Četiri milijarde godina evolucije u šest minuta

Jesu li ljudi nastali od majmuna ili riba? U ovom poučnom govoru, ihtiolog i član TED-a, Prosanta Chakrabarty, razbija neke ukorijenjene mitove o evoluciji, ohrabrujući nas da se prisjetimo da smo malen dio složenog, četiri milijarde godina dugog procesa - i ne na kraju linije. "Mi nismo cilj evolucije.", kaže Chakrabarty, " Razmišljajte o nama kao o mladim listovima na ovom prastarom i ogromnom drvu života -- povezanim nevidljivim granama ne samo jedni s drugima, nego i s našim izumrlim rođacima i evolucijskim predcima.

Ako smo se mi razvili iz majmuna,
zašto još postoje majmuni?

(Smijeh)

Pa, zato što nismo majmuni,

nego ribe.

(Smijeh)

Znati da smo ribe, a ne majmuni

zapravo je jako važno
zbog razumijevanja odakle smo nastali.

Predajem jedan od najvećih
kolegija o evolucijskoj biologiji u SAD-u

i kada moji studenti napokon shvate
zašto ih stalno zovem ribama,

onda znam da dobro odrađujem svoj posao.

No, uvijek moram započeti svoja predavanja
razbijanjem ukorijenjenih mitova

jer iako toga nismo bili zaista svjesni,
puno nas je krivo naučeno o evoluciji.

Na primjer, naučeni smo reći
"teorija evolucije".

U stvari, postoji puno teorija
i baš kao i sam proces,

one koje se najbolje uklapaju
su one koje su se i održale do danas.

Najpoznatija je Darwinova teorija
evolucije prirodnom selekcijom.

Ona opisuje proces kojim organizmi
koji se najbolje prilagođavaju okolišu

preživljavaju i razmnožavaju se,

dok oni koji se slabije uklapaju
polako i odumiru.

I to je to.

Evolucija je tako jednostavna,
i to je činjenica.

Evolucija je činjenica
koliko i "teorija gravitacije".

Jednako lako je možemo dokazati.

Samo trebate pogledati svoj pupak

kojeg dijelite s ostalim pravim sisavcima,

ili kralježnicu koju dijelite
s ostalim kralježnjacima,

ili vašu DNK koju dijelite
sa svime što je živo na Zemlji.

Te se osobine nisu
prvo pojavile kod ljudi.

One su predane od različitih predaka

svim njihovim potomcima, ne samo nama.

Ali, ne počinjemo baš tako
učiti biologiju, zar ne?

Učimo da su biljke i bakterije
primitivne vrste,

ribe se razvijaju u vodozemce,
dalje idu gmazovi i sisavci,

a onda ste nastali vi,

savršeno evoluirano biće na kraju linije.

No, život se ne razvija pravocrtno

i ne završava s nama.

Evolucija nam je uvijek prikazana ovako,

majmun i čimpanza,

neki izumrli ljudi

koji su svi na stalnom maršu
kako bi postali mi.

No, oni ne postaju mi
ništa više nego bismo mi postali oni.

Također, mi nismo cilj evolucije.

Ali, zašto je to važno?

Zašto moramo pravilno razumjeti evoluciju?

Pa, nerazumijevanje evolucije
je dovelo do mnogih problema,

ali ne možete pitati to prastaro pitanje,

"Odakle smo nastali?",

bez pravilnog razumijevanja evolucije.

Nerazumijevanje je dovelo
do mnogih zamršenih i iskvarenih gledišta

o tome kako bismo se trebali odnositi
prema životu na Zemlji

te jedni prema drugima

u smislu rase i spola.

Vratimo se unazad 4 milijarde godina.

Ovo je jednostanični organizam
od kojeg smo svi nastali.

Na početku je doveo
do drugog jednostaničnog života,

ali oni još uvijek evoluiraju

i neki bi rekli da su
prabakterije i bakterije,

koje čine većinu ove grupe,

najuspješnije na planetu.

Svakako će biti tu dugo poslije nas.

Prije otprilike 3 milijarde godina
nastala je višestaničnost.

To uključuje gljivice, biljke i životinje.

Prve životinje koje su
razvile kralježnicu bile su ribe.

Tehnički, svi kralježnjaci su ribe,

tehnički, vi i ja smo ribe.

Nemojte reći da vas nisam upozorio.

Jedna vrsta riba je došla na kopno

iz kojih su, između ostalih,
nastali sisavci i gmazovi.

Neki gmazovi su postali ptice,
neki sisavci su postali primati,

neki primati su postali majmuni s repom,

ostali su postali čovjekoliki majmuni,
uključujući raznolikost ljudskih vrsta.

Prema tome, nismo nastali od majmuna,

ali dijelimo zajedničkog pretka.

Cijelo vrijeme život oko nas je evoluirao;

više bakterija, više gljivica,
puno ribe, ribe, ribe.

Ako niste primijetili,
da, oni su mi omiljena skupina.

(Smijeh)

Kako život evoluira, također i izumire.

Većina vrsta traje
samo nekoliko milijuna godina.

Tako da, većina života na Zemlji
kojeg vidimo oko nas,

otprilike je jednako stara kao naša vrsta.

Oholo je i umišljeno misliti,

"Biljke i bakterije su primitivne,

a mi smo ovdje evolucijski kratko

pa smo nekako posebni."

Mislite o životu kao o knjizi,
zasigurno nedovršenoj knjizi.

Mi samo gledamo zadnjih
par stranica svakog poglavlja.

Ako pogledate osam milijuna vrsta

s kojima dijelimo ovaj planet,

razmišljajte o njima svima kao o
četiri milijarde godina evolucije.

Oni su svi proizvod toga.

Mislite o svima nama kao mladim listovima
na ovom prastarom, ogromnom drvu života,

svi povezani nevidljivim granama,
ne samo jedni s drugima,

nego i s našim izumrlim rođacima
i našim evolucijskim predcima.

Kao biolog, još uvijek
pokušavam naučiti, s drugima,

kako su svi srodni jedni drugima,
tko je u rodu s kime.

Možda je još uvijek bolje

misliti o nama kao o
maloj ribi izvan vode.

Da, ona koja je naučila hodati i pričati,

ali koja još uvijek ima
puno toga za naučiti

o tome tko smo i odakle smo došli.

Hvala.

(Pljesak)