Prije tri i pol godine
donijela sam jednu od najboljih odluka
u svom životu.
Moja novogodišnja odluka bila je
prestati ići na dijete, prestati se
brinuti o težini
i naučiti jesti pažljivo.
Sada jedem kad god sam gladna
i smršavila sam 5kg.
Ovo sam ja sa 13 godina
kad sam počela svoju prvu dijetu.
Sada kad gledam tu sliku, pomislim
nisi ti trebala dijetu
ti si trebala modnog savjetnika.
(Smijeh)
Ali bila sam uvjerena da trebam smršaviti
a kad sam kilograme vratila,
naravno, krivila sam sebe.
I tijekom sljedeća 3 desetljeća
bila sam na raznim dijetama.
Bez obzira što sam sve činila,
kilogrami bi se uvijek vraćali.
Sigurna sam da je mnogima od vas
poznat taj osjećaj.
Kao neuroznanstvenica,
pitala sam se zašto je to tako teško?
Očito vaša težina ovisi o tome
koliko jedete i koliko energije potrošite.
Ono što većina ljudi ne razumije jest
da glad i potrošnju energije
kontrolira mozak
i to uglavnom da vi toga niste ni svjesni.
Vaš mozak radi mnogo toga 'iza kulisa'
i to je dobra stvar
jer svjesni dio vašeg mozga --
kako to lijepo reći? --
se lako smete.
Dobro je da ne moramo misliti na disanje
kad nas ponese neki film.
Nećemo zaboraviti kako hodati
jer mislimo što ćemo imati za večeru.
Također vaš mozak ima svoju predodžbu
o tome koliko biste trebali težiti
bez obzira na to u što vi
svjesno vjerujete.
To je vaša polazna točka
ali to je naziv koji zavarava
jer je to zapravo raspon
od otprilike 5 do 7 kg.
Svojim stilom života možete
mijenjati svoju težinu
krećući se gore-dolje
unutar tog raspona,
ali je mnogo, mnogo teže ostati
izvan njega.
Hipotalamus, dio mozga,
koji regulira tjelesnu težinu,
postoji više od desetine kemijskih signala
u mozgu koji govore vašem tijelu
da poveća težinu,
i više od desetine signala koji govore
vašem tijelu da smanji težinu
i cijeli taj sustav radi kao termostat
reagirajući na signale tijela
prilagođavajući glad, aktivnost i metabolizam
kako bi težina ostala stabilna dok se
drugi uvjeti mijenjaju.
To termostat radi, zar ne?
Održava temperaturu u vašoj kući stalnom
dok se vremenski uvjeti vani mijenjaju.
Možete pokušati promijeniti temperaturu
u vašoj kući otvarajući prozor tijekom zime
ali to neće promijeniti postavke na termostatu
koji će odgovoriti tako da pojača peć
kako bi ponovno ugrijao kuću.
Vaš mozak radi na potpuno isti način
odgovarajući na gubitak težine koristeći se
moćnim sredstvima
da vrati vaše tijelo
u ono što smatra normalnim.
Ako izgubite mnogo kilograma,
vaš mozak reagira kao da gladujete
i bilo da ste bili debeli ili mršavi
kad ste počeli
vaš mozak uvijek reagira potpuno isto.
Htjeli bismo misliti da naš mozak može odrediti
trebamo li smršaviti ili ne,
ali on to ne može.
Ako mnogo smršavite,
postanete gladni,
a vaši mišići sagorijevaju manje energije.
Dr. Rudy Leibel sa sveučilišta Columbia
je otkrio da ljudi koji izgube
10 posto svoje tjelesne težine
sagorijevaju 250 do 400 kalorija manje
jer njihov metabolizam uspori.
To je mnogo hrane.
To znači da netko tko uspješno
drži dijetu
mora zauvijek jesti ovu količinu
hrane manje
negoli netko iste težine
tko je oduvijek bio mršav.
S evolucijskog gledišta
otpor vašeg tijela na gubitak težine
ima smisla.
Kad je hrane bilo malo, opstanak naših predaka
je ovisio o čuvanju energije
i vraćanje kilograma kad je hrana dostupna
je štitilo ljude od sljedeće
nestašice hrane.
Tijekom ljudske povijesti
gladovanje je bilo mnogo veći problem
od prejedanja.
I ovo može pojasniti vrlo tužnu činjenicu.
Polazne točke mogu ići gore,
ali vrlo rijetko idu dolje.
Ako vam je majka ikad spomenula
da život nije pošten
upravo je o ovome pričala.
(Smijeh)
Uspješno držanje dijete ne spušta
vašu polaznu točku.
Čak i ako ste održavali težinu
punih sedam godina
vaš mozak vas pokušava natjerati da vratite
izgubljene kilograme.
Ukoliko bi taj gubitak težine bio izazvan
dugom gladi,
to bi bila razumna reakcija.
U suvremenom svijetu burgera' za van'
to baš i ne odgovara mnogima od nas.
Ta razlika između prošlosti naših predaka
i naše obilate sadašnjosti
je razlog zašto bi dr. Yoni Freedhoff
sa sveučilišta u Ottawi
želio odvesti mnoge svoje pacijente
natrag u vrijeme
kad je hrana bila manje dostupna,
i to je ujedno i razlog
zašto će mijenjanje hrane u našoj okolini
zaista biti najučinkovitije rješenje
za pretilost.
Nažalost, privremeno povećanje težine
može postati trajno.
Ako predugo zadržite povećanu težinu,
a tu se vjerojatno radi o nekoliko godina
za većinu od nas,
vaš mozak može odlučiti da je to novo stanje
normalno za njega.
Psiholozi dijele ljude koji jedu
u dvije skupine,
one koji se oslanjaju na osjećaj gladi
i one koji pokušavaju kontrolirati svoje jedenje
snagom volje, što radi većina ljudi
koji drže dijete.
Nazovimo ih ljudi koji jedu intuitivno
i oni koji jedu kontrolirano.
Zanimljivo je to što ljudi koji jedu intuitivno
imaju manje šansi da budu
prekomjerno teški
a provode manje vremena
razmišljajući o hrani.
Ljudi koji jedu kontrolirano su ranjiviji
po pitanju prejedenja kao odgovor na reklame,
mega-veličine i 'kolikogod možete pojesti' tip restorana.
I malo prepuštanje užicima
kao što je kugla sladoleda
će vrlo vjerojatno dovesti do prejedanja
kod ljudi koji kontrolirano jedu hranu.
Djeca su posebno sklona
ovakvom krugu dijeta i prejedanja.
Nekoliko dugoročnih studija je pokazalo
da djevojčice koje drže dijete u ranom
tinejdžerskom dobu
imaju tri puta veće šanse da budu
prekomjerno teške
pet godina kasnije
čak i ako su bile normalne težine kad su
počele s dijetom
i sve su ove studije otkrile
da su isti faktori
koji su predvidjeli povećanje težine
također predvidjeli i razvoj poremećaja u prehrani.
Drugi faktor, usput,
vi koji ste roditelji,
jest zadirkivanje od strane članova obitelji
zbog težine.
Stoga nemojte to raditi.
(Smijeh)
Ostavila sam gotovo sve grafikone kod kuće
ali nisam mogla odoljeti a da ne
ubacim ovaj
zato što sam štreber i tako ja radim stvari.
(Smijeh)
Ovo je studija koja je istraživala rizik od smrti
tijekom razdoblja od 14 godina
na osnovu 4 zdrave navike:
jesti dovoljno voća i povrća,
vježbati tri puta tjedno,
ne pušiti
i umjereno piti.
Pogledajmo prvo ljude normalne težine
iz studije.
Visina stupaca predstavlja rizik od smrti
a brojevi 0, 1, 2, 3, 4
na horizontalnoj osi
su brojevi zdravih navika
koje pojedina osoba ima.
I kao što biste i očekivali, što je
životni stil bio zdraviji,
to je bila manja vjerojatnost da će ljudi
umrijeti tijekom studije.
Sad pogledajmo što se događa kod
ljudi prekomjerene težine.
Kod onih koji nisu imali
niti jednu zdravu naviku
rizik od smrti je bio veći.
Dodavanje samo jedne zdrave navike
vodi ljude prekomjerne težine
u normalni raspon.
Kod pretilih ljudi bez zdravih navika
rizik je vrlo visok, čak sedam puta viši
negoli kod najzdravije grupe iz studije.
Ali zdrav životni stil pomaže
također i pretilim ljudima.
Ustvari, ako pogledate samo grupu
koja ima sve 4 zdrave navike
vidjet ćete da težina ne čini veliku razliku.
Možete preuzeti kontrolu nad svojim zdravljem
peruzimajući kontrolu nad
svojim stilom života
čak i ako ne uspijete smanjiti težinu
i to održavati.
Dijete nisu baš pouzdane.
Pet godina nakon dijete
većina ljudi je već vratila kilograme.
40 posto njih vrati čak i više.
Ako malo razmislite o ovome
uobičajan rezultat dijete
je da ćete prije dobiti kilograme
na duge staze negoli ih izgubiti.
Ako sam vas uvjerila da bi dijete
mogle biti problem,
postavlja se sljedeće pitanje,
i što sada poduzeti?
I moj odgovor, jednom rječju, je svjesnost.
Ne kažem da morate naučiti meditirati
ili krenuti na jogu.
Govorim o svjesnom jedenju:
učenju da razumijete signale svog tijela
kako biste jeli kad ste gladni
i prestali kad ste siti
jer se dobivanje kilograma često svodi na
jedenje kad niste gladni.
Kako to napraviti?
Dozvolite si da jedete
koliko želite i onda se posvetite otkrivanju
što godi vašem tijelu.
Jedite redovite obroke bez ikakvih ometanja.
Razmislite o tome kako se osjeća
vaše tijelo
kad počnete jesti i kad završite
i dopustite da glad odluči
kad biste trebali prestati.
Trebalo mi je oko godinu dana da naučim ovo
ali je zaista vrijedilo.
Sad sam toliko opuštenija kraj hrane
kao što to nikad nisam bila u životu.
Često ni ne mislim o tome.
Zaboravim da imamo čokolade u kući.
Kao da su mi izvanzemaljci preuzeli
kontrolu nad mozgom.
To je potpuno drugačije.
Moram reći
da vam ovakav pristup prehrani
neće pomoći da smršavite
osim ako ne jedete često kad niste gladni
ali doktori ne znaju ni za jedan pristup
koji dovodi do značajnijeg gubitka težine
kod velikog broja ljudi
i to je razlog zašto se mnogo ljudi danas
fokusira na
sprječavanje debljanja
umjesto promicanja mršavljenja.
Pogledajmo istini u oči:
Da dijete dijeluju, svi bi mi već bili mršavi.
(Smijeh)
Zašto stalno radimo iste stvari
a očekujemo drugačije rezultate?
Dijete možda djeluju bezopasno
ali zapravo čine mnogo kolateralne štete.
U najgorem slučaju, uništavaju živote:
Opsjednutost težinom vodi ka poremećajima
u prehrani
pogotovo kod mlađe djece.
U SAD-u 80 posto desetogodišnjakinja
kaže da je bilo na dijeti.
Naše kćeri su naučile mjeriti svoju vrijednost
pogrešnim mjerilom.
U najboljem slučaju
držanje dijete je gubitak vremena i energije.
Za to je potrebna snaga volje koju biste
mogli koristiti da
pomognete svojoj djeci s domaćim radom
ili da završite važan poslovni projekt
i upravo zato što je snaga volje ograničena,
bilo koja strategija koja se temelji na
njenoj stalnoj primjeni
će vas najvjerojatnije
iznevjeriti
kad se vaša pažnja preusmjeri
na nešto drugo.
I za kraj vas ostavljam s ovom misli.
Što kad bismo rekli svim tim
djevojčicama koje drže dijetu
da je u redu jesti kad si gladan?
Što kad bismo ih naučili da rade u skladu
sa svojim apetitom
umjesto da ga se boje?
Mislim da bi većina bila sretnija i zdravija
i kao odrasle osobe
mnoge bi vjerojatno bili mršavije.
Voljela bih da mi je netko to rekao
kad sam imala 13.
Hvala.
(Pljesak)