Kratka povijest alkohola - Rod Phillips

Pogledajte cijelu lekciju: https://ed.ted.com/lessons/a-brief-history-of-alcohol-rod-phillips

Nitko točno ne zna kada su ljudi počeli stvarati fermentirane napitke. Najraniji poznati dokaz potječe iz 7,000 pr.n.e. iz Kine, gdje su ostaci u glinenim posudama otkrili da su ljudi pravili alkoholna pića od fermentirane riže, prosa, grožđa, i meda. Pa kako je alkohola doveo do poticanja globalne trgovine i istraživanja? Rod Phillips istražuje evoluciju alkohola.

Lekcija Rod Phillipsa, režija Anton Bogaty.

Ova čimpanza naleti
na neočekivanu količinu prezrelih šljiva.

Mnoge od njih su već raspuknute,

privlačeći je
svojim opojnim voćnim mirisom.

Prežderava se

i počinje doživljavati neke...
čudne posljedice.

Ovaj nesmotren majmun je naišao na proces

koji će ljudi na kraju iskoristiti

da stvore pivo, vino
i druga alkoholna pića.

Šećeri u prezrelom voću
privlače mikroskopske organizme

znane kao kvasci.

Kako se kvasci hrane voćnim šećerima,
proizvode spoj nazvan etanol --

vrstu alkohola u alkoholnim pićima.

Ovaj proces se zove fermentacija.

Nitko ne zna točno

kada su ljudi počeli
stvarati fermentirana pića.

Najraniji poznati dokaz
potječe iz 7,000 pr. n. e. iz Kine,

gdje su ostaci u glinenim posudama

otkrili da su ljudi pravili alkoholna pića

od fermentirane riže, prosa,
grožđa i meda.

U roku od nekoliko tisuća godina,

kulture diljem svijeta
fermentirale su svoja vlastita pića.

Drevni Mezopotamci i Egipćani
pravili su pivo tijekom cijele godine

od skladištenih zrna žitarica.

Ovo pivo bilo je dostupno
svim društvenim slojevima,

i radnici su ga čak dobivali
u svojim dnevnim obrocima.

Također su pravili vino,

ali zato što klima
nije bila idealna za uzgoj grožđa,

bila je to rijetka i skupa delicija.

Suprotno tome, u Grčkoj i Rimu,
gdje je grožđe lakše raslo,

vino je bilo lakše dostupno kao
što je pivo bilo u Egiptu i Mezopotamiji.

Jer će kvasci u osnovi
fermentirati bilo koje biljne šećere,

stari su narodi pravili alkohol

od bilo kojih usjeva i biljaka
koje su tamo rasle.

U Južnoj Americi,
ljudi su pravili chichu od žitarica,

ponekad dodajući halucinogeno bilje.

U današnjem Meksiku, pulque,
napravljen od kaktusovog soka,

bilo je piće izbora,

dok su istočni Afrikanci
pravili pivo od banane i palme.

I na području koje je sada Japan,
ljudi su pravili sake od riže.

Gotovo svaki kraj svijeta
imao je vlastita fermentirana pića.

Kako je konzumacija alkohola
postala dio svakodnevnog života,

neke vlasti su se zakačile za učinke
koje su shvatile kao pozitivne.

Grčki liječnici vino su smatrali
dobrim za zdravlje

i pjesnici su svjedočili
njegovim kreativnim kvalitetama.

Ostali su bili više zabrinuti
zbog potencijalne zlouporabe alkohola.

Grčki filozofi promicali su umjerenost.

Rani židovski i kršćanski pisci u Europi
uklopili su vino u rituale,

ali su pretjeranu opijenost
smatrali grijehom.

A na Bliskom Istoku,
u Africi i Španjolskoj,

islamsko pravilo
protiv moljenja za vrijeme pijanstva

postupno se oblikovalo
u opću zabranu alkohola.

Drevna fermentirana pića
imala su relativno nizak udio alkohola.

S oko 13% alkohola,

nusproizvodi koje divlji kvasci
proizvode tijekom fermentacije

postaju toksični i ubiju ih.

Kad kvasci umru,

fermentacija se zaustavlja
i razina alkohola se stabilizira.

Dakle tisućama godina,
udio alkohola bio je ograničen.

To se promijenilo izumom procesa

koji se naziva destilacijom.

Arapski spisi iz 9. stoljeća
opisuju vrenje fermentirane tekućine

kako bi isparilo alkohol u njima.

Alkohol vrije
na nižoj temperaturi od vode

pa prvi isparava.

Uzima se ta para, ohladi se
i ono što ostaje je tekući alkohol

mnogo koncentriraniji
nego bilo koji fermentirani napitak.

U početku, ovi jači alkoholi
korišteni su u ljekovite svrhe.

Tada, alkoholi su postali
važna trgovačka roba

jer se, za razliku od piva i vina,
nisu kvarili.

Rum napravljen od šećera

dobivenog iz europskih kolonija
na Karibima

postao je zaštitni znak mornara

i prodavan je Sjevernoj Americi.

Europljani su donijeli
vinjak i džin u Afriku

i mijenali ih za porobljene ljude, zemlju

i dobra kao što su palmino ulje i guma.

Alkoholi su postali
oblik novca u ovim krajevima.

Tijekom Doba Istraživanja

alkoholi su igrali ključnu ulogu
na dugim morskim putovanjima.

Plovidba od Europe do istočne Azije
i Amerika mogla je trajati mjesecima,

i održavanje vode svježom
bio je izazov za posadu.

Dodavanje kante vinjaka u bačvu vode
duže je vodu održavalo svježom,

jer je alkohol konzervans
koji ubija štetne mikrobe.

Tako je do 1600-ih

alkohol od jednostavnog podizanja
raspoloženja kod životinja

doveo do poticanja globalne trgovine
i istraživanja -

zajedno sa svim svojim posljedicama.

Kako je vrijeme prolazilo,

njegova uloga u ljudskom društvu
postajala je složenijom.