Kako matematika vodi naše brodove na moru? - George Christoph

Pogledaj cijelu lekciju na: http://ed.ted.com/lessons/how-does-math-guide-our-ships-at-sea-george-christoph

Bez matematike, bi li naši preci koji su putovali morem vidjeli svijet? Veliki matematički mislioci i njihova revolucinarna otkrića imaju nevjerojatnu priču. Istražite početke logaritama kroz povijest navigacije, avanture i novih svjetova.

Lekcija: George Christoph, animacija: Hobizals.

Kao što možete zamisliti,
prije 400 godina,

navigacija na oceanu bila je teška.

Vjetar i struje gurali su brodove s kursa,

tako da su se mornari ravnali
prema luci iz koje su otišli,

pokušavajući točno pratiti
smjer i udaljenost broda.

Ovaj proces poznat je kao mrtvi račun,

jer ako promašite samo pola stupnja,
otplovit ćete pored otoka preko horizonta.

Lako je bilo napraviti ovakvu grešku.

Srećom, tri izuma su omogućila
modernu navigaciju:

sekstanti, satovi i matematika,
potrebni da se izračuni rade brzo i lako.

Svi su važni, jer bez pravih alata
teško bi bilo tako daleko ploviti.

John Bird, izrađivač
instrumenata u Londonu,

napravio je prvi uređaj koji je mjerio
kut između sunca i horizonta tijekom dana,

nazvan sekstant.

Poznavanje tog kuta je važno, jer se mogao
usporediti s kutom iz Engleske u isto doba.

Usporedba ova dva kuta bila je potrebna
da bi se odredila dužina broda.

Sljedeći su bili satovi.

1761. godine, John Harrison,
stolar i urar iz Engleske,

izradio je sat koji može
pratiti vrijeme na moru.

Sat koji je mogao pratiti vrijeme
u teškim uvjetima,

bio je potreban kako bi se
znalo vrijeme u Engleskoj.

Postojala je jedna kvaka:

kako je sat bio ručni rad,
bio je jako skup.

Alternativa je bila korištenje lunarnih
mjera i računanja da se smanje troškovi.

Kalkulacije kojima bi se odredio
položaj broda dugo su trajale.

Ali sekstanti i satovi su bili beskorisni
ako ih mornari nisu mogli koristiti.

Srećom, oko 1600. matematičar amater
izumio je dio koji nedostaje.

John Napier radio je 20 godina u Škotskoj
da bi razvio logaritme, sustav računanja.

Napierove ideje o logaritmima uključuju
jedan kroz E i konstantu od 10 na sedmu.

Matematika 1600. nije bila skroz razvijena

i Napierov logaritam jedan
nije bio jednak nuli.

Zbog toga kalkulacije nisu bile
toliko prikladne kao logaritmi s bazom 10.

Henry Briggs, poznati matematičar
s Gresham Collegea u Londonu,

pročitao je Napierov rad 1614., a zatim
otputovao u Edinburgh upoznati Napiera.

Pojavio se nenajavljen pred vratima

i predložio da John zamijeni bazu i oblik
svog logaritma u nešto jednostavnije.

Složili su se da bi baza 10
s logom jedan koji je jednak nuli

pojednostavila računanje.

Danas pamtimo to kao
Briggsove obične logaritme.

Dok nisu izumljeni
električni kalkulatori u 20. stoljeću,

bilo kakva računanja dijeljenjem,
množenjem, potencijama, korijenima,

rađena su uz pomoć logaritama.

Povijest logaritama nije samo
lekcija iz matematike.

Puno je činitelja koji su odgovorni
za uspjeh navigacije.

Izrađivači instrumenata,
astronomi, matematičari,

i naravno, mornari.

Kreativnost nije samo istraživanje
svog polja rada,

već i križanje između disciplina.