Elizabeth Lesser: Povedite "suprotnu stranu" na ručak

U zraku se osjeća napetost ljute podjele koja prijeti onemogućiti suvremenu politiku. Elizabeth Lesser istražuje dvije strane ljudske prirode koje stvaraju tu napetost (nazovimo ih "mistik" i "ratnik") te dijeli jednostavan i osoban način započinjanja stvarnog dijaloga -- odlaskom na ručak s nekim tko se ne slaže s vama i postavljanjem tri pitanja kako bi se ustanovilo što je stvarno u njihovim srcima.

Čini se da u ovoj dvorani

sjedi 600 ljudi,

no stvarno nas je znatno više

jer se u svakome od nas

krije mnoštvo osobnosti.

Ja imam dvije primarne osobnosti

koje su u sukobu i razgovoru unutar mene

još od ranog djetinjstva.

Nazivam ih "mistik"

i "ratnik".

Rođena sam u obitelji

politički aktivnih

intelektualaca ateista.

U mojoj je obitelji postojala otprilike ovakva jednadžba:

ako si inteligentan,

nisi duhovan.

Ja sam bila čudovište u obitelji.

Bila sam uvrnuta klinka

koja je željela voditi dubokoumne razgovore

o svjetovima koji možda postoje

dalje od onih koje opažamo osjetilima.

Željela sam znati

je li ono što mi ljudi vidimo

i čujemo i mislimo

cjelovita i točna slika

stvarnosti.

Tragajući za odgovorima

otišla sam na misu u katoličku crkvu;

'šlepala' sam se sa susjedima.

Čitala sam Sartrea i Sokrata.

I onda se dogodila sjajna stvar

tijekom moje srednje škole:

gurui s Istoka

počeli su oplahnjivati obale Amerike.

I rekoh samoj sebi,

"Želim jednog od gurua."

I otada

koračam mističnim stazama,

nastojeći proniknuti iza

onoga što je Albert Einstein nazivao

"optičkom iluzijom

svakidašnje svijesti".

Što je mislio pod time? Pokazat ću vam.

Duboko udahnite

čist zrak u ovoj dvorani.

Evo, vidite ovu čudnu,

podvodnu stvar koja

sliči koraljnom grebenu?

To je zapravo ljudski dušnik.

A ove kugle u bojama

su mikrobi

koji zapravo plutaju u ovoj prostoriji

upravo sada, svuda oko nas.

Ako ne vidimo tu jednostavnu biologiju,

zamislite što upravo sad propuštamo

na najsitnijoj, subatomskoj razini

i na najvećim kozmičkim razinama.

Godine koje sam provela kao mistik

natjerale su me da preispitam

gotovo sve svoje pretpostavke.

Učinili su me ponosnom neznalicom svega.

No kad mistični dio mene

ovako brblja i brblja,

ratnica okreće očima.

Ona se pita

što se ovoga trena događa u ovom svijetu.

Zabrinuta je.

Kaže, "Oprostite, ogorčena sam,

znam neke stvari

i bolje da se odmah njima pozabavimo."

Provela sam život kao ratnica,

zalagala se za ženska pitanja,

radila na političkim kampanjama,

bila ekološka aktivistica.

Pomalo je sumanuto

nositi i mistika i ratnika

u jednom tijelu.

Oduvijek su me privlačili

ti rijetki ljudi

koji to skinu sa sebe,

koji posvećuju svoje živote čovječanstvu

s čvrstinom ratnika

i prijaznošću mistika --

ljudi poput Martina Luthera Kinga Jr.

koji je napisao, "Nikad ne mogu

biti ono što bih trebao

sve dok vi niste

ono što biste trebali biti.

To", napisao je, "je međusobno povezana

struktura stvarnosti."

Potom Majka Tereza, druga mistična ratnica,

koja je izjavila, "Problem svijeta je taj

što crtamo krug naše obitelji

premalen."

I Nelson Mandela,

koji živi prema afričkom konceptu

ubuntu,

što znači da ja trebam tebe

da bih bila ja,

a da ti trebaš mene da bi bio ti.

I svi mi volimo predstavljati

tih troje mističnih ratnika

kao da su rođeni

sa svetačkim genom.

No svi mi zapravo imamo

istu sposobnost koju oni imaju

i trebamo činiti

njihovo djelo.

Duboko sam potresena

načinima na koje sve naše kulture

demoniziraju suprotnu stranu

glasom koji dajemo onome

koji uzrokuje najviše podjele među nama.

Čujte naslove

nekih od najprodavanijih knjiga

s obje strane političke podjele

ovdje u SAD-u.

"Liberalizam je mentalni poremećaj",

"Rush Limbaugh je veliki debeli idiot",

"Glupani i domoljubi",

"Raspravljanje s idiotima".

Navodno su mišljeni ironično,

no zapravo su opasni.

A tu je i naslov koji može zvučati poznato,

ali čiji će vas autor iznenaditi:

"Četiri i pol godine borbe

protiv laži, gluposti

i kukavičluka".

Tko je to napisao?

Bio je to prvi naslov Adolfa Hitlera

za "Mein Kampf" -- "Moju borbu" --

knjigu koja je lansirala nacističku stranku.

Najgora razdoblja u povijesti čovječanstva,

bilo to u Kambodži ili Njemačkoj

ili Ruandi,

započinjala su ovako, s negativnim odnosom prema drugima.

A onda poprime oblik

nasilnog ekstremizma.

Upravo zato pokrećem novu inicijativu.

Da svima nama pomogne,

uključujući i mene,

da se suprotstavimo tendenciji

isticanja negativnih razlika.

Shvaćam da smo svi prezaposleni,

no ne brinite, možete to činiti tijekom pauze za ručak.

Svoju inicijativu nazivam,

"Povedi Suprotnu stranu na ručak".

Ako ste

republikanac,

povedite na ručak demokrata.

Ako ste demokrat,

razmislite da

na ručak povedete republikanca.

Ako od same pomisli na ručak s tim osobama

gubite apetit,

predlažem da počnete još lokalnije

jer nije nestašica suprotnih strana

ni u vašem vlastitom susjedstvu.

Možda onu osobu

koja štuje u džamiji, ili u

crkvi ili sinagogi, niže u ulici,

ili nekoga s druge strane

sukoba o pobačaju,

ili možda vašeg šogora koji

ne vjeruje u globalno zatopljenje --

bilo koga čiji vas način života plaši

ili od čijeg vam gledišta

izlazi para na uši.

Prije nekoliko tjedana

povela sam na ručak jednu konzervativku.

Na papiru prošla je moj test pare na uši.

Ona je aktivistica desnice,

a ja sam aktivistica ljevice.

I usvojile smo nekoliko smjernica

da bismo održale konverzaciju na uljudnoj razini,

a i vi ih možete usvojiti,

jer znam da ćete svi povesti

suprotstavljenu stranu na ručak.

Stoga najprije utvrdite cilj:

upoznati jednu osobu iz

skupine o kojoj imate negativno stereotipno mišljenje.

A potom, prije nego što se sastanete,

dogovorite neka temeljna pravila.

Moja konzervativka i ja

dogovorile smo ovo:

Ne uvjeravaj, ne brani

niti prekidaj.

Budi znatiželjna,

raspoložena za razgovor, realna.

I slušaj.

I otuda smo zaronile.

I koristile smo ova pitanja

Podijeli neka životna iskustva sa mnom.

Koja te pitanja

duboko zaokupljaju?

Što si oduvijek htjela pitati nekoga sa

suprotne strane?

Moja partnerica za ručak i ja

došle smo do zaista važnih uvida, a ja

ću s vama podijeliti samo jedno.

Mislim da je relevantan

za bilo koji problem

između ljudi bilo gdje.

Pitala sam je zašto njezina strana

iznosi takve opake tvrdnje i

laži o mojoj strani.

"Što?", pitala je.

"Npr. mi smo banda

elitističkih,

moralno pokvarenih ljubitelja terorizma."

Bila je šokirana.

Držala je da moja strana

češće napada njezinu stranu,

da ih nazivamo glupim

rasistima koji potežu oružje.

Obje smo se čudile

etiketama koje ne pristaju

nikome od ljudi koje

stvarno poznajemo.

I nakon što smo uspostavile povjerenje,

vjerovale smo u iskrenost druge strane.

Dogovorile smo da ćemo u našim zajednicama dići

glas kad budemo svjedoci

negativnog govora protiv druge strane

koji može povrijediti

i uzrokovati paranoju

i biti korišten od onih na rubu

huškanja.

Do kraja našeg ručka

priznale smo jedna drugoj otvorenost.

Nijedna od nas nije pokušala promijeniti drugu.

Ali nismo se niti zavaravale da će se

naše razlike jednostavno rastopiti

nakon jednog ručka.

Umjesto toga, poduzele smo

prve zajedničke korake,

mimo naših spontanih reakcija,

u smjeru ubuntua,

što je jedino mjesto

gdje će se pronaći

rješenja naših naoko tvrdokornih

problema.

Koga biste trebali pozvati na ručak?

Sljedeći put kad se uhvatite u

činu negativnog govora o drugima,

to će vam biti putokaz.

I što bi se moglo dogoditi na ručku?

Hoće li se nebesa otvoriti i

zasvirati "Mi smo svijet" na restoranskom razglasu?

Vjerojatno ne.

Jer ubuntu rad je polagan,

težak.

Tu su dva čovjeka

koji napuštaju privid

da su sveznajući.

Tu su dva čovjeka,

dva ratnika,

koji spuštaju oružje i

posežu jedan za drugim.

Kako je to lijepo rekao veliki perzijski pjesnik Rumi:

"Ponad naših ideja

o činjenju zla i dobra,

nalazi se polje.

Tamo te čekam."

(pljesak)