Čini se da u ovoj dvorani sjedi 600 ljudi, no stvarno nas je znatno više jer se u svakome od nas krije mnoštvo osobnosti. Ja imam dvije primarne osobnosti koje su u sukobu i razgovoru unutar mene još od ranog djetinjstva. Nazivam ih "mistik" i "ratnik". Rođena sam u obitelji politički aktivnih intelektualaca ateista. U mojoj je obitelji postojala otprilike ovakva jednadžba: ako si inteligentan, nisi duhovan. Ja sam bila čudovište u obitelji. Bila sam uvrnuta klinka koja je željela voditi dubokoumne razgovore o svjetovima koji možda postoje dalje od onih koje opažamo osjetilima. Željela sam znati je li ono što mi ljudi vidimo i čujemo i mislimo cjelovita i točna slika stvarnosti. Tragajući za odgovorima otišla sam na misu u katoličku crkvu; 'šlepala' sam se sa susjedima. Čitala sam Sartrea i Sokrata. I onda se dogodila sjajna stvar tijekom moje srednje škole: gurui s Istoka počeli su oplahnjivati obale Amerike. I rekoh samoj sebi, "Želim jednog od gurua." I otada koračam mističnim stazama, nastojeći proniknuti iza onoga što je Albert Einstein nazivao "optičkom iluzijom svakidašnje svijesti". Što je mislio pod time? Pokazat ću vam. Duboko udahnite čist zrak u ovoj dvorani. Evo, vidite ovu čudnu, podvodnu stvar koja sliči koraljnom grebenu? To je zapravo ljudski dušnik. A ove kugle u bojama su mikrobi koji zapravo plutaju u ovoj prostoriji upravo sada, svuda oko nas. Ako ne vidimo tu jednostavnu biologiju, zamislite što upravo sad propuštamo na najsitnijoj, subatomskoj razini i na najvećim kozmičkim razinama. Godine koje sam provela kao mistik natjerale su me da preispitam gotovo sve svoje pretpostavke. Učinili su me ponosnom neznalicom svega. No kad mistični dio mene ovako brblja i brblja, ratnica okreće očima. Ona se pita što se ovoga trena događa u ovom svijetu. Zabrinuta je. Kaže, "Oprostite, ogorčena sam, znam neke stvari i bolje da se odmah njima pozabavimo." Provela sam život kao ratnica, zalagala se za ženska pitanja, radila na političkim kampanjama, bila ekološka aktivistica. Pomalo je sumanuto nositi i mistika i ratnika u jednom tijelu. Oduvijek su me privlačili ti rijetki ljudi koji to skinu sa sebe, koji posvećuju svoje živote čovječanstvu s čvrstinom ratnika i prijaznošću mistika -- ljudi poput Martina Luthera Kinga Jr. koji je napisao, "Nikad ne mogu biti ono što bih trebao sve dok vi niste ono što biste trebali biti. To", napisao je, "je međusobno povezana struktura stvarnosti." Potom Majka Tereza, druga mistična ratnica, koja je izjavila, "Problem svijeta je taj što crtamo krug naše obitelji premalen." I Nelson Mandela, koji živi prema afričkom konceptu ubuntu, što znači da ja trebam tebe da bih bila ja, a da ti trebaš mene da bi bio ti. I svi mi volimo predstavljati tih troje mističnih ratnika kao da su rođeni sa svetačkim genom. No svi mi zapravo imamo istu sposobnost koju oni imaju i trebamo činiti njihovo djelo. Duboko sam potresena načinima na koje sve naše kulture demoniziraju suprotnu stranu glasom koji dajemo onome koji uzrokuje najviše podjele među nama. Čujte naslove nekih od najprodavanijih knjiga s obje strane političke podjele ovdje u SAD-u. "Liberalizam je mentalni poremećaj", "Rush Limbaugh je veliki debeli idiot", "Glupani i domoljubi", "Raspravljanje s idiotima". Navodno su mišljeni ironično, no zapravo su opasni. A tu je i naslov koji može zvučati poznato, ali čiji će vas autor iznenaditi: "Četiri i pol godine borbe protiv laži, gluposti i kukavičluka". Tko je to napisao? Bio je to prvi naslov Adolfa Hitlera za "Mein Kampf" -- "Moju borbu" -- knjigu koja je lansirala nacističku stranku. Najgora razdoblja u povijesti čovječanstva, bilo to u Kambodži ili Njemačkoj ili Ruandi, započinjala su ovako, s negativnim odnosom prema drugima. A onda poprime oblik nasilnog ekstremizma. Upravo zato pokrećem novu inicijativu. Da svima nama pomogne, uključujući i mene, da se suprotstavimo tendenciji isticanja negativnih razlika. Shvaćam da smo svi prezaposleni, no ne brinite, možete to činiti tijekom pauze za ručak. Svoju inicijativu nazivam, "Povedi Suprotnu stranu na ručak". Ako ste republikanac, povedite na ručak demokrata. Ako ste demokrat, razmislite da na ručak povedete republikanca. Ako od same pomisli na ručak s tim osobama gubite apetit, predlažem da počnete još lokalnije jer nije nestašica suprotnih strana ni u vašem vlastitom susjedstvu. Možda onu osobu koja štuje u džamiji, ili u crkvi ili sinagogi, niže u ulici, ili nekoga s druge strane sukoba o pobačaju, ili možda vašeg šogora koji ne vjeruje u globalno zatopljenje -- bilo koga čiji vas način života plaši ili od čijeg vam gledišta izlazi para na uši. Prije nekoliko tjedana povela sam na ručak jednu konzervativku. Na papiru prošla je moj test pare na uši. Ona je aktivistica desnice, a ja sam aktivistica ljevice. I usvojile smo nekoliko smjernica da bismo održale konverzaciju na uljudnoj razini, a i vi ih možete usvojiti, jer znam da ćete svi povesti suprotstavljenu stranu na ručak. Stoga najprije utvrdite cilj: upoznati jednu osobu iz skupine o kojoj imate negativno stereotipno mišljenje. A potom, prije nego što se sastanete, dogovorite neka temeljna pravila. Moja konzervativka i ja dogovorile smo ovo: Ne uvjeravaj, ne brani niti prekidaj. Budi znatiželjna, raspoložena za razgovor, realna. I slušaj. I otuda smo zaronile. I koristile smo ova pitanja Podijeli neka životna iskustva sa mnom. Koja te pitanja duboko zaokupljaju? Što si oduvijek htjela pitati nekoga sa suprotne strane? Moja partnerica za ručak i ja došle smo do zaista važnih uvida, a ja ću s vama podijeliti samo jedno. Mislim da je relevantan za bilo koji problem između ljudi bilo gdje. Pitala sam je zašto njezina strana iznosi takve opake tvrdnje i laži o mojoj strani. "Što?", pitala je. "Npr. mi smo banda elitističkih, moralno pokvarenih ljubitelja terorizma." Bila je šokirana. Držala je da moja strana češće napada njezinu stranu, da ih nazivamo glupim rasistima koji potežu oružje. Obje smo se čudile etiketama koje ne pristaju nikome od ljudi koje stvarno poznajemo. I nakon što smo uspostavile povjerenje, vjerovale smo u iskrenost druge strane. Dogovorile smo da ćemo u našim zajednicama dići glas kad budemo svjedoci negativnog govora protiv druge strane koji može povrijediti i uzrokovati paranoju i biti korišten od onih na rubu huškanja. Do kraja našeg ručka priznale smo jedna drugoj otvorenost. Nijedna od nas nije pokušala promijeniti drugu. Ali nismo se niti zavaravale da će se naše razlike jednostavno rastopiti nakon jednog ručka. Umjesto toga, poduzele smo prve zajedničke korake, mimo naših spontanih reakcija, u smjeru ubuntua, što je jedino mjesto gdje će se pronaći rješenja naših naoko tvrdokornih problema. Koga biste trebali pozvati na ručak? Sljedeći put kad se uhvatite u činu negativnog govora o drugima, to će vam biti putokaz. I što bi se moglo dogoditi na ručku? Hoće li se nebesa otvoriti i zasvirati "Mi smo svijet" na restoranskom razglasu? Vjerojatno ne. Jer ubuntu rad je polagan, težak. Tu su dva čovjeka koji napuštaju privid da su sveznajući. Tu su dva čovjeka, dva ratnika, koji spuštaju oružje i posežu jedan za drugim. Kako je to lijepo rekao veliki perzijski pjesnik Rumi: "Ponad naših ideja o činjenju zla i dobra, nalazi se polje. Tamo te čekam." (pljesak)