Otkud dolazi praznovjerje?

Cijelu lekciju pogledaj na: http://ed.ted.com/lessons/where-do-superstitions-come-from-stuart-vyse

Bojiš li se crnih mačaka? Bi li otvorio kišobran unutra? Što misliš o broju 13? Vjeruješ li u njih ili ne, vjerojatno si upoznat s nekima od ovih praznovjerja. Ali otkud ona dolaze? Stuart Vyse podijelit će čudno i specifično podrijetlo nekih od naših najdražih praznovjerja.

Lekciju napravio Stuart Vyse, a animacije TED-Ed.

Bojiš li se crnih mačaka?

Bi li otvorio kišobran unutra?

I što misliš o broju trinaest?

Vjeruješ li u njih ili ne,

vjerojatno si upoznat
s nekom vrstom praznovjerja.

Kako je moguće da ljudi
po cijelome svijetu

kucaju po drvu,

ili zaobilaze pukotine na pločniku?

Pa, iako se ne temelje na znanosti,

puno ovih čudno specifičnih
vjerovanja i običaja

ima jednako čudno i specifično podrijetlo.

Pošto uključuju nadnaravne stvari,

nije ni čudo da je mnogo praznovjerja
zasnovano na religiji.

Na primjer, broj je trinaest povezan
s biblijskom Posljednjom večerom,

na kojoj je Isus Krist objedovao
sa svojih dvanaest apostola

prije no što su ga uhitili i razapeli.

Posljedica je toga ideja da trinaest
ljudi za stolom donosi lošu sreću,

a kasnije se proširila i broj je trinaest
općenito prikazivan kao nesretan broj.

Strah od broja trinaest,
zvan triskaidekaphobia,

toliko je čest da mnoge zgrade
po cijelome svijetu preskoče 13. kat,

pa broj s dvanaest skače na četrnaest.

Očito, puno ljudi smatra priču o
Posljednjoj večeri istinitom,

ali ostala praznovjerja
dolaze iz vjerskih tradicija

u koje malo ljudi vjeruje
ili ih se sjeća.

Vjeruje se da je kucanje po drvu došlo
iz folklora starih Indoeuropljana

ili njihovih prethodnika,

koji su vjerovali da je drvo
dom mnogih duhova.

Dotaknuti drvo značilo bi prizvati zaštitu

ili blagoslov duha.

Nekako je

ova tradicija opstala i nakon što
je vjerovanje u te duhove izblijedjelo.

Za praznovjerja česta danas u zemljama
od Rusije do Irske

vjeruje se da potječu od paganskih vjera
koje je kršćanstvo zamijenilo.

No, ne dolazi svo praznovjerje od vjere.

Neka su zasnovana na nesretnim
slučajnostima i asocijacijama.

Na primjer, puno se Talijana boji
broja sedamnaest

jer anagram rimskog broja XVII
daje riječ vixi,

što znači moj je život završio.

Slično tome, riječ za broj četiri

zvuči gotovo identično
riječi za smrt

u kantonskom,

te jezicima poput japanskog

i korejskog,
koji su posudili kineske brojeve.

Broj jedan, recimo, zvuči slično
riječi morati,

pa broj četrnaest zvuči kao fraza
'moram umrijeti'.

To je puno brojeva koje dizala
i međunarodni hoteli moraju izbjegavati.

Vjerovali ili ne,

neka praznovjerja čak i imaju smisla,

ili su ga imala dok nismo zaboravili
njihovu originalnu svrhu.

Na primjer, kazališne scene
tvorile su velike naslikane pozadine,

a podizali i spuštali su ih pomoćnici
kojima je zviždanje bio simbol.

Usputni zvižduk drugih ljudi
mogao je uzrokovati nesreću.

Ipak tabu o zviždanju iza kulisa
postoji i danas,

dugo nakon što su pomoćnici
počeli nositi slušalice.

Slično tome, upaliti tri cigarete
istim upaljačem

stvarno može donijeti nesreću
ako si vojnik u rovovima

gdje šibica upaljena dovoljno dugo
može privući pažnju neprijateljskog snajpera.

Većina pušača više ne treba
brinuti o snajperima,

no praznovjerje i dalje živi.

Zašto se ljudi ipak drže
komadića zaboravljenih religija,

slučajnosti,

i zastarjelih savjeta?

Nisu li iznimno nerazumni?

Pa da, ali za mnoge ljude

praznovjerje je osnovano na
kulturnoj navici nego svjesnoj navici.

Jer ipak, nitko nije rođen znajući
da treba izbjegavati hodanje ispod ljestava

ili zviždanje unutra,

ali ako ti, dok odrastaš,
obitelj govori da izbjegavaš te stvari,

vjerojatno ćeš se zbog njih
osjećati nelagodno,

čak i kad shvatiš
da se ništa loše neće dogoditi.

Jer kucanje po drvu
ne zahtjeva puno truda,

slijediti praznovjerje češće je lakše
nego mu se svjesno opirati.

Uostalom, praznovjerja
često i djeluju.

Možda se sjećaš optrčavanja koje
si napravio noseći svoje sretne čarape.

To je djelo psiholoških predrasuda.

Rijetko ćemo se sjetiti promašaja
koje smo učinili

noseći iste čarape.

Zbog vjerovanja u njihovo djelovanje
ipak možeš bolje igrati

jer ti daje iluziju
veće kontrole nad događajima.

U situacijama gdje vjerovanje
može nešto promijeniti, recimo u sportu,

ludo praznovjerje možda i nije tako ludo.