.

BJK: Hvala, Pat!

(Pljesak)

Hvala, TED!

(Pljesak)

Puno hvala!