Jonathan Drori: Zašto čuvamo milijarde sjemenki

U ovom kratkom govoru s konferencije TED U 2009. Jonathan Drori nas potiče da sačuvamo bioraznolikost -- jednu po jednu sjemenku. Podsjećajući nas da biljke održavaju ljudski život, opisuje nam viziju "Milenijske banke sjemenja", koja sadrži više od 3 milijarde sjemenki gotovo izumrlih ali ipak esencijalnih biljnih vrsta.

Sav ljudski život,

sav život, ovisi o biljkama.

Dopustite mi da vas u nekoliko sekundi uvjerim u to.

Samo razmislite na trenutak.

Svejedno je živite li u malom afričkom selu

ili u velikom gradu,

sve se na kraju vraća na biljke.

Svejedno je radi li se o hrani, lijekovima,

gorivu, gradnji, odjeći, svim tim očitim stvarima,

ili se radi o duhovnim i rekreacijskim namjenama

koje nam toliko znače,

ili je to zbog formiranja tla,

ili učinaka na atmosferu,

ili primarne proizvodnje.

Dovraga, čak su i knjige ovdje napravljene od biljaka.

Sve su ove stvari, na kraju, od biljaka.

Bez njih mi ne bi bili ovdje.

Biljke su sada ugrožene.

Ugrožene su zbog klimatskih promjena.

Ugrožene su i zato što dijele planet

s ljudima poput nas.

A ljudi poput nas žele činiti stvari koje uništavaju biljke

i njihova staništa.

Bilo to zbog proizvodnje hrane

ili zbog uvođenja stranih biljnih vrsta

na mjesta gdje one ne bi trebale biti

ili zato što se staništa koriste za neke druge svrhe,

sve ovo znači da se biljke moraju prilagoditi

ili umrijeti, ili se preseliti.

Biljkama je ponekad teško preseliti se

zbog toga što im u selidbi smetaju gradovi ili druge stvari.

Stoga, ako sav ljudski život ovisi o biljkama,

zar nema smisla da ih možda pokušamo spasiti?

Osobno mislim da ima.

Želim vam predstaviti projekt za spašavanje biljaka.

A način na koji spašavate biljke

jest čuvanjem sjemenki.

Zato što su sjemenke, u svoj svojoj veličanstvenoj

raznolikosti - budućnost biljaka.

Sve genetske informacije za buduće naraštaje biljaka

sadržane su u sjemenkama.

Stoga, evo zgrade.

Ne izgleda baš impozantno.

Ali zgrada ima mnogo katova i ispod zemlje.

I najveća je banka sjemenki na svijetu.

Postoji ne samo u južnoj Engleskoj,

već je raspoređena svugdje po svijetu. Vratit ću se na to.

To je građevina otporna na nuklearne eksplozije.

Bože sačuvaj da to mora izdržati.

Dakle, ako želite izgraditi banku sjemenki, morate odlučiti

što ćete u njemu skladištiti, zar ne?

Mi smo odlučili da ćemo ponajprije skladištiti

sve one vrste koje su najviše ugrožene.

A to su vrste iz sušnih područja.

Najprije smo postigli dogovore

sa 50 različitih zemalja.

To znači pregovarati za državnim poglavarima

i ministrima vanjskih poslova u 50 zemalja

kako bi potpisali sporazume.

Imamo 120 partnerskih ustanova svugdje po svijetu,

u svim ovim zemljama označenim narančastom bojom.

Ljudi dolaze iz svih krajeva svijeta kako bi učili.

Tada odlaze i planiraju na koji će točno

način prikupiti te sjemenke.

Imaju tisuće ljudi svugdje po svijetu

koji označavaju mjesta na kojima se smatra da postoje te biljke.

Traže ih. Pronalaze ih u vrijeme cvatnje.

Tada se vraćaju kad su sjemenke formirane.

Prikupljaju sjemenje. Svugdje po svijetu.

Sjemenke -- nešto od toga posla jako je jednostavno.

Istresete ih u vrećice i onda ih sušite.

Označavate ih. Tu i tamo napravite nešto visoko-tehnološko.

Zatim tu i tamo napravite nešto nisko-tehnološko.

A najvažnije je da ih morate osušiti

vrlo pažljivo, na niskoj temperaturi.

Zatim ih morate uskladištiti

na otprilike minus 20 stupnjeva C --

to je, mislim, oko minus 4 stupnjeva Fahrenheita --

sa kritično malim udjelom vlage.

I ove sjemenke će moći proklijati,

vjerujemo, s mnogim drugim vrstama,

i nakon nekoliko tisuća godina,

a sigurno nakon nekoliko stotina godina.

Nema smisla skladištiti sjemenke koje ne mogu klijati.

Stoga, svakih 10 godina radimo testove klijavosti

na svakom uzorku sjemenja koje imamo.

I to je distribuirana mreža.

Znači da svugdje po svijetu ljudi rade istu stvar.

Što nam omogućuje da razvijemo protokole za klijanje.

To znači da znamo pravu kombinaciju topline

i hladnoće i cikluse koje morate ostvariti

kako sjemenka proklijala.

A to su vrlo korisne informacije.

I tada uzgajamo te biljke

i govorimo ljudima, u zemljama iz kojih te sjemenke potiču,

"Gledajte, zapravo ne skladištimo ove biljke

da bi koristili sjemenke kasnije,

već vam odmah možemo dati informacije

o klijanju ovih zahtjevnih biljaka."

I to se već događa.

Dakle, dokle smo stigli?

Drago mi je da mogu otkriti da je naša tri milijardita sjemenka,

znači tri tisuće milijunta sjemenka.

sada u spremištu.

10 posto svih biljnih vrsta na planetu.

24 tisuće vrsta su sada na sigurnom.

30 tisuća vrsta, ako dobijemo sredstva, do iduće godine.

25 posto svih svjetskih vrsta, do 2020.

To nisu samo poljoprivredne kulture,

koje ste možda vidjeli pohranjene u Svalbardu u Norveškoj.

Fantastične stvari tamo rade.

Ovo je barem stotinu puta veće.

Imamo na tisuće zbirki koje su poslane

po cijelom svijetu.

Šumske vrste otporne na sušu poslane u Pakistan i Egipat.

Biljke iznimno učinkovite fotosinteze

dolaze ovdje u SAD.

Vrste otporne na sol poslane u Australiju.

Popis se nastavlja.

Ove sjemenke se koriste za obnavljanje.

Tako da u staništima koja su već bila oštećena,

poput prerije visoke trave, ovdje u SAD-u,

ili u rudarenoj zemlji u raznim državama,

obnova se već događa zbog ovih vrsta.

I zbog ove zbirke.

Neke od ovih biljaka, poput ovih u donjem

lijevom kutu ekrana,

spale su na nekoliko jedinki.

Ova s koje čovjek prikuplja sjemenke s vozila,

spala je na 30 stabala.

Fantastično korisna biljka,

i kao protein, i kao lijek.

Održavamo obuke u Kini, u SAD-u,

i mnogim drugim državama.

Koliko to košta?

U prosjeku, 2,800 dolara po vrsti.

Smatram da je to jeftino, po toj cijeni.

Tako dobijamo i sve znanstvene informacije

koje idu uz njih.

Buduće istraživanje jest "Kako možemo pronaći

genetske i molekularne markere,

za klijavost sjemenki,

a da ih ne moramo sijati svakih 10 godina?"

I skoro smo tu.

Hvala lijepo.

(Pljesak)