3 vrste predrasuda koje oblikuju pogled na svijet

Što oblikuje naša shvaćanja (i neshvaćanja) znanosti? U prosvjetljujućem govoru, meteorolog J. Marshall Shepherd objašnjava kako sklonost potvrdi, Dunning-Krugerov efekt i kognitivna disonanca utječu na ono što mislimo da znamo - i predlaže kako ih možemo zamijeniti nečim puno snažnijim: znanjem.

Ja sam meteorolog po struci,

završio sam prvostupnički,
diplomski i doktorski iz meteorologije,

dakle, ja sam meteorolog,
od glave do pete.

I s tim dolaze četiri pitanja, uvijek.

To je jedno predviđanje
koje uvijek pogodim.

(Smijeh)

A ta pitanja su:

"Marshall, na kojem si programu?"

(Smijeh)

"Dr. Shepherd,
kakvo će vrijeme biti sutra?"

(Smijeh)

I, volim ovo:

"Moja kći se udaje sljedećeg rujna,
svadba će biti na otvorenom.

Hoće li padati kiša?"

(Smijeh)

Ne šalim se, pitaju me to,
i ne znam odgovor,

znanost to još ne zna.

No, u zadnje vrijeme me često pitaju:

"Dr. Shepherd, vjerujete li
u klimatske promjene?"

"Vjerujete li u globalno zatopljenje?"

Moram se sabrati svaki put
kad me to pitaju.

Jer je pitanje loše postavljeno,

znanost nije sustav vjerovanja.

Moj sin, ima 10 godina,
vjeruje u Zubić vilu.

I to treba proći jer gubim novac, brzo.

(Smijeh)

Ali on vjeruje u Zubić vilu.

Razmislite o ovome.

Zgrada Bank of America u Atlanti.

Nikada nećete čuti da netko kaže:

"Vjeruješ li, ako odeš na vrh zgrade

i s nje baciš loptu, da će ona pasti?"

To nećete čuti
jer je gravitacija prihvaćena.

Zašto ne čujemo pitanje:

"Vjeruješ li u gravitaciju?"

Ali naravno, čujemo pitanje,

"Vjeruješ li u globalno zatopljenje?"

Pa, razmislite o ovim činjenicama.

Američko društvo
za unapređenje znanosti, AAAS,

jedna od vodećih organizacija u znanosti,

ispitala je znanstvenike i javnost
o različitim znanstvenim temama.

Ovo su neke od njih:

GMO, istraživanja na životinjama,
ljudska evolucija.

Pogledajte što znanstvenici kažu o tome,

ljudi koji proučavaju te teme, crveno,

u odnosu na sivo, što javnost misli.

Kako smo došli do toga?

Kako smo došli do toga,

da su znanstvenici i javnost
tako podijeljeni u znanstvenim pitanjima?

Objasnit ću na nečemu što mi je blisko,

klimatskim promjenama.

87 % znanstvenika

vjeruje da ljudi doprinose
klimatskim promjenama.

Ali samo 50 % javnosti?

Kako smo došli do toga?

Tako dolazimo do pitanja,

što oblikuje mišljenje o znanosti?

To je zanimljivo pitanje

o kojem sam dosta razmišljao.

Mislim da pogled na znanost
u javnosti oblikuju

sustavi vjerovanja i predrasude.

Sustavi vjerovanja i predrasude.

Pratite me na trenutak.

Jer želim govoriti o tri elementa toga:

sklonosti potvrdi,
Dunning-Krugerovom efektu

i kognitivnoj disonanci.

Zvuče kao veliki, otmjeni,
akademski pojmovi, i jesu.

Ali kad ih opišem, reći ćete: "O!

Prepoznajem to, čak znam
nekoga tko to radi."

Sklonost potvrdi.

Pronalaženje dokaza koji
potvrđuju ono što već vjerujemo.

Vjerojatno to svi ponekad radimo.

Pogledajte ovo.

Na Twitteru sam.

I često, kad pada snijeg,

pošalju mi ovo.

(Smijeh)

"Hey, dr. Shepherd, imam 50 cm
globalnog zatopljenja u dvorištu,

o kakvim klimatskim promjenama
vi pričate?"

Često mi to, zapravo, pošalju.

Slatka objava, nasmijem se na to.

Ali je u temelju znanstveno pogrešna.

Jer pokazuje

da osoba koja to objavi ne razumije

razliku između vremena i klime.

Često kažem, vrijeme je vaše raspoloženje

a klima je osobnost.

Razmislite o tome.

Vrijeme je raspoloženje,
klima je osobnost.

Vaše raspoloženje danas ne govori nužno
išta o vašoj osobnosti,

niti mi hladan dan govori išta
o klimatskim promjenama,

ili topao dan isto tako.

Dunning-Kruger.

Dva znanstvenika s Cornella
su izmislila Dunning-Krugerov efekt.

Ako pogledate recenziran rad o ovome,

vidjet ćete svakakvu
otmjenu terminologiju:

To je iluzorni kompleks superiornosti,
misliti da znamo stvari.

Drugim riječima, ljudi misle
da znaju više nego što znaju.

Ili podcjenjuju ono što ne znaju.

Zatim imamo kognitivnu disonancu.

Kognitivna disonanca je zanimljiva.

Upravo smo imali Sviščev dan, zar ne?

Nema bolje definicije kognitivne disonance

nego kad me inteligentni ljudi
pitaju je li prognoza glodavca točna.

(Smijeh)

Ali me to stalno pitaju.

(Smijeh)

Također čujem za Farmerski almanah.

Odrasli smo s Farmerskim almanahom,
ljudima je poznat.

Problem je što je samo oko 37 % točan,

prema studijama Sveučilišta Penn State.

Ali mi smo u eri znanosti

i zaista možemo predvidjeti vrijeme.

Vjerovali ili ne, i znam da
neki od vas misle: "Da, stvarno",

u oko 90 % slučajeva ili više,
točni smo s vremenskom prognozom.

Vi obično zapamtite povremene propuste.

(Smijeh)

Sklonost potvrdi, Dunning-Kruger
i kognitivna disonanca.

Mislim da oni oblikuju predrasude i
percepcije ljudi o znanosti.

S druge strane, pismenost i dezinformacije

nam također zatvaraju vidike.

Tijekom sezone uragana 2017. godine,

mediji su zaista morali zadati novinarima

da zanemare lažne informacije
o vremenskoj prognozi.

U takvom razdoblju živimo.

S time se moram stalno boriti
u društvenim medijima.

Netko objavi prognozu -

ovo je prognoza za uragan Irmu,
ali tu je problem:

nije ju izdao Centar za uragane.

Ali ljudi su je objavljivali
i dijelili, brzo se širilo.

Nije ju uopće objavio
Nacionalni centar za uragane.

Proveo sam 12 godina karijere u NASA-i

prije dolaska na Sveučilište Georgia

i vodio sam Savjetodavni odbor
za znanost o Zemlji,

prošli tjedan sam bio tamo u Washingtonu.

I vidio sam nešto vrlo zanimljivo.

Ovo je NASA-in model
i znanstveni podaci sa satelita

koji pokazuju sezonu uragana 2017.

Vidite li tamo uragan Harvey?

Pogledajte svu prašinu
koja dolazi iz Afrike.

Pogledajte sve požare na sjeverozapadu
SAD-a i na zapadu Kanade.

Evo uragana Irme.

Ovo mi je nevjerojatno.

Doduše, ja sam zaljubljenik u vrijeme.

Još važnije, ovo pokazuje
da imamo tehnologiju,

ne samo da promatramo
vrijeme i klimatski sustav,

nego da ga i predviđamo.

Postoji znanstveno shvaćanje,

stoga nema potrebe za nekim
od onih percepcija i predrasuda

o kojima smo razgovarali.

Imamo znanje.

Ali razmislite o ovome...

Ovo je Houston, u Teksasu,
nakon uragana Harvey.

Naime, povremeno pišem za časopis Forbes

i napisao sam članak tjedan
prije udara uragana Harvey te naveo,

"Vjerojatno će biti 101 do 127
centimetara oborina."

Napisao sam to tjedan prije
nego što se dogodilo.

Međutim, kad pričate s ljudima u Houstonu,

oni govore: "Nismo imali pojma
da će biti ovako loše."

Samo...

(Uzdah)

(Smijeh)

Tjedan dana prije.

Ali...

Znam, smiješno je, ali zapravo,

svi se borimo da shvatimo nešto
iznad naše razine iskustva.

Ljudi u Houstonu stalno imaju kišu

i stalno imaju poplave.

Ali nikad nisu ovo iskusili.

Houston dobije oko 86 cm oborina
za cijelu godinu.

Sad su dobili 127 cm u 3 dana.

Taj događaj je nepravilnost,
izvan uobičajenog.

Sustav vjerovanja i predrasude,
pismenost i dezinformacije.

Kako da izađemo iz okvira koji
određuju naše percepcije?

Ne moramo ni ići u Houston,
možemo biti i blizu doma.

(Smijeh)

Sjećate li se "Snijegokalipse?"

(Smijeh)

Snijegmagedona?

Snijegzille?

Kako god to želite zvati.

Svih pet centimetara toga.

(Smijeh)

Pet centimetara snijega
je zatvorilo cijeli grad Atlantu.

(Smijeh)

U stvarnosti, bili smo
u pripremi za snijeg,

bili smo kod savjetnika za zimsko vrijeme

i puno ljudi je to shvatilo
kao ne toliko važno,

"O, neće biti tako strašno."

Zapravo, percepcija je bila
da neće biti tako strašno,

ali je to zapravo bilo pogoršanje.

Situacija se pogoršavala
kako su modeli dolazili.

I to je primjer kako smo
pod utjecajem naših percepcija.

Tako nastaje pitanje,

kako da proširimo naš radijus?

Površina kruga je "π x r na kvadrat".

Ako povećamo radijus,
povećat ćemo površinu.

Kako da povećamo naš radijus
razumijevanja znanosti?

Ja mislim ovako.

Napravite popis svojih predrasuda.

I sve vas izazivam da to napravite.

Napravite popis svojih predrasuda.

Odakle dolaze?

Iz vašeg odrastanja,
političke perspektive, vjere...

Što oblikuje vaše predrasude?

Zatim, ocijenite izvore...

odakle dobivate informacije o znanosti?

Što čitate, što slušate

da dobijete informacije o znanosti?

A onda, važno je da progovorite.

Razgovarajte kako ste ocijenili
svoje predrasude i izvore.

Želim da poslušate
kratki isječak od 40 sekundi

jednog od najboljih TV meteorologa
u SAD-u, Grega Fishela,

u Raleighu, iz područja Durhama.

Cijenjen je u tom području.

Ali je bio skeptik oko klime.

No, poslušajte što kaže o progovaranju.

Greg Fishel:
Pogreška koju sam činio,

a tek sam je nedavno primijetio,

bila je što sam tražio samo
one informacije

koje bi potvrdile ono što sam već mislio

i nije me zanimalo
što kažu oni suprotnog mišljenja.

I tako sam se probudio jednog jutra

s jednim pitanjem u glavi,

"Greg, upuštaš li se ti
u sklonost potvrdi?

Tražiš li samo informacije koje
potvrđuju ono što već misliš?"

I da budem iskren sa sobom,
a trudio sam se biti,

priznao sam da se to događa.

I što sam više razgovarao
sa znanstvenicima

i čitao recenziranu literaturu

te se pokušavao ponašati onako
kako sam naučen ponašati se

na Penn Stateu gdje sam studirao,

postalo mi je jako teško braniti argument

da nismo imali barem nekakvog učinka.

Možda je još bilo sumnje koliko točno,

ali reći "ništa" nije bilo
odgovorno od mene

kao znanstvenika ili osobe.

JMS: Greg Fishel je govorio
o proširivanju radijusa

razumijevanja znanosti.

A kad širimo radijus,

ne radi se samo o poboljšanju budućnosti,

nego o očuvanju života kakvog poznajemo.

I dok razmišljamo o proširivanju
našeg radijusa razumijevanja znanosti,

ključno je za Atenu u Georgiji,
Atlantu u Georgiji,

za državu Georgiju i cijeli svijet.

Stoga proširite svoj radijus.

Hvala.

(Pljesak)