Jutros ću da vam pričam o problemu korupcije. Korupcija se definiše kao zloupotreba položaja radi lične koristi, ili u kontekstu ove priče, radi koristi vaših prijatelja, porodice ili mecena. Jasno? Prijatelja, porodice i mecena. Ali, moramo shvatiti šta razumijemo o korupciji. Moramo da shvatimo da su nas pogrešno učili o njoj, i to se mora priznati. Moramo imati hrabrosti da to priznamo da bismo počeli mijenjati svoj odnos prema njoj. Prvo, najveći mit je to da ona u stvari i nije zločin. Kada smo sa prijateljima i porodicom, i kada razgovaramo o kriminalu u našoj zemlji, kriminalu u Belmontu, Diegu ili u Marabeli, niko ne govori o korupciji. To je prava istina. Kada policijski komesar na TV govori o kriminalu, on ne govori o korupciji. Sigurno znamo da ni ministar sigurnosti, kada govori o kriminalu, ne govori o korupciji. Poenta je da ona jeste kriminal. To je privredni kriminal, jer se pljačka novac poreskih obveznika. Korupcija u javnom i privatnom sektoru je realnost. Kao pripadnik privatnog sektora mogu vam reći da u njemu ima jako puno korupcije koja nije povezana sa vladom. Ista podmićivanja, mita i poslovi "ispod stola" se dešavaju i u privatnom sektoru. Danas ću se fokusirati na korupciju u javnom sektoru u kojem i privatni sektor taođer ima udjela. Drugi važan mit kojeg treba shvatiti, jer moramo razbiti te mitove, ogoliti ih, rasturiti i učiniti ih apsurdnim, taj drugi mit kojeg treba shvatiti je onaj u kojem se kaže da je korupcija zapravo samo mali problem. Ako predstavlja problem, onda je to mali problem koji zapravo čini tek 10-15%, da oduvijek postoji, da će vjerovatno uvijek postojati, i da nema svrhe donositi zakone, jer se malo šta može uraditi. Ja želim da pokažem da je i to veoma opasan mit. To je dio javnog nemara. Želim da govorim malo o vremenu prije 30 godina. Danas se javljamo iz Trinidada i Tobaga, male karipske zemlje bogate prirodnim resursima. Početkom '70-ih došlo je do velikog bogaćenja zemlje, a do toga je došlo zbog rasta cijena nafe u svijetu. To nazivamo "petro-dolari". Državna kasa bila krcata novcem. Ironija je u tome što smo danas u Centralnoj banci. Vidite, historija je puna ironije. Danas smo u Centralnoj banci a ona je odgovorna za mnogo toga o čemu ću govoriti. Govorimo o neodgovornosti u državnoj službi. Govorimo o činjenici da se preko puta nalazi toranj Ministarstva finansija, i na mnogo načina je povezan sa nama danas, tako da mi danas govorimo u vašem hramu. (Aplauz) Prvo želim da govorim o tome da smo mi, kada se prije oko 40 godina sav taj novac ulivao u našu zemlju, da je naša tadašnja vlada, postigla niz međudržavnih sporazuma za brzi razvoj zemlje. Neki od najvećih projekata u zemlji su izvedeni putem međudržavnih sporazuma sa nekim od vodećih zemalja svijeta, kao što su SAD, Britanija, Francuska, itd. Kao što rekoh, ironija je da je čak i ova zgrada bila dio niza kompleksa kojeg su zvali "Blizanci". Kompletna situacija je postala toliko nečuvena da je zapravo imenovana istražna komisija koja je 1982. godine, prije 30 godina, podnijela Balah izvještaj -- prije 30 godina i međudržavni sporazumi su momentalno obustavljeni. Tadašnji Premijer vlade je otišao u parlament da govori o budžetu i rekao je nešto što nikada neću zaboraviti. Bili su baš na ovom mjestu. Tada sam bio mladić. Pogodilo me je pravo u srce. I rekao je da, zapravo... Da vidim radili i ovo. Imamo li...? Da. Evo šta nam je rekao. Rekao je da su, zapravo dva od svaka tri dolara od naših petro-dolara koje smo potrošili, novac poreskih obveznika, protraćena ili ukradena. Dakle, 10-15% je čisti nemar. Kako se kod nas kaže, to su bapske priče. Zaboravite. To je za malu djecu. Mi smo odrasli, i pokušavamo da se nosimo sa situacijom u našem društvu. Eto koliki je to problem. Dvije trećine novca je ukradeno ili protraćeno. To je bilo prije 30 godina. 1982. godine je bio Balah izvještaj. I, šta se promijenilo? Ne volim da iznosim sramotne tajne pred svjetskom publikom, ali moram. U ovoj zemlji smo prije četiri mjeseca doživjeli ustavnu sramotu. To nazivamo "fijasko Člana 34", koji je sumnjivi zakon. Reći ću onako kako jeste. Taj sumnjivi zakon je donesen u sumnjivo vrijeme da bi se oslobodili neki osmunjičeni. Te ljude nazivaju optuženicima sa aerodroma Piarco. Danas ću koristiti svoju terminologiju. To su optuženici sa aerodroma Piarco. To je bila ustavna sramota prve klase, i ja sam je nazvao "Zavjera za izopačenje parlamenta". Naša najviša državna institucija je bila izopačena. Ovdje se bavimo izopačenicima privredne i finansijske prirode. Shvatate li ozbiljnost problema? Bili su ogromni protesti. Mnogi od prisutnih ovdje su učestvovali u protestitma na razne načine. Najvažnije je da se Američka ambasada žalila, pa se parlament ponovo sastao i zakon je poništen. Ukinut je. Tu riječ koriste pravnici. Zakon je ukinut. Ali poenta je u tome da je u svemu tome parlament nadmudren. jer zapravo se desilo to da je, zbog sumnjivog donošenja samog zakona, taj zakon stupio na snagu za vikend kada smo proslavljali 50. godišnjicu nezavisnosti, naš Dan nezavisnosti. I to je ta sramota. Bio je to gadan način sazrijevanja, ali smo sazreli, jer smo svi to razumjeli, i prvi put koliko se ja sjećam, došlo je do masovnih protesta protiv te korupcije. I to mi je dalo veliku nadu. Nama koji se ponekad osjećamo kao da smo sami u svemu ovome. Donošenje i ukidanje zakona je učvrstilo slučaj optuženika sa aerodroma Piarco. To je zapravo bila jedna vrhunska dvostruka prevara. Ali za šta su bili optuženi? Za šta su zaista bili optuženi? Malo sam vam tajanstven. Za šta su bili optuženi? Pokušavali smo da izgradimo, ili obnovimo velikim dijelom, jedan zastarjeli aerodrom. Čitav projekat je koštao oko 1.6 milijardi dolara, tj. dolara Trinada i Tobaga. Zapravo bilo je tu dosta namještanja tendera, i sumnjivog i nečistog posla. A da biste shvatili šta je to bilo, i da biste mogli povezati sa ovim drugim mitom kako to nije ništa strašno, možemo pogledati ovaj drugi slajd. I, šta imamo ovdje? Nisam ja ovo naveo. To je u pisanoj izjavi naveo Direktor Javnog tužioca. On nam govori da je od 1.6 milijardi troškova za projekat, jedna milijarda dolara pronađena na računima u offshore bankama. Jedna milijarda dolara poreskih obveznika je pronađena na računima offshore banaka. Pošto sam sumnjičav po karakteru, to me razbjesnilo, i ovdje ću zastati. Pomalo ću zastajati i uvoditi nove stvari Sada ću zastati i spomenuti nešto što sam vidio na Wall Street-u, u novembru prošle godine. Bio sam u parku Zuccotti. Bila je jesen. Bilo je hladno i vlažno. Smrkavalo se. Ja sam šetao naokolo sa demonstrantima preko puta zgrade One Wall Street, oko koje je bio pokret "Okupirajmo Wall Street". Bila je tu jedna gospođa sa vrlo jednostavnim transparentom, pomalo oronula plavuša, a transparent je napravljen na tzv. hamer papiru i napisan markerom. Natpis me je dotaknuo do srži. Pisalo je: "Ako niste bijesni, onda niste obratili pažnju. Ako vas sve ovo nije razbjesnilo, onda niste obratili pažnju. Zato poslušajte, jer zalazimo još dublje. Mozak je počeo da radi. Šta ako... Ipak sam sumnjičav. Čitam puno špijunske literature. Šta ako... (Smijeh) Da biste preživjeli među ovim nedjelima morate čitati puno špijunskih romana i pratiti takvu literaturu, zar ne? A šta ako to nije bio prvi put? Šta ako je to samo prvi put da su ti-i-ti uhvaćeni? Šta ako se to i prije dešavalo? Kako bih ja to saznao? Moja dva prva primjera su imala veze sa korupcijom u građevinskom sektoru. Sada imam privilegiju da vodim jedno neprofitno Mješovito konsultantsko vijeće. Naša web adresa je "jcc.org.tt" i mi smo lideri u borbi za stvaranje novog sistema javnih nabavki za prenos državnog novca. Oni koji žele da saznaju više ili da nam se pridruže ili potpišu neku od peticija, samo izvolite. Preći ću na drugu stvar koja je povezana, jer je jedna od moji ličnih kampanja koju vodim već duže od tri i po godine za transparetnost i odgovornost u vezi sa pomaganjem kompaniji "CL Financial". CL Financial je najveći konglomerat na Karibima. Da ne bih ulazio u detalje, priča se da je propao. Pažljivo biram riječi. Priča se da je propao u Januaru 2009. godine i od tada je prošlo već skoro četiri godine. U jednoj neviđenoj navali velikodušnosti, a morate biti sumnjičavi kada su ti ljudi u pitanju, u neviđenoj, i ovdje pažljivo biram riječi, u neviđenoj navali velikodušnosti, tedašnja vlada potpisuje, pismeno se obavezuje, da će isplatiti sve kreditore. I kažem vam to bez straha od oprečnog mišljenja da se to nije desilo nigdje na planeti. Da shvatimo, jer nam fali konteksta. Ljudi nam kaožu da je to isto kao na Wall Street-u. E pa nije. TT je poput mjesta sa različim zakonima fizike ili biologija, i sl. Nije baš kao na drugim mjestima. Nije baš kao na drugim mjestima. Ovdje je jedno, a tamo negdje ne nešto drugo. Ozbiljan sam. Poslušajte. Na Wall Streetu su pomagali kompanijama. U Londonu su pomagali. U Evropi su pomagali. U Africi su pomagali. U Nigeriji, šest najvećih komercijanil banaka je propalo u isto vrijeme kada i naše. Zanimljivo je uporediti kako su Nigerijci to riješili, a riješili su jako dobro, za razliku od nas. Nigdje na planeti nisu kreditori isplaćeni više nego što im je po statutu pripadalo. Samo ovdje. Pa zbog čega tolika velikodušnost? Je li naša vlada toliko velikodušna? A možda i jeste. Da vidmo. Pogledajmo malo. Tako sam počeo da tražim i pišem, itd. itd. i taj rad, moj lični rad, se može naći na stranici AfraRaymond.com, što je ujedno i moje ime. To je moj neprofitni blog. Nije popularan kao što su neki drugi, ali šta je tu je. (Smijeh) Poenta je u tome da me je to gorko iskustvo Člana 34, ta zavjera za izopačenjem parlamenta, koja se desila u avgustu, kada smo trebali da slavimo Dan nezavisnosti, početkom septembra, natjerala da se preispitam provjerim svoj kompas, i vratim se nekim radovima koje sam pisao i nekim razmjenama sa zvaničnicima da vidim šta je zaista šta. Kao što ovdje kažemo, koje ko, i šta je šta? Želimo da pokušamo da promislimo. U maju sam napravio aplikaciju "Sloboda informacija" za Ministarstvo finansija. Ministarstvo finansija je u sljedećem tornju preko puta. To je drugi kontekst. Rečeno nam je da Ministarstvo finansija podliježe odredbama Zakona o slobodi informacija. Dat ću vam jedan praktični primjer da vidite je li baš tako. Centralna banka u kojoj se jutros nalazimo ne podliježe odredbama Zakona o slobodi informisanja. Stoga im ne možete ništa tražiti, i ne moraju ništa odgovarati. Taj zakon važi od 1999. godine. Zato sam uskočio u tu borbu i postavio četiri pitanja. Reći ću vam ta pitanja ukratko skupa sa odgovorima, tako da shvatite gdje se nalazimo. Ovdje nije kao negdje drugo. Prvo pitanje: Tražio sam da vidim račune kompanije CL Financial, a ako ne možete da mi pokažete račune, Ministar finansija daje izjave, donosi nove zakone, drži govore i tako dalje, na koje se on podatke poziva? To je poput onog vica: "Ja ću ono što onaj tamo pije." I oni su odgovorili i napisali mi, šta tačno mislite? Odgovorili su mi pitanjem. Druga stvar: Želim da vidim ko su kreditori grupe kojoj je plaćeno? Dozvolite da prekinem ovdje da vam naglasim da je zo ovo potrošeno 24 milijarde dolara našeg novca. To je oko 3,5 milijarde američkih dolara. koji potiču iz male... a nekada smo bili karipska zemlja bogata prirodnim resursima. I postavio sam pitanje, ko je dobio te 3,5 milijarde dolara? I opet ću prekinuti radi konteksta, jer nam pomaže da jasnije shvatimo ovo. U vladi sada postoji jedna posebna osoba. Njeno ime nije bitno. Ta osoba je izgradila karijeru koristeći Zakon o slobodi informacija u korist svog političkog cilja. Njegovo ime nije važno. Ne bih mu davao značaj. Dolazim do poente. Poenta je da je ta osoba izgradila karijeru koristeći Zakon o slobodi informacija za svoj cilj. A najpoznatiji slučaj je onaj kojeg smo nazvali Skandal tajnog stipendiranja, gdje se oko 60 miliona dolara državnog novca rasulo u čitavom nizu stipendija a stipendije nisu objavljivane, itd. itd. On je bio u stanju da natjera sud, pomoću Zakona o parlamentu, Zakona o slobodi informaicja, da objavi te podatke i ja sam mislio da je to odlično. Fantastično. Ali vidite, pitanje je sljedeće: Ako je ispravno da koristimo Zakon o slobodi informacija i da koristimo sud da prisilno objelodani oko 60 milona dolara državnog novca, mora da je ispravno da natjeramo i objelodanjivanje 24 milijarde dolara. Vidite? Ali, Ministarstvo finansija, Stalni sekretar Ministarstva finansija, mi je pisao i rekao da je i taj podatak izuzet. Vidite li o čemu se radi? Treće što ću vam reći jeste da sam takođe pitao da li su direktori "CL Financial", slali prijave u skladu sa Zakonom o integritetu u javnom životu Imamo Zakon o integritetu u javnom životu kao dio okvira koji bi trebao da čuva državni interes. Javni zvaničnici moraju prijaviti šta je to što imaju u smislu sredstava i obaveza. I naravno, od tada sam otkrio da ne prijavljuju i da im Ministar finansija zapravo nikada nije tražio da prijave. Dakle, ovdje imamo situaciju gdje su odbačeni osnovna zaštita integriteta, odgovornosti i transpertnosi. Pitanje sam postao zakonski i prema pravilu. Izignorisano je. Zbog onog što nas je motivisalo oko Člana 34 moramo da nastavimo raditi na tome. Ne možemo to zaboraviti. To sam definisao ka najveći pojedinačni rashod u historiji zemlje. Takođe je najveći pojedinačni primjer javne korupcije, a prema ovoj jednačini. I ovo je moja provjera stvarnosti. Tamo gdje se novac javno troši bez odgovornosti i bez transparentnosti, to će uvijek biti jednako korupciji, bilo da ste u Rusiji, Nigeriji ili na Aljasci. Uvijek će se izjednačavati sa korupcijom, i o tome govorime. Nastavit ću sa radom, pritiskati, da dobijem neka rješenja tih stvari u Ministarstvu finansija. Ako budem morao lično da idem na sud, otići ću. Nastavit ćemo sa pristiscima. Nastavit ćemo da radimo unutar JCC. Ali želim da se odmaknem od konteksta TT i iznesem nešto novo u smislu međunarodnog primjera. Govorio nam je novinar Brok o njenoj borbi protiv korupcije vlade i ona mi je pokazala ovu web stranicu: alaveteli.com Alavateli.com je način da imamo otvorenu bazu podataka za prijave slobode informacija, i da razgovaramo međusobno. Ja mogu vidjeti za šta se vi prijavljujete. Vi možete da vidite za šta sam se ja prijavio i kako mi je odgovoreno. Možemo skupa raditi na njoj. Moramo izgraditi kolektivnu bazu podataka i skupa razumjeti kuda ćemo dalje. Moramo podići svijest. Posljednja stvar koju želim da kažem je povezana sa ovim, što je ujedno i divna web stranica iz Indije pod nazivom IPaidABribe.com Oni imaju međunarodne ogranke i važno nam je da se uključimo u ovu. IPaidABribe.com je veoma važan dobar za posjetiti i vidjeti. Ovdje ću zastati i zamoliti vas da budete hrabri. Odbacite prvi mit. To jeste kriminal. Odbacite drugi mit. To jeste strašno. To je ogroman problem. To je privredni kriminal. I nastavimo da radimo skupa. da poboljšamo situaciju, stabilnost i održivost u našem društvu. Hvala.