Čini se da u ovoj dvorani
sjedi 600 ljudi,
no stvarno nas je znatno više
jer se u svakome od nas
krije mnoštvo osobnosti.
Ja imam dvije primarne osobnosti
koje su u sukobu i razgovoru unutar mene
još od ranog djetinjstva.
Nazivam ih "mistik"
i "ratnik".
Rođena sam u obitelji
politički aktivnih
intelektualaca ateista.
U mojoj je obitelji postojala otprilike ovakva jednadžba:
ako si inteligentan,
nisi duhovan.
Ja sam bila čudovište u obitelji.
Bila sam uvrnuta klinka
koja je željela voditi dubokoumne razgovore
o svjetovima koji možda postoje
dalje od onih koje opažamo osjetilima.
Željela sam znati
je li ono što mi ljudi vidimo
i čujemo i mislimo
cjelovita i točna slika
stvarnosti.
Tragajući za odgovorima
otišla sam na misu u katoličku crkvu;
'šlepala' sam se sa susjedima.
Čitala sam Sartrea i Sokrata.
I onda se dogodila sjajna stvar
tijekom moje srednje škole:
gurui s Istoka
počeli su oplahnjivati obale Amerike.
I rekoh samoj sebi,
"Želim jednog od gurua."
I otada
koračam mističnim stazama,
nastojeći proniknuti iza
onoga što je Albert Einstein nazivao
"optičkom iluzijom
svakidašnje svijesti".
Što je mislio pod time? Pokazat ću vam.
Duboko udahnite
čist zrak u ovoj dvorani.
Evo, vidite ovu čudnu,
podvodnu stvar koja
sliči koraljnom grebenu?
To je zapravo ljudski dušnik.
A ove kugle u bojama
su mikrobi
koji zapravo plutaju u ovoj prostoriji
upravo sada, svuda oko nas.
Ako ne vidimo tu jednostavnu biologiju,
zamislite što upravo sad propuštamo
na najsitnijoj, subatomskoj razini
i na najvećim kozmičkim razinama.
Godine koje sam provela kao mistik
natjerale su me da preispitam
gotovo sve svoje pretpostavke.
Učinili su me ponosnom neznalicom svega.
No kad mistični dio mene
ovako brblja i brblja,
ratnica okreće očima.
Ona se pita
što se ovoga trena događa u ovom svijetu.
Zabrinuta je.
Kaže, "Oprostite, ogorčena sam,
znam neke stvari
i bolje da se odmah njima pozabavimo."
Provela sam život kao ratnica,
zalagala se za ženska pitanja,
radila na političkim kampanjama,
bila ekološka aktivistica.
Pomalo je sumanuto
nositi i mistika i ratnika
u jednom tijelu.
Oduvijek su me privlačili
ti rijetki ljudi
koji to skinu sa sebe,
koji posvećuju svoje živote čovječanstvu
s čvrstinom ratnika
i prijaznošću mistika --
ljudi poput Martina Luthera Kinga Jr.
koji je napisao, "Nikad ne mogu
biti ono što bih trebao
sve dok vi niste
ono što biste trebali biti.
To", napisao je, "je međusobno povezana
struktura stvarnosti."
Potom Majka Tereza, druga mistična ratnica,
koja je izjavila, "Problem svijeta je taj
što crtamo krug naše obitelji
premalen."
I Nelson Mandela,
koji živi prema afričkom konceptu
ubuntu,
što znači da ja trebam tebe
da bih bila ja,
a da ti trebaš mene da bi bio ti.
I svi mi volimo predstavljati
tih troje mističnih ratnika
kao da su rođeni
sa svetačkim genom.
No svi mi zapravo imamo
istu sposobnost koju oni imaju
i trebamo činiti
njihovo djelo.
Duboko sam potresena
načinima na koje sve naše kulture
demoniziraju suprotnu stranu
glasom koji dajemo onome
koji uzrokuje najviše podjele među nama.
Čujte naslove
nekih od najprodavanijih knjiga
s obje strane političke podjele
ovdje u SAD-u.
"Liberalizam je mentalni poremećaj",
"Rush Limbaugh je veliki debeli idiot",
"Glupani i domoljubi",
"Raspravljanje s idiotima".
Navodno su mišljeni ironično,
no zapravo su opasni.
A tu je i naslov koji može zvučati poznato,
ali čiji će vas autor iznenaditi:
"Četiri i pol godine borbe
protiv laži, gluposti
i kukavičluka".
Tko je to napisao?
Bio je to prvi naslov Adolfa Hitlera
za "Mein Kampf" -- "Moju borbu" --
knjigu koja je lansirala nacističku stranku.
Najgora razdoblja u povijesti čovječanstva,
bilo to u Kambodži ili Njemačkoj
ili Ruandi,
započinjala su ovako, s negativnim odnosom prema drugima.
A onda poprime oblik
nasilnog ekstremizma.
Upravo zato pokrećem novu inicijativu.
Da svima nama pomogne,
uključujući i mene,
da se suprotstavimo tendenciji
isticanja negativnih razlika.
Shvaćam da smo svi prezaposleni,
no ne brinite, možete to činiti tijekom pauze za ručak.
Svoju inicijativu nazivam,
"Povedi Suprotnu stranu na ručak".
Ako ste
republikanac,
povedite na ručak demokrata.
Ako ste demokrat,
razmislite da
na ručak povedete republikanca.
Ako od same pomisli na ručak s tim osobama
gubite apetit,
predlažem da počnete još lokalnije
jer nije nestašica suprotnih strana
ni u vašem vlastitom susjedstvu.
Možda onu osobu
koja štuje u džamiji, ili u
crkvi ili sinagogi, niže u ulici,
ili nekoga s druge strane
sukoba o pobačaju,
ili možda vašeg šogora koji
ne vjeruje u globalno zatopljenje --
bilo koga čiji vas način života plaši
ili od čijeg vam gledišta
izlazi para na uši.
Prije nekoliko tjedana
povela sam na ručak jednu konzervativku.
Na papiru prošla je moj test pare na uši.
Ona je aktivistica desnice,
a ja sam aktivistica ljevice.
I usvojile smo nekoliko smjernica
da bismo održale konverzaciju na uljudnoj razini,
a i vi ih možete usvojiti,
jer znam da ćete svi povesti
suprotstavljenu stranu na ručak.
Stoga najprije utvrdite cilj:
upoznati jednu osobu iz
skupine o kojoj imate negativno stereotipno mišljenje.
A potom, prije nego što se sastanete,
dogovorite neka temeljna pravila.
Moja konzervativka i ja
dogovorile smo ovo:
Ne uvjeravaj, ne brani
niti prekidaj.
Budi znatiželjna,
raspoložena za razgovor, realna.
I slušaj.
I otuda smo zaronile.
I koristile smo ova pitanja
Podijeli neka životna iskustva sa mnom.
Koja te pitanja
duboko zaokupljaju?
Što si oduvijek htjela pitati nekoga sa
suprotne strane?
Moja partnerica za ručak i ja
došle smo do zaista važnih uvida, a ja
ću s vama podijeliti samo jedno.
Mislim da je relevantan
za bilo koji problem
između ljudi bilo gdje.
Pitala sam je zašto njezina strana
iznosi takve opake tvrdnje i
laži o mojoj strani.
"Što?", pitala je.
"Npr. mi smo banda
elitističkih,
moralno pokvarenih ljubitelja terorizma."
Bila je šokirana.
Držala je da moja strana
češće napada njezinu stranu,
da ih nazivamo glupim
rasistima koji potežu oružje.
Obje smo se čudile
etiketama koje ne pristaju
nikome od ljudi koje
stvarno poznajemo.
I nakon što smo uspostavile povjerenje,
vjerovale smo u iskrenost druge strane.
Dogovorile smo da ćemo u našim zajednicama dići
glas kad budemo svjedoci
negativnog govora protiv druge strane
koji može povrijediti
i uzrokovati paranoju
i biti korišten od onih na rubu
huškanja.
Do kraja našeg ručka
priznale smo jedna drugoj otvorenost.
Nijedna od nas nije pokušala promijeniti drugu.
Ali nismo se niti zavaravale da će se
naše razlike jednostavno rastopiti
nakon jednog ručka.
Umjesto toga, poduzele smo
prve zajedničke korake,
mimo naših spontanih reakcija,
u smjeru ubuntua,
što je jedino mjesto
gdje će se pronaći
rješenja naših naoko tvrdokornih
problema.
Koga biste trebali pozvati na ručak?
Sljedeći put kad se uhvatite u
činu negativnog govora o drugima,
to će vam biti putokaz.
I što bi se moglo dogoditi na ručku?
Hoće li se nebesa otvoriti i
zasvirati "Mi smo svijet" na restoranskom razglasu?
Vjerojatno ne.
Jer ubuntu rad je polagan,
težak.
Tu su dva čovjeka
koji napuštaju privid
da su sveznajući.
Tu su dva čovjeka,
dva ratnika,
koji spuštaju oružje i
posežu jedan za drugim.
Kako je to lijepo rekao veliki perzijski pjesnik Rumi:
"Ponad naših ideja
o činjenju zla i dobra,
nalazi se polje.
Tamo te čekam."
(pljesak)