The European Refugee Crisis and Syria Explained

Na ljeto 2015. godine,

Europa je doživjela najveći priljev
izbjeglica od Drugog svjetskog rata.

Zašto?

Glavni razlog je taj što je Sirija postala
najveći izvor izbjeglica na svijetu.

Sirija se nalazi na Bliskom istoku,

drevnom plodnom području
naseljenom najmanje 10.000 godina.

Od 1960-ih, Sirijom vlada obitelj al-Asad,

koja je vladala kao kvazi-diktatura
sve do Arapskog proljeća u 2011.,

revolucionarnog vala prosvjeda i
sukoba u arapskom svijetu

koji je srušio mnogo autoritarnih režima.

Ali obitelj Asad je odbila odstupiti
i započela je brutalan građanski rat.

Različite etničke i vjerske skupine međusobno
su se sukobljavale u promjenjivim koalicijama.

Islamska država (ISIL), militaristička
džihadska skupina, upotrijebila je priliku

i ušla u kaos s ciljem da izgradi
totalitarni islamistički kalifat.

Vrlo brzo, postala je jedna od

najnasilnijih i najuspješnijih
ekstremističkih organizacija na svijetu.

Sve sukobljene strane počinjavale su strašne
ratne zločine, koristile kemijska oružja,

masovne smaknuća, masovna mučenja
i stalne ubojite napade na civile.

Sirijska populacija ostala je zarobljena

između režima, pobunjeničkih
grupacija, te vjerskih ekstremista.

Trećina stanovnika je raseljena unutar Sirije,

a više od četiri milijuna
je pobjeglo iz zemlje.

Velika većina sada prebiva u
kampovima u susjednim zemljama,

koji se brinu o oko 95% izbjeglica,

dok su arapske države Perzijskog zaljeva

ukupno primile nula Sirijskih izbjeglica,

što je Amnesty International
nazvao posebice sramotnim.

Ujedinjeni narodi i Svjetski
program za hranu

nisu bili pripremljeni za
izbjegličku krizu na ovoj razini.

Kao posljedica, mnogi izbjeglički kampovi
su prenapučeni i loše opskrbljeni,

te podvrgavaju ljude
hladnoći, gladi i bolestima.

Sirijci su izgubili nadu da će se njihova
situacija popraviti u dogledno vrijeme

pa je mnogo njih odlučilo
potražiti utočište u Europi.

Između 2007. i 2014., Europska unija
uložila je oko 2 milijarde eura

u obranu, visokotehnološku
zaštitu i granične patrole,

ali ne mnogo u pripreme
za priljev izbjeglica.

Time je bila loše pripremljena
za oluju tražitelja azila.

U Europskoj uniji, izbjeglica mora ostati
u državi u koju su prvu stigli,

što stavlja ogroman pritisak na pogranične
države koje su već bile u problemima.

Grčka, usred ekonomske krize
koja je na razini Velike depresije,

nije bila u mogućnosti zbrinuti
toliko ljudi odjednom,

što je dovelo do groznih scena
očajnih i gladnih ljudi na otocima

koji su inače bili rezervirani za turiste.

Svijet se morao ujediniti i
djelovati kao udružena fronta,

ali, umjesto toga,
postao je još podjeljeniji.

Mnoge države jednostavno su
odbile primiti izbjeglice,

ostavivši pogranične zemlje
da se same bore s problemom.

U 2014., Ujedinjeno kraljevstvo
lobiralo je da se zaustavi

ogromna operacija traženja i
spašavanja zvana Mare Nostrum

koja je trebala spriječiti
utapanja izbjeglica u Mediteranu.

Ideja je bila da će velik broj
poginulih na moru

odvratiti daljnje izbjeglice od putovanja.

Ali, naravno, u stvarosti
se to nije dogodilo.

Percepcija krize diljem svijeta
se odjednom promijenila

pojavom fotografije
mrtvog sirijskog dječaka

pronađenog na plaži u Turskoj.

Njemačka je objavila da će, bez iznimke,
prihvatit sve Sirijske izbjeglice,

i sada se priprema za primitak
800.000 ljudi u 2015.,

više nego što je čitava
EU primila u 2014.,

da bi samo nekoliko dana kasnije
uspostavila privremene granične kontrole

i zatražila rješenje na razini
čitave Europske unije.

Diljem zapadnog svijeta, više i više
ljudi odlučuje poduzeti radnje

iako podrška za izbjeglice

uglavnom dolazi od građana,
ne od političara.

Ali postoji dosta strahova
u zapadnom svijetu:

Islam, visoka stopa nataliteta, kriminal,
te kolaps socijalnih sustava.

Hajdemo ovo priznati i
sagledati činjenice.

Čak i kada bi Europska unija primila
svih 4 milijuna Sirijskih izbjeglica

i kada bi svih 100% bili muslimani,

postotak muslimana u Europskoj uniji

porastao bi samo sa 4% na 5%.

Ovo nije drastična promjena i svakako neće
napraviti Europu muslimanskim kontinentom.

Islamska manjina nije niti
novost niti razlog za strah.

Stope nataliteta u mnogim
zapadnim zemljama su niske

pa se neki brinu da bi izbjeglice
mogle preteći domicilnu populaciju

za nekoliko desetljeća.

Studije su pokazale da iako su

stope nataliteta među muslimanima u
Europi više, one opadaju i prilagođavaju se

kako životni standard i
razina obrazovanja rastu.

Većina sirijskih izbjeglica su obrazovani,

stopa nataliteta u Siriji prije građanskog
rata nije bila osobito visoka,

a populacija se zapravo
smanjivala, a ne rasla.

Strah da će izbjeglice dovesti do veće stope
kriminala također je pokazana kao pogrešna.

Za izbjeglice koje postanu imigranti je

manje vjerojatno da počine
zločin nego za domicilnu populaciju.

Kada im se dopusti da rade,
oni nastoje otvarati obrte

i integrirati se u radnu snagu
što je brže moguće,

te plaćaju više u socijalne
sustave nego što iz njih izvlače.

Sirijci koji dolaze na zapad su
potencijalni profesionalni radnici,

koji su izuzetno potrebni da bi
održali europsku stareću populaciju.

Također, to što izbjeglice putuju s
pametnim telefonima dovelo je do zablude

da njima zapravo ne treba pomoć.

Društveni mediji i internet

postali su ključan dio izbjeglištva.

GPS se koristi za navigaciju
kroz duge puteve u Europu;

Facebook grupe daju savjete i informacije
o preprekama u stvarnom vremenu.

Ovo samo dokazuje da su
ti ljudi poput nas:

Kada biste vi morali krenuti na opasno putovanje,
biste li ostavili svoj mobitel za sobom?

Europska unija je najbogatija
skupina ekonomija za svijetu,

dobro organizirane države s
funkcionalnim socijalnim sustavima,

infrastrukturom, demokracijom
i velikim industrijama.

Ona može riješiti izazov
izbjegličke krize ako to želi.

Isto se može reći i za čitav zapadni svijet.

Ali iako je sićušni Jordan primio preko
600.000 sirijskih izbjeglica,

Ujedinjeno kraljevstvo, koje ima
78 puta veći BDP od Jordana,

reklo je da će primiti samo
20.000 Sirijaca u svoje granice

kroz idućih pet godina.

SAD je pristao primiti 10.000,
Australija 12.000.

Sve u svemu, stvari se polako
popravljaju, ali ne dovoljno brzo.

Mi sada stvaramo povijest.

Kako želimo da nas se pamti?

Kao ksenofobične bogate
kukavice iza ograda?

Moramo shvatiti da ovi ljudi
bježe od smrti i uništenja

i nisu mnogo drugačiji od nas.

Prihvaćanjem izbjeglica i njihovom
integracijom u naša društva,

možemo mnogo dobiti.

Izgubiti možemo samo ako
zanemarimo ovu krizu.

Još mrtve djece će zasigurno isplivati na obale
ako ne budemo djelovali s ljudskošću i razumom.

Hajemo ovo riješiti ispravno i
budimo najbolji što možemo biti.