Ngozi Okonjo-Iweala o poslovanju u Africi

Znamo za negativnu sliku o Africi -- glad i bolest, sukob i korupcija. No Ngozi Okonjo-Iweala kaže da postoji druga, manje poznata priča koja se događa u mnogim afričkim nacijama. Priča o reformi, ekonomskom rastu i poslovnim prilikama.

Puno hvala, Chris. Svi koji su bili ovdje

su rekli da su bili uplašeni. Ne znam jesam li uplašena,

ali ovo je prvi puta da se obraćam publici kao što je ova.

Nemam nikakvu pametnu tehnologiju za pokazivanje.

Nema slajdova, tako da ćete morati biti zadovoljni samo sa mnom.

(Smijeh)

Ovo jutro želim s vama podijeliti par priča

i pričati o drugačijoj Africi.

Jutros smo već imali aluzije na Afriku

o kojoj čujete cijelo vrijeme: Afrika zaražena SIDA/HIV-om,

Afrika zaražena malarijom, osiromašena Afrika, Afrika u sukobu

i Afrika katostrofa.

Iako je istina da se takve stvari događaju,

postoji Afrika o kojoj ne čujete baš previše.

Ponekad sam zbunjena i zapitam se zašto,

Ovo je Afrika koja se mijenja, na koju je Chris skrenuo pozornost.

Ovo je Afrika mogućnosti.

Ovo je Afrika gdje ljudi žele preuzeti odgovornost

o svojoj budućnosti i vlastitoj sudbini.

To je Afrika gdje ljudi traže partnerstva

kako bi to ostvarili. O tome želim danas pričati.

Želim početi pričati

priču o promjeni u Africi.

15. rujna 2005. gosp. Diepreye Alamieyeseigha,

guverner jedne od država bogatih naftom u Nigeriji

je uhićen u posjetu Londonu od strane London Metropolitan policije.

Uhićen je jer su postojali transferi u vrijednosti 8 milijuna dolara

na skrivene račune

koji su pripadali njemu i njegovoj obitelji.

Ovo uhićenje se dogodilo zbog suradnje

između London Metropolitan policije

i Odbora za ekonomske i financijske zločine u Nigeriji --

vođenog od jednog od najsposobnijih i hrabrih ljudi: gosp. Nuhu Ribadua.

Alamieyeseigha je bio optužen u Londonu.

Zahvaljujući nekim propustima uspio je pobjeći obučen kao žena

iz Londona nazad u Nigeriju,

gdje prema našem ustavu, članovi vlade

kao što su guverneri, predsjednici -- kao u mnogim zemljama --

imaju imunitet te ne mogu biti optuženi. No sljedeće se dogodilo:

ljudi su bili toliko ogorčeni njegovim ponašanjem da je bilo moguće

da ga državno zakonodavstvo opozove s dužnosti i izbaci iz vlade.

Danas je Alams -- kako ga skraćeno nazivamo -- u zatvoru.

Ovo je priča o činjenici kako ljudi u Africi

više ne žele tolerirati korupciju svojih vođa.

Ovo je priča o činjenica kako ljudi žele da se njihovim resursima

upravlja za njihovu dobrobit, a ne da se odnose na mjesta

gdje će koristiti samo elitnim pojedincima.

I zato kada čujete o korumpiranoj Africi --

korupcija cijelo vrijeme -- želim da znate kako se ljudi

i vlade pokušavaju boriti protiv toga

u nekim zemljama te da su nekim zemljama već postigli uspjeh.

Znači li to kako je problem riješen? Odgovor je ne.

Još uvijek ima puno toga za napraviti, ali volja postoji.

Uspjesi se nižu jedan za drugim u ovoj važnoj bitci.

Kada čujete o korupciji

nemojte misliti da se ništa ne poduzima u vezi toga --

kako ne možete poslovati ni u jednoj afričkoj zemlji

zbog beskrajne korupcije. To više nije slučaj.

Postoji volja za borbom i u mnogim državama borba se odvija

i dobija. U drugim zemljama, kao što je moja

gdje postoji duga povijest diktature

bitka se odvija te imamo još puno toga za napraviti.

Ali istina je da se ovo događa.

Rezultati su vidljivi:

nezavisno nadgledanje Svjetske banke i drugih organizacija

pokazuje kako je trend silazan

u smislu korupcije te da se javno upravljanje popravlja.

Studija provedena od strane Afričkog ekonomskog odbora pokazala je

jasan rastući trend u javnom upravljanju u 28 afričkih država.

Htjela bih samo reći još jednu stvar

prije nego se maknem s teme o vladavini.

Činjenica je kako ljudi stalno pričaju o korupciji

i svo vrijeme dok pričaju o njoj

prvo pomislite na Afriku.

To je slika afričkih zemalja. No htjela bih ovo reći:

da je Alams uspio prebaciti 8 milijuna dolara na račun u Londonu --

kao i drugi koji su uspjeli, procjenjuje se kako

20 do 40 milijardi novca iz zemalja u razvoju

leži na računima razvijenih zemalja -- ako su oni to u mogućnosti učiniti

što je to? Zar to nije korupcija?

Ako primite ukradene novce u ovoj zemlji zar ne biste trebali biti procesuirani?

Tako da kada pričamo o korupciji, idemo razmisliti

o tome što se događa na drugoj strani svijeta --

tamo gdje novac odlazi i što možemo učiniti da to spriječimo.

Trenutačno radim na inicijativi zajedno sa Svjetskom bankom

na povratu imovine, pokušavamo

vratiti novac koji je iznesen u inozemstvo --

novac zemalja u razvoju -- kako bi ga vratili nazad.

Jer ako možemo vratiti 20 milijardi dolara koje su vani,

to bi moglo značiti više za neke od zemalja

nego sva pomoć zajedno.

(Pljesak)

Druga stvar o kojoj želim pričati jest volja za reformom.

Afrikanci, poslije -- umorni su, mi smo umorni

da budu subjekt svačijeg milosrđa i zabrinutosti.

Zahvalni smo, ali znamo kako

sami možemo upravljati svojim sudbinama ako imamo volju za reformom.

Ono što se događa u afričkim zemljama je spoznaja

da nitko to ne može učiniti osim nas. Mi to moramo učiniti.

Možemo pozvati partnere koji će nas poduprijeti, ali mi moramo započeti.

Moramo reformirati ekonomiju, promijeniti vodstvo,

postati više demokratski i biti otvoreniji za promjene i informacije.

I to je ono što smo počeli raditi

u jednoj od najvećih zemalja na kontinentu, Nigeriji.

U stvari, ako nisi u Nigeriji, nisi u Africi.

To sam vam htjela reći.

(Smijeh)

Jedan od četiri subsaharska Afrikanca je Nigerijac,

i ona ima 140 milijuna dinamičkih ljudi -- kaotičnih ljudi --

no vrlo zanimljivih ljudi. Nikada vam neće biti dosadno.

(Smijeh)

Počeli smo shvaćati

kako moramo sami preuzeti vodstvo i reformirati se.

Uz podršku vođe

koji je bio voljan, u to vrijeme, raditi reforme

sastavili smo opsežan program reformi

koje smo sami razvili.

Ne Međunarodni monetarni fond. Ne Svjetska banka,

gdje sam radila 21 godinu i uspjela postati potpredsjednica.

Nitko to ne može učiniti za vas. Morate to učiniti sami za sebe.

Sastavili smo program koji će za početak maknuti državu

iz poslovanja u kojem nije imala šta raditi.

Država ne bi trebala biti u poslu

proizvodnje dobara i davanja usluga

jer je neučinkovita i nesposobna.

Odlučili smo privatizirati mnoga naša poduzeća.

(Pljesak)

Mi -- kao rezultat, odlučili smo liberalizirati mnoga naša tržišta.

Možete li vjerovati da prije ove reforme --

koja je počela na kraju 2003., kada sam napustila Washington

kako bih prihvatila mjesto ministrice financija --

imali smo telekomunikacijsku kompaniju koja je uspjela izgraditi

4,500 fiksnih linija u cijelom svom 30-godišnjem poslovanju?

(Smijeh)

Imati telefon u mojoj zemlji je bio ogroman luksuz.

Niste ga mogli dobiti. Morali ste potkupiti nekoga.

Morali ste sve napraviti kako biste došli do telefona.

Kada je predsjednik Obasanjo podržao i pokrenuo

liberalizaciju telekomunikacijskog sektora,

otišli smo s 4,500 fiksnih linija na 32 milijuna GSM veza koje i dalje rastu.

Nigerijsko telefonsko tržište je drugo tržište na svijetu po rastu

nakon Kine. Dobivamo investicije od oko milijardu dolara godišnje

u telekomunikacijama. I to nitko ne zna, osim nekoliko pametnih ljudi.

(Smijeh)

Najpametnija, ona koja je prva došla,

je bila MTN kompanija iz Južne Afrike.

Za vrijeme tri godine dok sam ja bila ministrica financija

imali su u prosjeku 360 milijuna dolara dobiti godišnje.

360 milijuna na tržištu -- u zemlji koja je siromašna,

s prosječnim prihodom po glavi stanovnika ispod 500 dolara.

Dakle, tržište postoji.

Pokušavali su to držati u tajnosti, ali uskoro su i drugi saznali.

I sami Nigerijci su počeli razvijati

bežične telekomunikacijske kompanije,

a tri ili četiri druge su još došle.

Tamo postoji ogromno tržište,

ali ljudi ne znaju za njega ili ne žele znati.

Privatizacija je jedna od stvari koju smo napravili.

Druga stvar koju smo uspjeli jest bolje vođenje svojih financija.

Jer nitko ti neće pomoći ili dati podršku,

ako ne vodiš dobro svoje financije.

Nigerija je sa svojom naftnom industrijom imala ugled

korumpirane zemlje koja loše vodi svoje financije.

Što smo pokušali učiniti? Uveli smo fiskalno pravilo

koje je odvojilo naš proračun od cijene nafte.

Prije smo potrošili onoliko novca koliko smo zaradili na nafti,

jer je nafta najveći i najprofitabilniji sektor

u našoj ekonomiji: 70% naših prihoda dolazi od nafte.

Odvojili smo to dvoje te smo nakon toga trošili

nešto manje nego što je cijena nafte

i čuvali ostatak.

Nismo znali hoćemo uspjeti; bilo je to jako kontroverzno.

No ono što se odmah postiglo jest da je nestabilnost

koja je bila prisutna u našoj ekonomiji --

gdje, kada su cijene nafte bile visoke, mi bi rasli vrlo brzo.

Kada su se srušile i mi smo se srušili.

I taba bi jedva mogli išta platiti, čak ni plaće.

Ta je nestabilnost nestala. Bili smo u mogućnosti uštedjeti, prije nego sam otišla,

27 milijardi dolara. Gdje -- i to je otišlo u naše rezerve --

kada sam ja stigla 2003. imali smo sedam milijardi u rezervama.

Kada sam otišla, rezerve su skočile na skoro 30 milijardi dolara.

Dok ovo govorim, imamo 40 milijardi dolara

zbog dobrog vođenja vlastitih financija.

To podupire našu ekonomiju i čini ju stabilnom.

Naš tečaj koji je prije oscilirao cijelo vrijeme

sada je prilično stabilan i upravljan kako bi poduzetnici

mogli predvidjeti cijene u gospodarstvu.

Smanjili smo inflaciju sa 28% na oko 11%.

Ubrzali smo rast BDP-a s prosječno 2.3% u prošlom desetljeću

na otprilike 6.5% sada.

Sve promjene i reforme koje smo uspjeli napraviti

pokazale su mjerljive rezultate u našoj ekonomiji.

I ono što je još važnije, jer se želimo udaljiti od nafte

i diverzificirati -- postoji jako puno prilika

u ovoj velikoj zemlji, kao i mnogim drugim afričkim zemljama --

ono što je vrijedno pažnje je da je puno rasta došlo

ne samo iz naftnog sektora nego i iz ostalih.

Poljoprivreda je rasla više od 8%.

Kako je rastao telekomunikacijski sektor, rasla je stambena izgradnja

i mogla bih dalje nabrajati. Ovo vam govorim kako bih pokazala kako

kada se jednom sredi makroekonomija,

prilike u drugim sektorima postaju ogromne.

Postoje mogućnosti u poljoprivredi, kao što sam već rekla.

Postoje mogućnosti u krutim rudama. Imamo puno minerala

u koje nitko nije uložio niti istražio. Shvatili smo

kako se to neće ostvariti bez dobrog zakonodavstva.

Sada imamo zakone o iskorišavanju ruda

koji su usporedivi s nekima od najboljih u svijetu.

Postoje mogućnosti u stambenoj gradnji i nekretninama.

Nije bilo ničega u zemlji od 140 milijuna ljudi --

nije bilo trgovačkih centara kao što ih ovdje poznajete.

Ovo je bila investicijska prilika

koja je uzburkala maštu mnogih ljudi.

Sada imamo situaciju u kojoj poduzeća u trgovačkim centrima

imaju četiri puta veći promet od predviđenog.

Dakle, ogromne stvari u izgradnji, nekretninama i

tržištu hipoteka. Financijske usluge:

imali smo 89 banaka. Previše banaka koje nisu radile svoj pravi posao.

Konsolidirali smo ih s 89 na 25 zahtjevajući

da povećaju svoj kapital -- temeljni kapital.

Koji je skočio s oko 25 na 150 milijuna dolara.

Banke -- ove banke su sada konsolidirane i ovo osnaživanje

bankovnog sustava je privuklu puno vanjskih investicija.

Barclys Bank iz Velike Britanije donosi 500 milijuna.

Standard Chartered je donio 140 milijuna.

Mogu još nabrajati. Dolari neprestano ulaze u sustav.

Radimo istu stvar i s osiguravajućim sektorom.

Dakle u financijskom sektoru postoje velike prilike.

Turizam u mnogo afričkih zemalja je sjajna prilika.

To je ono po čemu mnogo ljudi poznaje Istočnu Afriku:

divlje životinje, slonovi itd.

Upravljenje turističkim tržištem na način

na koji stvarno može koristiti ljudima je jako važno.

Što vam pokušavam reći? Pokušavam vam reći

kako je pokrenut novi val na kontinentu.

Novi val otvorenosti i demokratizacije u kojem su od 2000.,

više od dvije trećine afričkih zemalja imale

višestranačke demokratske izbore.

Nisu svi od njih bili savršeni, niti će biti,

ali je trend vrlo jasan.

Pokušavam vam reći kako je u prošle tri godine

prosječan rast na kontinentu otišao

s oko 2.5% na oko 5% godišnje.

To je bolji učinak od mnogih zemalja OECD-a.

Očito je kako se stvari mijenjaju.

Broj sukoba na kontinentu je pao

s oko 12 u prošlom desetljeću

pali smo na tri ili četiri.

Jedan od najgorih, naravno je Darfur.

Kao što znate postoji efekt susjedstva gdje

ako se nešto događa na jednom dijelu kontinenta,

izgleda kao da je zahvaćen cijeli kontinent.

Trebali biste znati kako ovaj kontinent nije --

ovo je kontinent puno zemalja, ne samo jedne zemlje.

Ako smo se spustili na tri ili četiri sukoba,

to znači da postoji puno prilika za investiciju

u stabilne, rastuće i uzbudljive ekonomije

prepune prilika.

Htjela bih reći još samo jednu stvar o investicijama.

Najbolji način za pomoći Afrikancima danas

je pomoći im da stoje na vlastitim nogama.

A najbolji način za to je pomoći im da stvaraju radna mjesta.

Tu nemam dileme oko borbe protiv malarije i ulaganja novca u to

i spašavanja dječjih života. To nije ono što želim reći. To je u redu.

Ali zamislite utjecaj na obitelj: ako roditelji mogu biti zaposleni

i osigurati odlazak svoje djece u školu

kako bi kupili lijekove i sami se borili protiv bolesti.

Ako možemo uložiti na mjesta gdje ćete i vi sami zaraditi novac

pritom stvarajući poslove i pomažući ljudima da stanu na vlastite noge,

nije li to izvrsna prilika? Nije li to pravi način?

Htjela bih reći da su neki od najboljih ljudi za uložiti

na kontinentu žene.

(Pljesak)

Ovdje imam CD. Ispričavam se što nisam rekla ništa na vrijeme.

Inače bih htjela da ovo vidite.

Piše: "Afrika: Otvorena za poslovanje"

Ovaj video je dobio nagradu

za najbolji dokumentarac godine.

Zapamtite kako će žena koja ga je snimila

biti u Tanzaniji gdje imamo skup u lipnju.

To pokazuje da su Afrikanci, a posebice afričke žene

unatoč svim nedaćama razvile poduzeća, neke od njih svjetske klase.

Jedna od žena u ovom videu, Adenike Ogunlesi

izradom dječje odjeće --

što je počela kao hobi koji je prerastao u posao.

Miješajući afričke materijale koje imamo

s materijalima iz drugih zemalja.

Dakle, napravila je par traperica s prugastim baršunom

zajedno s afričkim materijalom. Vrlo kreativan dizajn.

Dosegla je razinu da je čak imala i narudžbu iz Wal-Marta.

(Smijeh)

Za 10,000 komada.

To pokazuje kako imamo ljude koji su sposobni raditi.

Žene su marljive: fokusirane su; naporno rade.

Mogla bih i dalje davati primjere:

Beatrice Gakuba iz Ruande koja je otvorila cvjećarski posao,

sada izvozi na nizozemsku tržnicu u Amsterdamu svako jutro

i zapošljava 200 drugih žena i muškaraca koji rade s njom.

Ipak, mnogi od njih žude za kapitalom za proširenje,

jer nitko ne vjeruje izvan njihovih zemalja

da možemo učiniti ono što je potrebno. Nitko ne razmišlja u tržišnom smislu.

Nitko ne smatra kako postoji prilika.

Ali ja vam ovdje govorim kako oni koji propuste priliku sada,

propustit će ju zauvijek.

Dakle ako želite biti u Africi, razmislite o ulaganju.

Razmišljajte o ženama kao Beatrice, o ženama kao Adenike na ovom svijetu

koje rade nevjerojatne stvari koje ih dovode

u globalnu ekonomiju, dok istovremeno osiguravaju

da su njihovi sunarodnjaci zaposleni

te da se djeca u njihovim kućanstvima mogu obrazovati,

jer njihovi roditelji zarađuju dovoljno.

Pozivam vas da istražite mogućnosti.

Kada budete išli u Tanzaniju, pažljivo osluškujte

jer sigurna sam kako ćete čuti o raznim otvorenjima

u koja se možete uključiti kako biste učinili nešto dobro

za kontinent, ljude i za sebe.

Puno vam hvala.

(Pljesak)