Zašto dijete uglavnom ne uspijevaju

U SAD-u 80% djevojčica je već jednom bilo na dijeti do svoje 10 godine života. U ovom iskrenom, otvorenom govoru neuroznanstvenica Sandra Aamodt koristi svoju osobnu priču kako bi nam donijela važnu lekciju o tome kako naš mozak upravlja našim tijelom dok istražuje zašto dijete ne uspijevaju i zapravo rade više štete negoli koristi. Također daje nam ideje kako intuitivno živjeti život i ne biti opsjednut dijetama.

Prije tri i pol godine

donijela sam jednu od najboljih odluka
u svom životu.

Moja novogodišnja odluka bila je

prestati ići na dijete, prestati se
brinuti o težini

i naučiti jesti pažljivo.

Sada jedem kad god sam gladna

i smršavila sam 5kg.

Ovo sam ja sa 13 godina

kad sam počela svoju prvu dijetu.

Sada kad gledam tu sliku, pomislim

nisi ti trebala dijetu

ti si trebala modnog savjetnika.

(Smijeh)

Ali bila sam uvjerena da trebam smršaviti

a kad sam kilograme vratila,

naravno, krivila sam sebe.

I tijekom sljedeća 3 desetljeća

bila sam na raznim dijetama.

Bez obzira što sam sve činila,

kilogrami bi se uvijek vraćali.

Sigurna sam da je mnogima od vas
poznat taj osjećaj.

Kao neuroznanstvenica,

pitala sam se zašto je to tako teško?

Očito vaša težina ovisi o tome

koliko jedete i koliko energije potrošite.

Ono što većina ljudi ne razumije jest

da glad i potrošnju energije

kontrolira mozak

i to uglavnom da vi toga niste ni svjesni.

Vaš mozak radi mnogo toga 'iza kulisa'

i to je dobra stvar

jer svjesni dio vašeg mozga --

kako to lijepo reći? --

se lako smete.

Dobro je da ne moramo misliti na disanje

kad nas ponese neki film.

Nećemo zaboraviti kako hodati

jer mislimo što ćemo imati za večeru.

Također vaš mozak ima svoju predodžbu

o tome koliko biste trebali težiti

bez obzira na to u što vi
svjesno vjerujete.

To je vaša polazna točka

ali to je naziv koji zavarava

jer je to zapravo raspon

od otprilike 5 do 7 kg.

Svojim stilom života možete
mijenjati svoju težinu

krećući se gore-dolje
unutar tog raspona,

ali je mnogo, mnogo teže ostati
izvan njega.

Hipotalamus, dio mozga,

koji regulira tjelesnu težinu,

postoji više od desetine kemijskih signala

u mozgu koji govore vašem tijelu
da poveća težinu,

i više od desetine signala koji govore
vašem tijelu da smanji težinu

i cijeli taj sustav radi kao termostat

reagirajući na signale tijela

prilagođavajući glad, aktivnost i metabolizam

kako bi težina ostala stabilna dok se
drugi uvjeti mijenjaju.

To termostat radi, zar ne?

Održava temperaturu u vašoj kući stalnom

dok se vremenski uvjeti vani mijenjaju.

Možete pokušati promijeniti temperaturu

u vašoj kući otvarajući prozor tijekom zime

ali to neće promijeniti postavke na termostatu

koji će odgovoriti tako da pojača peć

kako bi ponovno ugrijao kuću.

Vaš mozak radi na potpuno isti način

odgovarajući na gubitak težine koristeći se
moćnim sredstvima

da vrati vaše tijelo

u ono što smatra normalnim.

Ako izgubite mnogo kilograma,

vaš mozak reagira kao da gladujete

i bilo da ste bili debeli ili mršavi
kad ste počeli

vaš mozak uvijek reagira potpuno isto.

Htjeli bismo misliti da naš mozak može odrediti

trebamo li smršaviti ili ne,

ali on to ne može.

Ako mnogo smršavite,

postanete gladni,

a vaši mišići sagorijevaju manje energije.

Dr. Rudy Leibel sa sveučilišta Columbia

je otkrio da ljudi koji izgube

10 posto svoje tjelesne težine

sagorijevaju 250 do 400 kalorija manje

jer njihov metabolizam uspori.

To je mnogo hrane.

To znači da netko tko uspješno
drži dijetu

mora zauvijek jesti ovu količinu
hrane manje

negoli netko iste težine

tko je oduvijek bio mršav.

S evolucijskog gledišta

otpor vašeg tijela na gubitak težine
ima smisla.

Kad je hrane bilo malo, opstanak naših predaka

je ovisio o čuvanju energije

i vraćanje kilograma kad je hrana dostupna

je štitilo ljude od sljedeće
nestašice hrane.

Tijekom ljudske povijesti

gladovanje je bilo mnogo veći problem

od prejedanja.

I ovo može pojasniti vrlo tužnu činjenicu.

Polazne točke mogu ići gore,

ali vrlo rijetko idu dolje.

Ako vam je majka ikad spomenula

da život nije pošten

upravo je o ovome pričala.

(Smijeh)

Uspješno držanje dijete ne spušta
vašu polaznu točku.

Čak i ako ste održavali težinu

punih sedam godina

vaš mozak vas pokušava natjerati da vratite
izgubljene kilograme.

Ukoliko bi taj gubitak težine bio izazvan
dugom gladi,

to bi bila razumna reakcija.

U suvremenom svijetu burgera' za van'

to baš i ne odgovara mnogima od nas.

Ta razlika između prošlosti naših predaka

i naše obilate sadašnjosti

je razlog zašto bi dr. Yoni Freedhoff

sa sveučilišta u Ottawi

želio odvesti mnoge svoje pacijente
natrag u vrijeme

kad je hrana bila manje dostupna,

i to je ujedno i razlog

zašto će mijenjanje hrane u našoj okolini

zaista biti najučinkovitije rješenje

za pretilost.

Nažalost, privremeno povećanje težine

može postati trajno.

Ako predugo zadržite povećanu težinu,

a tu se vjerojatno radi o nekoliko godina
za većinu od nas,

vaš mozak može odlučiti da je to novo stanje
normalno za njega.

Psiholozi dijele ljude koji jedu
u dvije skupine,

one koji se oslanjaju na osjećaj gladi

i one koji pokušavaju kontrolirati svoje jedenje

snagom volje, što radi većina ljudi
koji drže dijete.

Nazovimo ih ljudi koji jedu intuitivno
i oni koji jedu kontrolirano.

Zanimljivo je to što ljudi koji jedu intuitivno

imaju manje šansi da budu
prekomjerno teški

a provode manje vremena
razmišljajući o hrani.

Ljudi koji jedu kontrolirano su ranjiviji

po pitanju prejedenja kao odgovor na reklame,

mega-veličine i 'kolikogod možete pojesti' tip restorana.

I malo prepuštanje užicima

kao što je kugla sladoleda

će vrlo vjerojatno dovesti do prejedanja

kod ljudi koji kontrolirano jedu hranu.

Djeca su posebno sklona

ovakvom krugu dijeta i prejedanja.

Nekoliko dugoročnih studija je pokazalo

da djevojčice koje drže dijete u ranom
tinejdžerskom dobu

imaju tri puta veće šanse da budu
prekomjerno teške

pet godina kasnije

čak i ako su bile normalne težine kad su
počele s dijetom

i sve su ove studije otkrile

da su isti faktori

koji su predvidjeli povećanje težine

također predvidjeli i razvoj poremećaja u prehrani.

Drugi faktor, usput,

vi koji ste roditelji,

jest zadirkivanje od strane članova obitelji

zbog težine.

Stoga nemojte to raditi.

(Smijeh)

Ostavila sam gotovo sve grafikone kod kuće

ali nisam mogla odoljeti a da ne
ubacim ovaj

zato što sam štreber i tako ja radim stvari.

(Smijeh)

Ovo je studija koja je istraživala rizik od smrti

tijekom razdoblja od 14 godina

na osnovu 4 zdrave navike:

jesti dovoljno voća i povrća,

vježbati tri puta tjedno,

ne pušiti

i umjereno piti.

Pogledajmo prvo ljude normalne težine

iz studije.

Visina stupaca predstavlja rizik od smrti

a brojevi 0, 1, 2, 3, 4

na horizontalnoj osi

su brojevi zdravih navika

koje pojedina osoba ima.

I kao što biste i očekivali, što je
životni stil bio zdraviji,

to je bila manja vjerojatnost da će ljudi
umrijeti tijekom studije.

Sad pogledajmo što se događa kod

ljudi prekomjerene težine.

Kod onih koji nisu imali
niti jednu zdravu naviku

rizik od smrti je bio veći.

Dodavanje samo jedne zdrave navike

vodi ljude prekomjerne težine
u normalni raspon.

Kod pretilih ljudi bez zdravih navika

rizik je vrlo visok, čak sedam puta viši

negoli kod najzdravije grupe iz studije.

Ali zdrav životni stil pomaže
također i pretilim ljudima.

Ustvari, ako pogledate samo grupu

koja ima sve 4 zdrave navike

vidjet ćete da težina ne čini veliku razliku.

Možete preuzeti kontrolu nad svojim zdravljem

peruzimajući kontrolu nad
svojim stilom života

čak i ako ne uspijete smanjiti težinu

i to održavati.

Dijete nisu baš pouzdane.

Pet godina nakon dijete

većina ljudi je već vratila kilograme.

40 posto njih vrati čak i više.

Ako malo razmislite o ovome

uobičajan rezultat dijete

je da ćete prije dobiti kilograme

na duge staze negoli ih izgubiti.

Ako sam vas uvjerila da bi dijete

mogle biti problem,

postavlja se sljedeće pitanje,
i što sada poduzeti?

I moj odgovor, jednom rječju, je svjesnost.

Ne kažem da morate naučiti meditirati

ili krenuti na jogu.

Govorim o svjesnom jedenju:

učenju da razumijete signale svog tijela

kako biste jeli kad ste gladni

i prestali kad ste siti

jer se dobivanje kilograma često svodi na

jedenje kad niste gladni.

Kako to napraviti?

Dozvolite si da jedete

koliko želite i onda se posvetite otkrivanju

što godi vašem tijelu.

Jedite redovite obroke bez ikakvih ometanja.

Razmislite o tome kako se osjeća
vaše tijelo

kad počnete jesti i kad završite

i dopustite da glad odluči

kad biste trebali prestati.

Trebalo mi je oko godinu dana da naučim ovo

ali je zaista vrijedilo.

Sad sam toliko opuštenija kraj hrane

kao što to nikad nisam bila u životu.

Često ni ne mislim o tome.

Zaboravim da imamo čokolade u kući.

Kao da su mi izvanzemaljci preuzeli
kontrolu nad mozgom.

To je potpuno drugačije.

Moram reći

da vam ovakav pristup prehrani
neće pomoći da smršavite

osim ako ne jedete često kad niste gladni

ali doktori ne znaju ni za jedan pristup

koji dovodi do značajnijeg gubitka težine
kod velikog broja ljudi

i to je razlog zašto se mnogo ljudi danas
fokusira na

sprječavanje debljanja

umjesto promicanja mršavljenja.

Pogledajmo istini u oči:

Da dijete dijeluju, svi bi mi već bili mršavi.

(Smijeh)

Zašto stalno radimo iste stvari

a očekujemo drugačije rezultate?

Dijete možda djeluju bezopasno

ali zapravo čine mnogo kolateralne štete.

U najgorem slučaju, uništavaju živote:

Opsjednutost težinom vodi ka poremećajima
u prehrani

pogotovo kod mlađe djece.

U SAD-u 80 posto desetogodišnjakinja

kaže da je bilo na dijeti.

Naše kćeri su naučile mjeriti svoju vrijednost

pogrešnim mjerilom.

U najboljem slučaju

držanje dijete je gubitak vremena i energije.

Za to je potrebna snaga volje koju biste
mogli koristiti da

pomognete svojoj djeci s domaćim radom

ili da završite važan poslovni projekt

i upravo zato što je snaga volje ograničena,

bilo koja strategija koja se temelji na
njenoj stalnoj primjeni

će vas najvjerojatnije

iznevjeriti

kad se vaša pažnja preusmjeri
na nešto drugo.

I za kraj vas ostavljam s ovom misli.

Što kad bismo rekli svim tim
djevojčicama koje drže dijetu

da je u redu jesti kad si gladan?

Što kad bismo ih naučili da rade u skladu
sa svojim apetitom

umjesto da ga se boje?

Mislim da bi većina bila sretnija i zdravija

i kao odrasle osobe

mnoge bi vjerojatno bili mršavije.

Voljela bih da mi je netko to rekao

kad sam imala 13.

Hvala.

(Pljesak)