Kako zviždači oblikuju povijest

Istražiteljica prevare i redateljica dokumentaraca Kelly Richmond Pope djeli lekcije iz nekih od najvećih zviždača povijesti, objašnjavajući kako su podijelili informacije koje su oblikovale društvo- i zašto trebaju naše povjerenje i zaštitu

Koliko nas je ikad vidjelo nešto,

pomislilo da to treba prijaviti,
ali odlučilo suprotno?

Ne trebate podizati ruke,

ali sigurna sam da se to već dogodilo
nekom u ovoj prostoriji.

Ustvari, kada je ovo pitanje postavljeno
grupi zaposlenika,

46% njih je izjavilo da su vidjeli nešto

i odlučili ne prijaviti to.

Tako da ako ste podigli ruku,
ili tiho podigli ruku,

nemojte se loše osjećati,
niste sami.

Ova poruka da ako vidite nešto
recite nešto

je stvarno oko nas.

Čak i kad se vozim autocestom,
vidite ovakve oglase,

ohrabrujući nas da prijavimo zločine
bez da sami sebe razotkrijemo.

Ali i dalje mislim da se puno nas
ne osjeća ugodno

istupiti u ime istine.

Ja sam profesorica računovodstva
i istražujem prevare.

Na predavanjima ohrabrujem svoje studente
da iznesu informacije

ako je potrebno.

Drugim riječima, ohrabrujem svoje studente
da budu zviždači.

Ali ako sam sasvim iskrena sama sa sobom,

stvarno sam u sukobu sa ovom porukom
koju šaljem svojim studentima.

Evo i zašto.

Zviždači su pod napadom.

Naslov nakon naslova nam to pokazuje.

Puno ljudi bira ne postati zviždači

zbog straha od osvete.

Od nazadovanja u karijeri do
prijetnji smrću,

do gubitka posla --

stalnog gubitka posla.

Odabir da postanete zviždač
je teška bitka.

Njihova odanost postane upitna.

Njihovi motivi,
njihova povjerljivost.

Kako mogu ja, kao profesorica,
koja brine o svojim studentima

ih poticati da budu zviždači

kad znam kako se svijet
odnosi prema takvima?

Tako, jednog dana spremala sam
moje godišnje izlaganje o zviždačima

sa svojim studentima.

I radila sam na članku za "Forbes"

nazvanom "Wells Fargo
i zviždanje milenijalaca.

Što da im kažemo?"

I dok sam radila na tom članku
i čitala o tom slučaju,

strašno sam se naljutila.

I što me naljutilo je to što sam shvatila

da su zaposlenici,
koji su pokušali zviždati,

su otpušteni.

I zapitala sam se

o poruci koju sam slala svojim studentima.

I zamislila sam se: Što da su moji studenti
bili zaposlenici Wella Fargo-a?

S jedne strane, da su zviždali,
bili bi otpušteni.

S druge strane,

da nisu prijavili prevare
o kojima su znali,

način na koji je propisano je da su

zaposlenici krivi

ako su znali nešto, a nisu to prijavili.

Kazneni progon je stvarna opcija.

Što bi osoba trebala napraviti
sa takvim izgledima?

Ja od svih ljudi znam vrijedne doprinose

koje zviždači daju.

Većina prevara je i otkrivena zbog njih.

42% prevara je otkriveno zbog zviždača

u usporedbi sa drugim metodama,

kao provjere mjera i vanjske revizije.

I kad pomislite na neke klasične

povijesne prevare,

uvijek se vrte oko zviždača.

Watergate-- otkriven zbog zviždača.

Enron- otkriven zbog zviždača.

I tko može zaboraviti Bernarda Madoffa
koji je otkriven zbog zviždača?

Treba ogomna količina hrabrosti
istupiti u ime istine.

Ali kada pomislimo na izraz zviždač,

često pomislimo o vrlo slikovitim rječima:

štakor,

zmija,

izdajica,

tužibaba, cinkaroš.

I to su one lijepe rječi,
one koje mogu reći na pozornici.

I kad nisam na predavanjima,

idem oko države i provodim
intervjue sa uredskim prestupnicima,

zviždačima i žrtvama prevara.

Stvarno pokušavam shvatiti što ih motivira

i vratiti ta iskustva nazad u učionicu.

Ali intervjui sa zviždačima su ono
što je stvarno ostavilo utisak na mene.

Ostave utisak na mene,

jer me natjeraju
da se zapitam u vlastitu hrabrost.

Kada bih imala tu priliku,
jel bi ja progovorila?

Ovo je par priča
koje želim podjeliti sa vama.

Ovo je Mary.

Mary Willingham je zviždačica
sveučilišta Sjeverne Karoline

u Chapel Hillu, slučaj akadamske prevare.

I Mary je bila stručnjak za učenje
na sveučilištu,

i radila je sa studentima,
najviše sa studentima sportašima.

I primjetila je da

oni predaju seminare

koji su duboko ispod njihovih
nivoa čitanja i pisanja.

Pa ih je počela ispitivati

i otkrila je da postoji baza podataka

gdje studenti sportaši
mogu dobiti seminare i predati ih.

I onda je otkrila da su
neki od njenih kolega

gurali studente u lažne kolegije,
samo da bi bili kvalificirani igrati.

Kad je Mary ovo otkrila, bila je bijesna.

I onda je probala otići svom nadležnom.

Ali oni nisu reagirali.

I onda je Mary probala otići
nekim od sveučilišnih administratora.

I oni nisu reagirali.

I što se dogodi kad nitko ne sluša?

Objavite to na blogu.

Tako je Mary odlučila napraviti blog.

Njen blog je postao viralan
unutar prva 24 sata,

i kontaktirao ju je novinar.

Kad ju je kontaktirao taj novinar,

otkirven joj je identitet.

Bila je izložena.

I kad je bila izložena,
profesionalno je nazadovala,

primala je prijetnje smrću,
zbog akademskih sportova.

Mary nije napravila ništa krivo.
Nije sudjelovala u prevari.

Mislila je da daje glas

studentima koji ga nisu imali.

Ali njena odanost je postala upitna.

Njena vjerodostojnost i njeni motivi.

Otkrivanje ovakih stvari ne mora završiti

profesionalnim nazadovanjem
ili prijetnjama smrću.

U 2002., naslovnica "Time" časopisa

je odavala počast tri hrabra zviždača

zbog njihovih odluka
da istupe u ime istine.

I kada pogledate istraživanja,

22% zviždača prijave osvetu.

Dakle postoji ogromna populacija ljudi
koji prijave i nitko im se ne osveti

i to mi daje nadu.

Ovo je Kathe.

Kathe Swanson je
umirovljena gradska službenica iz Dixona.

Jednog dana, Kathe je obavljala
svoj posao, kao i svakog,

i naišla je na jedan
poprilično zanimljiv slučaj.

Kathe je bila na kraju mjeseca

i obrađivala je
izvještaje gradskih blagajnika

i inače, njena šefica, Rita Crundwell
joj da popis računa i kaže:

"Kathe, zovi banku i uzmi ove račune."

I Kathe je odradila svoj posao.

Ali ovog dana,

Rita je bila izvan grada,
a Kathe prezaposlena.

Uzela je telefon, nazvala banku i tražila
da joj pošalju sve račune.

I kada su stigli vidjela je
da ima jedan račun

koji ima isplate i uplate

o kojima ona nije ništa znala.

To je bio račun kojeg je
samo Rita kontrolirala.

I Kathe je pogledala informacije,
i prijavila svom nadležnom,

tadašnjem gradonačelniku Burkeu,

i to je dovelo do ogromne,
šetomjesečne istrage.

Ispostavilo se da je Rita Crundwell
pronevjerila novac.

Rita je pronevjerila 53 milijuna dolara
preko 20 godina

i Kathe je sasvim slučajno
naletjela na to.

Kathe je junakinja.

I ustvari, imala sam priliku

intervijuirati Kathe za moj dokumentarac
"All the Queen's Horses".

Kathe nije tražila slavu.

Ustvari,
nije htjela pričati sa mnom jako dugo,

ali kroz strateško uhođenje,
na kraju je odradila intervju.

(Smijeh)

Ali tražila je pravdu, ne slavu.

I da nije bilo Kathe

tko kaže
da bi se ova prevara ikada otkrila?

Sjetite se onog "Forbes" članka
o kojem sam pričala,

na kojem sam radila prije predavanja?

Objavila sam ga i nešto
zaista čudesno se dogodilo.

Počela sam primati mailove
od zviždača po cijelom svijetu.

I primala sam te mailove
i odgovarala na njih

i postojala je zajednička tema
u porukama koje sam dobila,

i to je bilo:

Svi su rekli ovo:" Iznio sam istinu,
ljudi me sad jako mrze.

Dobio sam otkaz, ali znate šta?

Ponovio big sve da mogu."

I dok sam čitala ovu poruku, i sve poruke,

mislila sam,
što mogu podjeliti sa svojim studentima?

Iz svega toga sam ovo naučila.

Važno je uzgajati nadu.

Zviždači su puni nade.

Protivno popularnom vjerovanju,

nisu svi bijesni zaposlenici
koji su ljuti na tvrtku.

Njihova nada je ono što
ih tjera da istupe.

Trebamo uzgajati i predanost.

Zviždači su predani.

I ta strast

je ono što ih tjera da istupe.

Zviždači su skromni.

Ponavljam, ne traže slavu,
traže poštenje.

I trebamo nastaviti
uzgajati hrabrost.

Zviždači su hrabri.

Često podcjenjuju

utjecaj cinkanja na njihove obitelji,

ali nastavljaju komentirati kako je teško
zadržati istinu.

Želim vas ostaviti sa još jednim imenom:

Peter Buxtun.

Peter Buxtun je bio 27-godišnji
zaposlenik Državnog Zdravstva SAD-a.

Zaposlen je da intervjuira ljude

koji imaju seksualno prenosive bolesti.

I kroz njegov rad,

primjetio je kliničko istraživanje
koje je organizacija provodila.

To je bilo istraživanje koje je proučavalo
napredovanje neliječenog sifilisa.

I tako, 600 muškaraca,
Afro-Amerikanaca je sudjelovalo

u ovom istraživanju.

Oni su bili namamljeni

kroz besplatne preglede, plaćen pogreb.

Ono što se dogodilo
tijekom ovog istraživanja,

je da je penicilin otkriven kao lijek
koji pomaže protiv sifilisa.

I Peter je otkrio

da sudionici ovog istraživanja
nisu dobili penicilin

da im liječi sifilis.

A sudionici to nisu znali.

Slično kao Mary, Peter je to probao
prijaviti i pričati sa svojim nadležnima,

ali nitko ga nije saslušao.

Peter je mislio da to nije uopće pošteno

i probao je prijaviti to opet,

i napokon razgovarao sa novinarom --
slično kao Mary.

I 1972. ovo je dospjelo na naslovnicu
"New York Timesa":

"Žrtve sifilisa u Američkom istraživanju
nisu primile liječenje 40 godina."

Ovo je danas nama poznato kao
Tuskegee ekperiment sifilisa.

I Peter je bio zviždač.

Što se dogodilo 600 muškaraca,
možda se pitate, tih 600 muškaraca?

28 muškaraca je umrlo od sifilisa.

Stotinu ljudi je umrlo
od komplikacija sifilisa,

40 žena je bilo zaraženo

i 10 djece rođeno sa
urođenim sifilisom.

Tko bi mogao reći koliki bi ti brojevi bili

da nije bilo hrabrog Petera?

Svi smo povezani sa Peterom, ustvari.

Ako znate ikog
tko je u kliničkom istraživanju,

razlog zbog kojeg
imamo izjavu suglasnosti

je zbog tog Peterovo hrabrog čina.

Dopustite mi da vam postavim pitanje.

To pitanje, varijaciju tog pitanja.

Koliko nas je koristilo izraz

cinkaroš, štakor,

tužibaba,

zmija,

lasica

izdajica?

Itko?

Prije nego dobijete poriv da to ponovite,

želim da se malo zamislite.

Možda su to Mary, Peter ili Kathe.

Možda ste vi osoba
koja će oblikovati povijest

ili oni mogu biti osoba koja oblikuje vašu.

Hvala.

(Pljesak)