A New View of the Moon

Narrator: Jedne večeri mi je bilo dosadno
u stanu

i odlučio odnijeti moj teleskop
na pločnik.

Mjesec je bio vidljiv i pomislio,
zašto ne?

Za nekoliko minuta ljudi su počeli
prilaziti

i pitati što je ta stvar.

Čovjek: "Šta je to?"

Teleskop!

Čovjek: "Oh."

Želiš li vidjeti mjesec?

Želiš vidjeti mjesec?

To je mjesec!

Žena: "Gdje bi trebala gledati?"

Trebali bi pogledati ovdje.

Žena: "Oh! Ondje!"

Tad je sve počelo i odatle je nekako
samo išlo dalje.

Muškarac: "Gledam u mjesec
pričekaj malo.O moj bože"

Muškarac 2: "O mooooj boooože."

Dječak: "O MOJ BOŽE!"

Muškarac 3: "O moj bože, ne mogu
vjerovati."

Žena: "O moj bože."

Žena 2: "O moj bože, nema šanse."

Muškarac 4: "Nema teorije."

Muškarac 5: "Nema teorije,
to je mjesec?"

Žena 3: "Nema teorije..."
Narator: "Da ima." [Smijeh]
Žena 3: "Nema!"

Žena: "Wow! Možeš vidjeti kratere! Da. To je stvarno cool!"

"Whooooooaaa!"

"Šta?"

"Šta?! Pogledaj krajeve, Želim.... vidjeti....više."

"Kvragu."

"Nikad prije to nisam vidio."

"Nikad prije nisam vidio ovo kao ovaj čovjek."

"Vau, ovo je nejverojatno, woooo."

"Čovječe, izgleda kao da je dolje niz ulicu."

"Čovječe, šta to imaš tu - izgleda kao da je dolje niz ulicu."

Je li to prava slika mjeseca? Kao da je živa slika?

[Dahti]

Narator: Da ga možete vidjeti izbliza,

i osječati kao da možete posegnut

i dotaknuti ga, to je ono što ga
čini stvarnim za nas.

Muškarac: "To je nevjerojatno."

Žena: "Nekako sam se osječala kao da sam
sletjela na mjesec."

Narator: Shvatite

svi smo mi mali, mali planet

i svi mi imamo istu reakciju
na svemir u kojem živimo.

[Vau]

Mislim da smo nešto posebno...

nešto... ujedinjujuče.

To je podsjetnik da bi češće trebali
pogledati prema gore.