Tri mita o korupciji

Zahvaljujući nafti, Trinidad i Tobago je '70-ih godina zgrnuo veliko bogatstvo. Ali je 1982. godine otkrivena šokantna činjenica: Dvije trećina novca namijenjene za razvoj je protraćeno ili ukradeno. To već 30 godina proganja Afra Raymond-a. Bacajući svjetlo na neprekidnu prošlost vladine korupcije, Raymond nam daje drugačiji prikaz finansijskog kriminala.
(Snimljeno na TEDx-u u Port-of-Spain-u.)

Jutros ću da vam pričam

o problemu korupcije.

Korupcija se definiše

kao zloupotreba položaja

radi lične koristi,
ili u kontekstu ove priče,

radi koristi vaših prijatelja,
porodice ili mecena.

Jasno? Prijatelja, porodice i mecena.

Ali, moramo shvatiti šta
razumijemo o korupciji.

Moramo da shvatimo

da su nas pogrešno učili o njoj,
i to se mora priznati.

Moramo imati hrabrosti
da to priznamo

da bismo počeli mijenjati
svoj odnos prema njoj.

Prvo, najveći mit je to

da ona u stvari i nije zločin.

Kada smo sa
prijateljima i porodicom,

i kada razgovaramo o kriminalu
u našoj zemlji,

kriminalu u Belmontu,
Diegu ili u Marabeli,

niko ne govori o korupciji.

To je prava istina.

Kada policijski komesar
na TV govori o kriminalu,

on ne govori o korupciji.

Sigurno znamo da ni
ministar sigurnosti,

kada govori o kriminalu,
ne govori o korupciji.

Poenta je da ona jeste kriminal.

To je privredni kriminal, jer se
pljačka novac poreskih obveznika.

Korupcija u javnom i
privatnom sektoru je realnost.

Kao pripadnik privatnog sektora

mogu vam reći da u njemu
ima jako puno korupcije

koja nije povezana sa vladom.

Ista podmićivanja, mita
i poslovi "ispod stola"

se dešavaju i u privatnom sektoru.

Danas ću se fokusirati
na korupciju u javnom sektoru

u kojem i privatni sektor
taođer ima udjela.

Drugi važan mit
kojeg treba shvatiti,

jer moramo razbiti te mitove,

ogoliti ih, rasturiti
i učiniti ih apsurdnim,

taj drugi mit kojeg
treba shvatiti

je onaj u kojem se kaže

da je korupcija zapravo
samo mali problem.

Ako predstavlja problem,
onda je to mali problem

koji zapravo čini tek 10-15%,

da oduvijek postoji, da će
vjerovatno uvijek postojati,

i da nema svrhe donositi zakone,
jer se malo šta može uraditi.

Ja želim da pokažem da je i to

veoma opasan mit.

To je dio javnog nemara.

Želim da govorim malo o

vremenu prije 30 godina.

Danas se javljamo iz
Trinidada i Tobaga,

male karipske zemlje
bogate prirodnim resursima.

Početkom '70-ih došlo je do
velikog bogaćenja zemlje,

a do toga je došlo zbog rasta
cijena nafe u svijetu.

To nazivamo "petro-dolari".
Državna kasa bila krcata novcem.

Ironija je u tome

što smo danas u Centralnoj banci.

Vidite, historija je puna ironije.

Danas smo u Centralnoj banci

a ona je odgovorna za mnogo
toga o čemu ću govoriti.

Govorimo o neodgovornosti
u državnoj službi.

Govorimo o činjenici
da se preko puta

nalazi toranj Ministarstva finansija,

i na mnogo načina je
povezan sa nama danas,

tako da mi danas govorimo
u vašem hramu.

(Aplauz)

Prvo želim da govorim
o tome da smo mi,

kada se prije oko 40 godina
sav taj novac ulivao u našu zemlju,

da je naša tadašnja vlada,

postigla niz
međudržavnih sporazuma

za brzi razvoj zemlje.

Neki od najvećih
projekata u zemlji

su izvedeni putem
međudržavnih sporazuma

sa nekim od vodećih
zemalja svijeta,

kao što su SAD,
Britanija, Francuska, itd.

Kao što rekoh, ironija je da
je čak i ova zgrada

bila dio niza kompleksa

kojeg su zvali "Blizanci".

Kompletna situacija
je postala toliko nečuvena

da je zapravo imenovana
istražna komisija

koja je 1982. godine,
prije 30 godina,

podnijela Balah izvještaj -- prije 30 godina

i međudržavni sporazumi su
momentalno obustavljeni.

Tadašnji Premijer vlade je
otišao u parlament

da govori o budžetu i rekao je
nešto što nikada neću zaboraviti.

Bili su baš na ovom mjestu.
Tada sam bio mladić.

Pogodilo me je pravo u srce.

I rekao je da, zapravo...
Da vidim radili i ovo.

Imamo li...? Da.

Evo šta nam je rekao.

Rekao je da su, zapravo

dva od svaka tri dolara
od naših petro-dolara

koje smo potrošili,
novac poreskih obveznika,

protraćena ili ukradena.

Dakle, 10-15% je čisti nemar.

Kako se kod nas kaže,
to su bapske priče. Zaboravite.

To je za malu djecu.
Mi smo odrasli,

i pokušavamo da se nosimo sa
situacijom u našem društvu.

Eto koliki je to problem.

Dvije trećine novca je
ukradeno ili protraćeno.

To je bilo prije 30 godina.
1982. godine je bio Balah izvještaj.

I, šta se promijenilo?

Ne volim da iznosim
sramotne tajne

pred svjetskom publikom,
ali moram.

U ovoj zemlji smo prije četiri
mjeseca doživjeli ustavnu sramotu.

To nazivamo "fijasko Člana 34",

koji je sumnjivi zakon.
Reći ću onako kako jeste.

Taj sumnjivi zakon

je donesen u sumnjivo vrijeme

da bi se oslobodili
neki osmunjičeni.

Te ljude nazivaju

optuženicima sa aerodroma Piarco.

Danas ću koristiti svoju terminologiju.

To su optuženici
sa aerodroma Piarco.

To je bila ustavna sramota
prve klase,

i ja sam je nazvao "Zavjera
za izopačenje parlamenta".

Naša najviša državna institucija
je bila izopačena.

Ovdje se bavimo izopačenicima

privredne i finansijske prirode.

Shvatate li ozbiljnost problema?

Bili su ogromni protesti.
Mnogi od prisutnih ovdje

su učestvovali u protestitma
na razne načine.

Najvažnije je da se
Američka ambasada žalila,

pa se parlament
ponovo sastao

i zakon je poništen.
Ukinut je.

Tu riječ koriste pravnici.
Zakon je ukinut.

Ali poenta je u tome

da je u svemu tome
parlament nadmudren.

jer zapravo se desilo to
da je,

zbog sumnjivog donošenja
samog zakona,

taj zakon stupio na snagu

za vikend kada smo proslavljali
50. godišnjicu nezavisnosti,

naš Dan nezavisnosti.

I to je ta sramota.

Bio je to gadan način
sazrijevanja, ali smo sazreli,

jer smo svi to razumjeli,

i prvi put koliko se ja sjećam,

došlo je do masovnih
protesta protiv te korupcije.

I to mi je dalo veliku nadu.

Nama koji se ponekad osjećamo

kao da smo sami u svemu ovome.

Donošenje i ukidanje zakona

je učvrstilo slučaj optuženika
sa aerodroma Piarco.

To je zapravo bila jedna
vrhunska dvostruka prevara.

Ali za šta su bili optuženi?

Za šta su zaista bili optuženi?

Malo sam vam tajanstven.
Za šta su bili optuženi?

Pokušavali smo da izgradimo,
ili obnovimo velikim dijelom,

jedan zastarjeli aerodrom.

Čitav projekat je koštao
oko 1.6 milijardi dolara,

tj. dolara Trinada i Tobaga.

Zapravo bilo je tu dosta
namještanja tendera,

i sumnjivog i nečistog posla.

A da biste shvatili
šta je to bilo,

i da biste mogli povezati
sa ovim

drugim mitom
kako to nije ništa strašno,

možemo pogledati
ovaj drugi slajd.

I, šta imamo ovdje?
Nisam ja ovo naveo.

To je u pisanoj izjavi naveo
Direktor Javnog tužioca.

On nam govori da je od 1.6
milijardi troškova za projekat,

jedna milijarda dolara pronađena

na računima
u offshore bankama.

Jedna milijarda dolara
poreskih obveznika

je pronađena na
računima offshore banaka.

Pošto sam sumnjičav po karakteru,

to me razbjesnilo,
i ovdje ću zastati.

Pomalo ću zastajati
i uvoditi nove stvari

Sada ću zastati i spomenuti
nešto što sam vidio

na Wall Street-u, u novembru prošle
godine. Bio sam u parku Zuccotti.

Bila je jesen. Bilo je hladno i vlažno.
Smrkavalo se.

Ja sam šetao naokolo sa
demonstrantima preko puta

zgrade One Wall Street, oko koje je
bio pokret "Okupirajmo Wall Street".

Bila je tu jedna gospođa sa vrlo
jednostavnim transparentom,

pomalo oronula plavuša,

a transparent je napravljen
na tzv. hamer papiru

i napisan markerom.

Natpis me je dotaknuo do srži.

Pisalo je: "Ako niste bijesni,
onda niste obratili pažnju.

Ako vas sve ovo nije razbjesnilo,
onda niste obratili pažnju.

Zato poslušajte,
jer zalazimo još dublje.

Mozak je počeo da radi.

Šta ako...

Ipak sam sumnjičav.
Čitam puno špijunske literature.

Šta ako... (Smijeh)

Da biste preživjeli
među ovim nedjelima

morate čitati puno
špijunskih romana

i pratiti takvu literaturu, zar ne?

A šta ako to
nije bio prvi put?

Šta ako je to samo prvi put

da su ti-i-ti uhvaćeni?

Šta ako se to i prije dešavalo?
Kako bih ja to saznao?

Moja dva prva primjera

su imala veze sa korupcijom
u građevinskom sektoru.

Sada imam privilegiju

da vodim jedno neprofitno
Mješovito konsultantsko vijeće.

Naša web adresa je "jcc.org.tt"
i mi smo lideri

u borbi za stvaranje
novog sistema javnih nabavki

za prenos državnog novca.

Oni koji žele da saznaju više

ili da nam se pridruže ili potpišu
neku od peticija, samo izvolite.

Preći ću na drugu stvar
koja je povezana,

jer je jedna od moji ličnih
kampanja koju vodim

već duže od tri i po godine

za transparetnost i odgovornost

u vezi sa pomaganjem
kompaniji "CL Financial".

CL Financial je najveći
konglomerat na Karibima.

Da ne bih ulazio u detalje,

priča se da je propao.
Pažljivo biram riječi.

Priča se da je propao
u Januaru 2009. godine

i od tada je prošlo već
skoro četiri godine.

U jednoj neviđenoj
navali velikodušnosti,

a morate biti sumnjičavi
kada su ti ljudi u pitanju,

u neviđenoj, i ovdje
pažljivo biram riječi,

u neviđenoj navali velikodušnosti,
tedašnja vlada

potpisuje, pismeno se obavezuje,
da će isplatiti sve kreditore.

I kažem vam to bez straha
od oprečnog mišljenja

da se to nije desilo
nigdje na planeti.

Da shvatimo,
jer nam fali konteksta.

Ljudi nam kaožu da je to isto
kao na Wall Street-u. E pa nije.

TT je poput mjesta sa različim
zakonima fizike ili biologija, i sl.

Nije baš kao na drugim mjestima.

Nije baš kao na drugim mjestima.

Ovdje je jedno,
a tamo negdje ne nešto drugo.

Ozbiljan sam.

Poslušajte. Na Wall Streetu su
pomagali kompanijama.

U Londonu su pomagali.

U Evropi su pomagali.

U Africi su pomagali.
U Nigeriji, šest najvećih

komercijanil banaka je propalo
u isto vrijeme kada i naše.

Zanimljivo je uporediti kako
su Nigerijci

to riješili,
a riješili su

jako dobro,
za razliku od nas.

Nigdje na planeti

nisu kreditori isplaćeni

više nego što im je
po statutu pripadalo.

Samo ovdje. Pa zbog čega
tolika velikodušnost?

Je li naša vlada toliko velikodušna?
A možda i jeste.

Da vidmo.
Pogledajmo malo.

Tako sam počeo da tražim
i pišem, itd. itd.

i taj rad, moj lični rad,
se može naći

na stranici AfraRaymond.com,
što je ujedno i moje ime.

To je moj neprofitni blog.

Nije popularan kao što su
neki drugi, ali šta je tu je.

(Smijeh)

Poenta je u tome da me je
to gorko iskustvo Člana 34,

ta zavjera za izopačenjem
parlamenta,

koja se desila u avgustu,

kada smo trebali da slavimo
Dan nezavisnosti,

početkom septembra,
natjerala da se preispitam

provjerim svoj kompas,

i vratim se nekim radovima
koje sam pisao

i nekim razmjenama
sa zvaničnicima

da vidim šta je zaista šta.

Kao što ovdje kažemo,
koje ko, i šta je šta?

Želimo da pokušamo da promislimo.

U maju sam napravio
aplikaciju "Sloboda informacija"

za Ministarstvo finansija.

Ministarstvo finansija je u
sljedećem tornju preko puta.

To je drugi kontekst.

Rečeno nam je da
Ministarstvo finansija

podliježe odredbama
Zakona o slobodi informacija.

Dat ću vam jedan praktični
primjer da vidite je li baš tako.

Centralna banka u kojoj
se jutros nalazimo

ne podliježe odredbama
Zakona o slobodi informisanja.

Stoga im ne možete ništa tražiti,

i ne moraju ništa odgovarati.

Taj zakon važi od 1999. godine.

Zato sam uskočio u tu borbu
i postavio četiri pitanja.

Reći ću vam ta pitanja ukratko
skupa sa odgovorima,

tako da shvatite
gdje se nalazimo.

Ovdje nije kao negdje drugo.

Prvo pitanje:

Tražio sam da vidim
račune kompanije CL Financial,

a ako ne možete da mi
pokažete račune,

Ministar finansija daje izjave,

donosi nove zakone,
drži govore i tako dalje,

na koje se on podatke poziva?

To je poput onog vica:
"Ja ću ono što onaj tamo pije."

I oni su odgovorili i
napisali mi,

šta tačno mislite?

Odgovorili su mi pitanjem.

Druga stvar: Želim da vidim

ko su kreditori grupe
kojoj je plaćeno?

Dozvolite da prekinem ovdje
da vam naglasim

da je zo ovo potrošeno
24 milijarde dolara našeg novca.

To je oko 3,5 milijarde
američkih dolara.

koji potiču iz male... a nekada
smo bili karipska zemlja

bogata prirodnim resursima.

I postavio sam pitanje,

ko je dobio te 3,5 milijarde dolara?

I opet ću prekinuti radi konteksta,

jer nam pomaže da
jasnije shvatimo ovo.

U vladi sada postoji jedna
posebna osoba.

Njeno ime nije bitno.

Ta osoba je izgradila karijeru

koristeći Zakon o slobodi informacija

u korist svog političkog cilja.

Njegovo ime nije važno.

Ne bih mu davao značaj.
Dolazim do poente.

Poenta je da je ta osoba
izgradila karijeru

koristeći Zakon o slobodi
informacija za svoj cilj.

A najpoznatiji slučaj je onaj

kojeg smo nazvali
Skandal tajnog stipendiranja,

gdje se oko 60 miliona
dolara državnog novca

rasulo u čitavom
nizu stipendija

a stipendije nisu objavljivane,
itd. itd.

On je bio u stanju da natjera
sud, pomoću Zakona o parlamentu,

Zakona o slobodi informaicja,

da objavi te podatke

i ja sam mislio da je to odlično.

Fantastično.

Ali vidite, pitanje je sljedeće:

Ako je ispravno da koristimo
Zakon o slobodi informacija

i da koristimo sud

da prisilno objelodani oko 60
milona dolara državnog novca,

mora da je ispravno

da natjeramo i objelodanjivanje
24 milijarde dolara.

Vidite? Ali, Ministarstvo finansija,

Stalni sekretar Ministarstva finansija,

mi je pisao i rekao da je
i taj podatak izuzet.

Vidite li o čemu se radi?

Treće što ću vam reći

jeste da sam takođe pitao

da li su direktori "CL Financial",

slali prijave u skladu sa Zakonom
o integritetu u javnom životu

Imamo Zakon o integritetu
u javnom životu

kao dio okvira koji bi trebao
da čuva državni interes.

Javni zvaničnici moraju prijaviti

šta je to što imaju u smislu
sredstava i obaveza.

I naravno, od tada sam otkrio
da ne prijavljuju

i da im Ministar finansija zapravo
nikada nije tražio da prijave.

Dakle, ovdje imamo situaciju

gdje su odbačeni
osnovna zaštita integriteta,

odgovornosti i transpertnosi.

Pitanje sam postao zakonski
i prema pravilu.

Izignorisano je.

Zbog onog što nas je
motivisalo oko Člana 34

moramo da nastavimo raditi
na tome. Ne možemo to zaboraviti.

To sam definisao ka najveći
pojedinačni rashod u historiji zemlje.

Takođe je najveći
pojedinačni primjer

javne korupcije,
a prema ovoj jednačini.

I ovo je moja provjera stvarnosti.

Tamo gdje se novac javno troši

bez odgovornosti

i bez transparentnosti,

to će uvijek biti jednako korupciji,

bilo da ste u Rusiji, Nigeriji ili na Aljasci.

Uvijek će se izjednačavati sa
korupcijom, i o tome govorime.

Nastavit ću sa radom,

pritiskati, da dobijem neka rješenja

tih stvari u Ministarstvu finansija.

Ako budem morao lično da
idem na sud, otići ću.

Nastavit ćemo sa pristiscima.

Nastavit ćemo da radimo
unutar JCC.

Ali želim da se odmaknem
od konteksta TT

i iznesem nešto novo

u smislu međunarodnog primjera.

Govorio nam je novinar Brok

o njenoj borbi protiv korupcije vlade

i ona mi je pokazala ovu
web stranicu: alaveteli.com

Alavateli.com je način da
imamo otvorenu bazu podataka

za prijave slobode informacija,

i da razgovaramo međusobno.

Ja mogu vidjeti
za šta se vi prijavljujete.

Vi možete da vidite za šta sam
se ja prijavio i kako mi je odgovoreno.

Možemo skupa raditi na njoj.
Moramo izgraditi kolektivnu bazu podataka

i skupa razumjeti kuda ćemo dalje.

Moramo podići svijest.

Posljednja stvar koju želim da kažem
je povezana sa ovim,

što je ujedno i divna web stranica iz Indije

pod nazivom IPaidABribe.com

Oni imaju međunarodne ogranke

i važno nam je da se uključimo u ovu.

IPaidABribe.com je veoma važan

dobar za posjetiti i vidjeti.

Ovdje ću zastati i zamoliti vas
da budete hrabri.

Odbacite prvi mit. To jeste kriminal.

Odbacite drugi mit.
To jeste strašno.

To je ogroman problem.
To je privredni kriminal.

I nastavimo da radimo skupa.

da poboljšamo situaciju,

stabilnost i održivost u
našem društvu. Hvala.