-
Narrator: Jedne večeri mi je bilo dosadno
u stanu
-
i odlučio odnijeti moj teleskop
na pločnik.
-
Mjesec je bio vidljiv i pomislio,
zašto ne?
-
Za nekoliko minuta ljudi su počeli
prilaziti
-
i pitati što je ta stvar.
-
Čovjek: "Šta je to?"
-
Teleskop!
-
Čovjek: "Oh."
-
Želiš li vidjeti mjesec?
-
Želiš vidjeti mjesec?
-
To je mjesec!
-
Žena: "Gdje bi trebala gledati?"
-
Trebali bi pogledati ovdje.
-
Žena: "Oh! Ondje!"
-
Tad je sve počelo i odatle je nekako
samo išlo dalje.
-
Muškarac: "Gledam u mjesec
pričekaj malo.O moj bože"
-
Muškarac 2: "O mooooj boooože."
-
Dječak: "O MOJ BOŽE!"
-
Muškarac 3: "O moj bože, ne mogu
vjerovati."
-
Žena: "O moj bože."
-
Žena 2: "O moj bože, nema šanse."
-
Muškarac 4: "Nema teorije."
-
Muškarac 5: "Nema teorije,
to je mjesec?"
-
Žena 3: "Nema teorije..."
Narator: "Da ima." [Smijeh]
Žena 3: "Nema!"
-
Žena: "Wow! Možeš vidjeti kratere! Da. To je stvarno cool!"
-
"Whooooooaaa!"
-
"Šta?"
-
"Šta?! Pogledaj krajeve, Želim.... vidjeti....više."
-
"Kvragu."
-
"Nikad prije to nisam vidio."
-
"Nikad prije nisam vidio ovo kao ovaj čovjek."
-
"Vau, ovo je nejverojatno, woooo."
-
"Čovječe, izgleda kao da je dolje niz ulicu."
-
"Čovječe, šta to imaš tu - izgleda kao da je dolje niz ulicu."
-
Je li to prava slika mjeseca? Kao da je živa slika?
-
[Dahti]
-
Narator: Da ga možete vidjeti izbliza,
-
i osječati kao da možete posegnut
-
i dotaknuti ga, to je ono što ga
čini stvarnim za nas.
-
Muškarac: "To je nevjerojatno."
-
Žena: "Nekako sam se osječala kao da sam
sletjela na mjesec."
-
Narator: Shvatite
-
svi smo mi mali, mali planet
-
i svi mi imamo istu reakciju
na svemir u kojem živimo.
-
[Vau]
-
Mislim da smo nešto posebno...
-
nešto... ujedinjujuče.
-
To je podsjetnik da bi češće trebali
pogledati prema gore.