Zašto dijete obično ne funkcionišu

U SAD-u ima 80% djevojaka koje su bile na dijeti do svoje 10 godine. U ovom iskrenom, sirovom govoru, neuroznanstvenica Sandra Aamodt koristi svoju ličnu priču za važnu lekciju o tome kako naš mozak upravlja našim tijelom, dok ona otkriva nauku koja stoji iza toga zašto dijeta obično ne funkcioniše, ali može nanijeti više štete nego dobra. Ona predlaže ideje za život manje opsjednut dijetama, intuitivno.

Prije tri i po godine

donijela sam jednu od
najboljih odluka u svom životu.

Kao dio svoje
novogodišnje odluke,

ostavila sam dijete,
prestala da brinem o kilaži,

i počela da vodim
računa o onome što jedem.

Sada jedem kad god sam gladna,

i smršala sam 4,5 kilograma.

Ovo sam ja sa 13 godina,

kada sam počela svoju prvu dijetu.

Sada gledam tu sliku i mislim,

nije ti trebala dijeta

već modni savjetnik.

(Smijeh)

Ali smatrala sam da moram da smršam,

i kada sam vratila kilažu,

naravno da sam krivila samu sebe.

U naredne 3 decenije

započinjala sam i prekidala razne dijete.

Bez obzira šta pokušala,

težina koju bih
izgubila uvijek bi se vratila.

Sigurna sam da vam je svima to poznato.

Kao neuroznanstvenica,

pitala sam se, zašto je to tako teško?

Očigledno je da težina zavisi

od količine hrane koju
jedemo i energije koju sagorijevamo.

Većina ljudi ne shvaća

da mozak kontroliše

glad i korištenje energije,

a da mi toga uglavnom nismo svjesni.

Naš mozak radi dosta svog posla iza scene,

i to je dobra stvar,

jer vašem svjesnome umu --

kako bismo to uljudno rekli? --

je lako odvući pažnju.

Dobro je što ne zaboravljamo disati

kada se zanesemo u film.

Nećemo zaboraviti kako trebamo hodati

ako razmišljamo šta ćemo večerati.

Vaš mozak takodjer ima svoje shvaćanje

vaše idealne težine,

bez obzira što vi svjesno smatrate.

Ovo se zove vaš set point,

ali to je varljiv termin,

jer to je zapravo raspon od

oko 4,5 do 7 kilograma.

Možete birati životne stilove da

mijenjate težinu unutar tog raspona,

ali mnogo, mnogo
teže je ostati izvan njega.

Hipotalamus je dio mozga

koji reguliše tjelesnu težinu,

Postoji više desetina hemijskih signala

u mozgu koji govore tijelu da se udeblja,

više nego druga desetina
koja govori mozgu da smrša.

Sistem funkcioniše kao termostat

koji reaguje na signale iz tijela

podešavajući glad,
aktivnost, i metabolizam,

da bi vaša težina bila
stabilna kako se uvjeti mijenjaju.

To je ono što termostat radi, zar ne?

Održava temperaturu u kući

kako se vrijeme vani mijenja.

Možete pokušati promijeniti temperaturu

u kući otvarajući prozor tokom zime,

ali to neće promijeiti
postavke na termostatu,

koji će reagovati tako što će pojačati peć

da ponovo zagrije kuću.

Vaš mozak radi na potpuno isti način,

reaguje na gubitak kilograma
koristeći moćne alate

da vrati vaše tijelo

na ono što smatra da je normalno.

Ako izgubite puno kilograma,

vaš mozak reaguje kao da ste gladovali,

i bez obzira da li ste
bili debeli ili mršavi,

vaš mozak odgovara na postpuno isti način.

Voljeli bismo kad bi mozak mogao da kaže

da li trebamo smršati ili ne,

ali ne može.

Ako i izgubite puno kilograma.

postanete gladni,

i vaši mišići sagorijevaju manje energije.

Doktorica Rudy Leibel sa
Univerziteta Columbia je

otkrila da ljudi koji su izgubili

10% svoje tjelesne težine

sagorijevaju od 250 do 400 kalorija manje

jer je njihov metabolizam potisnut.

To je velika količina hrane.

To znači da osoba
koja je uspješno na dijeti

mora zauvijek jesti toliko manje hrane

nego neko iste težine

ko je uvijek bio mršav.

Sa evolucionarne tačke gledanja,

otpornost vašeg tijela
na gubitak kilograma ima smisla.

Kada je hrana bila oskudna,
opstanak naših predaka

zavisio je od očuvanja energije,

i ponovno vraćanje energije kada ima hrane

bi ih zaštitio od naredne oskudice.

Tokom ljudske historije,

gladovanje je bio mnogo veći problem

od prejedanja.

To može objasniti veoma tužnu činjenicu:

Set pointovi mogu ići gore,

ali rijetko idu dolje.

Ako vam je vaša majka ikad spomenula

da život nije pravedan,

mislila je na ovo.

(Smijeh)

Uspješna dijeta vam ne
smanjuje vaš set point.

Čak ako držite kilažu

7 godina,

važ mozak pokušava vas
natjerati da je povratite.

Ako bi taj gubitak kilaže
bio posljedica duge gladi,

to bi bio razuman odgovor.

U našem modernom
svijetu hamburgera,

to ne funkcioniše dobro za sve.

Razlika između prošlosti naših predaka

i naše sadašnjosti u izobilju

je razlog zašto bi Dr. Yoni Freedhoff

sa Univerziteta u Ottawi

želio da odvede svoje
pacijente nazad u prošlost

kada je hrana bila manje dostupna,

i to je razlo zašto

promjena hrane

će biti najefektivnije rješenje

za pretilost.

Nažalost, privremeni porast kilaže

može postati trajan.

Ako predugo ostanete na visokoj kilaži,

vjerovatno godinama,

vaš mozak može odlučiti
da je to novo normalno stanje.

Psiholozi svrstavaju ljude u dvije grupe,

one koji se oslanjaju
na svoju glad

i one koji kontrolišu svoju ishranu

snagom volje, kao mnogi ljudi na dijeti.

Nazovimo ih intuitivne
i kontrolisane jedače.

Interesantno je da je manje vjerovatno

da će intuitivni biti pretili

i manje razmišljaju o hrani.

Kontrolisani jedači su više podložni

prejedanju kao odgovor na reklamiranje,

super-veličine, i švedske stolove.

Malo zadovoljstvo,

kao što je jedna kugla sladoleda,

će vjerovatno dovesti do prejedanja

kod kontrolisanih jedača.

Djeca su posebno podložna

ovom ciklusu dijete i prejedanja.

Nekoliko dugotrajnih studija su pokazale

da kod djevojaka koje su na dijeti
u svojim ranim tinejdžerskim godinama

postoji tri puta veća
šansa da postanu pretile

pet godina poslije,

iako su počele sa normalnom kilažom.

Sve ove studije su otkrile

da isti faktori

koji su predvidjeli povećavanje težine

također predviđaju
razvoj poremećaja u ishrani.

Drugi faktor,

za vas koji ste roditelji,

je zadirkivanje članova porodice

zbog težine.

Nemojte to raditi.

(Smijeh)

Ostavila sam skoro
sve svoje grafikone kući,

ali nisam mogla odoljeti ovom,

jer sam štreber.

(Smijeh)

Ovo je studija o riziku od smrti

u periodu od 14 godina

koja se bazira na 4 zdrave navike:

uzimati dovoljno voća i povrća,

vježbati 3 puta sedmično,

ne konzumirati cigarete,

piti umjereno.

Pogledajmo normalnu kilažu

ljudi u studiji.

Visina stupaca je rizik od smrti,

a 0, 1, 2, 3, 4 brojevi

na horizontalnoj osi

su brojevi tih zdravih navika

koje osoba ima.

Kako možete očekivati,
što je životni stil zdraviji,

to je manja vjerovatnoća da
će osoba umrijeti tokom studije.

Pogledajmo šta se dešava

kod ljudi sa viškom kilograma.

Oni koji nisu imali zdravih navika

su imali viši rizik od smrti.

Dodavajući samo jednu zdravu naviku

vraća ljude sa viškom
kilograma u normalni raspon.

Za pretile ljude bez zdravih navika,

rizik je veoma visok, 7 puta viši

nego za najzdravije grupe u studiji.

Ali zdravi način života
pomaže i pretilim ljudima.

Zapravo, ako pogledamo samo grupu

sa sve 4 zdrave navike,

možemo vidjeti da težina
pravi veoma malu razliku.

Možete držati svoje dravlje pod kontrolom

tako što ćete kontrolirati
svoj životni stil,

čak iako ne možete smršati

i održati kilažu.

Dijete nisu mnogo pouzdane.

Pet godina nakon dijete,

većina ljudi vrati kilažu.

40% njih je dobilo još kila.

Ako razmislimo o ovome,

tipični rezultat dijete

je veća vjerovatnoća da
ćete dugoročno dobiti na težini

nego da ćete je izgubiti.

Ako sam vas uvjerila da dijete

mogu biti problem,

sljedeće pitanje je,
šta radite po tom pitanju?

Moj odgovor je promišljenost.

Ne kažem da trebate meditirati

ili raditi jogu.

Govorim o promišljenoj ishrani:

naučiti kako razumijeti
signale koje šalje tijelo

tako da jedete kada se gladni

i prestanete kada ste puni,

jer većina dobijene kilaže se svodi

na jedenje kada nismo gladni.

Kako to uraditi?

Dajte sebi dozvolu da jedete

koliko god želite, i onda zaključite

zbog čega se vaše
tijelo osjeća dobro.

Jedite redovno u miru.

Razmislite o tome
kako se vaše tijelo osjeća

kada počnete jesti i kada stanete,

i dozvolite da vaša glad odluči

kada je dosta.

Trebalo mi je godinu dana da naučim ovo,

ali je vrijedilo.

Sada sam puno opuštenija pored hrane

nego ikada.

Često ne razmišljam o tome.

Zaboravim da imamo čokoladu kući.

To je kao da vanzemaljci
upravljaju mojim mozgom.

Potpuno je drugačije.

Moram reći da

vjerovatno nećete smršati
zbog ovakvog pristupa jedenju

osim ako često jedete kada niste gladni,

ali doktori ne poznaju pristup

koji omogućava značajno
mršanje kod većine ljudi,

i zato mnogi ljudi se
sada fokusiraju na to

kako da spriječe debljanje

umjesto promovisanja mršanja.

Budimo realni:

Da su dijete upalile, svi
bismo već bili mršavi.

(Smijeh)

Zašto radimo uvijek isto

i očekujemo različite rezultate?

Dijete mogu biti bezopasne,

ali prave mnogo kolateralne štete.

U najgorem slučaju,
one uništavaju vaše živote.

Opsesija kilažom dovodi
do poremećaja u ishrani,

posebno kod mlade djece.

U SAD-u ima 80% djevojčica od 10 godina

koje kažu da su bile na dijeti.

Naše kćerke su naučile
da mjere svoju vrijednost

na pogrešnoj skali.

Čak i u najboljem slučaju,

dijeta je gubljenje vremena i energije.

Zahtijeva snagu volje
koja bi se mogla iskoristiti

za pomaganje djeci oko zadaće

ili da se završi važan projekat na poslu,

i zbog toga što je snaga volje ograničena,

svaka strategija koja se oslanja
na njenu konstantnu primjenu

će sigurno

vas izdati

kada se vaša pažnja
usmjeri na nešto drugo.

Dozvolite mi da vam
ostavim još jednu misao.

Šta ako kažemo svim
ovim djevojčicama na dijeti

da je uredu jesti kada su gladne?

Šta ako im kažemo da
sarađuju sa svojim apetitom

umjesto da ga se plaše?

Mislim da bi većina
njih bila sretnija i zdravija

kao odrasle osobe,

mnoge od njih bi vjerovatno bile mršavije.

Voljela bih da je to meni neko rekao

kada sam imala 13.

Hvala.

(Aplauz)