Ako smo se mi razvili iz majmuna, zašto još postoje majmuni? (Smijeh) Pa, zato što nismo majmuni, nego ribe. (Smijeh) Znati da smo ribe, a ne majmuni zapravo je jako važno zbog razumijevanja odakle smo nastali. Predajem jedan od najvećih kolegija o evolucijskoj biologiji u SAD-u i kada moji studenti napokon shvate zašto ih stalno zovem ribama, onda znam da dobro odrađujem svoj posao. No, uvijek moram započeti svoja predavanja razbijanjem ukorijenjenih mitova jer iako toga nismo bili zaista svjesni, puno nas je krivo naučeno o evoluciji. Na primjer, naučeni smo reći "teorija evolucije". U stvari, postoji puno teorija i baš kao i sam proces, one koje se najbolje uklapaju su one koje su se i održale do danas. Najpoznatija je Darwinova teorija evolucije prirodnom selekcijom. Ona opisuje proces kojim organizmi koji se najbolje prilagođavaju okolišu preživljavaju i razmnožavaju se, dok oni koji se slabije uklapaju polako i odumiru. I to je to. Evolucija je tako jednostavna, i to je činjenica. Evolucija je činjenica koliko i "teorija gravitacije". Jednako lako je možemo dokazati. Samo trebate pogledati svoj pupak kojeg dijelite s ostalim pravim sisavcima, ili kralježnicu koju dijelite s ostalim kralježnjacima, ili vašu DNK koju dijelite sa svime što je živo na Zemlji. Te se osobine nisu prvo pojavile kod ljudi. One su predane od različitih predaka svim njihovim potomcima, ne samo nama. Ali, ne počinjemo baš tako učiti biologiju, zar ne? Učimo da su biljke i bakterije primitivne vrste, ribe se razvijaju u vodozemce, dalje idu gmazovi i sisavci, a onda ste nastali vi, savršeno evoluirano biće na kraju linije. No, život se ne razvija pravocrtno i ne završava s nama. Evolucija nam je uvijek prikazana ovako, majmun i čimpanza, neki izumrli ljudi koji su svi na stalnom maršu kako bi postali mi. No, oni ne postaju mi ništa više nego bismo mi postali oni. Također, mi nismo cilj evolucije. Ali, zašto je to važno? Zašto moramo pravilno razumjeti evoluciju? Pa, nerazumijevanje evolucije je dovelo do mnogih problema, ali ne možete pitati to prastaro pitanje, "Odakle smo nastali?", bez pravilnog razumijevanja evolucije. Nerazumijevanje je dovelo do mnogih zamršenih i iskvarenih gledišta o tome kako bismo se trebali odnositi prema životu na Zemlji te jedni prema drugima u smislu rase i spola. Vratimo se unazad 4 milijarde godina. Ovo je jednostanični organizam od kojeg smo svi nastali. Na početku je doveo do drugog jednostaničnog života, ali oni još uvijek evoluiraju i neki bi rekli da su prabakterije i bakterije, koje čine većinu ove grupe, najuspješnije na planetu. Svakako će biti tu dugo poslije nas. Prije otprilike 3 milijarde godina nastala je višestaničnost. To uključuje gljivice, biljke i životinje. Prve životinje koje su razvile kralježnicu bile su ribe. Tehnički, svi kralježnjaci su ribe, tehnički, vi i ja smo ribe. Nemojte reći da vas nisam upozorio. Jedna vrsta riba je došla na kopno iz kojih su, između ostalih, nastali sisavci i gmazovi. Neki gmazovi su postali ptice, neki sisavci su postali primati, neki primati su postali majmuni s repom, ostali su postali čovjekoliki majmuni, uključujući raznolikost ljudskih vrsta. Prema tome, nismo nastali od majmuna, ali dijelimo zajedničkog pretka. Cijelo vrijeme život oko nas je evoluirao; više bakterija, više gljivica, puno ribe, ribe, ribe. Ako niste primijetili, da, oni su mi omiljena skupina. (Smijeh) Kako život evoluira, također i izumire. Većina vrsta traje samo nekoliko milijuna godina. Tako da, većina života na Zemlji kojeg vidimo oko nas, otprilike je jednako stara kao naša vrsta. Oholo je i umišljeno misliti, "Biljke i bakterije su primitivne, a mi smo ovdje evolucijski kratko pa smo nekako posebni." Mislite o životu kao o knjizi, zasigurno nedovršenoj knjizi. Mi samo gledamo zadnjih par stranica svakog poglavlja. Ako pogledate osam milijuna vrsta s kojima dijelimo ovaj planet, razmišljajte o njima svima kao o četiri milijarde godina evolucije. Oni su svi proizvod toga. Mislite o svima nama kao mladim listovima na ovom prastarom, ogromnom drvu života, svi povezani nevidljivim granama, ne samo jedni s drugima, nego i s našim izumrlim rođacima i našim evolucijskim predcima. Kao biolog, još uvijek pokušavam naučiti, s drugima, kako su svi srodni jedni drugima, tko je u rodu s kime. Možda je još uvijek bolje misliti o nama kao o maloj ribi izvan vode. Da, ona koja je naučila hodati i pričati, ali koja još uvijek ima puno toga za naučiti o tome tko smo i odakle smo došli. Hvala. (Pljesak)