Hans Rosling vam pokazuje najbolju statistiku koju ste ikada vidjeli

Još nikada niste vidjeli ovakav prikaz podataka. Dramatičnošću i brzinom sportskog komentatora, statistički guru Hans Rosling ruši mitove o takozvanom "svijetu u razvoju."

Prije 10 godina, počeo sam švedske dodiplomce

podučavati globalnom razvoju. To je bilo nakon što sam

oko 20 godina proveo proučavajući glad u Africi s afričkim institucijama,

pa se od mene nekako očekivalo da znam ponešto o svijetu.

Na našem medicinskom sveučilištu, Karolinska Institute, pokrenuo sam

dodiplomski kolegij nazvan Globalno zdravlje. Ali kad dobijete

takvu priliku, postanete malo nervozni. Mislio sam, studenti

koji k nama dođu imaju najviše ocjene koje možete dobiti

u švedskom školskom sustavu - pa možda znaju sve

o onome o čemu ću ih podučavati. Pa sam im dao preliminarni test.

Jedno od pitanja na kojemu sam mnogo naučio bilo je ovo:

"Koja zemlja ima najvišu stopu dječje smrtnosti od ovih pet parova?"

I tako sam ih spojio, da u svakom paru država

jedan član ima dvostruko veću dječju smrtnost od drugog. To je značilo

da je razlika mnogo veća od netočnosti u podacima.

Vas ovdje neću izložiti testu, ali riječ je o Turskoj

koja je najveća ovdje, pa Poljska, Rusija, Pakistan i Južnoafrička republika.

A ovo su bili rezultati švedskih studenata. Uradio sam sve tako da sam dobio

interval sigurnosti koji je prilično uzak, i bio sam sretan,

naravno: 1,8 točnih odgovora od pet mogućih. To znači

da ima mjesta za profesora međunarodnog zdravlja -

(Smijeh) i za moj kolegij.

No kasno jedne noći, dok sam sastavljao izvješće,

doista sam shvatio svoje nalaze. Pokazao sam

da najbolji švedski studenti o svijetu

znaju statistički značajno manje nego čimpanze.

(Smijeh)

Jer bi čimpanze pogodile pola odgovora da sam im dao

dvije banane sa Šri Lankom i Turskom. Bile bi u pravu u pola slučajeva.

Ali studenti nisu. Za mene problem nije bilo neznanje.

Bile su to ranije usvojene ideje.

Također sam neetički provjerio i profesore na Karolinska Institute

(Smijeh)

-- koji dodjeljuje Nobelovu nagradu za medicinu,

i oni su bili u rangu sa čimpanzama.

(Smijeh)

Tada sam shvatio da zaista postoji potreba za komunikacijom,

jer su podaci o tome što se događa u svijetu

i o zdravlju djece u svakoj zemlji dobro poznati.

Napravili smo program koji podatke prikazuje ovako: svaki balon je jedna zemlja.

Ova država ovdje je Kina. Ovo je Indija.

Veličina balona je stanovništvo, a na ovoj osi sam stavio stopu rađanja.

Zbog toga što su moji studenti rekli

kad su pogledali svijet, a ja sam ih pitao,

"Što zaista mislite o svijetu?"

Prvo sam otkrio da je udžbenik uglavnom Tintin.

(Smijeh)

Rekli su, "Svijet je još uvijek 'mi' i 'oni.'

Mi smo Zapadni svijet, a oni su Treći svijet."

"A što smatrate pod Zapadnim svijetom?", upitao sam.

"Pa, dug život i male obitelji, a Treći svijet su kratak život i velike obitelji."

To su podaci koje sam mogao ovdje prikazati. Stopa rađanja je ovdje: broj djece po ženi,

jedno, dvoje, troje, četvero, sve do osmero djece po ženi.

Imamo vrlo dobre podatke od 1962. - 1960. - o veličini obitelji u svim zemljama.

Margina pogreške je mala. Ovdje sam stavio očekivanu duljinu života pri rođenju,

od 30 godina u nekim zemljama, do nekih 70 godina.

1962. godine, ovdje se nalazila skupina zemalja.

Bile su to industrijalizirane zemlje, s malim obiteljima i dugim životnim vijekom.

A ove su bile zemlje u razvoju:

imale su velike obitelji i relativno kratki životni vijek.

Dakle, što se dogodilo od 1962? Želimo vidjeti promjenu.

Jesu li studenti u pravu? Postoje li još uvijek dvije vrste zemalja?

Ili su zemlje u razvoju smanjile veličinu obitelji i sad žive ovdje?

Ili imaju dulji životni vijek i žive ovdje?

Pogledajmo. Zaustavili smo svijet. Ovo je UN statistika

koja nam je dostupna. Idemo. Vidite li ovdje?

Ovo je Kina, kreće se prema boljem zdravlju ovdje, napreduje.

Sve zelene latinoameričke države se kreću prema manjim obiteljima.

Ove žute ovdje su arapske države,

i one dobivaju veće obitelji, ali one -- ne, dulji život, ali ne veće obitelji.

Afrikanci su zeleni ovdje dolje. Oni su još uvijek ovdje.

Ovo je Indija. Indonezija se kreće prilično brzo.

(Smijeh)

A 80-tih godina, Bangladeš je još uvijek među afričkim zemljama ovdje.

Ali sada, Bangladeš -- ovo je čudo koje se događa u 80-tima:

imami počinju poticati obiteljsko planiranje.

Pomiču se u ovaj kut gore. A u 90-tima, imamo strašnu epidemiju HIV-a

koja smanjuje očekivano trajanje života u afričkim zemljama,

a sve druge se pomiču u ovaj kut gore

gdje imamo dug život i malu obitelj, i imamo potpuno novi svijet.

(Pljesak)

Dopustite da izravno usporedim Sjedinjene Države i Vijetnam.

1964: Amerika je imala male obitelji i dug život;

Vijetnam velike obitelji i kratak život. I evo što se događa:

podaci tijekom rata pokazuju da je, usprkos poginulima,

došlo do produljenja očekivanog životnog vijeka. Do kraja godine,

u Vijetnamu je počelo planiranje obitelji i kretanje prema manjim obiteljima.

A Sjedinjene Države ovdje gore idu prema duljem životu,

zadržavajući veličinu obitelji. A sada u 80-tima,

Vijetnam odustaje od komunističkog planiranja i usvaja tržišnu ekonomiju

i kreće se brže čak i od društvenog života. A danas,

u Vijetnamu imamo isto trajanje života i istu veličinu obitelji

evo, Vijetnam u 2003., kakva je bila u SAD 1974. godine, na kraju rata.

Mislim da svi mi - ako ne gledamo podatke --

podcijenjujemo strahovitu promjenu u Aziji u kojoj

se dogodila društvena promjena prije nego što smo vidjeli ekonomsku promjenu.

Prijeđimo na drugi način na koji možemo prikazati

distribuciju svjetskog dohotka. Ovo je svjetska distribucija dohotka.

Jedan dolar, 10 dolara ili 100 dolara dnevno.

Nema više jaza između bogatih i siromašnih. To je mit.

Ovdje postoji brežuljak. Ali ljudi postoje posvuda.

A ako pogledamo gdje dohodak završava - dohodak --

ovo je 100 posto svjetskog godišnjeg dohotka. A najbogatijih 20 posto,

na njih otpada oko 74 posto. Na najsiromašnijih 20 posto

otpada oko 2 posto. I ovo pokazuje da je koncept

zemalja u razvoju izrazito dvojben. Mi razmišljamo o pomoći,

da ovi ovdje šalju pomoć ovim ljudima ovdje. Ali u sredini

imamo najveći broj stanovnika, i na njih se odnosi 24 posto dohotka.

Čuli smo to i drugdje. A tko su oni?

Gdje su te različite zemlje? Pokazat ću vam u Africi.

Ovo je Afrika. 10 posto svjetskog stanovništva, uglavnom u siromaštvu.

Ovo je OECD. Bogate zemlje. Gospodski klub UN-a.

One su na ovoj strani. Poprilično preklapanje između Afrike i OECD-a.

A ovo je Južna Amerika. Uključuje svakoga na ovoj Zemlji,

od najsiromašnijih do najbogatijih, ta južna Amerika.

I na sve to možemo staviti istočnu Europu, istočnu Aziju,

i južnu Aziju. A kako je sve izgledalo ako se vratimo kroz vrijeme,

negdje u 1970. godinu? Postojao je veći brijeg.

I najveći broj onih koji su živjeli u apsolutnoj bijedi su bili Azijci.

Svjetski problem je bilo siromaštvo u Aziji. A ako sad pokrenemo svijet unaprijed,

vidimo da dok stanovništvo raste, stotine milijuna

ljudi u Aziji izlazi iz siromaštva, a neki drugi

postaju siromašni, i to je obrazac koji imamo danas.

Najbolja projekcija Svjetske banke je da će se ovo dogoditi

i da nećemo imati podijeljen svijet. Večina ljudi će biti u sredini.

Naravno, ovo ovdje je logoritamska skala,

ali naš koncept gospodarstva je postotni rast. Gledamo

na gospodarstvo kao mogućnost postotnog povećanja. Ako to promijenim

i uzmem BDP po stanovniku umjesto obiteljskog dohotka, i te pojedinačne

podatke pretvorim u regionalne podatke o BDP-u,

i prikažem regije ovdje dolje, veličina balona je i dalje stanovništvo.

I imate OECD ovdje, imate sub-saharsku Afriku ovdje,

i uzmemo arapske države ovdje,

i one afričke i one azijske, i prikažemo ih zasebno,

i možemo proširiti os, i mogu dodati novu dimenziju ovdje,

dodajući društvene vrijednosti, preživljavanje djece.

Sada imam novac na ovoj osi, i vjerojatnost preživljavanja djece na ovoj.

U nekim zemljama, 99,7 posto djece preživi do pete godine života;

u drugim, samo 70 posto. I ovdje izgleda da postoji jaz

između OECD-a, južne Amerike, istočne Europe, istočne Azije,

arapskih država, južne Azije i sub-saharske Afrike.

Linearnost je vrlo jaka između preživljavanja djece i novca.

Ali, hajde da podijelim sub-saharsku Afriku. Zdravlje je ovdje, a bolje zdravlje je ovdje.

Mogu ovdje podijeliti sub-saharsku Afriku na pojedine zemlje.

Nakon raspršenja, veličina balona je veličina stanovništva jedne države.

Sierra Leone ovdje dolje. Mauricijus ovdje gore. Mauricijus je prva zemlja

koja se odrekla trgovinskih barijera, i mogli su prodavati svoj šećer.

Mogli su prodavati svoj tekstil pod istim uvjetima kao i Europa i Sjeverna Amerika.

Razlike u Africi su ogromne. Ghana je ovdje u sredini.

U Sierra Leone, humanitarna pomoć.

U Ugandi, razvojna pomoć. Ovdje, vrijeme za ulaganja, ovdje

možete ići na ljetovanje. Varijacije unutar Afrike su

ogromne, a rijetko ih shvaćamo - kao da je sve jednako.

Mogu podijeliti južnu Aziju ovdje. Indija je veliki balon u sredini.

Ali ogromna je razlika između Afganistana i Šri Lanke.

Mogu podijeliti arapske zemlje. Kakve su one? Ista klima, ista kultura,

ista religija. Ogromne razlike. Čak i među susjedima.

U Jemenu, građanski rat. Ujedinjeni Arapski Emirati, novac koji je ujednačeno i dobro upotrijebljen.

Ne odgovara mitovima. To uključuje svu djecu stranih radnika koji su u zemlji.

Podaci su često bolji nego što mislite. Mnogi tvrde da su podaci loši.

Postoji margina nesigurnosti, ali ovdje možemo vidjeti razlike:

Kambodža, Singapur. Razlike su mnogo veće

od slabosti podataka. Istočna Europa:

sovjetska ekonomija dugo vremena, ali izlaze nakon deset godina

jako, jako različito. A ovdje je Južna Amerika.

Danas, ne moramo ići na Kubu da pronađemo zdravu zemlju u Južnoj Americi.

Čile će imati nižu stopu dječje smrtnosti od Kube u idućih nekoliko godina.

A ovdje su zemlje OECD-a s visokim dohotkom.

Ovdje vidimo čitav svjetski uzorak,

koji je, više ili manje, ovakav. I ako pogledamo

kako svijet izgleda 1960., počinje se kretati. 1960.

Ovo je Mao Ce Tung. Donio je zdravlje u Kinu. I tada je umro.

Tada Deng Xiaoping dolazi i donosi novac u Kinu, i vodi ih opet u glavnu struju.

I vidjeli smo kako se zemlje gibaju u različitim smjerovima

pa je nekako teško naći zemlju

koja bi bila primjer za svjetski uzorak.

Želim vas vratiti ovdje, u 1960. godinu.

Želio bih usporediti Južnu Koreju ovdje, s Brazilom

koji je ovdje. Natpis mi je pobjegao. I želio bih usporediti Ugandu,

koja je ovdje. I mogu sve pokrenuti unaprijed, ovako.

I vidite kako Južna Koreja vrlo, vrlo brzo napreduje,

dok je Brazil puno sporiji.

A ako se opet vratimo natrag, i uključimo im repove, ovako,

vidite opet da je brzina razvoja

jako, jako različita, i zemlje se kreću više ili manje

istom stopom kao i novac i zdravlje, ali čini se da možete

napredovati puno brže ako ste prvo zdravi, nego ako ste prvo bogati.

Da bismo to pokazali, možemo pogledati put Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Došli su odavde, zemlja s mineralima. Crpli su svu naftu,

dobili sav novac, ali zdravlje ne možete kupiti u supermarketu.

Morate ulagati u zdravstvo. Morate školovati djecu.

Morate obučiti zdravstvene djelatnike. Morate obrazovati stanovništvo.

I šeik Sayed je to prilično dobro učinio.

Usprkos padu cijene nafte, doveo je svoju zemlju ovdje.

Pa tako imamo puno ujednačeniji izgled svijeta,

gdje sve zemlje koriste svoj novac bolje

nego što su ga koristile ranije. Ovo je, više ili manje,

ako pogledate prosječne podatke po zemljama. Izgledaju ovako.

To je opasno, koristiti prosječne podatke, jer postoje

velike razlike i unutar zemalja. Pa ako pogledam ovdje, vidim

da je Uganda danas ondje gdje je Južna Koreja bila 1960. Ako podijelim Ugandu

vidmo veliku razliku unutar Ugande. Ovo su petine u Ugandi.

Najbogatijih 20 posto u Ugandi su ovdje.

Najsiromašniji su ovdje. Ako podijelim južnu Afriku, izgleda ovako.

Ako se spustim i pogledam Nigeriju gdje je vladala strašna glad,

izgleda ovako. 20 posto najsiromašnijih u Nigeriji je ovdje,

a 20 posto najbogatijih u južnoj Africi ovdje,

a opet diskutiramo o mogućim rješenjima za Afriku.

U Africi imate sve što postoji na svijetu. I ne možete

razmatrati univerzalni pristup lijekovima za HIV za ovu petinu gore

primijenjujući istu strategiju kao za ove dolje. Poboljšanje svijeta

se mora staviti u kontekst, i nije relevantno promatrati ga

na regionalnoj razini. Moramo biti mnogo precizniji.

Otkrivamo da su studenti uzbuđeni kad mogu koristiti ovo.

A još više kreatora politika i korporativnih sektora želi

vidjeti kako se svijet mijenja. Pa, zašto se onda to ne događa?

Zašto ne koristimo podatke koje imamo? Imamo podatke u Ujedinjenim Narodima,

u nacionalnim statističkim uredima,

na sveučilištima i drugim nevladinim organizacijama.

Zato što su podaci skriveni u bazama podataka.

Javnost je ovdje, Internet je ovdje, ali još uvijek ne koristimo podatke učinkovito.

Sve te informacije koje smo vidjeli da se mijenjaju u svijetu,

ne uključuju statistiku koja se financira javno. Postoje neke mrežne stranice

poput ove, ali one se osvježavaju iz baza podataka,

ali ljudi ih naplaćuju, glupe zaporke i dosadna statistika.

(Smijeh) (Pljesak)

I to ne funkcionira. Pa što je onda potrebno? Imamo baze podataka.

Nije nova baza ono što nam treba. Imamo divne oblikovne alate,

i sve više i više ih se dodaje. Pa smo započeli

neprofitni pothvat kojeg smo nazvali - povezujući podatke i dizajn -

zovemo ga Gapminder, po londonskoj podzemnoj željeznici gdje vas upozoravaju,

"mind the gap" (pazite na jaz). Mislili smo da je Gapminder prikladno ime.

I počeli smo pisati programe koji na ovakav način povezuju podatke.

I nije bilo tako teško. Trebalo je nešto ljudskih godina, i napravili smo animacije.

Možete uzeti niz podataka i staviti ga ovdje.

Oslobađamo UN-ove podatke, nekih UN organizacija.

Neke zemlje prihvaćaju da njihove baze izlaze u svijet,

ali ono što stvarno trebamo je, naravno, funkcija pretraživanja

gdje možemo kopirati podatke u formatu priladnom za pretraživanje

i pustiti ih u svijet. I što čujemo u svojim obilascima?

Radio sam i antropologiju prema glavnim statističkim jedinicama. Svi kažu,

"Nemoguće. To se ne može. Naše informacije su toliko specifične

u svojim detaljima da ih se ne može pretraživati kako se pretražuje druge.

Ne možemo dati podatke besplatno studentima, besplatno svjetskim poduzetnicima."

Ali to je ono što bismo voljeli vidjeti, zar ne?

Podaci koji se financiraju iz javnih izvora su ovdje dolje.

A mi bismo željeli da cvjetovi rastu na Internetu.

A jedan od ključnih elemenata je učiniti ih prikladnim za pretraživanje, a onda

ljudi mogu koristiti drukčiji oblikovni alat da ih ovdje animiraju.

Imam sasvim dobre vijesti za vas. Dobre su vijesti da sadašnji,

novi direktor UN Statistike ne kaže da je to nemoguće.

On kaže samo, "Mi to ne možemo."

(Smijeh)

Tip je stvarno pametan, ha?

(Smijeh)

U narednim godinama vidjet ćemo da se puno toga događa s podacima.

Moći ćemo promatrati distribuciju dohotka na sasvim nove načine.

Ovo je distribucija dohotka Kine 1970. godine.

Distribucija dohotka Sjedinjenih Država, 1970.

Skoro da i nema preklapanja. Skoro da i nema. I što se dogodilo?

Što se dogodilo je sljedeće: Kina raste, ne vlada više takva jednakost,

i to se pojavljuje ovdje, nad Sjedinjenim Državama.

Skoro kao duh, zar ne?

(Smijeh)

Ovo je zastrašujuće. Ali mislim da je vrlo važno da imamo sve te informacije.

Stvarno ih moramo vidjeti. I umjesto da gledamo ovo,

htio bih završiti s prikazom korisnika Interneta na 1.000 stanovnika.

Ovim programom imamo lak pristup do 500 varijabli iz svih zemalja.

Treba nešto vremena da ovo promijenimo,

ali na osima možete lako dobiti svaku varijablu koju želite.

I bitno bi bilo objaviti baze podataka besplatno,

prilagoditi ih pretraživanju, i drugim klikom, pretvoriti ih

u grafički oblik u kojem ih smjesta možemo razumjeti.

Sad, statističari to ne vole jer kažu da ovo

ne prikazuje stvarnost; moramo rabiti statističke, analitičke metode.

Ali to je stvaranje hipoteza.

Završavam sa svijetom. Ovdje, dolazi Internet.

Broj Internet korisnika raste ovako. Ovo je BDP po stanovniku.

I ovo je nova tehnologija što dolazi, ali se zadivljujuće

dobro uklapa u gospodarstvo zemalja. Evo zašto će računalo

od 100 dolara biti tako važno. No, trend je lijep.

Izgleda kao da se svijet splošćuje, zar ne? Ove zemlje

se dižu brže od ekonomije i bit će zanimljivo

promatrati ovo tijekom godine kako bih ja volio da možete

s podacima financiranim iz javnih izvora. Hvala vam lijepo.

(Pljesak)