Govori srcu I Marleen Laschet I TEDxTrondheim

Ovaj govor je održan u okviru TEDx događaju služeći se formatom TED konferencija, ali je nezavisno organizovan od strane lokalne zajednice. Više na: http://ted.com/tedx.

O aromi jezika i tome kako bolesna žaba može da uljepša tvoj dan.

Marleen je filolog i komunikološki stručnjak kojoj su pripovedanje i jezici velika strast.
Na njenom izuzetno zabavnom blogu, ona piše o radostima i prednostima multilingvalnosti kao i o kulturloškim razlikama. Njene priče su bazirane na anekdotama iz njenog života poliglota i uvriježene u lingvističkim i kulturološkim uviđajima i iskustvu.

Za otprilike 365 milion ljudi
engleski je maternji jezik.

Više od 2 milijarde drugih
uči i govori engleski

kao drugi ili treći jezik.

Ako govorite engleski,

može vas razumjeti
skoro 2,5 milijardi ljudi.

Zašto onda trebate da naučite
neki drugi strani jezik?

Nije li to obično gubljenje vremena?

Crnačka skupina južnoafrikanaca

žestoko je kritikovala Nelsona Mandelu
zato što je govorio afrikanderski jezik.

On je odgovorio:

"Kada pričate čovjeku
na jeziku koji razumije,

to ide u njegovu glavu.

Kada mu pričate na njegovom jeziku,

to ide u njegovo srce."

Ovako stoje stvari:

Ako želite da osvojite nekoga,

morate da pričate njegovom srcu.

Pape to znaju.

John Paul II je tečno pričao 10 jezika

i jos desetak drugih na osnovnom nivou.

Gdje god bi krenuo,
pozdravio bi ljude

sa par rečenica na njihovom
maternjem jeziku;

to je bio ključ njegove popularnosti.

Ljudi sa stranim svekrvama,

ili budućim svekrvama također to znaju.

Možda pričaju
engleski sa svojim djevojkama,

ali kada žele da budu u dobrim odnosima
sa njihovim mamama

mladići su voljni da nauče najluđe jezike,

uključujući i nizozemski.

(Smijeh)

Uglavnom im i uspije

Zašto?

Pa, naš maternji jezik je u potpunosti
isprepleten sa

našom ličnošću i identitetom.

Naša lična historija je ukorijenjena

i prožeta našim maternjim jezikom.

Postoji toliko uspomena i osjećanja
koje su povezane sa riječima, izrazima

pa i sa gramatikom sa kojom smo odrasli.

Ako naučite jezik neke druge osobe,

time pokazujete da ste
iskreno zainteresovani

za njihov život i njihovu ličnost.

Kojoj svekrvi to ne bi imponovalo?

Kada čujete vlastiti jezik
osjećate da ste povezani.

Kada u toku putovanja

pričate na stranom jeziku danima
ili sedmicama,

u trenutku kada se ukrcavate na avion

gdje vas kabinsko osoblje pozdravlja
na vašem jeziku

znate da idete kući.

Kad bi maternji jezici imali miris,

mislim da bi mirisali na kolačiće,

i na umirujuću pileću supu

i bakinu toaletnu vodu,

a možda čak malo i na moljce.

Ovo je možda pravi razlog što
izmišljeni jezici,

poput esperanta, nikada nisu postali
popularni kako se to očekivalo.

Bez obzira kako pametno dizajnirani,

jednostavni i laki za naučiti,

nijedna zemlja nikada nije usvojila
vještački jezik kao svoj,

niti kao strani jezik koji bi se
sistematično podučavao

naveliko i u dužem vremenskom periodu,

iako je bilo pokušaja.

Ali nekako, uprkos poteškoćama
sa prirodnim jezicima,

poput frustrirajućih nepravilnosti,

razlika u izgovoru i pisanju,

ponekad apsurdne složenosti gramatike,

uprkos svemu ovome,

više volimo da učimo jezike koji su
nastali prirodno zajedno sa ljudima.

Izmišljeni jezici pričaju glavi.

Prirodni jezici mirišu na kolačiće.

Za Nelsona Mandelu, učenje afrikanderskog
je značilo "upoznavanje neprijatelja".

Rekao je: " Morate da znate njihov jezik,
njihove strasti,

nade i strahove, ako želite da ih
porazite.

On je to uradio i uspjelo mu je.

Ali ne vrti se sve oko neprijatelja,
zar ne?

Ovo se može primijeniti
na sve ljudske odnose.

Ja ću biti zadnja osoba koja tvrdi
da su svekrve po definiciji

neprijatelji.

Prije nekih 7 ili 8 godina,

vozila sam se kroz Poljsku
sa svojom porodicom.

Radnje su se skoro zatvorile
a mi smo morali da kupimo hranu.

Konačno sam vidjela supermarket
na drugoj strani ulice.

Kako bih stigla na vrijeme morala
sam da se okrenem za 180 stepeni.

Tako sam i uradila.

To je vjerovatno bilo opasno.

I definitivno ilegalno.

Na parkingu, prije nego sam uspjela
da ugasim motor

čula sam kuc-kuc.

Otvorila sam prozor i dočekala
su me dva para očiju.

Oba para su pripadala
policajcima.

Ne mogu da tvrdim da imam
tečno znanje poljskog

ni u svojim najboljim danima,

ali nekada sam znala da vodim
jednostavan razgovor.

Ali u tim okolnostima
uz grižnju savjesti,

suočena oči u oči sa čuvarima zakona
u uniformi,

svaka suvisla riječ poljskog koju sam
ikada znala tada je iščezla.

Ipak ni u jednom trenutku

nisam pomislila da stvar
riješim na engleskom.

Engleski bi mi vjerovatno dao lingvističku
prednost,

ali policajcima bi zbog toga
možda bilo neugodno.

Tako da sam odlučila da se držim poljskog.

Kako?

Mali poljski kutak mog mozga
jeste zablokirao,

izuzev jedne stvari.

Postojala je jedna stvar koju sam
ponavljala tako često

da sam je mogla izrecitovati u snu.

Bila je to dječja pjesma

o bolesnoj žabi.

(Smijeh)

Jedino sam to imala.

Znam da je to bizarna stvar, ali sam
je izblebetala

(poljski) "Jedna žaba bila je slaba

pa je otišla ljekaru
i rekla da je bolesna.

Doktor je stavio naočare
jer bio odveć star."

Pogledala sam u policajce.

I oni su buljili u mene.

(Smijeh)

Čini mi se da se jedan češkao po glavi.

A onda su se nasmijali.

Nasmijali su se.

To me je dovoljno opustilo

tako da se još par bitnih riječi

dokotrljalo u moju glavu.

Promucala sam nekoliko polu-rečenica, tipa

"Jako žao, htjeti hranu, nikada više ovo
uraditi".

I pustili su me.

Dok sam trčala ka radnji, viknuli su
(poljski) “Szczęśliwej podróży!".

"Sretan put!"

Ne namjeravam da vas nagnam da
učite jezike

kako biste putovali oko svijeta,
kršili zakone i izvlačili se.

Ali ova mala epizoda pokazuje
kako nekoliko riječi,

ma koliko one smiješne i jednostavne bile,

mogu da dopru pravo do srca i rastope ga.

Uzgred, postojala je i alternativa
bolesnoj žabi.

Nju sam podjednako dobro znala:

pijana pjesma.

(Smijeh)

To mi možda ne bi donijelo osmijeh,

prije put do lokalne policijske stanice

kako bi mi testirali krv.

Ne morate da naučite mnogo jezika,

i ne morate da ih naučite savršeno.

Malo vas može daleko dogurati.

10 riječi do srca mogu da
urade više

nego 1000 riječi koje idu u glavu.

Možete uvijek odabrati engleski
i biti u sredini.

Ali možete i izabrati da budete ta osoba
koja će preći tu srednju liniju

i upoznati novog poznanika ili
neprijatelja

na njihovoj teritoriji.

Pričanje stranog jezika
ne čini vas slabim,

nego pokazuje koliko ste jaki.

Osoba koja je hrabra da se potrudi
i pređe preko linija

je ta koja pobjeđuje.

Ne plašite se da napravite greške.
Greške vas čine ljudima.

U ovom slučaju, postoji i bonus:

Ako načinite grešku,

dajete drugima priliku da vam pomognu
i da vas upoznaju.

Veza koju ste inicirali će na ovaj način
biti jača.

Da li želite da vas ljudi razumiju

ili da se povežete?

Nastavimo da učimo i govorimo engleski.

Tako da možemo da komuniciramo
sa mješovitom publikom, kao na TEDx-u.

Engleski je moćan alat
za dijeljenje znanja,

za međunarodne konvencije o globalnim
problemima.

Povrh svega, engleski je put do
365 miliona srca.

Za 365 miliona ljudi engleski
miriše na kolačiće.

Ali zašto da se ovdje zaustavimo?

Zašto da ne načinimo dodatni trud

i naučimo barem još jedan strani jezik?

Postoji toliko različitih vrsta kolačića.

Hajdemo da probamo novi.

Hvala.

(Aplauz)