Kako mikrobi putuju avionima -- i kako ih možemo zaustaviti.

Raymond Wang ima samo 17 godina, no iako tako mlad, već pomaže u gradnji zdravije budućnosti. Koristeći dinamiku fluida, Raymond je proizveo računalne simulacije kretanja zraka u avionima, i otkrio uznemirujuću činjenicu -- kada osoba kihne u avionu, tok zraka potpomaže širenje patogena na ostale putnike. Wang nam prikazuje nezaboravnu animaciju kako kašalj putnika kruži u avionskoj kabini, no također nam i pokazuje svoje nagrađivano rješenje za isti priblem: maleni uređaj oblika peraje koji povećava cirkulaciju svježeg zraka po kabini i odvodi zrak krcat patogenima van.

Dignite ruku --

svi vi koji ste putovali
avionom unazad godinu dana.

Odlično

Ispada da dijelite to iskustvo

s više od tri milijarde ljudi
svake godine.

A kada strpamo toliko ljudi
u sve te metalne cijevi

što lete diljem svijeta,

ponekada se ovakve stvari dogode

i dobijemo epidemiju bolesti.

Prvi puta sam se počeo
baviti ovom temom

prošle godine, kada sam
čuo za epidemiju Ebole.

I ispada da,

iako se Ebola širi tjelesnim
tekućinama velikih kapljica

ograničenim dosegom,

postoji širok spektar drugih bolesti

koje se mogu raširiti avionskom kabinom.

Najgore je da kada gledamo
razne statistike,

to je prilično zastrašujuće.

Na primjeru H1N1,

jedan je čovjek odlučio
ući u avion

te je za vrijeme jednog jedinog leta

uspio zaraziti 17 osoba.

Jedan drugi čovjek, zaražen
SARS-om,

se ukrcao na trosatni let

i zarazio 22 osobe.

Nije baš nešto čime se ti ljudi
mogu ponositi.

Analizirajući situaciju,
pronalazimo da je

zaista vrlo teško
zapaziti ove bolesti.

Tako da kada se neka osoba
ukrca na avion,

ona može biti oboljela

i mogla bi zaista biti u
periodu latentnosti

u kojem bi mogla biti
nositelj bolesti

bez ikakvih simptoma,

i mogla bi, zauzvrat,
zaraziti

mnoge osobe u avionu.

Kako se to zaista događa je

da zrak ulazi kroz
gornji dio kabine

i s obje strane kabine,
označeno plavim strelicama.

Taj zrak zatim izlazi
kroz vrlo učinkovite filtere

koji eliminiraju 99.97 posto patogena
blizu ispusta.

Međutim, ono što se događa

je pojava kružnog protoka
miješanog zraka.

Tako da ako netko kihne,

taj zrak bi se uskovitlao
nekoliko puta

prije nego bi uopće uspio
proći kroz filtere.

Stoga sam pomislio: ovo je očito
prilično ozbiljan problem.

Nisam imao dovoljno novca
da odem i kupim avion,

tako da sam odlučio sastaviti kompjuter.

Ispada da računalnom
dinamikom fluida

možemo pokretati simulacije
koje rezultiraju

podacima veće preciznosti

nego da fizički mjerimo
iste podatke u avionu.

I to, u biti, funkcionira tako da
započnete

s ovim 2D crtežima --

ove crteže možete naći u tehničkim
nacrtima svugdje po internetu.

Uzmete ih, umetnete u softver
za 3D modeliranje,

koji konstruiraju taj 3D model.

Zatim podijelite taj izgrađeni model
u sitne komadiće,

u biti pretvorite u mrežu koju
računalo može bolje razumjeti.

I onda pokažete računalu gdje
zrak ulazi i izlazi iz kabine,

ubacite tonu fizike

i praktički sjedite i čekate dok
računalo ne završi sa simulacijom.

Ono što zapravo dobijemo
s konvencionalnom kabinom je sljedeće:

primjećujete da osoba u sredini kiše,

i PAF -- zrak ode ljudima u lice.

Prilično je odvratno.

Primjećujete ona dva putnika,
s prednje strane

koji sjede uz centralnog putnika,

da baš i ne uživaju.

A kada pogledamo situaciju
s boka,

primjećujete kako se patogeni
raspoređuju uzduž kabine.

Prvo što sam pomislio je bilo,
"Ovo nije dobro."

Tako da sam proveo više od
32 različite simulacije

i na koncu došao do
narednog zaključka.

Ovo zovem -- patent u postupku --
Globalni Ulazni Usmjerivač.

S time smo u mogućnosti smanjiti
prijenos patogena

za otprilike 55 puta,

i povisiti udisanje svježeg zraka
za otprilike 190 posto.

Ovo radi tako

što bismo montirali ovaj komad
kompozitnog materijala

u ova postojeća mjesta
u avionu.

Instalacija je troškovno vrlo efikasna

i možemo ju sprovesti preko noći.

Sve što trebamo učiniti je zašarafiti
par šarafa i spremni smo.

Rezultati koje dobivamo su
apsolutno zadivljujući.

Umjesto onih problematičnih
zračnih kovitlanja

stvaramo ove zračne zidove

koji se spuštaju između putnika

i stvaraju osobne zone za disanje.

Možete primijetiti da putnik u sredini
ponovno kiše,

no ovaj put njegovo kihanje
možemo efektivno gurati dolje

prema filterima za eliminaciju.

Isto vrijedi i za bok,

možete primijetiti da možemo
direktno gurati patogene prema dolje.

Tako da ako pogledate ponovno
isti scenarij

no s ovim izumom instaliranim,

primjećujete kako srednji
putnik kiše,

no ovaj put guramo njegov kašalj
direktno dolje u ispuh

prije nego dobije priliku
zaraziti ostale putnike.

Primijetite da dva putnika
koja sjede uz našeg srednjeg putnika

praktički ne udišu
nikakve patogene.

Pogledajte također isto s boka,

i vidite vrlo efikasan sustav.

Ukratko, s ovim sustavom
pobjeđujemo zarazu.

Kada razmislimo što ovo znači,

vidimo da to ne funckionira samo
ako putnik u sredini kihne,

nego i ako putnik u sjedalu
uz prozor kihne

ili ako putnik uz prolaz kihne.

Što ovo rješenje znači za svijet?

Pa, kada sagledamo sve

od računalne simulacije
preko stvarnog života,

možemo vidjeti s ovim 3D modelom
izrađenim ovdje,

isprintanim 3D pisačem,

možemo vidjeti isto
kolanje zraka prema dnu,

dolje prema putnicima.

U prošlosti, epidemija SARS-a
je koštala svijet

oko 40 milijardi dolara.

A u budućnosti,

veliko izbijanje bolesti
bi moglo koštati čitav svijet

više of tri trilijuna dolara.

U prošlosti smo morali
povući avion iz službe

jedan do dva mjeseca,

potrošiti desetke tisuća sati rada
i nekoliko milijuna dolara da bismo

pokušali učiniti nešto.

Međutim, sada možemo nešto
instalirati praktički preko noći

i odmah vidjeti rezultate.

Tako da ovo trebamo sprovesti
kroz certifikaciju,

i testiranja u letu,

i kroz sve one regulatorne
procese za odobrenje.

No ono što se da zaključiti je
da su ponekad najbolja rješenja

ujedino i najjednostavnija.

I prije dvije godine, na primjer,

ovaj projekt se ne bi ni ostvario,

čisto zbog nedostatka
tehnologija.

No trenutno, s naprednim
računalnim simulacijama

i razvojem Interneta,

nalazimo se u zlatnoj eri inovacija.

Stoga vas sve želim danas upitati:
čemu čekanje?

Zajedno možemo izgraditi budućnost danas.

Hvala

(Aplauz)