Prijateljica me nazvala prije nekoliko tjedana s lošim vijestima. Mobitel joj je pao u zahod. Je li se nekome ovdje to već dogodilo? (Smijeh) Bila je to nezgodna situacija. Znate, i bez da ulazim u detalje, kako se to točno dogodilo ili kako ga je izvadila, recimo samo da je to bila nezgodna situacija. I uspaničila se jer joj je, kao i mnogima od nas, njezin mobitel jedna od najviše korištenih i osnovnih alata u njezinom životu. No, s druge strane, nije imala pojma kako ga popraviti, jer je to potpuno zagonetna crna kutija. Zato razmislite: što biste vi učinili? Što razumijete o tome kako vaši mobiteli rade? Što ste voljni učiniti da to ispitate ili popravite? Za većinu ljudi odgovor je - ništa. Zapravo, jedno je istraživanje otkrilo da skoro 80 % korisnika pametnih telefona u ovoj državi nikada nije ni zamijenilo bateriju u svojim mobitelima, a 25 % nije čak ni znalo da je to moguće. Sad, ja sam ekperimentalna fizičarka, otuda igračke. Usavršavam se u izradi novih vrsta elektroničkih uređaja nano dimenzija kako bih proučavala njihova temeljna kvantno-mehanička svojstva. No čak ni ja ne bih znala gdje započeti s ispitivanjem sastavnica na mom mobitelu kada bi prestao raditi. A mobiteli su samo jedan primjer mnogih uređaja o kojima ovisimo, no koje ne možemo popraviti, rastaviti, niti potpuno razumjeti. Automobili, elektronika, čak i igračke su sada toliko složeni i napredni da nas je strah otvoriti ih i popraviti. Dakle, ovo je problem: postoji rascjep između nas i tehnologije koju koristimo. Potpuno smo otuđeni od uređaja o kojima ovisimo, što nas može učiniti nemoćnima i praznima. Zapravo, onda nije iznenađujuće da je jedno istraživanje otkrilo kako se sada više bojimo tehnologije nego smrti. (Smijeh) No ja mislim da se ponovno možemo povezati s našim uređajima, ponovno ih humanizirati u smislu da radimo više praktičnih eksperimenata. Zašto? Pa zato što je eksperiment postupak testiranja hipoteze, dokazivanja činjenice. To je način na koji koristimo naš razum, naše ruke, kako bismo se povezali sa svijetom i shvatili kako funkcionira. To je povezanost koja nam nedostaje. Dakle, da vam dam primjer. Evo eksperimenta kojeg sam nedavno radila kako bih razmislila kako ekran na dodir radi. To su samo dvije metalne ploče te mogu staviti naboj na jednu od ploča s baterije. OK. I mogu mjeriti razdvajanje naboja ovim voltmetrom. Sad - pobrinimo se da radi. Kada mahnem rukom blizu ploča, možete vidjeti da se napon mijenja baš kao što ekran na dodir reagira na moju ruku. No što je to u vezi s mojom rukom? Sad moram učiniti još eksperimenata. Mogu, recimo, uzeti komad drva i dodirnuti jednu od pločica i vidjeti da se ne događa mnogo toga, no ako uzmem komad metala i dodirnem pločicu, tada se napon drastično mijenja. Pa, sada mogu izvesti još eksperimenata kako bih vidjela u čemu je razlika između drva i metala i trebala bih saznati da drvo nije vodič ali metal jest, poput moje ruke. I, vidite, tako gradim svoje razumijevanje. Recimo, sada vidim zašto ne mogu koristiti ekran na dodir rukavicama a to je jer rukavice nisu provodljive. Ali sam također odgonetnula neke misterije koje stoje iza tehnologije i izradila sam svoj način, svoj osobni unos i interakcije s osnovama mojih uređaja. No eksperimentiranje je korak više od samog rastavljanja. To je ispitivanje i aktivno kritičko razmišljanje. I zapravo nije važno ispitujem li kako ekran na dodir radi ili ako mjerim vodljivost različitih vrsta materijala, ili čak ako samo koristim ruke da vidim koliko je teško razbiti materijale različitih debljina. U svim slučajevima, stječem kontrolu i razumijevanje osnova stvari koje koristim. Iza ovoga je istraživanje. Primjerice, koristim ruke koje, čini se, promiču dobrobit. Također, učim iz praktičnog iskustva koje dokazano pospješuje razumijevanje i pamćenje, i čak aktivira više dijelova vašeg mozga. Dakle praktično razmišljanje kroz eksperimente povezuje naše razumijevanje, čak i naš osjećaj vitalnosti, s fizičkim svijetom i stvarima koje koristimo. Pretraživanje stvari po internetu nema isti učinak. Sad, moj fokus na eksperimente je također osoban. Nisam odrasla izvodeći pokuse, niti sam znala što rade fizičari. Sjećam se da je moja sestra imala kemijski set kojeg sam uvijek htjela koristiti, no nikada mi ga nije dala. Osjećala sam se psihički odvojenom od svijeta i nisam znala zašto. Zapravo, kada sam imala 9 godina, baka me zvala solipsistom, što je nešto što sam morala istražiti. To znači da misliš da si ti jedino što postoji. Tada sam se prilično uvrijedila, jer koga baka tako zove? (Smijeh) No mislim da to i jest bila istina. I tek sam godinama kasnije, kada sam studirala i učila osnovnu fiziku, otkrila da svijet, ili barem onaj fizički svijet, može biti ispitan i shvaćen, tako da sam počela potpuno drugačije shvaćati kako svijet funkcionira i koje je moje mjesto u njemu. I onda kasnije, kad sam mogla obavljati svoja vlastita ispitivanja i razumijevanja kroz istraživanja, veliki je dio moje povezanosti sa svijetom bio potpun. Sad, znam da nisu svi eksperimentalni fizičari po struci, no mislim da bi svi mogli raditi više praktičnih eksperimenata. I zapravo mislim da mi -- dat ću vam drugi primjer. Nedavno sam radila s učenicima srednje škole, pomažući im učiti o magnetizmu i dala sam im da rastave magnetsku ploču za crtanje. Sjećate se jedne od ovih stvari? Dakle, u početku ih nitko nije htio dirati. Toliko im se dugo govorilo da ne razbijaju stvari da su navikli samo na pasivno korištenje. No onda sam im počela postavljati pitanja. Znate, kako to radi? Koji su dijelovi magnetski? Možete li postaviti hipotezu i ispitati je? Ali je još uvijek nisu htjeli rastaviti. Htjeli su je, u stvari, ponijeti sa sobom kući. Sve dok ju jedno dijete nije razrezalo i pronašlo unutra prilično super stvari. I to je dakle ono što možemo učiniti ovdje zajedno. Prilično se lako rastavljaju. Vidite, postoji magnet unutra i mogu je samo presjeći. Izrežite je ponovno, možete je rastaviti. OK, kad to napravim -- ne znam možete li vidjeti ovo, ali ima nekako -- tu je, ova mutna bijela stvar ovdje. Sad je možete vidjeti na mom prstu. I kad povučem olovku po njoj, možete vidjeti da su ovi filamenti vezani za nju. Dakle, djeca su vidjela ovo i u ovom trenutku bili su kao, ovo je stvarno super. Postali su uzbuđeni. Svi su ih počeli otvarati i rastavljati i uzvikavati stvari koje su otkrili, kako su ti magnetski filamenti povezani s magnetskom olovkom i da je tako pisalo. Ili kako je mutna bijela stvar držala stvari raspršene da bi mogla pisati. I kako su napuštali prostoriju, dvoje od njih se okrenulo prema meni i reklo, "Jako nam se to svidjelo. Ja i ona idemo kući ovaj vikend da napravimo više eksperimenata." (Smijeh) Da, znam, roditelji tamo su zabrinuti za to, ali to je dobra stvar! Eksperimentiranje je dobro i doista sam otkrila da je ekstremno zadovoljavajuće, i mislim, nadajmo se, da je to bilo dosta životno obogaćujuće za njih. Jer je čak i obični magnet nešto čime možemo eksperimentirati kod kuće. I jednostavni su i složeni u isto vrijeme. Na primjer, možete se upitati, kako isti materijal može i privlačiti i odbijati? Ako uzmem magnet, je li korisno ako uspijem napraviti da jedan od njih okreće drugi, na primjer? Ili, ako ovdje uzmete ovu novčanicu dolara i mogu uzeti skup magneta i možete vidjeti kako se novčanica dolara podiže uz pomoć magneta. Unutra postoji skrivena magnetska tinta koja sprečava krivotvorenje. Ili, ovdje imam zdrobljene žitarice. OK? I to je također magnetsko. Zar ne? U sebi ima željeza. (Smijeh) I to može biti dobro za vas, zar ne? OK, ovdje je nešto drugo. Ova stvar ovdje nije magnetska. Ne mogu je podići magnetom. Ali sad ću je ohladiti. Ista stvar je ovdje, ali hladna i kad je ohladim i stavim na vrh magneta, dakle -- (Pljesak) Nevjerojatno je. To nije magnetsko, ali nekako reagira s magnetom. Dakle, očigledno za razumijevanje ovoga bit će potrebno još više eksperimenata. Zapravo, ovo je nešto što sam proučavala dobar dio svoje karijere. To se zove supravodič. Sad, supravodiči mogu biti složeni, ali čak i najjednostavniji eksperimenti nas mogu bolje povezati sa svijetom. Dakle, sad kad vam kažem da brza memorija funkcionira okretanjem malih magneta, tada je možete zamisliti. Vidjeli ste to. Ili, ako kažem da MRI uređaji koriste magnetizam da okreću magnetske čestice u vašem tijelu, vidjeli ste kako se to radi. Bili ste u interakciji s tehnologijom i razumjeli osnove ovih uređaja. Sad, znam da je teško dodati još stvari u naše živote, posebno eksperimente. Ali mislim da je izazov vrijedan toga. Razmislite o tome kako nešto radi, tada rastavite i ispitajte to. Manipulirajte nečime i dokažite sami sebi neki fizički zakon. Vratite ljudskost u tehnologiju. Bit ćete iznenađeni s vezama koje ćete uspostaviti. Hvala vam. (Pljesak)