Kako pobuditi svoju znatiželju, znanstveno

Jeste li znatiželjni kako stvari funkcioniraju? Napravite praktični eksperiment kod kuće, kaže fizičarka Nadya Mason. Pokazuje kako možete demistificirati svijet oko sebe pristupajući vašoj znanstvenoj znatiželji -- i izvodi nekoliko eksperimenata na pozornici pomoću magneta, novčanica dolara, suhog leda i još mnogo toga.

Prijateljica me nazvala
prije nekoliko tjedana

s lošim vijestima.

Mobitel joj je pao u zahod.

Je li se nekome ovdje to već dogodilo?

(Smijeh)

Bila je to nezgodna situacija.

Znate, i bez da ulazim u detalje,
kako se to točno dogodilo

ili kako ga je izvadila,

recimo samo da je to bila
nezgodna situacija.

I uspaničila se jer joj je,
kao i mnogima od nas,

njezin mobitel jedna od najviše korištenih
i osnovnih alata u njezinom životu.

No, s druge strane,
nije imala pojma kako ga popraviti,

jer je to potpuno zagonetna crna kutija.

Zato razmislite: što biste vi učinili?

Što razumijete o tome
kako vaši mobiteli rade?

Što ste voljni učiniti
da to ispitate ili popravite?

Za većinu ljudi odgovor je - ništa.

Zapravo, jedno je istraživanje otkrilo

da skoro 80 % korisnika
pametnih telefona u ovoj državi

nikada nije ni zamijenilo bateriju
u svojim mobitelima,

a 25 % nije čak ni znalo
da je to moguće.

Sad, ja sam ekperimentalna fizičarka,

otuda igračke.

Usavršavam se u izradi novih vrsta
elektroničkih uređaja nano dimenzija

kako bih proučavala njihova temeljna
kvantno-mehanička svojstva.

No čak ni ja ne bih znala gdje započeti
s ispitivanjem sastavnica na mom mobitelu

kada bi prestao raditi.

A mobiteli su samo jedan primjer
mnogih uređaja o kojima ovisimo,

no koje ne možemo popraviti, rastaviti,
niti potpuno razumjeti.

Automobili, elektronika, čak i igračke
su sada toliko složeni i napredni

da nas je strah otvoriti ih i popraviti.

Dakle, ovo je problem:

postoji rascjep između nas
i tehnologije koju koristimo.

Potpuno smo otuđeni
od uređaja o kojima ovisimo,

što nas može učiniti nemoćnima i praznima.

Zapravo, onda nije iznenađujuće da
je jedno istraživanje otkrilo

kako se sada više bojimo tehnologije

nego smrti.

(Smijeh)

No ja mislim da se ponovno
možemo povezati s našim uređajima,

ponovno ih humanizirati u smislu

da radimo više praktičnih eksperimenata.

Zašto? Pa zato što je eksperiment
postupak testiranja hipoteze,

dokazivanja činjenice.

To je način na koji koristimo naš razum,

naše ruke,

kako bismo se povezali sa svijetom

i shvatili kako funkcionira.

To je povezanost koja nam nedostaje.

Dakle, da vam dam primjer.

Evo eksperimenta kojeg sam nedavno radila

kako bih razmislila
kako ekran na dodir radi.

To su samo dvije metalne ploče

te mogu staviti naboj
na jednu od ploča s baterije.

OK.

I mogu mjeriti razdvajanje naboja
ovim voltmetrom.

Sad - pobrinimo se da radi.

Kada mahnem rukom blizu ploča,

možete vidjeti da se napon mijenja

baš kao što ekran na dodir
reagira na moju ruku.

No što je to u vezi s mojom rukom?
Sad moram učiniti još eksperimenata.

Mogu, recimo, uzeti komad drva

i dodirnuti jednu od pločica
i vidjeti da se ne događa mnogo toga,

no ako uzmem komad metala
i dodirnem pločicu,

tada se napon drastično mijenja.

Pa, sada mogu izvesti još eksperimenata
kako bih vidjela u čemu je razlika

između drva i metala

i trebala bih saznati da drvo nije vodič

ali metal jest, poput moje ruke.

I, vidite, tako gradim
svoje razumijevanje.

Recimo, sada vidim zašto ne mogu
koristiti ekran na dodir rukavicama

a to je jer rukavice nisu provodljive.

Ali sam također odgonetnula
neke misterije koje stoje iza tehnologije

i izradila sam svoj način,

svoj osobni unos i interakcije
s osnovama mojih uređaja.

No eksperimentiranje je korak više
od samog rastavljanja.

To je ispitivanje i aktivno
kritičko razmišljanje.

I zapravo nije važno ispitujem li
kako ekran na dodir radi

ili ako mjerim vodljivost
različitih vrsta materijala,

ili čak ako samo koristim ruke
da vidim koliko je teško razbiti

materijale različitih debljina.

U svim slučajevima, stječem kontrolu
i razumijevanje

osnova stvari koje koristim.

Iza ovoga je istraživanje.

Primjerice, koristim ruke

koje, čini se, promiču dobrobit.

Također, učim iz praktičnog iskustva

koje dokazano pospješuje
razumijevanje i pamćenje,

i čak aktivira
više dijelova vašeg mozga.

Dakle praktično razmišljanje
kroz eksperimente

povezuje naše razumijevanje,

čak i naš osjećaj vitalnosti,

s fizičkim svijetom
i stvarima koje koristimo.

Pretraživanje stvari po internetu

nema isti učinak.

Sad, moj fokus na eksperimente

je također osoban.

Nisam odrasla izvodeći pokuse,

niti sam znala što rade fizičari.

Sjećam se da je moja sestra
imala kemijski set

kojeg sam uvijek htjela koristiti,
no nikada mi ga nije dala.

Osjećala sam se psihički odvojenom
od svijeta

i nisam znala zašto.

Zapravo, kada sam imala 9 godina,

baka me zvala solipsistom,

što je nešto što sam morala istražiti.

To znači da misliš da si
ti jedino što postoji.

Tada sam se prilično uvrijedila,

jer koga baka tako zove?

(Smijeh)

No mislim da to i jest bila istina.

I tek sam godinama kasnije,

kada sam studirala i
učila osnovnu fiziku,

otkrila

da svijet,

ili barem onaj fizički svijet,

može biti ispitan i shvaćen,

tako da sam počela
potpuno drugačije shvaćati

kako svijet funkcionira

i koje je moje mjesto u njemu.

I onda kasnije, kad sam mogla
obavljati svoja vlastita ispitivanja

i razumijevanja kroz istraživanja,

veliki je dio moje povezanosti sa svijetom
bio potpun.

Sad, znam da nisu svi
eksperimentalni fizičari po struci,

no mislim da bi svi mogli
raditi više praktičnih eksperimenata.

I zapravo mislim da mi --

dat ću vam drugi primjer.

Nedavno sam radila
s učenicima srednje škole,

pomažući im učiti o magnetizmu

i dala sam im da rastave
magnetsku ploču za crtanje.

Sjećate se jedne od ovih stvari?

Dakle, u početku ih nitko
nije htio dirati.

Toliko im se dugo govorilo
da ne razbijaju stvari

da su navikli samo na
pasivno korištenje.

No onda sam im počela postavljati pitanja.

Znate, kako to radi?
Koji su dijelovi magnetski?

Možete li postaviti hipotezu
i ispitati je?

Ali je još uvijek nisu htjeli rastaviti.

Htjeli su je, u stvari,
ponijeti sa sobom kući.

Sve dok ju jedno dijete nije razrezalo
i pronašlo unutra prilično super stvari.

I to je dakle ono što
možemo učiniti ovdje zajedno.

Prilično se lako rastavljaju.

Vidite, postoji magnet unutra
i mogu je samo presjeći.

Izrežite je ponovno, možete je rastaviti.

OK, kad to napravim --
ne znam možete li vidjeti ovo,

ali ima nekako -- tu je,
ova mutna bijela stvar ovdje.

Sad je možete vidjeti na mom prstu.

I kad povučem olovku po njoj,

možete vidjeti da su ovi filamenti
vezani za nju.

Dakle, djeca su vidjela ovo

i u ovom trenutku bili su kao,
ovo je stvarno super.

Postali su uzbuđeni.

Svi su ih počeli otvarati i rastavljati

i uzvikavati stvari koje su otkrili,

kako su ti magnetski filamenti
povezani s magnetskom olovkom

i da je tako pisalo.

Ili kako je mutna bijela stvar držala
stvari raspršene da bi mogla pisati.

I kako su napuštali prostoriju,

dvoje od njih se okrenulo
prema meni i reklo,

"Jako nam se to svidjelo.

Ja i ona idemo kući ovaj vikend
da napravimo više eksperimenata."

(Smijeh)

Da, znam, roditelji
tamo su zabrinuti za to,

ali to je dobra stvar!

Eksperimentiranje je dobro i doista sam
otkrila da je ekstremno zadovoljavajuće,

i mislim, nadajmo se, da je to bilo dosta
životno obogaćujuće za njih.

Jer je čak i obični magnet

nešto čime možemo
eksperimentirati kod kuće.

I jednostavni su i složeni u isto vrijeme.

Na primjer, možete se upitati,

kako isti materijal
može i privlačiti i odbijati?

Ako uzmem magnet, je li korisno
ako uspijem napraviti da jedan od njih

okreće drugi, na primjer?

Ili, ako ovdje uzmete
ovu novčanicu dolara

i mogu uzeti skup magneta

i možete vidjeti kako se novčanica dolara
podiže uz pomoć magneta.

Unutra postoji skrivena magnetska tinta
koja sprečava krivotvorenje.

Ili, ovdje imam zdrobljene žitarice. OK?

I to je također magnetsko. Zar ne?

U sebi ima željeza.

(Smijeh)

I to može biti dobro za vas, zar ne?

OK, ovdje je nešto drugo.

Ova stvar ovdje nije magnetska.

Ne mogu je podići magnetom.

Ali sad ću je ohladiti.

Ista stvar je ovdje, ali hladna

i kad je ohladim

i stavim na vrh magneta,

dakle --

(Pljesak)

Nevjerojatno je.

To nije magnetsko,

ali nekako reagira s magnetom.

Dakle, očigledno za razumijevanje ovoga
bit će potrebno još više eksperimenata.

Zapravo, ovo je nešto što sam proučavala
dobar dio svoje karijere.

To se zove supravodič.

Sad, supravodiči mogu biti složeni,

ali čak i najjednostavniji eksperimenti
nas mogu bolje povezati sa svijetom.

Dakle, sad kad vam kažem da brza memorija
funkcionira okretanjem malih magneta,

tada je možete zamisliti. Vidjeli ste to.

Ili, ako kažem da MRI uređaji

koriste magnetizam da okreću
magnetske čestice u vašem tijelu,

vidjeli ste kako se to radi.

Bili ste u interakciji s tehnologijom
i razumjeli osnove ovih uređaja.

Sad, znam da je teško dodati
još stvari u naše živote,

posebno eksperimente.

Ali mislim da je izazov vrijedan toga.

Razmislite o tome kako nešto radi,
tada rastavite i ispitajte to.

Manipulirajte nečime i dokažite
sami sebi neki fizički zakon.

Vratite ljudskost u tehnologiju.

Bit ćete iznenađeni s vezama
koje ćete uspostaviti.

Hvala vam.

(Pljesak)