Sve što je potrebno je 10 minuta pažnje

Kada zadnji puta niste radili apsolutno ništa punih 10 minuta? Niste slali poruke, pričali, čak niti razmišljali? Stručnjak za svjesnost, Andy Puddicombe, objašnjava koju moć transformacije to nosi u sebi: osvježiti svoj um na 10 minuta dnevno, jednostavnom vježbom svijesti i bivanja u sadašnjem trenutku (bez potrebe za tamjanom i sjedenjem u čudnim položajima.)

Živimo u nevjerojatno užurbanom svijetu.

Ritam života je često sulud,
naši umovi su stalno zaokupljeni

i stalno nešto radimo.

Imajući to u vidu,
želim da samo na trenutak razmislite

kada ste si zadnji puta
uzeli vremena da ne radite ništa?

Samo 10 minuta, neometano?

A kada kažem ništa, zaista i mislim ništa.

Znači, bez e-pošte,
slanja poruka, interneta,

televizije, chata, hrane, čitanja,

čak niti prisjećanja na prošlost,

ili planiranja budućnosti.

Jednostavno, ništa.

Vidim mnogo bezizražajnih lica.

(Smijeh)

Vjerojatno trebate otići dosta unatrag.

I to je zaista nešto izvanredno, zar ne?

Govorimo o našem umu.

Um, nešto najvrjednije
i najdragocjenije što imamo,

čime doživljavamo svaki
pojedini trenutak svog života.

Na njega se oslanjamo

kako bismo bili sretni, zadovoljni,
emocionalno stabilni kao pojedinci,

a u isto vrijeme ljubazni, promišljeni

i obzirni u svojim odnosima s drugima.

To je isti onaj um o kojem ovisimo

kako bismo bili usredotočeni,
kreativni, spontani

i izrazili ono najbolje od sebe
u svemu što radimo.

A ipak, ne posvećujemo vrijeme
njegovanju uma.

U stvari, više vremena posvećujemo
brizi o svojim automobilima,

odjeći i frizuri, nego ...

ok, možda ne o frizuri,

(Smijeh)

ali razumijete što želim reći.

I, naravno, to rezultira stresom.

Umom jure misli kao u perilici rublja,

vrte se u krug, mnogo teških,
konfuznih emocija

i zaista ne znamo kako se nositi s tim.

I tužna činjenica je
da smo toliko rastrojeni,

da više nismo svjesni
sadašnjeg svijeta u kojem živimo.

Propuštamo stvari koje su nam najvažnije,

a najluđe u tome je
što svatko samo pretpostavlja

da je to život i da
samo treba tako nastaviti.

A tako, zapravo, ne treba biti.

Imao sam 11 godina kada sam otišao
na svoj prvi sat meditacije.

Vjerujte mi, bilo je tu svih stereotipa
koje možete zamisliti,

sjedenja na podu prekriženih nogu,

tamjana, biljnih čajeva,
vegetarijanaca, sve što ide,

ali moja mama je išla i mene je zanimalo
pa sam pošao s njom.

Gledao sam i par kung fu filmova

i potajno se nadao
da ću možda naučiti letjeti,

no bio sam tada vrlo mlad.

Kao i ostali ljudi tamo,
pretpostavljao sam

da je to samo aspirin za um.

Pod stresom si, pa malo meditiraš.

Nisam mislio da bi to mogla biti
neka vrsta preventive,

sve dok nisam navršio 20 godina
i kada su mi se dogodile brojne stvari

u vrlo kratkom razdoblju,

zaista ozbiljne stvari
koje su izokrenule moj život

i iznenada sam bio preplavljen mislima

i teškim emocijama s kojima se
nisam znao nositi.

Svaki put kada bih gurnuo jednu dolje,

druga bi se ponovo pojavila.

Bilo je to zaista stresno razdoblje.

Svi se borimo sa stresom
na razne načine.

Neki ljudi se zatrpaju poslom,
zahvalni za odvlačenje pažnje.

Drugi se okreću prijateljima,
obitelji, tražeći podršku.

Neki dohvate piće, neki lijekove.

Moj način borbe s tim je bio
da sam postao svećenik.

Ostavio sam studij,
otišao na Himalaju,

postao svećenik i počeo
proučavati meditaciju.

Često me pitaju što sam
naučio u tom razdoblju.

Očigledno, to je promijenilo stvari.

Iskreno, postati svećenik u celibatu
znači i promijeniti mnogo toga.

Ali, bilo je i više od toga.

Naučilo me, dalo mi je veću zahvalnost

i razumijevanje sadašnjeg trenutka.

Pod time mislim ne izgubiti se u mislima,

ne biti smeten,

ne biti preplavljen teškim emocijama,

već, umjesto toga, naučiti
kako biti ovdje i sada,

kako biti svjestan, prisutan.

Mislim da je sadašnji trenutak
jako potcijenjen.

Zvuči tako obično,

a provodimo tako malo vremena
u sadašnjem trenutku,

koji je sve samo ne običan.

Nedavno istraživanje s Harvarda

pokazuje da je naš um izgubljen u mislima

u prosjeku oko 47 posto ukupnog vremena.

47 posto.

Istovremeno, ovo stalno vrludanje uma

izravan je uzrok nezadovoljstva.

Nismo dugo na ovome svijetu,

i provesti skoro pola svog života
izgubljen u mislima

te u potencijalnom nezadovoljstvu,

ne znam, zapravo se čini tragično,

naročito ako postoji nešto
što možemo učiniti,

kada postoji pozitivna,
praktična, dostižna

znanstveno dokazana tehnika,

koja dozvoljava našem umu
da bude zdraviji,

svjesniji i manje smeten.

Ljepota toga je da iako

je potrebno samo oko 10 minuta dnevno,

to utječe na naš cjelokupni život.

Ali treba znati kako to učiniti.

Potrebna nam je vježba,

okvir, kako bismo naučili biti svjesniji.

To je bit meditacije.

Ona nas zbližava sa sadašnjim trenutkom.

Također treba znati
kako joj pravilno pristupiti

kako bismo dobili najviše.

Za to mi služi ovo,
ako ste se pitali,

jer mnogi ljudi pretpostavljaju

da je meditacija, zapravo,
zaustavljanje misli,

riješiti se emocija,
nekako držati um pod kontrolom,

a u stvari, ona je nešto sasvim drugo.

Više se radi o jednom odmaku,

vidjeti jasno svoju misao,

osvjestiti da ona dolazi i odlazi,
emocije dolaze i odlaze

bez prosuđivanja, već opuštenim,
fokusiranim umom.

Na primjer, sada

ako se previše fokusiram na lopte,

onda mi je nemoguće opustiti se
i istovremeno pričati s vama.

Isto tako, ako se previše
opustim dok pričam,

neću se moći fokusirati na lopte.

Ispustit ću ih.

U životu i u meditaciji,

bit će razdoblja kada fokus
postane preintenzivan

i počinjemo osjećati život pomalo ovako.

Vrlo je neugodno tako živjeti,

kada ste tako stisnuti i pod stresom.

U drugim periodima,
možemo se malo previše opustiti

i stvari pomalo postanu ovakve.

Naravno, u meditaciji ...

(Hrče)

na kraju ćemo zaspati.

Dakle, tražimo ravnotežu,
fokusirano opuštanje,

gdje možemo svojim mislima
dopustiti da dođu i odu,

bez uobičajenog uplitanja.

Obično kada učimo postići svjesnost,

događa se da nas misli ometaju.

Recimo da je ovo neka tjeskobna misao.

Sve ide kako treba
i kada uočimo tjeskobnu misao,

krene, "Oh, nisam znao
da se brinem oko toga."

Vratiš se, ponoviš to.

"Oh, zabrinut sam.

Zaista sam zabrinut.
Koliko samo tjeskobe."

I prije nego što osvijestimo,

tjeskobni smo
jer se osjećamo tjeskobno.

(Smijeh)

Znate, to je stvarno ludo.

Stalno to radimo, čak svakoga dana.

Sjetite se zadnjeg puta
kada ste imali klimav zub.

Znate da se klima, znate da boli.

I što radite svakih 20, 30 sekundi?

(Mrmljajući)

Zaista boli.

I još pojačavamo cijelu priču, zar ne?

Nastavljamo si to govoriti
i to radimo cijelo vrijeme.

Samo putem učenja možemo
promatrati um tako

da otpustimo takve priče
i mentalne obrasce.

Kada sjednete i ovako
promatrate um,

možete uvidjeti mnoge različite obrasce.

Možete otkriti da je um
zaista nemiran i ...

cijelo vrijeme.

Nemojte se iznenaditi ako se osjećate
pomalo uznemireno u svom tijelu,

kada sjednete da ne radite ništa
i vaš um se tako osjeća.

Možete otkriti um koji je vrlo tup

i dosadan, gotovo mehanički,

izgleda kao da se samo probudite,
odete na posao, jedete,

spavate, ustajete, radite.

Ili može biti ona jedna
naporna, dosadna misao

koja vam se samo vrti po glavi.

Bez obzira što je,

meditacija nudi mogućnost,
potencijal da napravimo odmak

i sagledamo stvari iz drugačijeg kuta,

kako bismo vidjeli da stvari
nisu uvijek onakve kao što se čine.

Ne možemo promijeniti svaku sitnicu
koja nam se dogodi u životu,

ali možemo promijeniti način
na koji je doživljavamo.

To je moć meditacije, svjesnosti.

Ne morate zapaliti nikakav tamjan

i definitivno ne morate sjediti na podu.

Sve što trebate je odvojiti
10 minuta svakog dana

kako biste se odmakli,
zbližili se sa sadašnjim trenutkom,

kako biste osjetili

jači fokus, mir i jasnoću u svom životu.

Velika vam hvala.

(Pljesak)