Chris Anderson dijeli svoju viziju TED-a

Kada je kurator Chris Anderson održao ovaj govor 2002., TED-ova budućnost je bila neizvjesna. Ovdje pokušava uvjeriti TED-ovce kako njegova vizija pretavaranja ove profitno orjentirane konferencije u neprofitno događanje ima smisla. I imalo je.

Ovo je vaša konferencija,

i mislim kako u ovom tranzicijskom trenutku imate pravo znati o nekim stvarima,

o tom momku koji će se nakratko brinuti o tome za vas.

Dakle, uzet ću samo stolicu.

Prije dvije godine na TED-u, mislim --

došao sam do zaključka --

kako možda patim od čudne zablude.

Mislim kako sam tada nesvjesno vjerovao

da sam neka vrsta poslovnog heroja.

Imao sam poduzeće na čiju sam gradnju potrošio 15 godina. Zvalo se Future.

Bila je to kompanija koja se bavila izdavaštvom.

Nedavno je izašla na burzu,

i tržište je odlučilo kako se čini da vrijedi dvije milijarde US$,

brojka koju stvarno nisam razumio.

Časopis kojeg sam nedavno pokrenuo, zvao se Business 2.0,

bio je deblji od telefonskog imenika,

zauzet pumpanjem vrućeg zraka u mjehur --

(Smijeh)

-- i ja sam bio vlasnik 40% tog dot com poduzeća

koje je trebalo izaći na burzu i bez sumnje biti vrijedno milijarde više.

I sve je to došlo ni iz čega.

15 godina ranije, bio sam novinar koji je pratio znanost kojem su se ljudi smijali

kada sam izjavio, "Stvarno bih želio započeti svoj časopis o računalima."

I 15 godina poslije -- bilo ih je stotine.

I 2,000 zaposlenika i -- to su bila jednostavno tako nagla vremena.

Datum je bio veljača 2000.

Mislio sam da će grafikon mog poslovnog života

koji je pomalo ličio na Moorov zakona

stalno se penje udesno -- da će tako ići vječno.

Mislim, trebao je. Zar ne? Čekalo me poprilično iznenađenje.

Dot com, koji se ironično zvao Gruda snijega,

je bila stvarno zadnja web kompanija orjentirana kupcima koja je izašla na tržište vrijednosnica

mjesec dana prije nego što je NASDAQ eksplodirao, a ja ušao u 18-mjesečni poslovni pakao.

Vidio sam -- gledao sam kako se raspada sve ono što sam izgradio.

I izgledalo je kao da će sve umrijeti

a 15 godina rada kao da će se pretvoriti u ništa.

I bilo je bolno.

Trebalo nam je 8 godina krvi, znoja i suza kako bismo došli do 350 zaposlenika --

nečega na što sam bio jako ponosan.

U veljači 2001. u jednom danu smo morali otpustiti 350 ljudi,

i prije nego što je krvoproliće završeno 1,000 ljudi je ostalo bez posla --

u mojim kompanijama. Osjećao sam se bolesno.

Gledao sam kako mi propada neto vrijednost

od oko milijuna US$ dnevno, svaki dan, kroz 18 mjeseci.

I gore do toga, mogo gore od toga,

moj osjećaj samo-vrijednosti je nekako isparavao.

Hodao sam okolo s tim velikim znakom na čelu: "GUBITNIK."

(Smijeh)

I ono što mi se gadi više od ičega, gledajući unazad,

jest kako sam, do vraga, dopustio da moja osobna sreća

postane toliko povezana s poslom kojim se bavim?

Dobro, na kraju, uspjeli smo sačuvati Future i Snowball

ali, u tom trenutku, bio sam spreman ići dalje,

i da skratim priču, do ovdje sam došao.

A razlog zašto pričam ovu priču jest što vjerujem, iz puno razgovora,

kako je jako puno ljudi iz ove sobe bilo na sličnoj vrsti tobogana --

emocionalnog tobogna -- u posljednjih nekoliko godina.

To je bilo veliko, veliko tranzicijsko vrijeme,

i ja vjerujem kako ova konferencija može imati veliku ulogu za sve nas

tako što će nas odvesti na višu razinu, koja god ona bila.

Tema slijedeće godine je ponovno rođenje.

Bio je to na onom TEDo prije dvije godine

kada smo Richard i ja postigli sporazum oko budućnosti TED-a.

I gotovo u isto vrijeme, mislim djelomično upravo zbog toga,

započeo sam raditi nešto što sam zabravio baveći se poslom.

Počeo sam ponovno čitati.

I otkrio sam kako je, dok sam ja bio zauzet igrajuči poslovne igre,

došlo do nevjerojatne revolucije u jako puno područja --

od kozmologije, do psihologije, do evolucijske psihologije, do antropologije,

do -- znate, sve su se te stvari promijenile.

I način na koji razmišljamo o nama kao vrsti,

i to je toliko uzbudljivo.

I ono što je bilo najuzbudljivije,

a mislim kako je Richard Wurman to otkrio barem 20 godina prije mene,

jest da je sve to međusobno povezano.

Povezano je. Sve je povezano jedno s drugim.

Pričamo o tome puno,

i mislim kako bi bilo dobro dati primjer toga, samo jedan primjer.

Gospođu de Gaulle, suprugu francuskog predsjednika,

su jednom pitali: "Što najviše želite?"

A ona je odgovorila: "a penis."

I kada razmišljate o tome, to je istina.

Ono što svi najviše želimo jest "a penis".

Ili, kako mi na engleskom kažemo "happiness" (sreća).

(Smijeh)

I nešto -- OK, sretno s ovime svima vama koji prevodite ovo na japanski.

(Smijeh)

(Pljesak)

Ali nešto toliko osnovno kao sreća,

što bi prije 20 godina bilo nešto za raspravu

u crkvi ili džamiji ili sinagogi,

danas se pokazalo kako postoji cijeli niz TED-ovskih pitanja

koja možete postavljati o tome i koja su stvarno interesantna.

Možete se zapitati što to uzrokuje biokemijski;

u neuroznanosti, serotonin, sve te stvari.

Možete se zapitati koji su psihološki uzroci tome?

Priroda, odgoj, trenutačne prilike?

Ispada kako su istraživanja na tu temu fantastična.

Možete na to gledati kao na računalni problem, problem umjetne inteligencije.

Zašto -- je li potrebno ugraditi

nešto poput sreće u mozak računala kako bi ono radilo ispravno?

Možete na to gledati kao na neku vrstu geopolitičkih uvjeta

i zapitati se, zašto je milijarda ljudi na ovom planetu

toliko očajna u svojim osnovnim potrebama tako da nemaju nikakve mogućnosti za sreću,

dok je ostatak u isto vrijeme,

bez obzira koliko novca ima, bilo da je to dva dolara dnevno ili bilo koliko,

gotovo jednako sretan u prosjeku?

Ili na to možete gledati kao na problem evolucijske psihologije.

Zašto bi naši - jesu li naši geni osmislili to kao neku vrstu trika

kako bi nas nagnali da se ponašamo na određeni način? Mozak mrava, napadnut,

kako bi nas nagnao da se ponašamo na određeni način kako bi se naši geni prenosili?

Jesmo li mi žrtve masovne zablude?

I tako dalje, i tako dalje.

Kako bismo razumijeli nešto toliko važno poput sreće,

moramo se razgranati u svim tim različitim smjerovima,

i ne postoji bolje mjesto za to od TED-a

gdje možete pitati toliko puno pitanja, na toliko puno načina.

I tako, uzvišena je ona stvar o kojoj Richard govori:

Kako bismo razumjeli bilo što, moramo razumijeti male dijelove.

Male dijelove svega što nas okružuje.

I tako ćete, postepeno kroz ova tri dana,

početi na neki način pokušati shvatiti,

zašto slušam sve te nevažne stvari?

I na kraju četvrtog dana,

vaš mozak zuji i vi se osjećate puni energije, živi i uzbuđeni,

i to je zato jer su se svi ti mali dijelovi sastavili u jednu cjelinu.

To je potpuno misaono iskustvo, koje ćemo --

to je mentalni ekvivalent potpune masaže tijela.

(Smijeh)

Svi mentalni organi su obrađeni. Stvarno jesu.

Dosta teorije, Chris. Reci nam što ćeš zapravo napraviti, u redu?

I hoću. Ovdje je vizija za TED.

Broj jedan: ne čini ništa. Ta stvar nije pokvarena, tako da je neću pokušati popraviti.

Jeff Bezos mi je ljubazno napomenuo,

"Chris, TED je stvarno sjajna konferencija.

Morati ćeš nešto gadno zabrljati kako bi je učinio lošom."

(Smijeh)

Tako da sam si dao titulu TED kuratora (domara, kustosa, čuvara) s razlogom,

i obećajem vam ovdje i sada

kako se sržne vrijednosti koje čine TED posebnim neće mijenjati, neće se u njih petljati.

Istina, znatiželja, raznolikost, nema prodaje, nema korporativnih sranja,

nema oportunizma, nema platformi.

Samo potraga za interesima, gdje god oni bili,

kroz sve discipline koje su predstavljene ovdje.

To se nikada neće promijeniti.

Broj dva: spojiti ću

cijeli niz nevjerojatnih govornika za sljedeću godinu.

Vremenska skala na kojoj TED operira je jednostavno fantastična

nakon što sam izašao iz posla s časopisima koji imaju mjesečne rokove.

Imamo cijelu godinu na raspolaganju i već,

kao što se nadam da ću vam pokazati malo kasnije,

imamo oko 25 sjajnih govornika za slijedeću godinu.

Imam dobivam fantastičnu pomoć od zajednice --

ovo je tako sjajna zajednica i kombinirano, naši kontakti

dopiru do svakoga tko je interesantan u našoj zemlji, ako ne i na Planetu.

To je istina.

Broj tri: želim, ako mogu, želim pronaći način

da proširimo TED iskustvo na cijelu godinu.

I jedan od načina na koji ćemo to postići jest predstavljanje knjiškog kluba.

Knjige su me nekako spasile posljednjih godina,

i to je poklon koji bih volio proslijediti,

tako kada ćete se prijaviti za TED2003, svakih 6 tjedana dobiti ćete paket

s knjigom ili dvije i objašnjenjem na koji su način povezane s TED-om.

Mogle bi biti od TEDovog govornika

i tako možemo potaknuti razgovor tijekom cijele godine

i vratiti se sljedeće godine s jednakim intelektualnim, emcionalnim putovanjem.

Mislim kako bi to bilo sjajno.

I na kraju, četiri, želim spomenuti Sapling fondaciju,

koja je novi vlasnik TED-a.

Ono što Saplingovo vlasništvo znači jest da će sav dobitak TED-a

ići u smjeru onoga za što se Sapling fondacija zalaže.

I, još važnije, mislim kako ideje koje se ovdje izlažu i realiziraju,

predstavljaju ideje koja fondacija može upotrijebiti jer postoji fantastična sinergija.

Već, u samo nekoliko ovih dana,

imali smo toliko puno ljudi koji govore o stvarima do kojih im je stalo,

oko kojih su strastveni, koje mogu napraviti promjenu u svijetu,

i ideja okupljanja svih tih ljudi --

nekih uvjerenja u koje vjerujemo,

novca koji ova konferencija može prikupiti i ideja --

stvarno vjerujem kako će ta kombinacija, tijekom vremena napraviti promjenu.

Nevjerojatno sam uzbuđen zbog toga.

U stvari, mislim, ukupno gledajući kako ni oko čeg drugog u svom životu nisam bio toliko uzbuđen.

Ja se vidim u ovome na dugi rok

i bio bih počašćen i uzbuđen

kada biste mi se pridružili na tom putu.