Govorite srcu | Marleen Laschet | TEDxTrondheim

Ovaj govor je dan na TEDx događaju koristeći format TED konferencije, ali ga je neovisno organizirala lokalna zajednica. Više na http://ted.com/tedx

Govor o mirisu jezika i kako vam bolesna žaba može spasiti dan.
Marleen je filolog i stručnjak za komunikaciju, strastvena u pričanju priča i jezicima.
Na svom ozbiljno zaigranom blogu piše o radostima i koristima koje donosi multijezičnost, te o kulturnim različitostima. Priče su bazirane na anegdotama iz njezina života kao poliglota i usidrene u lingvistične i kultularne uvide i iskustva.

Za otprilike 365 milijuna ljudi
engleski je materinji jezik.

Više od dvije milijarde ljudi
uči i govori engleski

kao drugi ili treći strani jezik.

Ako govorite engleski

možete se sporazumjeti s
otprilike 2,5 milijarde ljudi.

Zašto biste trebali onda učiti
neki drugi strani jezik?

Nije li to uzaludno trošenje vremena?

Nelsona Mandelu su žestoko kritizirali

tamnoputi Južnoafrikanci
jer je govorio Afrikaans.

Odgovorio im je:

"Kada razgovaraš sa čovjekom
na jeziku koji on razumije,

obraćaš se njegovoj glavi.

Kada razgovaraš na njegovom jeziku,

obraćaš se njegovu srcu."

Radi se o ovome:

ako želite nekoga osvojiti,

morate se obratiti njegovu srcu.

Pape to znaju.

Ivan Pavao II govorio je
desetak jezika tečno,

i tucet njih na osnovnoj razini.

Gdje god je išao,
pozdravljao je ljude,

s barem nekoliko rečenica,
na njihovom jeziku,

što je bila važna karika
njegove popularnosti.

Ljudi čije punice su strankinje,

ili će to tek postati, također to znaju.

Mogu sa svojim djevojkama
razgovarati na engleskom,

ali ako žele da ih private
njihove majke,

mladi dečki su voljni naučiti
najluđe jezike,

uključujući i nizozemski.

(Smijeh)

I uglavnom taktika upali.

Zašto?

Pa, naš materinji jezik
je u potpunosti isprepleten

s našom osobnosti, s našim identitetom.

Naša čitava osobna povijest
je duboko ukorijenjena,

utopljena u naš materinji jezik.

Toliko je uspomena i osjećaja,
povezano s riječima, izričajima,

čak i s gramatikom s
kojom smo odrasli.

Zato, ako naučite,
jezik druge osobe,

pokazujete da ste iskreno zainteresirani

za njihov život, za njihovu osobnost.

Koja punica ne želi da joj laskaju?

Kada čujete svoj jezik
osjetite povezanost.

Kada putujete,

i govorite na stranom jeziku
danima ili tjednima,

trenutak kada se ukrcate na avion,

gdje vas osoblje pozdravi
na vašem jeziku,

znate da idete kući.

Ako bi vaš materinji jezik imao miris,

mislim da bi to bio miris kolačića,

i pileće juhe koja krijepi dušu,

i bakina parfema,

možda čak i malo naftalina.

Možda je upravo to razlog
zašto izmišljeni jezici,

kao esperanto, nikada nisu bili toliko
široko prihvaćeni koliko se očekivalo.

Koliko god su pametno smišljeni,

bili jednostavni i laki za naučiti,

niti jedna zemlja nije nikada
prihvatila umjetni jezik kao svoj.

Niti će se strani jezik
sistematično proučavati

masovno i dugoročno,

iako je bilo pokušaja.

Ipak, usprkos teškoćama
prirodnih jezika -

frustrirajućim posebnostima,

različitostima između pisanja i izgovora,

ponekad apsurdno složenoj gramatici -

usprkos svemu tome,

radije ćemo učiti jezike koji
su organski rasli s ljudima.

Izmišljeni jezici se obraćaju glavi.

Prirodni jezici mirišu na kolačiće.

Nelsonu Mandeli je učenje Afrikaansa
bilo "upoznavanje neprijatelja".

Rekao je: "Morate znati njihov
jezik i njihove strasti,

njihove nade i strahove,
ako ih želite pobijediti."

I naučio je. I upalilo je.

Ali ne radi se stalno o
neprijateljima, zar ne?

Radi se o svim ljudskim vezama.

A ja ću biti zadnja koja će
tvrditi da su punice neprijatelji,

po definiciji.

Prije sedam ili osam godina,

vozila sam se Poljskom s obitelji.

Trgovine su se zatvarale,
a mi smo trebali kupiti hranu.

Napokon smo vidjeli supermarket
na drugoj strani ulice.

Jedni način da dođemo do njega na
vrijeme je bio da polukružno zaokrenemo.

To sam i napravila.

Vjerojatno je to bio opasno.

Sigurno je bio nezakonito.

Na parkiralištu, prije nego sam
stigla isključiti motor,

čula sam kucanje.

Spustila sam prozor,
i pojavila su se dva para očiju.

Pripadali su policajcima.

Ne mogu svojatati ikakvu razinu
znanja poljskog jezika,

u najboljem slučaju,

ali sposobna sam voditi
jednostavan razgovor.

Ali, u ovome okruženju,
s grižnjom savjesti,

oči u oči s dva čovjeka koji
provode pravdu, u umiformi,

svaka razumna poljska riječ koju
sam znala je isparila iz mene.

Ipak, niti na tren mi nije palo na pamet,

da situaciju pokušam
riješiti na engleskom.

Engleski bi mi vjerojatno dao
lingvističku prednost,

ali zbog toga bi vjerojatno
policajcu bilo nelagodno.

Zato sam se odlučno držala poljskog.

Kako?

Onaj mali poljski dio mozga
je upravo zablokirao sve,

osim jedne stvari.

Postojala je jedna stvar koju
sam toliko puta ponovila,

da sam je mogla izrecitirati i u snu.

Radilo se o dječjoj pjesmi.

O bolesnoj žabi.

(Smijeh)

To je sve što sam znala.

Znam da je to bilo bizarno,
ali samo je izletjelo iz mene:

(na poljskom)
Jedna žaba bila slaba,

pošla do doktora
kaže da joj je muka.

Doktor stavio naočale,
star on bijaše."

Pogledala sam policajce.

A oni su zurili u mene.

(Smijeh)

Čini mi se da se jedan
počešao po glavi.

I tada su se nasmijali.

Nasmijali.

I zbog toga sam se opustila,

dovoljno da se nekoliko
relevantnijih riječi,

vrati natrag u glavu.

Promucala sam nekoliko
polu-rečenica kao:

"Jako žao. Trebati hranu.
Nikada to više napraviti."

Pustili su me.

Kada sam utrčala u trgovinu, viknuli su
na poljskom: "Szczęśliwej podróży!"

"Sretan put!"

Nije moja namjera potaknuti
vas da učite jezike,

kako biste dok putujete svijetom,
kršili zakone i izvukli se od kazne.

Ovaj događaj pokazuje
kako nekoliko riječi,

koliko god bile jednostavne i smiješne,
samo nekoliko riječi,

mogu dotaknuti srce i otopiti ga.

Usput, postojala je
alternativna za bolesnu žabu.

Postojala je još jedna koju
sam jednako dobro znala:

pjesma za pijančevanje.

(Smijeh)

Njome možda ne bih izmamila osmijeh.

Nego vjerojatno put u policijsku stanicu

i alkotest.

Ne morate naučiti puno jezika,

i ne morate ih naučiti savršeno.

S malo možete postići puno.

Deset riječi upućenih srcu
mogu imati veći utjecaj

nego tisuću upućenih glavi.

Uvijek se s engleskim
možete naći u sredini.

No, možete odlučiti biti
osoba koja će prijeći sredinu

i upoznati novog prijatelja,
suparnika, koga god,

na njihovom teritoriju.

Govoriti jezik drugoga
vas ne čini slabima,

već pokazuje koliko ste jaki.

Osoba koja ima hrabrosti i
potrudi se prijeći tu liniju

pobjeđuje na kraju.

Ne bojte se činiti pogreške.
Pogreške vas čine ljudima.

U ovome slučaju, postoji bonus:

Ako pogriješite,

dajete drugima mogućnost da vam
pomognu, dođu i upoznaju vas.

Na taj način, veza koju ste
započeli, će biti jača.

Dakle, želite li se sporazumijeti

ili se želite povezati?

Nastavimo s učenjem i
korištenjem engleskog.

Kako bismo mogli surađivati s
različitom publikom, kao tu na TEDx-u.

Engleski je snažan alat
za dijeljenje znanja

na međunarodnim konvencijama
o globalnim problemima.

A iznad svega, engleski je autocesta
do 365 milijuna srca.

Za 365 milijuna ljudi, engleski
miriše na kolačiće.

Ali zašto se zaustaviti tu?

Zašto se ne potruditi

i naučiti barem jedan strani jezik?

Postoji puno kolačića
različitih okusa.

Krenimo i kušajmo novi.

Hvala.

(Pljesak)