1
00:00:12,759 --> 00:00:15,309
Narrator: Jedne večeri mi je bilo dosadno 
u stanu

2
00:00:15,759 --> 00:00:18,569
i odlučio odnijeti moj teleskop 
na pločnik.

3
00:00:20,603 --> 00:00:22,765
Mjesec je bio vidljiv i pomislio, 
zašto ne?

4
00:00:27,243 --> 00:00:29,934
Za nekoliko minuta ljudi su počeli 
prilaziti

5
00:00:29,934 --> 00:00:31,971
i pitati što je ta stvar.

6
00:00:33,785 --> 00:00:35,034
Čovjek: "Šta je to?"

7
00:00:35,182 --> 00:00:35,784
Teleskop!

8
00:00:35,884 --> 00:00:36,604
Čovjek: "Oh."

9
00:00:36,604 --> 00:00:37,774
Želiš li vidjeti mjesec?

10
00:00:37,774 --> 00:00:38,704
Želiš vidjeti mjesec?

11
00:00:39,922 --> 00:00:40,808
To je mjesec!

12
00:00:41,238 --> 00:00:42,308
Žena: "Gdje bi trebala gledati?"

13
00:00:42,308 --> 00:00:43,168
Trebali bi pogledati ovdje.

14
00:00:43,760 --> 00:00:45,000
Žena: "Oh! Ondje!"

15
00:00:47,375 --> 00:00:51,125
Tad je sve počelo i odatle je nekako 
samo išlo dalje.

16
00:00:53,353 --> 00:00:59,113
Muškarac: "Gledam u mjesec 
pričekaj malo.O moj bože"

17
00:00:59,421 --> 00:01:03,421
Muškarac 2: "O mooooj boooože."

18
00:01:03,549 --> 00:01:05,489
Dječak: "O MOJ BOŽE!"

19
00:01:05,489 --> 00:01:07,769
Muškarac 3: "O moj bože, ne mogu 
vjerovati."

20
00:01:07,806 --> 00:01:08,776
Žena: "O moj bože."

21
00:01:08,776 --> 00:01:10,356
Žena 2: "O moj bože, nema šanse."

22
00:01:10,430 --> 00:01:11,340
Muškarac 4: "Nema teorije."

23
00:01:11,340 --> 00:01:12,500
Muškarac 5: "Nema teorije, 
to je mjesec?"

24
00:01:12,500 --> 00:01:16,040
Žena 3: "Nema teorije..."
Narator: "Da ima." [Smijeh]
Žena 3: "Nema!"

25
00:01:16,040 --> 00:01:20,040
Žena: "Wow! Možeš vidjeti kratere! Da. To je stvarno cool!"

26
00:01:20,300 --> 00:01:24,300
"Whooooooaaa!"

27
00:01:25,887 --> 00:01:26,807
"Šta?"

28
00:01:27,137 --> 00:01:32,217
"Šta?! Pogledaj krajeve, Želim.... vidjeti....više."

29
00:01:33,134 --> 00:01:35,844
"Kvragu."

30
00:01:35,865 --> 00:01:37,895
"Nikad prije to nisam vidio."

31
00:01:37,895 --> 00:01:40,685
"Nikad prije nisam vidio ovo kao ovaj čovjek."

32
00:01:40,685 --> 00:01:44,575
"Vau, ovo je nejverojatno, woooo."

33
00:01:44,695 --> 00:01:48,355
"Čovječe, izgleda kao da je dolje niz ulicu."

34
00:01:48,834 --> 00:01:52,174
"Čovječe, šta to imaš tu - izgleda kao da je dolje niz ulicu."

35
00:01:53,448 --> 00:01:56,598
Je li to prava slika mjeseca? Kao da je živa slika?

36
00:02:00,466 --> 00:02:01,556
[Dahti]

37
00:02:09,616 --> 00:02:11,866
Narator: Da ga možete vidjeti izbliza,

38
00:02:11,866 --> 00:02:13,466
i osječati kao da možete posegnut

39
00:02:13,466 --> 00:02:16,256
i dotaknuti ga, to je ono što ga 
čini stvarnim za nas.

40
00:02:16,256 --> 00:02:18,296
Muškarac: "To je nevjerojatno."

41
00:02:18,296 --> 00:02:20,436
Žena: "Nekako sam se osječala kao da sam 
sletjela na mjesec."

42
00:02:21,243 --> 00:02:23,913
Narator: Shvatite

43
00:02:23,913 --> 00:02:27,163
svi smo mi mali, mali planet

44
00:02:27,358 --> 00:02:33,208
i svi mi imamo istu reakciju 
na svemir u kojem živimo.

45
00:02:33,208 --> 00:02:37,208
[Vau]

46
00:02:39,868 --> 00:02:42,748
Mislim da smo nešto posebno...

47
00:02:42,748 --> 00:02:45,528
nešto... ujedinjujuče.

48
00:02:46,796 --> 00:02:51,226
To je podsjetnik da bi češće trebali 
pogledati prema gore.