-
IZDRŽI SRCE MOJE, EPIZODA 12
-
Vi ste moj život uništili!
-
Vi ste moj život***
-
Od početka ste znali ko je Seraj.
-
I to ste sakrili od mene...
-
Sakrili ste od mene.
-
Sine...
-
Začepi svoja usta.
-
Zaveži....ja ću da sada da govorim, a vi ćete da slušate...
-
Prvog dana...
-
Prvog dana kada sam imao udes...da se vi niste mešali...
-
...da ste dozvolili da odležim svoju kaznu, ne bih bio prinuđen da živim sa tom laži...
-
Imao bih pravi život. Vaš sin bi imao pravi život.
-
Posle mog povratka iz inostranstva, odveli ste me kod nekog nepoznatog deteta.
-
Rekli ste mi da se oporavio i odveli ste me kod nepoznatog deteta.
-
Atife...
-
To dete se nije oporavilo...
-
To dete je još uvek u invalidskim kolicima.
-
Taj dečak je Serajin brat...
-
Taj dečak je još uvek paralizovan, oče....
-
Sine, sve što sam uradila bilo je za tvoje dobro...
-
Jel ovo moje dobro?
-
Jel ovo dobro za vašeg sina? Ovo je dobro? Ovo?
-
Kako da pogledam u lice svojoj ženi?
-
Dole je moja žena, žena koju volim, dole je.
-
Šta da joj kažem? Ha?
-
Kako da pogledam u lice voljenoj ženi?
-
Za šta da se uhvatim?
Zbog vas, za šta ja sada da se uhvatim?
-
Ja sam danas umro mama!
-
A moje ubice ste VI!
-
Atife...
-
Atife...
-
Sine, vidi..
-
Ne zovi me sinom! Odlazi!
-
Ne zovi me...
-
Skloni se...
-
Atife...
-
Atife šta se dešava?
-
Molim te kaži mi šta se dešava ljubavi?
-
Dušo moja, oprosti mi molim te...
-
Mnogo se izvinjavam dušo..
-
Mnogo se izvinjavam...
-
Ništa nije bilo...ništa...u redu, živote moj..
-
Ništa nije bilo...
-
Idemo, dušo moja...
-
Idemo...
-
Sine...
-
Atife...
-
Atife...
-
Zašto si se toliko uznemirio?
-
Ko te je uznemirio?
-
Ostavio si me tamo i otišao.
-
Zašto si me ostavio?
-
Jel te mama naljutila?
-
Mama te je uznemirila?
-
Ništa mi drugo ne pada na pamet.
-
Ne, dušo moja.
-
Mama sa tim nema nikakve veze.
-
Kamo sreće da je moja majka časna (stoji uspravno) kao tvoja.
-
Kako?
-
Dušo, idem da popijem malo vode, pa ću doći... Dobro?
-
Ne može! Ja ću ti doneti.
-
Seraj, stani...
-
Popiću vodu i dolazim...
-
Stani dušo moja, stani...
-
Mnogo te volim, živote moj.
-
Nemoj to nikada da zaboraviš..važi?
-
Atife...
-
Moja Seraj, dušo moja, sve moje...
-
...ja Atif Sinan Šanal kojeg si upoznala na zabavi....
-
..i koji se u tebe zaljubio na prvi pogled...
-
...čovek koji je danima i noćima bez prestanka izgovarao tvoje ime...
-
...spreman da za tvoj osmeh dam život....
-
..moja Seraj, ja nisam takav čovek kojeg ti poznaješ...
-
..uopšte nisam dostojan tvoje ljubavi...
-
...oprosti mi ljubavi moja...
-
...oprosti mi...
-
...ja, Atif Sinan Šanal sam pre 3 godine, 10 meseci i 14 dana imao udes...
-
...udario sam na ulici dečaka koji se igrao s loptom...
-
...tvog brata Selima...
-
.. ja sam uzrok svemu što se dogodilo...
-
ne mogu čak ni da ti kažem - oprosti mi...
-
...zbog toga što sam sebi ne mogu oprostiti...
-
Pokušao sam da "očistim" sebe pomoću laži...
-
ali sam pronašao svoje srce u tebi...
-
..i pomislio sam...
-
...da sam počeo ponovo da živim...
-
...ali sve je bila laž...
-
Seraj nemoj mi oprostiti...
-
Idem da zaboravim na sebe...
-
I ti me zaboravi...
-
Bilo je za očekivati da se ovo desi...
-
Nemoj toliko da se nerviraš...
-
Barem jednom razmisli o tome šta si uradila i prihvati to što se desilo.
-
Dobro, u redu, prihvatam.
Jesi li sad srećan?
-
Atif je saznao istinu i sada će me mrzeti..mene, svoju majku.
-
Jesi li srećan?
-
Čak i ako priznajem da sam kriva...
-
nisam samo ja kriva, Ekrem Šanal.
-
I ti imaš udela u tome.
-
Da, i ja imam udela u tom zlu.
-
Zaslužili smo to što nam se desilo.
-
I ja sam kriv. Iii? Jesi li zadovoljna?
-
Jesi li zadovoljna što si to čula?
Je li ti sada lakše?
-
Bože....Bože molim te da ne kaže istinu Seraj.
-
Samo da joj ne kaže istinu, molim te...
-
Inđi, prestani da pričaš gluposti...
-
Naravno da će joj reći.
-
Seraj...
-
Seraj, gde ideš?
-
Seraj, kćeri...
-
Šta je bilo? Gde ideš?
-
Do đavola, gde ide sada?
-
Očigledno je da ide da razgovara sa Atifom.
-
Pusti, neka razgovaraju o onome što treba..
-
Ovde sve može biti lažno...
-
...ali postoji jedna istina...
-
...ja te mnogo volim...
-
...mi nismo na istoj strani u ovoj priči, ljubavi...
(u ovom slučaju)
-
Ti si nevina, ja sam kriv...
-
Taksi!!!
-
Kunem se da nisam znao.
-
Nisam znao da si ti sestra dečaka kojeg sam udario.
-
Da li želiš da unajmiš advokata?
-
Ne. Ne treba mi advokat.
-
Ujutru ćeš razgovarati sa tužiocem.
-
Odatle ćeš ići na sud. Nekoliko sati ćeš biti u pritvoru.
-
Slušam, Yaman...
-
Dao je izjavu, prihvatio je svoju krivicu.
Noć će provesti u pritvoru.
-
Dobro, razumem.
- Hoćeš li ti reći Elvan?
-
Da, evo krećem...
-
To što kažem da nisam znao...
-
..ne umanjuje moju krivicu. Svestan sam toga.
-
Ima mnogo toga što moram da kažem...
-
...ali ne mogu da kažem, stojeći pred tobom.
-
Ne mogu da te pogledam u lice.
-
Ne opraštaj mi Seraj, idem da zaboravim sebe.
-
I ti mene zaboravi...
-
Ne gledaj na to da je već kasno da odgovaram za svoju krivicu..
-
Idem, da nestanem, Seraj.
-
Ne sada, ne odmah, ali jednog dana, budi srećna.
-
Sestro, a da platiš taksi?
-
Šta je ovo?
-
Ne znam da li molitva može da očisti čoveka kao što sam ja.
-
Ali dok god budem disao, to će biti ono što želim u životu.
-
Zbogom ljubavi.
-
Imate 2 minuta. Posle toga te vodimo u pritvor.
-
Atif...
-
Seraj...
-
Pogledaj me u lice i kaži mi...
-
Gledaj me u lice!
-
Reci mi "Ja to nisam uradio".
-
Moj voljeni čovek za kojeg sam se udala, nije to napisao...
-
Nije mogao to da uradi...
-
Kaži "Ja to nisam uradio".
-
Kaži "To je laž".
-
Kaži da su to sve namestili ...
-
Molim te, preklinjem, molim, te reci mi da je sve to laž!
-
Ti?
-
Ti si to uradio?
-
Ti si nas uništio?
-
Ti si mom bratu to uradio?
(ti si ga doveo u takvu situaciju?)
-
Kako si me našao?
-
Kako si se ti pojavio preda mnom?
-
Namerno si se pojavio?
-
Kako ćeš smiriti svoju savest, prišao si mi da bi se zaljubila u tebe?
-
Ja sam tebe volela! Volela sam te!
-
Kako si to mogao da mi uradiš?
-
Kunem se da nisam znao. Kunem se da nisam znao Seraj, kunem se da nisam znao.
-
Ne laži me!
-
Ne laži me. Kako si mogao to da mi uradiš?
Kako si mogao? Kako? Kako si mogao? Kako?
-
Idemo, idemo.
-
Hajde...
-
Kako si mogao?
-
Kako? Kako si mogao?
-
Seraj.
-
Hajde dođi, ustani.
-
Hajde, idemo malo na svež vazduh.
-
Znači Atif je sve saznao?
Šta ćeš sada da radiš?
-
Mahmut nije problem, to znaš.
-
Fuat neće ništa uraditi.
Postavio sam ga na mesto.
-
Samo, ti, .. šta ti misliš da uradiš?
-
Bez Ekrema si gotova. Možda ni Atif neće hteti da te vidi...
-
Ne..
-
Ne, tako nešto nije moguće. Neću dopustiti tako nešto.
-
Naći ću način da mu se izvinim.
-
Ako treba, voleću Seraj ceo život, ali to neću dopustiti.
-
Ali sada je bitna Atifova bezbednost.
Da li me razumeš?
-
Ako on ne bude bezbedan,
ti i ja ćemo biti uništeni Taner.
-
Atif je bezbedan, ne brini.
-
Rekao sam ti da sam smirio Fuata.
Ne može viša ništa da uradi.
-
Problem su Atif i Seraj.
-
Nemoj da vršiš pritisak na njih. Vratiće se sutra ujutru, ali...
-
Kada sutra dođe, potrudi se da se pomiriš sa njim.
-
Dobro. Uradiću sve što je u mojim rukama.
Sada moram da prekinem vezu.
-
Ekrem?
-
Ne odustaješ od gadosti, jel tako?
-
Ekrem, pogrešno si me razumeo.
- Šta sam pogrešno razumeo?
-
Šta ja mogu pogrešno da razumem?
-
O sinu nema novosti...
-
Ti nastavljaš sa gadostima. Muka mi je od tebe.
-
Osećam odvratnost prema tebi.
-
Ekreme, stvarno si me pogrešno razumeo.
-
Htela sam da pitam za Atifa.
-
Zvala sam da pitam gde mi je sin. Možda on nešto zna.
-
Umukni.
-
Što manje pričaš, to je bolje.
-
Ali ja sam za sve kriv.
-
Ne znam kako sam svog sina mogao da poverim Taneru i tebi.
-
Sve što nam se desilo je zbog toga.
-
Ali, u svakom slučaju smo u igri.
-
Oni će se jednom pomiriti i živeće u svojoj kući.
(bravo Ekreme)
-
Posle toga, bolje da te nikada više ne vidim.
-
Razumeš li?
-
Nikada!
-
Seraj.
-
Seraj.
-
Mama!
-
Mama!
-
Ne mogu da dišem, mama!
-
Mama...
-
Prokletstvo...prokletstvo....
-
Seraj se ne javlja na telefon.
-
Atifov telefon je i dalje isključen.
-
Gde su oni?
-
Skrenuću s uma, poludeću, gde mogu da budu?
-
Verovatno je Atif rekao Seraj celu istinu.
-
Sada ni jedno ni drugo ne znaju šta da rade.
-
Gđa Seraj je ovde zaboravila telefon, gospođo.
-
Sačekajmo, videćemo...
-
Pogledaj! Zar to nije Atif Šanal?
-
Da on je.
-
Uključi kameru i snimaj.
-
Javićemo našima.
-
Izvinite.
-
Molim vas, oprostite mi.
-
Zapravo, oprosti ti meni.
-
Šta?
-
Desilo se ono što je trebalo da se desi na početku.
-
Blagoslovi.
-
Dobro, hajde, idemo.
-
Smirite se malo.
-
Pomerite se. Smirite se.
-
Pomerite se malo.
-
Kažite nam detalje.
-
Vaša žena je ovde, g Atife.
-
Atife, da li je istina da ste priznali da ste izazvali udes?
-
Gospodo, smirite se.
-
Šta o tome kaže vaša supruga, g. Atife?
-
Gospodo, molim vas, smirite se.
-
Smirite se, molim vas.
-
Ona ništa nije znala.
-
On vam ništa nije rekao?
-
Seraj...
-
Prijatelji, prijatelji, sklonite se.
-
Seraj.
-
Gulsum, skloni taj telefon.
-
Hajde, tata će doći. Hajde...
-
Postavljamo doručak...
-
Mama, ta podmukla zmija Seraj se udala i sada je u svim novinama.
-
Skrenuću s uma od muke.
-
A ti pričaš o telefonu i čaju. Bože moj...
-
Pogledaj..pogledaj, pogledaj, pogledaj je...
-
To je sve laž. Veruj mi.
-
Zapamti moje reči. Bomba će tek eksplodirati.
-
Zašto je laž?
-
Gulsum, hajde kćeri...tata treba da dođe.
Hajde, donesi čaj.
-
Opet mi ništa nisi rekla..
-
Gospode...Bože moj...
-
Mama, slušaj šta ću ti reći..
-
Ta porodica Šanal...nije ona porodica o kojoj je pričala strina Elvan? Od kojih su uzimala "pare za krv"?
-
Iz te porodice je vozač koji je udario Selima i pobegao.. Da vozač nije bio...
-
Šta tebe briga Gulsum?
-
Idi i donesi čaj. Odmah!
-
- Iiiih bre...
-
Najnovije vesti poštovani gledaoci..
-
Jedini naslednik vlasnika hotela Ekrema Šanala, njegov sin Atif Sinan Šanal, priznao je svoju krivicu posle nekoliko godina i predao se policiji.
-
Izgleda veoma iscrpljeno i uznemireno.Svedočenje Atifa Sinana Šanala je šokiralo različite društvene krugove.
-
Zašto na takav dan otac Atifa Šanala, biznismen i njegova majka Inđi Šanal nisu...
-
Molim..
-
Inđi, uključi televizor.
-
Šta se desilo? Šta je bilo?
-
Pogledaj vesti...Atif...
-
Atif...
-
Posebno pitanje je zašto je Atif Sinana Šanal, koji se juče oženio, čekao 4 godine da prizna krivicu.
-
Pažnju je privuklo to što od porodice Šanal niko nije bio prisutan a prisustvo njegove žene nije ostalo nezapaženo.
-
Prema informacijama..
- Atife...
-
..koje je dao Atif Sinan Šanal, pre 4 godine udario je dečaka i pobegao.
-
Kćeri, malo pre sam sklonila sto.
-
Mama, oglednela sam.
- Gospode Bože...
-
Kćeri stavi parče hleba u tanjir i tako jedi.
-
Mama, hoće li tata doći već jednom?
-
Zašto kćeri? Jesi li se nekim svađala?
-
Meral!
-
Evo, spomenula si ga i došao je.
-
Meral.
- Kćeri, otvori mu vrata.
-
Meral.
-
Tata, dobro došao.
-
Kćeri...
-
Jel mama kući?
-
Jeste.
-
Zar te nisam izbacila iz kuće?
-
Kako možeš ponovo da dolaziš?
-
Kako se to ponašaš pred detetom?
-
Da nema Džengiza, ništa ne biste znali.
-
Video sam Seraj na televiziji.
-
Svadbu? Hajde da idemo i mi.
-
Kakva svadba kćeri? Ispred suda kćeri, ispred suda.
-
Njemu su na rukama bile lisice a Seraj je stajala i gledala.
-
Kada?
-
Malo pre sam video na televiziji. Idi, pogledaj.
-
Uključi, kćeri.
-
Još uvek je nepoznato, koliku kaznu će dobiti Atif Sinan Šanal.
-
Dečak po imenu Selim Andač, koji je nastradao u nesreći...
-
Šta je to? Šta je to? On je kriv za nesreću?
-
Ili?? Ti si znala?
-
Dobro,..da vam kažem...
-
Jesi li znala?
-
Sestra ti je rekla?
-
Ovaj tip..njihov sin je to uradio? Momak od Seraj?
-
Zato su davali toliko para Suzan...
-
Bože mili, a mi nismo znali...Toliko godina smo gledali dete a oni su uzimali pare.
-
Napravi sebi drugi, kćeri.
-
Ostaješ???
-
Ostajem lepo moja kćeri.
-
Zar bi mogao tebe da ostavim i da odem?
-
Hajde, donesi tati nešto da popije.
-
Dobro.
-
Wayyy beee... Vidi ti to...život...
-
Zbog griže savesti, priznao je svoju krivicu.
-
Mama, jel ovo bomba o kojoj si pričala?
-
Ućuti, kćeri. Ućuti, da čujemo.
-
Zna se da je dečak po imenu Selim Andač, koji je nastradao u nesreći, još uvek vezan za krevet.
-
Pogledajte, pogledajte...
-
To je Seraj, ona je tamo.
-
Ćuti, ćuti, da čujem.
-
Njegova mlada žena, preživela je teške momente koji su privukli pažnju novinara.
-
Žena Atifa Sinana Šanala, Seraj Andač, i dečak koji je stradao u nesreći su iz iste porodice.
-
Žena Atifa Sinana Šanala je Seraj Andač.
- Seko..
-
Dečak koji je stradao u nesreći je Selim Andač.
-
Selime, hajde da jedemo.
-
Pošto nije bilo nikakavih izjava od strane advokata, neizvesno je šta će biti.
-
Selim., janje moje..
-
Seko...
-
Atif...
-
Gol...gol...
-
Hajde, hajde...
-
Idi, donesi loptu.
-
Doneću, ti bolje nemoj..
-
Ustani sine..ustani...
-
Šta je bilo, šta pričaš. Zar ne vidiš da spavam?
-
Sine, onaj bogati tip za kojeg se udala tvoja sestra do strica...
-
kad bi znao šta se desilo...pogledaj vesti.
-
Šta pričaš sine, kakve vesti?
-
Ima veze sa Selimom. On je udario Selima i pobegao.
-
Boga mi, tip za kojeg se udala tvoja sestra od strica.
-
Upaliću da vidim.
-
Sine, vesti su prošle...
-
Nisu sasvim sigurni, možda nije on.
-
Zašto je čekao toliko vremena i sada je otišao da svedoči?
-
Vidi ti kakav je život...
-
Kako se sve okrenulo tom tipu..
-
Eeee Gospod je veliki...
-
Zaljubiš se u čoveka koji je udario tvog brata i posle jedne noći postaneš udovica.
-
Eee..vidiš kćeri. Takve su i majka i ćerka...
-
Ti si nas osramotila i ni malo se ne stidiš, nego i dalje ćaskaš...
-
Ponosna si na sebe.
-
Ti idi i budi ponosan na svoju plemenitost.
-
Uzela sam te pare, pa šta? I opet ih nemamo...
-
Pobogu mama, šta to to radiš?
Ako te čuje, šta će uraditi?
-
Jel ovde da čekam, brate?
-
Idi odavde, tako će biti sigurnije.
-
Policija može doći svakog trenutka.
-
Moramo biti spremni na sve.
-
Razumljivo, brate.
-
Budi obazriv.
-
Obaveštavaj me o svemu.
-
Dobro, ti ne brini.
-
Bože, zar je i ovo moralo da nam se desi?
-
Desilo nam se ono čega smo se bojali.
-
Šta ćemo sada da radimo, Ekreme?
Reci, šta ćemo da radimo?
-
Šta ćemno da radimo? Zar ćemo da sedimo skrštenih ruku i da čekamo dok je naš sin u zatvoru?
-
Ne ne. Ići ćemo tamo i izvućićemo nekako Atifa odande.
-
Ne, ništa nećeš uraditi. Zar ne razumeš?
-
Atif je otišao sam i svedočio.
-
Utuvi to sebi u glavu. Sve je gotovo.
Gotovo je. Zar ne razumeš?
-
Ni ti ga ne možeš spasiti.
-
Jedini sin. Jedino dete.
-
Sve ovo se desilo zbog tebe.
-
Bolje da sam umro i da nisam video sve ovo.
-
Razumeš?
-
Nemoguće..nemoguće..nemoguće...
Moramo nešto da uradimo.
-
Sigurno možemo nešto da uradimo.
- Umukni! Dosta je više!
-
Sve što nam se desilo, desilo se zbog tebe.
-
Zbog tvojih groznih planova. Zar ne razumeš?
-
Izgubili smo našeg sina.
-
Do đavola. Bog će me kazniti što to nisam sprečio.
-
Morali smo da intervenišemo.
-
Dosta je više.
-
Smučilo mi se da sve vreme samo mene kriviš.
-
Odavno bi odslužio kaznu i izašao.
-
Ali je Atif sada u takvoj situaciji.
-
I ti si odgovoran.
-
Zbog toga, nisi trebao da ostaviš samo meni da nađem rešenje za ovaj problem.
-
Nisi trebao sve ostaviti meni.
-
Da si bio čovek, zaštitio bi mene i svog sina.
-
Prokletstvo...
-
Ekrem.
-
Ekrem.
-
Ekreme, Ekreme, šta se dešava?
-
Dođi sebi.
-
Veliki Ekreme Šanal, pogledaj u kakvom si stanju.
-
Tvoj život visi o koncu.
-
Danas te ima, sutra te nema.
-
Sada zavisiš od mene.
-
Tvoj život je u mojim rukama.
-
U međuvremenu sam ti dala svoj život.
-
Tebi, Atifu...
-
Pravila sam greške, ali to nisam zaslužila Ekreme.
-
Pogledaj šta je ostalo u mojim rukama.
-
Ništa.
-
Prvo sam izgubila snagu, a onda i sina.
-
Iscpljena sam Ekreme.
-
I ti postao niko za mene.
-
Znači, nema te više. Razumeš li?
-
Ne, ne. Rekla sam ti devojko. Ne znam.
-
Samo minut.
-
Ni ja ništa ne znam.
-
Zvala sam teta Inđi, ali nije se javljala.
-
Došla sam kod njih kući.
Šta drugo da radim?
-
Hteo si da me uništiš? Ha?
-
Hteo si da me ostaviš?
-
Sada je tvoj život u mojim rukama.
-
I uopšte te ne žalim.
-
Uopšte mi te nije žao, Ekreme.
-
Dobro došli, gđice Melis.
-
Dobar dan. Da li je gđa Iđi kući?
-
Da, kući je.
- Pomozite!
-
Pomozite! Ekrem! Ekrem!
-
Pomozite!
-
Teta Inđi??
-
Zovite hitnu pomoć.
- Idite, zovite hitnu pomoć!
-
Dođi sebi, dušo...
-
Sve metalno što imaš na sebi, skini i stavi na sto.
Onda prođi.
-
Skini cipele i ponovo prođi.
-
Podigni ruke.
-
Skini to, skini.
-
Dozvolite da ostane, to mi je jedina uspomena na moju ženu.
-
Očemu si razmišljao pre nego što si došao ovde?
-
Molim vas, dozvolite mi da ostane, to mi je jedina uspomena.
-
Ne boj se, neću ga staviti u svoj džep.
-
Biće deponovano i potpisano.
-
ATIF SINAN ŠANAL
-
Seko, seko..
-
Seko moja...
-
Seraj, kćeri...
-
Šta mi se desilo?
-
Stani, stani, stani...
-
Nemoj da ustaješ, lezi još malo.
-
Jesi li dobro, lepa moja? Ha Seraj?
-
Bilo ti je loše ispred suda, doveli smo te kući.
-
Selim..
-
Selime, nisam znala...
-
Kunem se da nisam znala.
-
Nisam znala da je taj čovek Atif.
-
Da sam znala, zar bi se udala za njega?
-
Zar bi bila s njim?
-
Da sam znala da je on nesavesni vozač koji te je udario i pobegao, zar bi disala i jednu sekundu pored njega?
-
Zar bi mogla?
-
Oprosti mi.
-
Molim te, oprosti mi.
-
Nemoj da si tužna seko, nemoj da si tužna seko moja.
-
Ekreme, Ekreme molim te ne ostavljaj nas, Ekreme.
-
Ekreme dušo, izdrži.
-
Ekreme, otvori oči, molim te.
-
Adrenalin je spreman.
-
Ekreme...
-
Šta se dešava?
-
Nema pulsa.
-
Halo?
- Inđi?
-
Šta se dešava? Gde si?
-
Tanere, desilo se nešto jako loše.
-
Ekrem je imao srčani udar. Idemo u bolnicu.
-
Molim te, odmah dođi. Brzo dođi, preklinjem te.
-
Dobro, da li je dolazila policija?
-
Da li su nešto pitali...
-
Zar je vreme za to pitanje sada?
-
Borimo se za njegov život.
-
Dobro, dobro, dolazim. U koju bolnicu idete?
-
Ne, ništa nije mogla da mi kaže.
-
Kada sam stigla kod njih, čika Ekrem je imao srčani udar.
-
Sada smo na putu, vodimo ga u bolnicu
-
Valjda mu se neće nešto desiti. (????)
-
Dobro, pozvaću te.
-
Tetkino, gde si krenula?
-
Mama ti je spremila alvu, to ti najviše voliš.
-
Seraj kćeri, šta je bilo? Gde si krenula?
-
Ne znam
-
Seraj, kćeri, gde ideš sada?
-
Opet nećeš da pogledaš u lice?
-
Šta hoćeš da uradim?
-
Da tražim utehu u tebi, zbog onoga što mi se desilo?
-
Da smo ponovo zajedno, u zagrljaju?
-
Zašto sam uvek ja kriva za sve?
-
Prestani da kriviš mene za svaku svoju bol.
-
Svi će biti kažnjeni.
-
Kako sam ja patila, tako će i oni patiti, i tvoj stric, i Atif i njegova porodica.
-
Niko neće izbeći svoju odgovornost.
-
Molim te, ja sam tvoja majka Seraj.
-
Čak i da želiš, ne možeš da me se odrekneš.
-
Ne mogu da dozvolim da ideš u tu kuću.
-
Niko od tebe ne traži rešenje.
-
Ostavite me na miru.
-
Sestro, nemoj sada da vršiš pritisak na nju.
-
Sada je ljuta...krila su joj slomljena....
-
Sestro, zar je malo sve što je preživela?
-
Znam, preživela je teške trenutke.
-
Ali ne mogu više da izdržim da se zbog svega meni sveti, Meral.
-
Kada to radi, duša me boli.
-
Sestro moja, proći će, sve će proći.
-
Videćeš, ona će se vratiti.
-
Vidiš, došla je.
-
G. Fuat, to ste vi...
-
Šta se desilo?
-
Očekivali ste nekog drugog?
-
Ne, ne, hajde, uđi unutra.
-
Elvan, jesi li dobro?
-
Dobro sam, dobro, uđi. Hajde...
-
Brate...
-
Brate...
-
Molim Seraj....
-
Htela sam da te pozovem..moramo da razgovaramo, znam...
-
Ali sada moram da idem, zvaću te kasnije i razgovaraćemo, važi?
-
Nema potrebe.
-
Kako nema potrebe?
-
Brate..nemoj sa mnom tako da razgovaraš, molim te...
-
Preživela sam mnogo teških trenutaka, nemoj i ti da budeš takav, molim te...
-
Jel vredelo Seraj?
-
Šta?
-
Da li je vredelo?
-
Svima si se suprotstavila zbog tog tipa.
-
Sve si uništila zbog tog bogataša.
-
Nemoj tako da govoriš, molim te...
-
A kako da govorim, ha? Kako da govorim?
-
U stvari ti treba da govoriš Seraj...
-
Ako me bar malo poštuješ, ako sam barem nešto uradio za tebe, reći ćeš mi istinu
-
Stvarno ću ti sve reći. Ali ne mogu sada.
Posle ćemo razgovarati. Molim te.
-
Da li si znala, Seraj?
-
Šta to govoriš, brate?
-
Da li znala nešto, seraj? Ha?
-
Da li si znala da je taj tip udario tvog brata?
-
Da li si to znala, kad si se udala?
-
Zar me uopšte ne poznaješ?
-
Da sam znala da li bi otišla s njim?
-
Zar bi se udala za njega da sam znala?
-
Pogrešila sam.
- Dobro, dobro, dobro...
-
Sve ću ti ispričati. Sve ću ti reći, jedno po jedno...
-
Dobro, vidimo se...
-
Ah brate Remzi, ah...šta nam se to desilo?
-
Brate, zar tako savesnom, dostojanstvenom i čestitom čoveku, to da se desi...
-
Ništa ne razumem...
-
Posao ti dobro ide...
-
Drugi bi se slomili brate, slomili..
-
Hvala Džengiz, hvala...
-
Brate, ako ti treba nešto, bio šta, ne ustručavaj se...
-
I onako smo porodica, zar ne?
-
Da..da..
-
Pošto je tako, imam malu molbu za tebe..
-
Kakvu Džengiz?
-
Brate, tvoj sin je sišao s uma...
-
Došao je, uništio mi auto, porazbijao je stakla...
-
Kod mene u poslednje vreme ima problema, ne mogu da ih rešim.
-
Hoću da kažem, da platiš popravku mog auta , brate...
-
Jel ti to ozbiljno govoriš?
-
O čemu pričaš, životinjo?
-
Brate, brate...
- Idi...
-
Kako možeš?
- Hajde...
-
Šta je bilo tata? Šta hoće?
-
Pitaš me, kao da ne znaš?
-
Šta znam, tata?
-
Došao je da traži pare za štetu koju si ti napravio.
-
Pusti ga, platiće od ukradenih...
-
Ne razumeme, šta to pričaš?
-
Ništa tata, ukrao je, odavno je ukrao...
-
Stvarno te nerazumem, sta pricas ti to? Nista tata. Nista. Budi dobro, srećan rad...
-
G. Fuhat, pozvali smo vas na čaj.
Zaboravila sam dok smo razgovarali.
-
Ne morate se mučiti..
- Ma ne, zar može tako...Hvala Meral.
-
Nema na čemu, sestro, idem po čaj.
- Hvala.
-
Fuat, šta si hteo da mi kažeš?
-
Pusti sad mene. Šta se desilo? Zbog čega si takva?
-
Ne Fuat, ništa novo se nije desilo.
-
Kako?
- Seraj...
-
Razumem sada.
-
Još uvek ti nije oprostila?
-
Nije stvar u oproštaju, ona me uopšte ne razume.
-
Najbitnije je da zna da sam sve uradila sa dobrim namerama Fuat.
-
Znam šta je sve preživela, kao i uvek, želim da budem uz nju.
-
Ona me i dalje odbija, a ja se iz sve snage trudim da je ne ostavim samu.
-
Želim da mi oprosti.
-
Znam, ja sam krivi što joj je otac umro.
-
Možda je sebično da tražim da mi oprosti.
-
Ali u isto vreme, bila sam prinuđena da zaštitim sebe kada me je napao.
-
Zar to ne razume, ne želi razume?
Zar zaista ne razume?
-
Ne želim više da živim bez moje ćerke.
-
Ne mogu više, Fuat. Nemam snage.
-
Ne, Elvan.. razumem te, ali molim te, ne odustaj.
-
Vidi, ti si najstabilnija, najsigurnija , borbena osoba koju znam u svom životu.
-
Ne.
-
Molim te ne odustaj.
-
Ne, Fuat. U meni stvarno više nije ostalo snage.
-
Stvarno.
-
Teta Inđi, jesi li dobro?
-
Nisam Melisa dušo, uopšte nisam.
-
Kako mogu da budem dobro kada Ekrem leži unutra?
-
I ne mogu ništa da uradim.
-
Doktor kaže, da će ispitivanja trajati dugo.
-
Ne znam kako će moje srce izdržati.
-
A još nisam otišla da vidim Atifa.
-
Teta Inđi draga, ako želite, ja ću da ostanem ovde.
-
Vi idite kod Atifa.
-
Ako bude nekih novosti u vezi g. Ekrema,
ja ću vam javiti. Jel može?
-
Ne znam..jel može?
-
Naravno da može.
-
Ahh, doktore..
-
Gđi Inđi uradili smo prve analize.
-
Ali stanje gdina Ekrema je i dalje kritično.
-
Šta to znači?
-
U hitnoj pomoći, srce je dva puta prestalo da radi. Povratio se posle kardio-plućne reanimacije
-
Znam., znam, bila sam pored njega.
-
Sada je na aparatima.
-
Pratimo njegovo stanje.
-
Možda ćemo morati da ugradimo baj pas.
-
Ali pošto mu je srce sada umorno, bilo bi rizično raditi operaciju.
-
Dobra i šta sada? Zar ćemo samo da čekamo?
-
Po nadzorom je. Kada mu bude bio bolje,
ići će na operaciju.
-
Dobar dan gđo Melis, zvali ste me.
-
Da. Htela sam da vas zamolim da se pobrinete za štampu.(novinare)
-
Nemojte nikoga da obaveštavate o ovom slučaju.
-
Dobro, gđice Melis, kako želite.
- Hvala.
-
Draga teta Inđi, idite vi, ja ću biti ovde. Ako se nešto desi, pobirnuću se.
-
Melis dušo, kako ću ti se odužiti za sve?
Kako da ti se zahvalim?
-
Ne govorite tako, ne treba ništa.
Da li mogu još nešto da uradim za vas?
-
U stvari možeš.
- Recite..
-
Izašli smo iz kuće u žurbi, Nismo uzeli lične stvari.
-
Možeš li da ih uzmeš iz kuće i da ih doneseš.
-
Uzeću ih i odmah ću doći. Hvala
-
Inđi Šanal?
-
Izvolite, ja sam.
-
Dolazimo iz stanice, treba sa vama da razgovaramo.
-
Gospođo Inđi, moramo vam postaviti nekoliko pitanja, u vezi sudskog procesa vezanog za vašeg sina.
-
Sada sam u bolnici. Možemo li o tome malo kasnije?
-
Želimo vam brz oporavak, trebalo bi sada da razgovaramo.
-
U ostalom, moramo da razgvaramo i sa Tanerom Tunčom.
Da li znate gde je on?
-
Slušajte, ne znam gde je gdin Taner. I nije mi važno.
-
Moj sin je u zatvoru. Muž mi je ima srčani udar.
-
Sada je na odeljenju, ozbiljno je bolestan. Pokušavaju da ga spasu. U veoma lošem je stanju.
-
Zar je neophodno sada postavljati pitanja?
-
Zar nemate ni malo savesti?
-
Razumemo.
-
Dobro, gđo Inđi. Sada ste zauzeti sa bolesnikom.
Kasnije ćemo sa vama razgovarati.
-
Dobro, hvala.
- Brzo se oporavite - Brzo se oporavite.
-
Taner, policija. Policija.
-
Dobro, smiri se. Nisam nikoga ubio.
-
Niko me nije tražio.
-
Bio sam pažljiv. Ne brini.
-
Da li možeš da veruješ... šta se sve desilo?
-
Za samo jedan dan, moj mir je razrušen.
-
Kako je Ekrem?
-
Stanje mu je stabilno.
-
To što je Ekrem u takvom stanju, za nas je dobro.
To znaš, zar ne?
-
Tanere, ne zanima me Ekrem. Dobro?
-
Moram da vidim sina. Moram da ide i nekako da vidim sina.
-
Smiri se. Dobro?
-
Ta žena nas je pobedila.
-
Pobedila nas je. Uništila nas je.
Razdvojila nas je. Rasturila nas je.
-
Možeš li to da razumeš? Ali ja to ne mogu da prihvatim.
-
Ne mogu da prihvatim.
Moramo nešto da uradimo.
-
Ne mogu to tek tako da ostavim.
Moram se osvetiti Elvan.
-
Ne mogu to da da ostavim.
Moramo nešto da uradimo.
-
Dobro.
- Molim te.
-
Dobro.
-
Ne brini, dobro?
-
Gdjo Seraj..
-
Dobar dan.
-
Došla sam da uzmem svoje stvari.
-
Naravno, izvolite gđo Seraj.
-
Jeste li dobro?
-
Nismo dobro gđo Seraj.
Veoma smo zabrinuti za g. Ekrema.
-
Šta se desilo sa g. Ekremom?
- Zar ne znate?
-
Ne..
- Imao je srčani udar.
-
Nije mogao da podnese, kada je saznao za situaciju svoga sina.
-
Sada su u bolnici. Stanje mu je ozbiljno.
-
Mnogo mi je žao. Je li dobro sada?
- Još uvek ne znamo, hvala.
-
Ali da se nešto loše desilo, verovatno bi znali. Neću da vas zadržavam..Izvolite...
-
Gđo Seraj, samo trenutak.
-
Ovo je vaše. stvari gospodina Atifa.
-
Mislim da želite da ih uzmete.
-
Ti si unutar mene, svakog trenutka, dok dišem
-
Ti si lepota koju želim da vidim pored sebe, svako jutro, Seraj.
Ti si mi sve...
-
Neko sa kime želim da podelim svoj život.
-
.. neko, za koga sa radošću mogu da žrtvujem svoj život, Seraj.
-
Pruži nam šansu...
-
Biću spreman na sve poteškoće i prepreke.
-
Hoćeš li se udati za mene?
-
Seraj. Mesli? Šta ti radiš ovde?
-
U stvari, šta ti radiš ovde?
-
Došla sam da uzmem svoje stvari.
-
Bravo, odlično si to uradila.
-
Šta to pričaš?
-
hoću da kažem, uspela si. Čestitam ti. Bravo.
-
Šta sam uspela? Kakve gluposti pričaš?
-
Kako želiš, ali nije potrebno da glumiš da si nevina.
-
I ako si znala da je Atif udario tvog brata, udala si se za njega.
-
Zaludela si ga. Uradila si sve da bi ga dobila.
-
Uništila si veliku podoricu Šanal. Ispunila si svoj cilj.
-
Mislim..uspela si da se osvetiš.
-
Slušaj me.
-
Uopšte me ne zanima šta vi mislite.
-
Aa.. da li bi ti to uradila?
-
Da li bi se udala za čoveka koji ti je udario brata i doveo ga u takvo stanje?
-
Izvini...možda bi se i udala...
-
Naši pogledi na moral su različiti.
-
Ti si jurila za Atifom.
-
Radila si sve da bi nas rastavila. Ali nisi uspela.
-
Znaš šta? Uopšte me ne zanimaš.
-
Od samog početka me nije bilo briga za tebe. Sada idem.
-
U mom životu nema više ni Atifa ni porodice Šanal.
-
Na tebe je red. Ali samo gubiš vreme.
-
Jer za Atifa nisi ni malo drugačija od svih ostalih devojaka.
-
Bestidnice. Ne znaš sa kime razgovaraš.
-
Ne zanimaš me Melis. Uopšte me ne zanimaš.
-
Ni ti ni porodica Šanal.
-
Nemoj da mi stojiš na putu. Pokajaćeš se.
-
Sine...Atife..
-
Dobro sam, dobro...Ne brini..Prođi, sedi, hajde..Prođi...
-
Sine, zašto si to uradio? Zašto si to uradio?
-
Šta ćeš ovde da radiš?
-
Uništio si nas, sine.
Mene i svog oca si uništio.
-
Gde je tata?
-
Mama, gde je tata? Nije došao?
-
Tata je u bolnici.
- Mama, šta se desilo da tatom? Zašto je u bolnici?
-
Imao je srčani udar.
-
Šta?
-
U bolnici je, stanje je ozbiljno. Doktori ga prate.
-
Kada je video na televiziji da si dao izjavu u policiji...
-
Nije izdržao.
-
Sve je zbog mene. Sve se zbog mene desilo.
Sve je zbog mene.
-
Sine, molim te, ne krivi sebe. Dobro? Dosta više...
-
Uništio si sebe...
-
Desilo se ono što je moralo da se desi.
Ne možemo ništa da uradimo.
-
Ali obećavam ti. Videćeš, sve će biti kao pre.
-
Sve će biti dobro. Tata će se oporaviti.
-
Ja ću sve uraditi da te izvučem odavde.
-
Ne spašavaj me odavde. Ne želim.
Ne želim pomoć od tebe.
-
Hoću da odgovaram za svoju krivicu.
Ne želim ništa od tebe.
-
Atife...
-
Ostavi me na miru.
-
Ostavi me već jednom.
-
Ostavi me na miru.
-
Atife...
-
Sine...
-
Sine...
-
Upravo smo čuli loše vesti...
-
Ekrem Šanal, vlasnik mnogih hotela,..
-
Nakon što je saznao da mu je sin priznao krivicu, dobio je infarkt.
-
Znamo da je Ekrem Šanal sada u bolnici.
-
U bolnici je, stanje mu je ozbiljno.
- Da gđo Suzan.
-
Meni kao i uvek. Kilogram mesa i kosku za supu.
-
Nije ostalo za supu. Ima samo malo parče mesa za tebe.
-
Bolje je da ti dam parče bifteka. Pomaže kad su modrice u pitanju.
-
Pazi šta pričaš. Udarila sam u vrata.
Proći će za dva dana.
-
Znam ja ta vrata. Cela mahala, zna gđo Suzan.
-
Ako uzmeš pare za dete i zgrešiš...
-
Pu na tebe, bre. I posle kažu da žene ogovoraju.
-
Šta to pričaš? Nije te sramota?
-
Dobar dan komišije. Kako je u prodavnici g. Musa?
-
Hoću da spremim dolmu. Gde god da odem ujutru...
-
Ne znam Suzan. Posle onoga što si uradila, misliš kako ćeš da spremaš dolmu.
-
Kako te nije sramota. Kako te nije sramota.
-
Daj Bože da imaš svoje probleme i da zaboraviš na mene, Pakize.
-
Ja sam kriva šta sam vam se javila.
-
Mislite da je magarac čovek, pa ste obukli mu odelo.
-
Suzan.
-
Do skoro smo bile sestre, a sada sam postala samo Suzan?
-
Vala, ne želim da izgovaram tvoje ime,
ali čak i psi i mačke ga imaju.
-
Neka ga imaš i ti Suzan.
-
Slušaj..šta to govoriš? Pazi šta pričaš,
da ti ne bi jezik odsekla.
-
Pusti to..onaj ko se raspravlja s tobom, isti je kao ti. Vampiru, Suzan.
-
Svi znaju kakva si. Svi.
Cela mahala, svi trgovci, svi susedi. Svi!
-
Ne razumem kako možeš da šetaš svuda.
-
Brinula sam o tvojoj korparki, ona je živela kod mene u kući.
-
Tada su svi susedi i trgovci kući spavali.
-
Čim su saznali da sam uzela pare,
ja sam ta koja je postala loša...
-
Ako sam i uzela, to je bilo od porodice Šanal.
-
Ako sam ih i uzela, uzela sam sa pretnjom i ucenama.
-
Ali nisam kao tvoj muž ušla u tuđu kuću i ukrala pare.
-
Prvo pogledaj malo sebe, dušo!
-
Kako te nije sramota, po čemu se razlikuješ od Džengiza?
-
Oboje ste isti. Pokvarenjaci. Povarenjaci.
-
Hoću nešto od tebe Yaman.
-
Reci brate.
-
Moram da nađem Seraj.
-
Onda ću da saznam gde može da bude Seraj.
Javiću ti. Važi?
-
Dobro.
-- Vidimo se.
-
Dobro, šta ćemo sada da radimo doktore?
-
Izvršićemo operaciju. Ali rizik postoji.
-
Jel ne postoji ništa drugo što možemo da uradimo?
-
Vidite, novca imamo.
Ako želite možete da ga operišete u nekoj drugoj bolnici.
-
Možemo ga odvesti i u inostranstvo.
-
Ne, ne, ja kao lekar to ne dozvoljavam.
-
Ne brinite. Naša bolnica ima sve što je potrebno.
-
Naravno, radite ovde. Pomozite mom mužu, doktore. Molim vas.
-
Mi samo želimo da budete smireni . Molim vas.
-
Hvala.
-
Kakvo je stanje?
-
Isto.
-
Halo Buse?
-
Sada sam došla u bolnicu. Hoću da vidim g. Ekrema.
-
I hoću da kažem njegovoj majci da sam izašla iz kuće.
-
Neću reći ništa loše da mu kažem. Želim da ga vidim.
-
Ne znam Buse. Ne znam šta ću da radim, gde ću da živim, ne znam.
-
Javiću ti. Ne brini. Zvaću te. Dobro? Zdravo...
-
Na kom spratu je soba Ekrema Šanala?
-
Stari vuk se trudi da ne umre.
-
Nemoj tako da pričaš.
-
Mene ne možeš da prevariš Inđi. Molim te reci mi istinu.
-
Došla si da bi videla šta si uradila?
-
Ja, u stvari..
-
Ti u stvari, šta?
-
Došla sam da vam kažem da se neću vratiti u vašu kuću.
-
I zbog g. Ekrema.
Htela sam da mu poželim brz oporavak.
-
Bilo mi je jako žao kad sam čula.
-
Ali to je život. Svi živimo onako kako je napisano.
-
Moj brat je 4 godine vezan za krevet.
Moj otac je umro.
-
I mi smo mnogo boli doživeli.
I još uvek preživljavamo gđo Inđi.
-
Cela vaša porodica, postala je prokletstvo za nas.
-
Vi ste pustili dete samo na ulicu. I vi ste krivi za nesreću.
-
Posle niste prestali da nas proganjate. Niste prestali.
-
Sada smo mi krivi?
-
Vidi, odgovri mi sad. Ko je kriv? Koje kriv?
-
Moj sin je sad u zatvoru. Dobro?
-
Moj muž se bori bori za život. Ko je kriv za sve to?
-
Zašto nam se sve to desilo?
-
Barem jednom slušajte svoju savest
kada pričate gđo Inđi.
-
Atif mi je napisao pismo. Sve mi je rekao. Sve znam.
-
Nije vam dosta ono što ste uradili mom bratu i mom ocu, sada je na mene red?
-
Rekla sam ti da se držiš dalje od Atifa. Zar nisam?
-
Rekla sam da ti ne odgovaraš Atfu, jesam li ti rekla?
-
Ali šta si ti uradila? Videla si da ima para i nisi odustala od njega.
-
U pravu si. Niko ne propušta takvu priliku.
-
Da, nisam vas poslušala. Na žalost, volela sam u Atifa.
-
Volela? Na žalost?
-
Nećeš uspeti da me obmaneš sa naivnošću, razumeš?
-
Ali Atifov život si upropastila. Drži se dalje od nas.
-
Ne približavaj nam se. Ubiću te. Uništiću te.
-
Šta to radiš?
-
Inđi.
-
Ubiću vas. Razumete?
- Inđi...
-
Svojim rukama ću te zadaviti.
- Inđi...
-
Ne pojavljuj se preda mnom. Gubi se odavde.
-
Smiri se.
-
Seraj...
-
Da li možeš da dođeš..
-
Zašto?
-
Molim te...
-
Moram nešto da ti ispričam.
-
Seraj..
-
Ovo što ću da ti kažem ne umanjuje Atifovu krivicu i ne opravdava Inđi.
-
Samo hoću da ti kažem istinu.
-
Slušam...
-
Poznavao sam tvog oca.
-
Upoznao sam ga vrlo brzo posle nesreće.
-
Znao je da nesreću nije izazvao vozač koji je radio u firmi, nego neko drugi.
-
Došao je u firmu.
-
I mi smo naravno, da bi zaštitili Atifa, dali njemu 20.000 lira da bi ćutao.
-
Lično, u ruke.
-
Moj tata...
-
Moj tata ne bi tako nešto uradio.
-
Dobro, razmisli malo bolje.
-
Šta je imao tog dana?
-
Ja ne zaboravljam.
-
Imao je žuto-zelenu jaknu, sa ljubičastim štepom.
-
Imao je crveni automobil.
-
Da nije došao u firmu, kako bi ja to znao?
-
Imam mutna sećanja na daj dan. Ne sećam se.
-
Dobro, Suzan. Žena tvog strica, Suzan.
-
Firma Šanal joj je godinama uplaćivala novac.
-
Kako moj život može imati veze sa takvom ženom,
kao što je Suzan?
-
Kako mogu da je znam?
-
Osim toga, kakve koristi ja imam što ti ovo pričam,
osim što želim da znaš?
-
Da, zašto mi sve to pričate?
-
Pošto je Atif svedočio, vreme je da već jednom saznaš, ko je koristio tu nesreću i stanje tvoga brata.
-
Tata, strina Suzan...
-
I strina Suzan je tražila pare od vas?
-
Dobro, a Džengiz?
-
Tetkin muž.
-
I on je hteo da im uzme pare.
-
Ali nije dobio kao ostali.
(hahaha Bela Sovica, Džengiz uvek izvisi)
-
Priznajem da je Suzan bila veoma naporna žena.
-
Kada sam te prvi put video sa Atifom,
tražio sam od nje pomoć.
-
Da bi vas razdvojila.
-
Uzela ti je telefon, nije te puštala da izađeš iz kuće, nije ti dala ni da ideš na posao.
-
Čak smo od nje saznali da treba da se udaš za drugoga.
-
Odakle ja to mogu da znam, šta misliš?
-
Koliko neprijatelja (dušmana) imamo?
-
Hoću da kažem da nije kriva samo Inđi Šanal.
-
U tome je svaku pružio svoju ruku.
-
Hajde da vidimo, sada leva ruka...drži.
-
Bravo, hajde da vidimo, sada desna ruka, drži.
-
Puštam...
-
Hajde sada sa obe.
-
Šta je bilo jedini? Jesi li se umorio?
-
Ne.
-
Šta je bilo, reci...
-
Mene je brat Atif..nesreća..brat Atif...
-
Šššš dobro...
-
Ne razmišljaj o tome.
-
Priznao je.
-
Dobiće svoju kaznu.
-
Dobro?
-
Idem da popijem malo vode, hoćeš li ti?
-
Ne sekiraj se sestro.
-
Šta da radim Selma?
-
Kako sve da kažem malom detetu?
-
Neće ništa biti, ali nemoj da plačeš pred njim.
-
Kad bi Seraj bila ovde, kad bi došla.
-
Najgore od svega je Selimova povreda.
-
Atif je kriv, svedočio je, ispravno je uradio.
-
A Seraj?
-
Bol koji sada preživljava?
-
Poludeću više.
-
Ne znam kako da rešim sve probleme.
-
Sestro...
-
Selma...
-
Seraj...
-
Hajde ustani, idemo...
-
Šta znaš o mom ocu?
-
Reci mi sve što znaš.
-
Molim te.
-
Tog dana, kada ste svi bili u bolnici, čovek po imenu Hemi je došao sa novinama od tog dana u rukama...
-
Bio je to stari komšija..
-
Video je tvog oca i prišao mu je.
-
Rekao mu je da udes nije napravio onaj kojeg su zatvorili...
-
Video sam to.
-
Dobar dan Tahire...
-
Ja sam Gordžanov rođak.... bio sam na svadbi.
Tamo smo se videli.
-
Zdravo brate..
-
Ne ponovilo se, kako vam je sin..
- Ne znam brate, čekam..
-
Imate veliku muku, ali ja sam sinoć video udes, bio sam tamo...
-
Taj čovek nije čovek koji je sedeo za volanom.
-
Šta to pričaš ?
- U kolima je bio neko drugi..
-
Ovaj čovek nema nikakve veze.
-
Kako to?
-
Jesi li siguran brate?
- Siguran sam Tahire, siguran..”
-
Jedan prijatelj je sve to ispričao tvojoj majci..
-
Ona je saznala da je ta porodica bogata..
a još na sve to....
-
...tvoj otac je imao ogromnu sumu novca..
-
Majka na to nije ni mogla da pomisli, ali je videla taj novac u rukama tvog oca..
-
“Odakle si uzeo toliki novac?
-
Prodali smo deo porodične zemlje..Zemlju smo prodali..
-
Kakvu zemlju?
-
Elvan ?
- Kakvu zemlju si prodao?
-
Šta radiš ovde?..Idemo odavde..
- Pusti me! Šta si to imao da bi prodao?
-
Ne teraj me da vičem među ljudima! Kreni!
-
Pusti me!
- Hoćemo li pričati u sred kafane? Kreni!
-
Pusti me, pusti..odakle si uzeo toliki novac?
-
Koračaj..i ne viči!! Ne viči, razumeš li?
- Dobro...
-
Ne mogu da poverujem..
Pitam te odakle si uzeo toliki novac?
-
Sedi!!”
-
Krenuli su kući a svađa se nastavila..
...mama je krenula kod Šanalovih...
-
....ali nije uspela da dođe do njih,
a kad se vratila kući susrela se sa gnevnim ocem...
-
..zbog toga što se Tanar već prethodno požalio na tvoju majku..
-
..kad je majka rekla da to neće ostaviti,
-
...on je rekao da je bolje da nastavi da uzima novac,
nego da okrivi Šanalove.
-
Svađa je postajala sve veća…ostalo već znaš..
-
Slušaš li me Seraj?
-
Kaži mi u čemu je bio otac tog dana?
-
Izvini, nisam razumeo!
-
A stric?
-
Majka nikad nije okrivila tvog strica..
-
On se ljutio samo zbog toga što ga nisu poslušali
-
i postao joj je neprijatelj..
-
On je bezrezervno verovao tvojoj strini.
-
Posle smo saznali da je strina nekoliko godina uzimala novac od te porodice..
-
Imaš li mesta u kolima? Nemam snage da to krijem…
-
Seraj!
-
Gdine Taner, dobro došli..
- Bolje vas našao...
-
Šta ima brate? Koji te vetar ovamo doneo?
-
NIje vetar, Jagube..nego bura…
-
Seraj, šta radiš ovde? Šta hoćeš? Zašto si došla?
-
Jel ti majka kod kuće?
-
Šta te briga?
-
Nevaspitana devojka…
-
Kako možeš da dođeš u moju kuću?
-
Još si i obuvena ušla ..odlazi odavde !
-
Bila sam ti sluškinja!
-
Svakog dana, svake noći, prekorevajući me zbog svakog zalogaja hleba, pokušavala si da od mene napraviš robinju!
-
Davala sam ti svaku paru koju sam zaradila, čak mi je I džeparac bio najmanji mogući..
-
Ali ni stric ništa nije znao..ćutala sam I trpela.
-
Samo da u ovoj porodici ne narušim mir i spokoj!
-
Ćutala sam da ne bih uznemirila strica, da ne bih ostala na ulici..i to nije bilo dovoljno!!
-
Jel te to majka nagovorila?
-
Ne ..čovek koji se zove Taner..on te vrlo dobro poznaje.
-
Čovek koji ti je davao novac..
-
Seraj ..dosta više..
-
Ti zaveži, da ti ne bih došla!
-
Devojko, znaš li u čijoj si kući i na koga vičeš?
-
U čijoj sam kući ? I na koga vičem?
-
Pričala si da da se po ulici šetam sa bogatašima..
-
...a znala si da je to u stvari čovek koji je udario mog brata!
-
Vičem na tebe zbog toga što si to sakrila od mene..Je l razumeš? Na tebe vičem!! Jesi li čula?
-
Vičem na tebe zato što si sakrivala pare koje su ti davali zbog toga!
-
Vičem na tebe zato što si mi uništila 4 godine života!
-
Kako si jeftina i zla žena!
-
Zar je to laž?
-
Govori već jednom..zar je to laž?
-
Eee, dosta više..na mom mestu, svaka strina bi te odavno izbacila na ulicu.
-
Sram te bilo..još smeš nešto da mi kažeš!!
-
Bog te kaznio…Neka te Bog kazni!!
-
Šta se ovde dešava? Zar ti nisam rekao da se ne pojavljuješ na moje oči i da ne dolaziš u moju kuću?
-
Striče..
- Ne zovi me striče..nisam tvoj stric..
-
Uzimala je pare za krv ...
Godinama je od te porodice uzimala krvave pare!
-
A ti još uveč vičeš na mene..
-
Zar misliš da ja nisam znao za to?
-
Ona je dobila lekciju zbog svog nemorala.
-
I još uvek je kažnjena..pala je u mojim očima.
-
Ali ti si narušila naš ugled..
Otišla si I legla u krevet sa nepoznatim muškarcem
-
Zbog tebe sad ne smem izaći među ljude..
-
Zbog tebe sad ne smem nikome da pogledam u oči..
-
Ti si iz ove kuće pobegla kod drugog muškarca.
-
A sad odlazi, isto kao kad si pobegla odavde..
-
Striče, onda nije trebalo da me udajete na silu.
-
Svi ste krivi..svi ste me pritiskali..
-
I ja sam našla izlaz, pobegavši iz kuće..
da li si me bar jednom saslušao..bar jednom?
-
Zvala sam te stricem..nazivala sam te delićem oca.
-
Postavila sam te na očevo mesto…
-
A vi ste me razočarali.
-
Ostavili ste me samu a najviše me boli što sam saznala da je I moj otac takođe uzimao krvave pare..
-
Prekini!
-
Nemoj klevetati mog brata!
-
Odlazi odavde..napolje!
-
Saslušaćeš me striče..saslušaćeš..
-
Rekao sam, izlazi napolje..Ne dolazi više ovde..Idi..
-
Striče..stani..
-
Napolje! Rekao sam da više ne dolaziš u ovu kuću! Jesi li me razumela? Ne dolazi više ovamo! Gubi se!
-
Striče, moraš da poveruješ ! Uzeo je, uzeo je pare..
-
Umukni !
-
Sram te bilo, umukni!
-
Sram te bilo..Ne nerviraj me…
-
Pusti mi kćerku.
-
Pusti je..da je nisi pipnuo..
-
Besramnice ..nepoštene..
-
Otišao si daleko.
-
Kakav si ti pošten muškarac kad na ulici guraš devojku, Remzi?
-
Nevaspitane..Napolje iz moje kuće ! Ulazi u kuću..ulazi..
-
Kako si?
-
Mama..
-
Seraj..
-
Mamice..možeš li mi oprostiti ?
-
Mame se ne ljute
-
..i ne čekaju da oproste.
-
Ja se nikad nisam naljutila na tebe ..
-
..nikada..
-
Slušaj Jagube, može li se verovati tvojim ljudima?
-
Ako ih slučajno uhapse, ne treba odmah da sve izbrbrljaju..
-
Brate, ne brini..to su provereni ljudi.
-
Za pare će i u pakao da odu..
-
Pokaži se Jagube, nemoj da me izneveriš..ne mogu da verujem nikome osim tebi..
-
Hvala brate..
-
Sve sam saznala.
-
Saznala sam i šta je otac uradio.
-
Molim te da mi oprostiš mama..
Oprosti mi što ti nisam verovala.
-
Ja bih poludela na tvom mestu, da nisam sve ispričala..
-
Psst..u redu..prošlo je..šta je bilo- bilo je
-
Ali..možemo li sad da se još jače zagrlimo?
-
Sve će biti kao pre, zar ne mama?
- Hoće... biće..
-
Počeću da radim..
-
Ne Seraj..bez posla..prvo ćeš da završiš školovanje.
-
Školovanje? Kakvo školovanje, ja sam već velika za to..
-
Baš lepo, već počinjemo da se svađamo?
-
Seraj, završićeš školovanje, a posle ćeš na fakultet, u redu?
-
Jesi li ozbiljna?
- Da ..veoma..
-
Možda izađe na dobro..da sve zaboravim...
-
Ujutro ću ići na časove, spremaću lekcije...
-
Selim će ozdraviti..svađaćemo se...
-
..Jurićemo se po kući..onda ćeš ti da dođeš sa posla i ljutićeš se na nas..
-
Selim će isključivati svetlo u kupatilu..a ja ću sa pennom i ogrnuta peškirom izlaziti odatle.
-
Onda će Selim otići u sobu..malo ćemo se smejati..
-
Ne pokazujem, ali mi se sviđaju njegove blesave šale..
-
Kuvaćemo zajedno..Ti ćeš sve da kontrolišeš..
-
Da li sam stavila peršun, da li sam očistila paradajz...
-
Ići ćemo na pijacu, ti češ pitati za cene..
-
Meni će biti dosadno, ali neću ništa reći da ne bi sama vukla kese...
-
Biće mi te žao....Kao pre..
-
Možda ću sve zaboraviti..
-
Atifa..zaboraviću da sam se udala..
-
Dođi ovamo..
-
Da li je Elvan pronašla Seraj?
-
Čak i da je Ellvan nije pronašla,
Seraj je pronašla Elvan..
-
Pozvao sam Elvan i rekao šta se desilo...
-
A ona je rekla..koliko ja poznajem svoju kćerku – ona je otišla da „održi predavanje“ Suzan..
-
Stvarno, a kako si znao da bi Seraj mogla biti u bolnici?
-
Pošao sam i pronašao devojku..kao da sam je tamo sam ostavio.
-
Čekaj, čekaj..zaslužio si kafu, spremiću ti.
-
Prvi put ćeš poiti kafu koju ću ti ja skuvati.
-
Hajde da vidimo..
-
Poštuj to!
- Jedna kašičica šećera..
-
Selime..
-
Sestro..
- Dušo moja..
-
Seko moja..
- Batice..
-
Hoćeš da ti kažem jednu tajnu?
-
Zamolila sam mamu da mi oprosti ...
-
...sve što sam uradila. Trudiću se da mi oprosti..
-
Bravo..
-
Još mi kaže „bravo“ kao da je naučio...
-
Šta si ti..majmun?
-
Selime, i tebe molim da mi oprostiš.
-
Zato što sam ražalostila našu mamu..
zato što nisam bila više sa tobom..
-
Zato što se nisam interesovala za vas.
-
I tebe molim da mi oprostiš, dušo moja, batice..
-
Zagrli me..
-
Bravo..hteo sam da popijem kafu, ali na žalost nigde nikoga nema ..
-
Izvinite gospodine..
-
Šta to gledate?
- Ništa..onako..
-
Onako...
-
Dobro, onda ću i ja da pogledam..
-
Dođavola..
-
Gospodine, toga ima na mnogim internet sajtovima, i nastavlja da se širi..
-
Seraj me je nazvala majkom.
-
Sad se više ničega ne plašim.
-
Veoma mi je drago Elvan, i zbog tebe, i zbog Seraj.
-
Mnogo si joj potrebna, jel znaš?
-
I ona je meni mnogo potrebna...
-
Da nije bilo tebe, nikad ne bismo bili ponovo zajedno..
-
Znaš to, zar ne?
-
Zar je to moguće?
-
Moguće, kao što sam sigurna kako se zovem.
-
Fuat, nikad neću moći da otplatim tvoj dug..
-
Zaboravi na dug..pred nama su prelepi dani..
-
Znam, Selim će ozdraviti, doći će Nazli, zagrliti te i reći TATA.
-
Svi ćemo biti veoma srećni..
-
Ali, ja ne govorim samo o deci..
-
Selim me zove, možemo li kasnije da razgovaramo Fuate..
-
Elvan, ne umeš da lažeš..uopšte ne umeš
-
Gdine Muhsine, sad nije vreme..uopšte nije ..
-
Kćeri, kad si se okupala? Da sam znala dala bih ti tvoj peškir..
-
Ma ne..našla sam ovo i rešila sam..
-
A i za mene ovde nema peškira mama..
-
To ti tako misliš.
-
Bila ti ovde ili ne..ovo je i tvoj dom.
-
Kupila sam za tebe neke stvari, ako nekad iznenada dođeš..
-
Zahvaljujem.
-
Iiii moja lutka ..Meloš..
- Da ..tvoja Meloš
-
Mama, ja bez nje nisam mogla da zaspim...
-
Pronašla je tvoja tetka, kad smo skupljali stvari
-
Sačuvala je da bi ti je dala, a posle je zaboravila..
-
Ali ti nisi zaboravila..
-
Kako da zaboravim?
-
Hajde, daj da ti rasčešljam kosu.
-
Ah, moja prelapa kćeri..
-
Mama, znaš li da nema ništa lepše od svog doma i svoje porodice..
-
Kako da ne znam..
-
Dobro si, nemoj da se naprežeš.
-
Hvala..sama ću..
-
Doktor je rekao da ćeš se veoma brzo sabrati...Ekreme..ozdravićeš..
-
Indži, ne mogu da te podnesem.
-
Izađi , molim te..
-
Majstore dragi, evo dva stakla i dve ogrebotine.
-
Koliko treba da ih popraviš svojim veštim rukama?
- 750 lira..
-
Majstore, nemoj da se svađamo stojeći.
-
200 lira može..jel pošteno?
-
Nemaš drugor posla?
-
Ne sviđaju vam se pare?
-
Vidim, pronašla svoje mesto znači?
-
Bila sam izbačena na ulicu.
-
Više ne mogu da živim sa strinom u jednj kući..
-
Al sa ubicom svoga oca možeš da živiš u jednoj kući?
-
Svi, svi ste našli pravo mesto za sebe..
-
Svi ste našli pravo mesto za sebe..
-
Striče...
-
Potpuno si u pravu...blagoslovi...
-
Selma, draga, u frižideru ima sveže nane..
stavi je, Seraj je mnogo voli..
-
U redu sestro..
-
Kupila sam sveže đevreke u pekari..
-
A zajedno sa belim sirom i svežom nanom..
-
Kako je čudno biti mama.
-
Zar nikad ne može da zaboravi da voli decu..
-
Veoma je teško shvatiti dok ne postaneš majka.
-
Možda ćeš u budućnosti, kad budeš imala dete i ti shvatiti..
-
Veoma je daleko..sada je to veoma daleko od mene..
-
Hoćeš li da odeš da ga vidiš?
-
Ne znam..
-
Majstore, vala..stvarno je veoma lako.
-
Dva stakla i dve malecke ogrebotine..sve minimalno..
-
Sačekaj dva minuta, videćemo.
-
Zašto je taj vuk došao ovde?
-
Tata, kako si?
- Sine, ne razmišljaj tamo o meni.
-
Dobro sam..dobro..veruj mi, biću još bolje, ne brini ..
-
Bolje da nije bilo tako, tata.
-
Ali, morao sam to da uradim..
-
Sine, veruj mi da ne znam šta da kažem..
-
Budi pažljiv, čuvaj se, u redu?
-
Tata, ne brini za mene..
-
Brinuću o sebi..ne brini za mene..
-
Čim ozdravim, prvo ću kod tebe da dođem i posetim te, sine moj, dušo moja..
-
Daj da i ja porazgovaram sa sinom, da mu čujem glas
-
Atife, dušo moja, sine, kako si?
-
Atife? Prekinuo je..
-
Dobro jutro..
-
Gdine Fuat, mogu li da vas pozovem na minut?
-
Unutra sam..
-
Ovo se sinoć pojavilo na internetu..
-
Odmah pripremite naredbu da to uklone..U redu?
-
Već sam pripremila godpodine..
-
Hvala..
-
U redu Ajsun..radim već na tome...
-
Slušaj, radi bilo šta, smo da Nazli ne vidi.
-
Ne znam, ubaci joj u vodu notbuk i telefon, izbaci kroz prozor, kaži da su ga ukrali.
-
Ha! Najbolje, pošto je SIM kartica na tvoje ime, blokiraj je na nekoliko dana ..
-
Uvrediće se i naljutiti, ali Ajsun,molim te, nađi način da zaštitiš Nazli, da ne vidi..
-
Gde si ti od jutros?
Fuat, zašto ne odgovaraš na moje poziv?
-
Gdine Muhsin..
- Šta je bilo?
-
Znam šta se dešava..hajde da razgovaramo u sobi..
-
Majstore, zar to nije gdin Taner?
- Jeste, odakle ga poznaješ?
-
Ne poznajem ga..
-
Imaju firmu, pa sam bio na intervjuu za posao, za čuvara, odatle ga poznajem..
-
Vi ste u dobrim odnosima, baš blisko komunicirate?
-
Šta te to briga brate..
Mi ćemo se gledati naša posla..dobro...
-
U redu, gledaćemo..
-
Gde smo stali? Pogledaj, dva stakla i dve male ogrebotine...
-
..Veoma jednostavno..minimalno..
-
Izaći će te 800 lira.
- 800? Za 250 rade na puno mesta, odakle 800?
-
Brate, idi i sa njima se dogovori..ne zamaraj me više.
-
Hajde..idi brate, hajde..
-
Opet imaš posetu..ustaj!
-
Posetilac?
-
Prvih dana bude mnogo posetilaca.
-
Posle toga ostajemo nas dvojica.
-
Ne gubi nadu, ustaj..hajde..hajde...
-
Otvori vrata...ne želim susret..
-
Atife..
-
Otvori vrata, ne želim da se vidim ni sa kim.
-
Otvori vrata..
-
Atife.. !
-
Pogledaj me!
-
Došla sam..ovde sam..
-
Pogledaćeš me u lice i sve ispričati..
-
Sve ćeš mi objasniti!!!
-
Upozorio sam vas..
- Dobro, dobro..jesi...
-
Upozorio si me..ali , nisam se nadao da će to uraditi..
-
Kako god, sad moramo nešto da uradimo..
-
Jasno je da je to uradio Taner..
-
Saznaćemo ko je postavio fotografije
i taj gad- podlac će biti kažnjen, ne brinite.
-
Moramo to da uradimo zajedno..
-
Ako budem radio sam..neko može da pogrešno pomisli, kako sam ja poslovno vezan sa njim.
-
Oni će sasvim drugačije da gledaju na sve to..
-
Ne brinite gdine Muhsin, uradiću sve što je pootrebno.
-
Hvala Fuat..
- Nema na čemu.
-
Gdine Muhsin, jeste li razgovarali sa Nazli? Jel dobro?
-
Da razgovarali smo dok su putovale..
preko majčinog telefona.
-
Rekla je da joj je majka polomila telefon
ali da će joj kupiti. nov..dobro je, ne brini..
-
Odlično..
-
Gde bežiš Atife?
-
Jel ti se umirila savest između ova četiri zida?
-
Zar si mislio da možeš otići od svega, napisavši pismo?
-
Zar su život mog brata
i moja maštanja bila toliko jeftina?
-
Zar je bilo toliko lako okrenuti se i otići?
-
Kako mogu da se pojavim pred tobom, ako ne mogu mirno da te gledam u oči, Seraj?
-
Sve mi se pomešalo u glavi.
-
Sve ćeš da mi ispričaš Atif, sve do najsitnijeg detalja..
-
Sve sam ti napisao u pismu..
-
Tamo je cela istina..
-
Znaš li šta je istina?
-
Nikad ti neću oprostiti..
-
Nikada neću oprostiti..
-
Fuat, šta se dogodilo? Pozvao si me ..
-
Ne brini, ništa se nije dogodilo..postalo mi je zagušljivo u kancelariji.
-
Jednostavno sam poželeo da se nadišem svežeg vazduha.
-
...A onda sam pomislio..zašto da se zajedno ne nadišemo svežeg vazduha? Zar nismo zaslužili?
-
Samo zbog toga što je jedna žene prodavala....
-
mirisali su veoma lepo..pomislio sam da ti kupim..
-
Prijatno mirišu..hvala..
-
Zaslužuješ bolje Elvan, ali se sada zadovolji sa ovim..
-
JA odavno nisam ni od koga dobila sveće..hvala..
-
Snajka Suzan?
Šta je bilo Džengiz?
-
Zašto se pojavljuješ ispred mene?
-
Ali snaho, stari drug ne može da bude neprijatelj..Uvrediću se..
-
Odlazi Džengiz, ili ćeš dobiti..
-
Ah snajka..od tebe se niko ne može spasiti ..to je tačno..
-
Šta to pričaš? Kaži direktno..kaži šta hoćeš ..
-
Govorim da se Taner ovuda šeta.
-
Šta se dešava, kakvi su vam planovi?
-
Kakav Taner..kakav Taner bre..
-
Šta ja imam od njega? Pogledaj me Džengiz..
-
Gledaj me u oči..ne pričaj gluposti..Kunem se, neću gledati što te Bog stvorio.. Ubiću te..idiote..
-
Kada gledaš okolo možeš videti more.
-
Fosforni odblesak, talase.
-
Ja sam dugo godina, gledajući okolo, videla samo loše ..Umorila sam se.
-
U svakom slučaju, biće bolje..mirnije..
- Mirnije..
-
Bilo je jako teško, ali, sam na kraju, ipak vratila Seraj..
-
Devojke su malo tvrdoglave..i moja je takva..
-
Stvarno, kako li je Nazli?
-
Udaljeno.. Ništa ne znam, nisam razgovarao sa njom.
-
Ona misli da sam je poslao da bih je udaljio od sebe.
-
Mnogo se uvredila...čak neće ni na poziv da odgovori.
-
Ali Elvan..za ovako kratko vreme, svašta sam naučio od tebe..
-
Kad sam video kako se boriš za svoju decu,
postao sam mnogo jači ..
-
Zato kažem, kad si ti mogla, i ja ću moći..
-
Fuat, nisam ti potrebna, da bi bio snažan..
-
Tvoja ljubav je dovoljna i tebi i tvojoj kćerki..
-
Dobro je što postojiš..
-
Oprosti, ali podsećaš me na ono što sam zaboravio.
-
Kao na poverenje..kako zaštititi jedno drugo..
-
Voleti neuzvraćeno..
-
Poverenje..
-
Živela sam verujući svojim roditeljima..
-
Sa 12 godina sam izgubila mamu..
tata se oženio drugom.
-
Imala sam maćehu..a onda sam se, budući da sam pobegla, udala, iako mi nije bilo ni 18 godina.
-
Mislila sam da ću verovati suprugu..ali nije išlo..
-
Trpela sam zbog dece..ali nije išlo.
-
Kako čovek pravi mnogo grešaka..
mnogo puta padne i podigne se.
-
Čini se da ponovo ustajem Fuat..
Selim će ozdraviti, Seraj je sa mnom...
-
A još i ti..čini mi se da dišem..
-
Ponovo verujem..
-
Elvan?
-
Pogledaj me molim te..
-
Fuat, to je nešto što ja nisam znala ni videla..
-
U stvari, samo u starim turskim filmovima..
-
Onda, kao u starim turskim filmovima..
-
Šta je govorio Izet Gunay?
-
Trebali smo da se sretnemo ranije..
-
Ranije..
- Pusti.. Još nije kasno..
-
Izvini Fuat..
- Naravno..
-
Halo..
-
Daj i to..sledeće..
-
Šta se dešava, o čemu tako tužno razmišljaš?
O udaju rođake? Koja priča...i
-
.... Zaljubio si su u onu u koju ne smeš...ih bre..
-
Ljubav je duboka jama..ako upadneš u nju, ne možeš izaći.
-
A ako si sam upao..
- Bože moj..
-
Šta se dešava..u neku si se zaljubio? Ako jesi, reci..rešićemo.. -Ne..ne.nema ništa..
-
Zove brat Ragip..ako se ništa nije desilo, on ne zove u ovo vreme..
-
....daj Bože da novosti budu dobre..
-
.. Halo brate, zdravo..dobro brate..dobro brate..
-
Dobro brate, idemo..ustaj ..idemo..
- Kuda ?
-
Ne znam, sigurno će nam reći kad stignemo.
-
Rekao je da je veliki posao..biće dobrih para..jesi li razumeo?
-
Loše se osećam..da kreneš samo ti ?
- On je sad pozvao, ne možemo da ne odemo..
-
Hajde, ustaj..ustaj..
- Džaner..
-
Rifat..obećavam, kad ovo završimo ovaj posao, odvešću te negde.
-
Veoma lepo mesto..dajem ti reč ..kunem se...
-
Biće dobar posao..ne kao onaj put..
- Bolji?
-
Da, hajde..
-
Seraj kćeri, jesi li dobro jedina?
-
Sad mi je bolje ..
-
Jesi li razgovarala sa Atifom?
-
Dobro, ne razmišljaj o tom..sve će proći.
-
Ja sam sa tobom..niko ne može da rastuži moju kćerku..
-
Mama..kako si mi nedostajala..
-
- Pitaj mene..
-
Razvešću se od Atifa..
-
Ta svadba nije trebala da se dogodi.
-
Da bi se brže završilo...
-
Neka bude onako kako ti želiš..ne razmišljaj o tome.
-
Proći će..u redu? Sve će proći..
-
Srce boli i kad nije razbijeno na delove
-
Hoće li izdržati, ili jednostavno reći
-
„Svejedno je da li sam živ ili ne
-
Jer ću biti daleko, ako izdrži srce“.
-
Ne gledaj na druge
-
Pričaju...misle da sve znaju
-
Pojavljuju se iz lažni i krivi
-
Uprkos godinama koje su prošle
-
Sve što je bilo dobro.
-
Postalo je zabranjeno
-
Srce boli i kad nije razbijeno na delove
-
Hoće li izdržati, ili jednostavno reći
-
„Svejedno je da li sam živ ili ne
-
Jer ću biti daleko, ako izdrži srce“.
-
Ne gledaj na druge
-
Oni pričaju o nečemu što ne znaju
-
Pojavljuju se iz lažni i krivi
-
Uprkos godinama koje su prošle
-
Sve što je bilo dobro
-
Postalo je zabranjeno.
-
Jeste li spremni gdine Jagub? U redu..
-
Gde su oni, dečko?
- Evo ih..stižu..
-
Vas dvojica ćete ovde da stojite i da osmatrate..javićete nam ako se pojavi policija ili neko drugi..
-
Kad vam budem dao znak..nestaćete odavde..
jeste li razumeli?
-
Brate, kakav je to posao? Ništa ne znamo..
-
Dobro brate, dogovorili smo se..
- Vidimo se...
-
Zašto tražiš publiku?
-
Dečko, kakvo je to tajno delo, ne razumem..
-
O bože čoveče, kakva je razlika da li znaš ili ne..
-
Neko ima probleme sa nekim, a mi ćemo zahvaljujući tome imati posao..umukni..
-
Džaner, neću da ulazim u nešto što ne znam.
-
Dobro brate, sam ću da radim..hvala ti brate..hvala..
-
Ššš..šta oni tamo rade?
-
Dobro, smiri se..sad će da se vrate..ćuti..
-
Mamaaa...
-
Tišina, ako se budeš javio, sve ću vas pobiti..
-
Odlazi! Ko si ti? Izlazi napolje!
Izlazi napolje inače će te udariti..
-
Mama...
-
Beži..beži..
-
Mama, šta se desilo?
- Idi kod brata..brzo zovi policiju..
-
Mama..gde ćeš?
-
Sestro..Seraj? Stani Neše, stani..
-
Mama..
-
Seraj, šta se događa?
- Ne znam.
-
Sestro, sestro gde si pošla?
Sestro, ovde je nešto poliveno. - Zovi policiju.
-
Šta se ovde dešava?
- Telefon..gde je telefon?
-
Brže..bežimo..
- Šta se desilo ?
-
Bežimo..
-
Mama..seko..
-
Mama je izašla, ali će se vratiti, obećavam.
-
Nemoj da plačeš Selime, molim te..
-
Gde je...
- Evo, ja sam ovde, nemoj da plačeš..
-
Mama..
-
Ne vredi..obrisala sam, ali je miris ostao..
-
Mamice..
-
Brate, nismo uspeli..nismo mogli ništa da uradimo.
-
Žena nas juri..
Koja žena?
-
Elvan!
- Prokleti bili! Odlazite odavde.., odlazite..
-
Rešili ste da nas zapalite, jel da? Završiću sa vama!
Završiću sa svima vama!
-
Svako ko je učestvovao u ovom, platiće za to..
-
Gđo Elvan , ne znam šta želite da kažete.
-
Došao sam da vam prenesem poruku od gđe Indži..
-
Ne laži me..ne laži me..Ne smeš da me lažeš!
-
Šta se dešava...
-
Šta se dešava dečko, šta?
-
Ne znam. Otkud znam..idemo odavde!
-
Brate, u šta smo se umešali?
- Ne znam brate, ne znam..hajde, dođi... polazi...
-
Mama, mamice..
-
Selma sestro, pripazi na Selima ..
idem ja za mamom..važi...
-
Mama...
-
Gde si..gde?
-
Gde si Elvan? Gde?
-
Mama..
-
Mama...
-
Mama...
-
Seraj...
-
Šta je sa tobom....mama, šta se desilo?
-
Seraj...
-Šta...mama, šta ti se desilo?
-
Ko ti je to uradio? Kaži..mama..
-
Seraj..uvek ću biti sa tobom.
-
Biću u tvom srcu, u tvom dahu..
-
Ne mama..gde ideš? Tek smo se našle..
-
Ne zamaraj se..ne zamaraj..
ne govori, molim te..molim te..
-
Seraj..poveravam ti brata.
-
Dobro pazi na njega.
-
Mama.
-
Mama, ne odlazi molim te!!!
-
Mama, ne odlazi, molim te!
-
Zovite hitnu!!!
-
Mama..Mama..
-
Zovite hitnu!!! Zovite hitnu!!!
-
Seraj, šta se dešava? Seraj?
-
Seraj...
-
Da li je neko pozvao hitnu?
-
Mama, molim te, probudi se..
-
Mama..
-
Halo, hitno nam je potrebna hitna pomoć Ul Zvezdana br 3.
-
Blizu smo starog parka...hitno..
-
Mama..
-
Seraj, Seraj!
-
Mama..
-
Mamice..Mama..Mamice..
-
Jagnje, mili ..ne plači, važi? Mama će doći.
-
..molim te , molim te..
-
Mama..
-
Ko je to uradio?
-
Hitnu..hitnu..
- Dolaze..dolaze..
-
Mamice..
-
Tata..
- Halo..
-
Tata..
- Šta je bilo? Zašto plačeš?
-
Tata, ubili su strinu Elvan..
-
Seraj je takođe pošla za majkom.
-
Gdine Fuat..ja zbog dece nisam mogla da izađem iz kuće..
-
Smirite se, odmah ću ih naći..ne brinite..
-
Još nešto..čula sam pucanj..
-
Dobro..ne misli o lošem..
-
Mama..Mama...Mama...
-
Elvan..Elvan..
-
Elvan!
-
Elvan!
-
Ne, Elvan ne radi to..
-
Elvan!!!!
-
Mama...