Na ljeto 2015. godine, Europa je doživjela najveći priljev izbjeglica od Drugog svjetskog rata. Zašto? Glavni razlog je taj što je Sirija postala najveći izvor izbjeglica na svijetu. Sirija se nalazi na Bliskom istoku, drevnom plodnom području naseljenom najmanje 10.000 godina. Od 1960-ih, Sirijom vlada obitelj al-Asad, koja je vladala kao kvazi-diktatura sve do Arapskog proljeća u 2011., revolucionarnog vala prosvjeda i sukoba u arapskom svijetu koji je srušio mnogo autoritarnih režima. Ali obitelj Asad je odbila odstupiti i započela je brutalan građanski rat. Različite etničke i vjerske skupine međusobno su se sukobljavale u promjenjivim koalicijama. Islamska država (ISIL), militaristička džihadska skupina, upotrijebila je priliku i ušla u kaos s ciljem da izgradi totalitarni islamistički kalifat. Vrlo brzo, postala je jedna od najnasilnijih i najuspješnijih ekstremističkih organizacija na svijetu. Sve sukobljene strane počinjavale su strašne ratne zločine, koristile kemijska oružja, masovne smaknuća, masovna mučenja i stalne ubojite napade na civile. Sirijska populacija ostala je zarobljena između režima, pobunjeničkih grupacija, te vjerskih ekstremista. Trećina stanovnika je raseljena unutar Sirije, a više od četiri milijuna je pobjeglo iz zemlje. Velika većina sada prebiva u kampovima u susjednim zemljama, koji se brinu o oko 95% izbjeglica, dok su arapske države Perzijskog zaljeva ukupno primile nula Sirijskih izbjeglica, što je Amnesty International nazvao posebice sramotnim. Ujedinjeni narodi i Svjetski program za hranu nisu bili pripremljeni za izbjegličku krizu na ovoj razini. Kao posljedica, mnogi izbjeglički kampovi su prenapučeni i loše opskrbljeni, te podvrgavaju ljude hladnoći, gladi i bolestima. Sirijci su izgubili nadu da će se njihova situacija popraviti u dogledno vrijeme pa je mnogo njih odlučilo potražiti utočište u Europi. Između 2007. i 2014., Europska unija uložila je oko 2 milijarde eura u obranu, visokotehnološku zaštitu i granične patrole, ali ne mnogo u pripreme za priljev izbjeglica. Time je bila loše pripremljena za oluju tražitelja azila. U Europskoj uniji, izbjeglica mora ostati u državi u koju su prvu stigli, što stavlja ogroman pritisak na pogranične države koje su već bile u problemima. Grčka, usred ekonomske krize koja je na razini Velike depresije, nije bila u mogućnosti zbrinuti toliko ljudi odjednom, što je dovelo do groznih scena očajnih i gladnih ljudi na otocima koji su inače bili rezervirani za turiste. Svijet se morao ujediniti i djelovati kao udružena fronta, ali, umjesto toga, postao je još podjeljeniji. Mnoge države jednostavno su odbile primiti izbjeglice, ostavivši pogranične zemlje da se same bore s problemom. U 2014., Ujedinjeno kraljevstvo lobiralo je da se zaustavi ogromna operacija traženja i spašavanja zvana Mare Nostrum koja je trebala spriječiti utapanja izbjeglica u Mediteranu. Ideja je bila da će velik broj poginulih na moru odvratiti daljnje izbjeglice od putovanja. Ali, naravno, u stvarosti se to nije dogodilo. Percepcija krize diljem svijeta se odjednom promijenila pojavom fotografije mrtvog sirijskog dječaka pronađenog na plaži u Turskoj. Njemačka je objavila da će, bez iznimke, prihvatit sve Sirijske izbjeglice, i sada se priprema za primitak 800.000 ljudi u 2015., više nego što je čitava EU primila u 2014., da bi samo nekoliko dana kasnije uspostavila privremene granične kontrole i zatražila rješenje na razini čitave Europske unije. Diljem zapadnog svijeta, više i više ljudi odlučuje poduzeti radnje iako podrška za izbjeglice uglavnom dolazi od građana, ne od političara. Ali postoji dosta strahova u zapadnom svijetu: Islam, visoka stopa nataliteta, kriminal, te kolaps socijalnih sustava. Hajdemo ovo priznati i sagledati činjenice. Čak i kada bi Europska unija primila svih 4 milijuna Sirijskih izbjeglica i kada bi svih 100% bili muslimani, postotak muslimana u Europskoj uniji porastao bi samo sa 4% na 5%. Ovo nije drastična promjena i svakako neće napraviti Europu muslimanskim kontinentom. Islamska manjina nije niti novost niti razlog za strah. Stope nataliteta u mnogim zapadnim zemljama su niske pa se neki brinu da bi izbjeglice mogle preteći domicilnu populaciju za nekoliko desetljeća. Studije su pokazale da iako su stope nataliteta među muslimanima u Europi više, one opadaju i prilagođavaju se kako životni standard i razina obrazovanja rastu. Većina sirijskih izbjeglica su obrazovani, stopa nataliteta u Siriji prije građanskog rata nije bila osobito visoka, a populacija se zapravo smanjivala, a ne rasla. Strah da će izbjeglice dovesti do veće stope kriminala također je pokazana kao pogrešna. Za izbjeglice koje postanu imigranti je manje vjerojatno da počine zločin nego za domicilnu populaciju. Kada im se dopusti da rade, oni nastoje otvarati obrte i integrirati se u radnu snagu što je brže moguće, te plaćaju više u socijalne sustave nego što iz njih izvlače. Sirijci koji dolaze na zapad su potencijalni profesionalni radnici, koji su izuzetno potrebni da bi održali europsku stareću populaciju. Također, to što izbjeglice putuju s pametnim telefonima dovelo je do zablude da njima zapravo ne treba pomoć. Društveni mediji i internet postali su ključan dio izbjeglištva. GPS se koristi za navigaciju kroz duge puteve u Europu; Facebook grupe daju savjete i informacije o preprekama u stvarnom vremenu. Ovo samo dokazuje da su ti ljudi poput nas: Kada biste vi morali krenuti na opasno putovanje, biste li ostavili svoj mobitel za sobom? Europska unija je najbogatija skupina ekonomija za svijetu, dobro organizirane države s funkcionalnim socijalnim sustavima, infrastrukturom, demokracijom i velikim industrijama. Ona može riješiti izazov izbjegličke krize ako to želi. Isto se može reći i za čitav zapadni svijet. Ali iako je sićušni Jordan primio preko 600.000 sirijskih izbjeglica, Ujedinjeno kraljevstvo, koje ima 78 puta veći BDP od Jordana, reklo je da će primiti samo 20.000 Sirijaca u svoje granice kroz idućih pet godina. SAD je pristao primiti 10.000, Australija 12.000. Sve u svemu, stvari se polako popravljaju, ali ne dovoljno brzo. Mi sada stvaramo povijest. Kako želimo da nas se pamti? Kao ksenofobične bogate kukavice iza ograda? Moramo shvatiti da ovi ljudi bježe od smrti i uništenja i nisu mnogo drugačiji od nas. Prihvaćanjem izbjeglica i njihovom integracijom u naša društva, možemo mnogo dobiti. Izgubiti možemo samo ako zanemarimo ovu krizu. Još mrtve djece će zasigurno isplivati na obale ako ne budemo djelovali s ljudskošću i razumom. Hajemo ovo riješiti ispravno i budimo najbolji što možemo biti.