Nakon što odgledate ovo, vaš mozak više neće biti isti | Lara Boyd | TEDxVancouver

Ovaj govor održan je na TEDx događaju koristeći TED konferencijski format ali neovisno organiziran od strane lokalne zajednice. Saznajte više na: http://ted.com/tedx

Dr. Lara Boyd opisuje kako vam neuroplastičnost daje moć oblikovanja vašeg mozga onako kako želite.

Njezini napori idu u smjeru razvoja novih, učinkovitijih metoda liječenja osoba koje imaju oštećenje mozga, ali koja bacaju svjetlo i na šire primjene. Učenjem novih koncepata, korištenjem novih prilika te sudjelovanjem u novim aktivnostima, vi fizički mijenjate ono tko ste, otvarajući svijet beskonačnih mogućnosti.

Dakle, kako učimo?

I zašto neki od nas uče lakše nego drugi?

Kao što sam spomenula,
ja sam dr. Lara Boyd.

Istražujem ljudski mozak,
ovdje na Sveučilištu British Columbia.

Ovo su pitanja koja me opčinjavaju.

(Bodrenje) (Pljesak)

Istraživanje mozga jedna je
od sjajnih granica

u razumijevanju ljudske fiziologije

te u razmatranju onoga
što nas čini onima tko smo.

Ovo je sjajno vrijeme
da se bude istraživač mozga

i uvjeravala bih vas

da imam najzanimljiviji posao na svijetu.

Ono što znamo o mozgu
mijenja se ogromnom brzinom.

I mnogo toga o mozgu,
za što smo mislili gda znamo i razumijemo,

ispada da nije istinito ili je nepotpuno.

Neke od tih zabluda očitije su od ostalih.

Na primjer, mislili smo

da se nakon djetinjstva mozak,
zapravo, ne mijenja.

A ispada da ovo nije moglo biti
dalje od istine.

Još jedna zabluda o mozgu je ta

da u bilo kojem trenutku
koristite samo neke njegove dijelove,

a kada ništa ne radite, on utihne.

I to je netočno.

Čak i kada ste u stanju mirovanja

i ne razmišljate ni o čemu,
vaš mozak je krajnje aktivan.

Zbog napredaka u tehnologiji,
poput magnetske rezonancije,

omogućeno nam je da dođemo do tih
i mnogih drugih važnih otkrića.

Možda najuzbudljivije,

najzanimljivije i najtransformativnije
od tih otkrića je to,

što svaki put kada steknete
neko novo znanje ili vještinu,

mijenjate i svoj mozak.

To je nešto što zovemo neuroplastičnost.

Do prije 25 godina mislili smo da,
otprilike nakon puberteta,

jedine moguće promjene u mozgu
su one negativne:

gubitak moždanih stanica starenjem,

zbog povrede, poput moždanog udara.

A onda su istraživanja
počela pokazivati značajnu količinu

reorganizacije u mozgu odraslih.

Rezultat istraživanja je pokazao

da sva naša ponašanja mijenjaju naš mozak.

Te promjene nisu ograničene ljudskom dobi,

i to je dobra vijest, zar ne?

I one se, zapravo, stalno odvijaju.

Također vrlo važno,

reorganizacija mozga pomaže u oporavku

nakon moždanog oštećenja.

Ključ svih ovih promjena
je neuroplastičnost.

I kako ona izgleda?

Vaš mozak može se mijenjati
na tri osnovna načina

u procesu učenja.

Prvi način je kemijski.

Dakle, vaš mozak radi
prenoseći kemijske signale

između moždanih stanica,
zovemo ih neuroni,

što potiče niz akcija i reakcija.

Pri učenju, vaš mozak
može povećati količinu

ili koncentracije tih kemijskih signala

između neurona.

Budući se ta promjena
može odvijati vrlo brzo,

ovo vrijedi za kratkotrajnu memoriju,

ili za kratkotrajno poboljšanje
neke motoričke vještine.

Drugi način na koji se mozak
može mijenjati kao podrška učenju

je promjenom svoje strukture.

Tijekom učenja, mozak može
mijenjati veze između neurona.

Ovdje se, zapravo,
mijenja fizička struktura mozga,

stoga to traje nešto duže.

Ovaj tip promjena vezan je
za dugotrajnu memoriju,

dugotrajno poboljšanje motoričke vještine.

Ovi procesi se odvijaju međusobno,
pokazat ću vam kako.

Svi smo pokušali naučiti
novu motoričku vještinu,

možda svirati klavir,

možda učiti žonglirati.

Postupno ste bili sve bolji u tome,

već samo prilikom jednog niza pokušaja

i pomislili "Jasno mi je, ide mi."

A ako ste možda
probali ponovo sljedećeg dana,

svih onih poboljšanja
od dana prije više nije bilo.

Što se dogodilo?

Pa, kratkotrajno,
vaš mozak je mogao pojačati

kemijske procese između vaših neurona.

No, iz nekog razloga, ti signali
nisu potakli strukturne promjene

potrebne za dugotrajno pamćenje.

Za dugotrajno pamćenje
potrebno je vrijeme.

I ono što vidite kratkotrajno
neće se odraziti na učenje.

Fizičke promjene su te

koje će podržati dugotrajno pamćenje,

dok kemijske promjene
podržavaju kratkotrajno pamćenje.

Strukturalne promjene mogu dovesti
i do povezanih mreža područja u mozgu,

koje zajedno rade u procesu učenja.

A mogu voditi i do određenih
područja u mozgu

važnih za vrlo specifična ponašanja,

kako bi promjenile ili povećale strukturu.

Evo nekih primjera.

Ljudi koji čitaju Brailleovo pismo

imaju u mozgu veća osjetilna područja za
ruke od nas koji ne čitamo na taj način.

Motoričko područje vaše dominantne ruke,
koje je na lijevoj strani mozga,

ako ste dešnjak, veće je od druge strane.

A istraživanja pokazuju
da londonski taksisti,

koji moraju memorirati mapu Londona
da bi dobili dozvolu za rad,

imaju veća područja u mozgu povezana
s prostornim pamćenjem ili mapiranjem.

Preostali način na koji se vaš mozak
može promijeniti učenjem,

je promjenom svoje funkcije.

Kako koristite određeno područje mozga,

ono postaje sve više podražljivo
i lakše za ponovu uporabu.

A kako vaš mozak ima ta područja
koja povećavaju svoju podražajnost,

mozak se mijenja ovisno
kako i kada se ona aktiviraju.

Primjerom učenja vidimo

da se izmjenjuju i mijenjaju
cijele mreže moždanih aktivnosti.

Dakle, neuroplastičnost je podržana

kemijskim, strukturalnim
i funkcionalnim promjenama

i one se odvijaju duž cijelog mozga.

Mogu se pojaviti odvojeno jedne od drugih,

ali najčešće rade zajedno i usklađeno.

Zajedno podupiru proces učenja.

I to čine cijelo vrijeme.

Upravo sam vam pokazala koliko je
fantastično neuroplastičan vaš mozak.

Zašto bilo što što odaberete
ne možete naučiti s lakoćom?

Zašto ponekad našoj djeci ne ide u školi?

Zašto zaboravljamo stvari dok starimo?

I zašto se ljudi, koji imaju
povredu mozga, ne oporave u potpunosti?

Što je to što otežava
i olakšava neuroplastičnost?

To je ono što proučavam.

Proučavam kako to specifično utječe
na oporavak od moždanog udara.

Nedavno je moždani udar

pao s trećeg mjesta
vodećih uzročnika smrti u SAD-u

na četvrto mjesto.

Odlična vijest, zar ne?

No, zapravo, ispada

da se nije smanjio broj ljudi
pogođenih moždanim udarom.

Samo smo bolji u održavanju života ljudi
koji su imali moždani udar.

Ispada da je vrlo teško pomoći mozgu
da se oporavi od moždanog udara.

I nažalost,

nismo uspjeli razviti
učinkovite načine rehabilitacije.

Krajnji rezultat toga je da je
moždani udar u svijetu vodeći uzročnik

dugotrajne nesposobnosti odraslih osoba;

osobe pogođene moždanim udarom su mlađe

i obično dulje žive s tom nesposobnošću,

a istraživanje iz moje grupe pokazuje

da je kod takvih Kanađana pala
kvaliteta života povezana sa zdravljem.

Očito moramo biti bolji

u pomaganju ljudima pri takvom oporavku.

Ovo je ogroman društveni problem,

i to onaj kojeg ne rješavamo.

I što se može učiniti?

Jedno je posve jasno:

najbolji pokretač neuroplastičnosti
u vašem mozgu je vaše ponašanje.

Problem je to što je
količina ponašanja, količina vježbe

potrebne za stjecanje novih ili
ponovno učenje starih motoričkih vještina,

vrlo velika.

I kako učinkovito odraditi
te velike količine vježbi,

vrlo je težak problem.
Također je i vrlo skup problem.

Stoga je moje istraživanje zauzelo pristup

da se razviju terapije koje će
pripremiti mozak na učenje.

One uključuju stimulacije mozga,
vježbe i robotiku.

No, kroz svoje istraživanje shvatila sam
da je najveće ograničenje

u razvijanju terapija za ubrzanje
oporavka od moždanog udara,

to što obrasci neuroplastičnosti
jako variraju od osobe do osobe.

Kao istraživača,
varijabilnost me izluđivala.

Ona jako otežava korištenje statistike

za testiranje vaših podataka i ideja.

I zbog toga su studije
o medicinskim intervencijama

posebno kreirane
kako bi umanjile varijabilnost.

No, u mojem istraživanju
postaje vrlo jasno

da najvažniji, najinformativniji
podaci koje sakupimo,

pokazuju tu varijabilnost.

Tako smo proučavanjem mozga
nakon moždanog udara naučili mnogo

i mislim da su te lekcije vrlo vrijedne
i u drugim područjima.

Prva lekcija je

da je osnovni pokretač promjene
u vašem mozgu vaše ponašanje,

i nema tog lijeka za neuroplastičnost
kojeg biste mogli uzeti.

Ništa nije učinkovitije od vježbe
koja će vam pomoći u učenju,

a poanta svega je
da morate odraditi taj posao.

Zapravo, moje istraživanje je pokazalo

da što je vježba teža, što je borba veća,

to, zapravo, vodi prema boljem učenju

i boljoj strukturalnoj promjeni u mozgu.

Tu je problem što neuroplastičnost
može ići u oba smjera.

Može biti pozitivna pa naučite nešto novo

i poboljšate svoju motoričku vještinu.

No, može biti i negativna,
zaboravili ste nešto što ste prije znali,

postajete ovisni o lijekovima,

možda patite od kronične boli.

Dakle, vaš mozak je nevjerojatno plastičan

te ga strukturalno i funkcionalno
oblikuje sve ono što radite,

ali i sve što ne radite.

Druga lekcija koju smo naučili o mozgu je

da ne postoji univerzalno
primjenjiv pristup učenju.

Dakle, ne postoji recept za učenje.

Uzmite uvriježeno mišljenje
da je potrebno 10,000 sati vježbe

da bi se naučila i usavršila
nova motorička vještina.

Uvjeravam vas da nije tako jednostavno.

Nekima od nas

trebat će mnogo više vježbe,
a drugima će možda trebati daleko manje.

Dakle, oblikovanje našeg
plastičnog mozga je preindividualno

da bi postojao jedinstveni način
koji će kod svih nas dati rezultat.

Taj zaključak prisilio nas je da
uzmemo u obzir personaliziranu medicinu.

Ideja je da je za optimalan rezultat

za svakog pojedinca potreban
individualni pristup.

I ideja dolazi iz liječenja
oboljelih od raka.

Ovdje ispada da je genetika
vrlo važna pri određivanju

određenih tipova kemoterapije
sa specifičnim oblicima raka.

Moje istraživanje pokazuje da ovo vrijedi
i za oporavak od moždanog udara.

Postoje određene osobine
moždane strukture i funkcije

koje zovemo biomarkeri.

Biomarkeri su dokazani kao vrlo korisni

i pomažu nam odrediti

specifične terapije
s individualnim pacijentima.

Podaci iz mojeg laboratorija ukazuju
da postoji kombinacija biomarkera

koja najbolje predviđa neuroplastičnu
promjenu i obrasce oporavka.

I to ne iznenađuje, obzirom
koliko je ljudski mozak složen.

No, mislim da ovaj koncept
možemo razmotriti i mnogo šire.

Obzirom na jedinstvenu strukturu
i funkciju mozga svakog od nas,

ono naučeno o neuroplastičnosti nakon
moždanog udara primjenjivo je na svakoga.

Vaša svakodnevna ponašanja su važna.

Svako od njih mijenja vaš mozak.

I vjerujem da moramo uzeti u obzir

ne samo personalizirano liječenje,
već i personalizirano učenje.

Jedinstvenost vašeg mozga
utjecat će na vas

kao na učenika, ali i kao na učitelja.

Ta ideja pomaže nam razumjeti

zašto neka djeca napreduju
u tradicionalnom obrazovnom sustavu,

a druga ne;

zašto neki od nas
lako nauče strane jezike,

a drugi odaberu neki sport
i izvrsni su u njemu.

Kada danas odete odavde,

vaš mozak neće biti isti
kao kada ste jutros došli ovdje.

I mislim da je to prilično nevjerojatno.

No, svatko od vas drugačije će
promijeniti svoj mozak.

Shvativši te razlike,

te individualne obrasce,
ta varijabilnost i promjena

omogućit će sljedeći novi
veliki napredak u neuroznanosti;

dozvolit će nam razviti
nove i učinkovitije intervencije,

odgovarajuće nastavnike za učenike

te zahvate za pacijente.

I ovo se ne odnosi samo na oporavak
od moždanog udara,

odnosi se na svakog od nas,
kao roditelja, nastavnika, šefa,

ali i zato što danas slušate TEDx govor
kao dio cjeloživotnog učenja.

Proučite što i kako najbolje učite.

Ponovite ta ponašanja
koja su zdrava za vaš mozak

i prekinite s onim ponašanjima
i navikama koja to nisu.

Vježbajte.

Bit učenja je odraditi posao
kojeg zahtijeva vaš mozak.

Stoga će najbolje strategije
među pojedincima biti različite.

Varirat će i unutar samih pojedinaca.

Tako za vas učenje glazbe
može biti vrlo lako,

ali učenje vožnje snowboardom mnogo teže.

Nadam se da ćete danas otići odavde

cijenivši veličanstvenost vašeg mozga.

Svijet oko vas neprestano preoblikuje vas
i vaš plastični mozak.

Shvatite da sve što radite,

sve što susrećete i svako iskustvo
koje proživite mijenja vaš mozak.

Bilo to dobro ili loše.

Stoga, kad danas odete odavde,
krenite stvarati mozak kakav želite.

Mnogo vam hvala.

(Pljesak)