Prvih 20 sati - Kako naučiti bilo što: Josh Kaufman na TEDxCSU

U svojem govoru, Josh Kaufman objašnjava kako ga je dobivanje djeteta potaknulo da pristupi učenju na jedan potpuno nov način.

Pozdrav svima.

Prije dvije godine, moj se
život potpuno promijenio.

Moja supruga Kelsey i ja

smo dobrodošlicu u svijet
izrazili našoj kćerki Leli.

Postati roditelj nevjerojatno je iskustvo.

Vaš cijeli svijet se promijeni preko noći.

Svi vaši prioriteti se
promijene isti tren.

Tako brzo da vam je
ponekad teško to sve pojmiti.

Također morate naučiti iznimno
mnogo o tome kako biti roditelj

kao, naprimjer, kako
oblačiti svoje dijete.

(Smijeh)

To mi je bila novost.

Ovo je zaista kako sam
mislio da ju trebam obući.

Čak i Lela zna da to
nije dobra ideja. (Smijeh)

Tako da postoji puno toga za
naučiti i puno ludosti sve u jednom.

I da dodamo svoj toj ludosti,
Kelsey i ja radimo od kuće,

poduzetnici smo, imamo svoje obrte.

Kelsey razvija programe
za intruktore joge.

Ja sam pisac.

Tako da ja radim od kuće,
Kelsey radi od kuće.

Imamo novorođenče i pokušavamo napraviti

sve što se mora napraviti.

I život je pun, pun obaveza.

I nakon nekoliko tjedana
ovog nevjerojatnog iskustva,

kad je opako krenuo nedostatak sna,

negdje oko osmog tjedna,

počela mi se vrtiti jedna misao po glavi

koja se svim roditeljima,
u cijeloj povijesti,

po cijeloj zemlji sigurno
vrtila po glavi, a to je:

Nikad više neću imati slobodnog vremena.

(Smijeh)

Netko je rekao da je to istina.

Nije baš istina,

ali imate osjećaj da je itekako,
itekako istina u tom trenutku.

I to mi je bilo zaista uznemiravajuće,

jer je jedna od stvari u
kojima zaista uživam u životu

više od bilo čega drugog
je učenje novih stvari.

Zanimati se za nešto i baciti se na to

i čeprkati po tome i učiti
kroz pokušaje i greške.

I naposljetku postati
prilično dobar u nečemu.

I bez tog slobodnog vremena,

nisam znao kako ću
ikad više to moći postići.

Ja sam veliki štreber,

želim učiti nove stvari,
želim nastaviti napredovati.

I ono što sam odlučio napraviti,

je da odem u knjižnicu,
i da odem u knjižaru,

i da proučim što istraživanja kažu o tome

kako zapravo učimo
i kako brzo možemo učiti.

I pročitao sam mnoštvo knjiga,
pročitao sam mnoštvo web stranica.

I pokušao sam odgovoriti na to pitanje:

Koliko dugo nam treba da
steknemo neku novu vještinu?

Znate što sam pronašao?

10 000 sati!

Jeli netko čuo za to?

Treba nam 10 000 sati
da bismo naučili nešto novo,

ako želite biti dobri u tome,

trebat će vam 10 000
sati da to dostignete.

I to sam čitao u svim knjigama,
na svim web stranicama.

I moj mentalni doživljaj nakon
čitanja svega toga bio je:

Ne!!

Ja nemam vremena!
Ja nemam 10 000 sati.

Ja nikad neću naučiti ništa novo.

Nikad više.
(Smijeh)

Ali to nije istina.

Znači, 10 000 sati, samo
da vam dam predodžbu,

10 000 sati je puno radno
vrijeme kroz 5 godina.

To je jako puno vremena.

Svi smo imali iskustva
u učenju nečeg novog,

i nije nam trebalo ni približno
toliko puno vremena, zar ne?

Nešto čudno se tu događa.
U čemu je kvaka?

Ono što istraživanja pokazuju
i ono što mi očekujemo i što smo iskusili

se ne poklapa.

I evo problema kojeg sam otkrio:

Pravilo o 10 000 sati je proizašlo iz
istraživanja o vrhunskim uspjesima.

Jedan profesor sa sveučilišta u Floridi,

čije je ime K. Anders Ericsson,

je začetnik pravila o 10 000 sati.

I to pravilo je proizašlo iz njegovog
proučavanja profesionalnih sportaša,

vrhunskih glazbenika,
šahovskih velemajstora.

Svih najuspješnijih ljudi
u njihovim područjima rada.

I on je pokušavao otkriti
koliko vremena treba

da se dođe do vrha tih područja.

I otkrio je da što više
usredotočenog vježbanja,

što više vremena ti pojedinci potroše

vježbajući elemente onoga što rade,

što više vremena trošite, sve ste bolji.

I ljudi na samom vrhu svojih područja

ulažu otprilike 10 000 sati vježbe.

Malo prije smo govorili o igri telefona.

Evo što se dogodilo:

pisac imenom Malcolm Gladwell

je napisao knjigu 2007. godine pod nazivom
"Izvan prosjeka: priča o uspjehu",

i misao koja se provlači kroz
cijelu knjigu je pravilo o 10 000 sati.

Vježbajte mnogo, vježbajte dobro, i bit ćete izvrsni,

dostići ćete vrh svojeg područja.

Dakle poruka,

ono što je dr. Ericsson htio reći je

da nam treba 10 000 sati da dođemo do
samog vrha iznimno natjecateljskog područja

u jednoj točno određenoj stvari,
to znači upravo to.

Ali evo što se dogodilo:
otkad je ta knjiga izašla,

odmah je postala najprodavanija knjiga,

i ostala je najprodavanija puna 3 mjeseca.

Odjednom je pravilo
o 10 000 sati bilo svugdje.

I globalna igra telefona je započela.

Poruka da treba 10 000 sati da
se dostigne vrh nekog područja,

je postala: Potrebno je 10 000 sati da
se postane iznimno dobar u nečemu,

što je postalo:

Potrebno je 10 000 sati da
se postane dobar u nečemu,

što je postalo:

Potrebno je 10 000 sati da se nauči nešto.

Ali ova zadnja izjava da je potrebno
10 000 sati da se nauči nešto,

nije istina. To nije istina.

Ono što istraživanje zaista kaže--

proveo sam puno vremena ovdje u knjižnici

u odjelu kognitivne psihologije,
jer sam štreber.

I kada počnete proučavati
istraživanja o usvajanju vještina,

svugdje ćete vidjeti ovakav graf.

I bez obzira proučavaju li
motoričke vještine,

psihološke ili mentalne vještine,

znanstvenici vole proučavati
ono što mogu mjeriti vremenom.

Jer tome možete odrediti količinu, zar ne?

Tako da ispitanicima
daju mali zadatak,

kao nekakvu fizičku aktivnost,

ili nešto što zahtijeva da se
nauči nekakav mentalni trik,

i mjere koliko treba ispitanicima
da usvoje određenu vještinu.

I evo što graf pokazuje,
kada počnete --

znači dali su ispitanicima zadatak,
i trebalo im je puno vremena da ga završe,

jer im je to bili novo
i bili su jako loši u tome.

Sa malo vježbe, postajali
su sve bolji i bolji.

I taj rani period vježbanja
je jako, jako učinkovit.

Ljudi postaju dobri u nečemu
samo sa malo vježbe.

I zanimljivo je da

za vještine koje želimo steći za sebe,

ne marimo previše za vrijeme, zar ne?

Samo nas zanima koliko smo dobri,
koje dobre stvari nam se događaju.

I ako preimenujemo "brzinu izvođenja"
u "koliko smo dobri",

graf se izokrene, i dobijete
poznatu, široko znanu

krivulju učenja.

A priča krivulje učenja je, kada krenete,

iznimno ste nesposobni
i to dobro znate, zar ne?

(Smijeh)

Sa malo vježbe, postajete
vrlo dobri, vrlo brzo.

I taj prvi stupanj poboljšanja
je iznimno brz.

I onda u nekom trenutku dođete do platoa,

i sva naknadna poboljšanja
postaju sve teža za ostvariti,

za njih je potrebno više vremena.

I sad, moje pitanje je,
ja želim to, zar ne?

Koliko je vremena potrebno
od kretanja s nečim

i od toga da znate da ste užasni u tome,

do toga da ste dosta dobri u tome?

I nadamo se da to možemo
u što kraćem vremenskom periodu.

Dakle, koliko dugo nam treba?

Evo što moje istraživanje pokazuje: 20 sati.

To je to. Od toga da neznate ništa

o bilo kojoj vještini
koje se možete sjetiti.

Želite naučiti jezik?
Želite naučiti crtati?

Želite naučiti žonglirati sa
gorećim motornim pilama?

(Smijeh)

Ako uložite 20 sati koncentrirane
vježbe toga što učite,

bit ćete zapanjeni.

Zapanjeni koliko ste dobri postali u tome.

20 sati je izvedivo,

to je otprilike 45 minuta
dnevno unutar mjesec dana.

Čak i ako preskočite pokoji dan.

20 sati nije teško nagomilati.

Postoji metoda kako to možemo.

Jer ne možete samo
površno raditi nešto 20 sati

i očekivati neke ogromne promjene.

Postoji način na koji
možete vježbati inteligentno.

Postoji način na koji
možete vježbati učinkovito

koji osigurava potrošnju tih 20 sati

na što efektivniji mogući način.

I evo te metode, možete
ju primijeniti na bilo što:

Prvo je da raščlanite određenu vještinu.

Odlučite što točno
želite moći kada ste gotovi,

i onda proučite vještinu i
raščlanite ju na manje dijelove.

Mnogo toga što uvrštavamo pod vještine

su zapravo buntovi vještina koji
zahtijevaju mnogo različitih stvari.

Što više raščlanite vještinu,

sve vam je lakše odlučiti

koji će mi segmenti te
vještine zaista pomoći

da dođem do onog što želim.

I te segmente onda vježbate prve.

I ako krenete sa najvažnijim stvarima,

moći ćete se poboljšati

u najkraćem mogućem vremenu.

Druga stvar je, naučite dovoljno
da se sami ispravljate.

Dakle, nađite tri do pet izvora
o onome što želite naučiti.

To može biti knjiga, mogu biti
DVD-i, tečajevi, bilo što.

Ali nemojte ih koristiti kao
način da odugovlačite sa vježbom.

Ja isto naginjem prema tome,

uzmem 20 knjiga o nekoj temi, i kao

"Počet ću učiti programirati

kad pročitam ovih 20 knjiga".

Ne. To je odugovlačenje.

Ono što želite je da naučite dovoljno

da možete vježbati

i sami se ispravljati dok vježbate.

i onda učenje postaje
način na koji postajemo bolji

kada primijetimo da
smo napravili nešto krivo

i onda promijenimo
način na koji to radimo.

Treća stvar je da uklonimo sve prepreke.

Televizija, internet, sve što nam

odvraća pozornost od toga

da sjednemo i prionemo na posao.

I što smo više u stanju koristiti
samo malo snage volje

da uklonimo zapreke koje nas koče,

to je veća vjerojatnost da ćemo
zaista krenuti sa vježbanjem, zar ne?

I četvrta stvar je da
vježbamo najmanje 20 sati.

Mnoge vještine imaju nešto
što zovem frustracijska barijera.

Znate onaj užasan-sam-
u-ovom-i-znam-to dio?

To je užasno frustrirajuće.
Ne volimo se osjećati glupo.

I osjećati se glupo je zapreka koja
nas sprečava da prionemo na posao.

Dakle, ako unaprijed odredimo
da ćemo vježbati to što želimo

najmanje 20 sati,

moći ćemo prevladati tu
frustracijsku barijeru

i moći vježbati dovoljno dugo da
zaista vidimo promjenu nabolje.

To je to! To nije nuklearna fizika.

Četiri vrlo jednostavna koraka
koja možete koristiti da naučite bilo što.

No lako je ovome govoriti u teoriji,

ali puno je zabavnije
to pokazati u praksi.

Jedna od stvari koju
sam dugo želio naučiti

je svirati ukulele.

Je li itko od vas vidio TED
govor Jakea Shimabukuroa

gdje on svira ukulele i zvuči--

kao da je bog ukulelea.

Nevjerojatno.

I to sam vidio i mislio
sam si "To je tako cool!"

To je tako krasan instrument.
Baš bi ga htio naučiti svirati.

I tako sam odlučio,
da isprobam svoju teoriju,

uložiti 20 sati u vježbanje ukulelea

i vidjeti do kuda ću dogurati.

I prva stvar kod sviranja ukulelea je,

da bi mogli vježbati, morate
imati jedan, zar ne?

I tako sam nabavio ukulele i --
moj divni pomoćnik --

(Smijeh)

Hvala gospodine.
Mislim da mi treba žica ovdje.

To nije samo ukulele,
to je lektrični ukulele. (Smijeh)

O da.

Prvih par sati je kao
prvih par sati bilo čega.

Morate nabaviti alate koji
će vam pomoći u vježbanju.

I morate vidjeti jesu li dostupni.

Moj ukulele nije imao žice.

Morao sam dokučiti kako da ih postavim.

To bi moglo biti važno, ne?

I naučiti uštimati žice, pripremiti

sve što se treba pripremiti

kako bi mogao započeti sa vježbanjem, ne?

I kada sam bio
spreman početi vježbati,

počeo sam pretraživati internet i
neke pjesmarice za pomoć kod učenja.

I tamo piše, ok, ukulele, možete
svirati jednu po jednu žicu,

možete svirati akorde, to je super,

sami ste sebi pratnja, bravo vi.(Smijeh)

I kada sam započeo sa pjesmama,

imao sam knjigu sa akordima za
ukulele koja je imala stotine akorda.

Gledao sam u to i mislio
"Ovo je zastrašujuće".

Ali kada pogledate mnoge pjesme,

vidjet ćete iznova iste akorde, ne?

I ispostavilo se da je sviranje
ukulelea kao bilo što drugo.

Postoji vrlo mala skupina
stvari koja je iznimno važna

i tehnike koje ćete stalno koristiti.

I u većini pjesama ćete koristiti
četiri, možda pet akorda,

i to je to, to je cijela pjesma.

I ne morate znati stotine,
sve dok znate četiri ili pet.

I dok sam to istraživao,

naišao sam na jedan divan miks pjesama

od jednog benda koji se
zove Axis of Awesome. (Zvižduci)

--Netko ovdje zna za njih--

I oni kažu da možete naučiti,

ili da možete svirati praktički svaku
pop pjesmu posljednjih pet desetljeća

ako znate četiri akorda,

i ti akordi su G, D, Em i C.

Četiri akorda iskaču u svakoj pop pjesmi ikada, ne?

I mislio sam si: kako dobro!

Ja bi htio svirati svaku
pop pjesmu ikada. (Smijeh)

I to je bila prva pjesma
koju sam odlučio naučiti,

i sad bi ju htio podijeliti sa vama. Spremni?

(Pljesak) Ok.

(Glazba)

(Pjevanje)
Just a small town girl,

living in a lonely world,

she took the midnight train
going anywhere.

I heard that you settled down,
(Smijeh)

that you found a girl,

that you're married now.

Every night in my dreams
(Smijeh)

I see you, I feel you,

that is how I know you go on.
(Smijeh)

I won't hesitate no more, no more.
It cannot wait, I'm yours.

'Cause you were amazing,
we did amazing things.

If I could, then I would,
I'd go wherever you will --

Can you feel the love tonight.
(Smijeh)

I can't live with or without you.

When I find myself --

When I find myself in times of trouble,
mother Mary comes to me,

Sometimes I feel like I don't have partner.
No woman, no cry.

Yeah mama, this surely is a dream.

I come from a land down under.
(Smijeh)

Once a jolly swagman
camped by a billabong.

Hey, I just met you, and this is crazy,
(Smijeh)

but here's my number, so call me

Hey sexy lady, op, op, op, op,
oppan gangnam style. (Smijeh)

It's time to say goodbye.

Closing time, every new beginning
comes from some other beginning's end.

(Pjevanje i glazba prestaje)
(Pljesak)

Hvala, hvala.

Obožavam tu pjesmu.
(Smijeh)

I moram vam otkriti jednu tajnu.

Dakle, svirajući ovu pjesmu za vas,

dostigao sam dvadeseti
sat vježbanja ukulelea.

(Pljesak)
Hvala.

I nevjerojatno je, bilo što
čega se možete sjetiti,

što želite raditi.

Najveća prepreka kod učenja
nečeg novog nije intelektualna.

To nije proces učenja mnoštva
nekih trikova i sitnica.

Najveća prepreka je emocionalne
baze. Jednostavno se bojimo.

Osjećati se glupo nije dobar osjećaj,

a kada krenemo učiti nešto novo

osjećamo se jako glupo.

Dakle, najveća prepreka nije intelektualna.
Najveća prepreka je emocionalna.

Ali, uložite 20 sati u bilo što.

Nebitno. Što želite naučiti?

Želite li naučiti novi jezik?
Želite li naučiti kuhati?

Želite li naučiti crtati?

Što vas zanima? Što vas pokreće?

Otiđite i napravite to.
Treba vam samo 20 sati.

Uživajte.

(Pljesak)