< Return to Video

Kada djeca počinju brinuti o mišljenjima drugih ljudi?

  • 0:00 - 0:02
    Željela bih da uzmete trenutak
  • 0:02 - 0:05
    i razmislite o onome
    što trenutno nosite na sebi.
  • 0:06 - 0:09
    Imam duboko filozofsko pitanje za vas.
  • 0:09 - 0:12
    Zašto sada svi ne nosimo
    udobnu pidžamu?
  • 0:12 - 0:13
    (Smijeh)
  • 0:13 - 0:15
    Pa, ja sam psihologinja
    a ne čitačica misli,
  • 0:15 - 0:18
    iako puno ljudi misli
    ta je to dvoje ista stvar.
  • 0:18 - 0:22
    Mogu se kladiti da vaš odgovor
    glasi nešto kao,
  • 0:22 - 0:24
    "Ne očekuje se da nosim
    pidžamu u javnosti"
  • 0:24 - 0:27
    ili "Ne želim da ljudi misle
    da sam klošar".
  • 0:28 - 0:32
    U svakom slučaju, činjenica da smo svi
    odlučili nositi poslovno neformalnu odjeću
  • 0:32 - 0:34
    umjesto svoje omiljene trenirke,
  • 0:34 - 0:36
    nije puka slučajnost.
  • 0:36 - 0:40
    Zapravo nam odaje dvije
    definirajuće ljudske osobine.
  • 0:41 - 0:44
    Prva je da spoznajemo
    što drugi ljudi smatraju važnim,
  • 0:44 - 0:47
    primjerice što će ili što
    neće odobravati,
  • 0:47 - 0:50
    poput nenošenja pidžame
    u ovakvim okruženjima.
  • 0:50 - 0:54
    Drugo, spremno koristimo te informacije
    za upravljanje svojim ponašanjem.
  • 0:55 - 0:57
    Za razliku od mnogih drugih vrsta,
  • 0:57 - 1:01
    ljudi su podložni mijenjanju svog
    ponašanja u prisutnosti drugih
  • 1:01 - 1:02
    kako bi postigli odobravanje.
  • 1:03 - 1:05
    Trošimo značajno vrijeme
    na nanošenje šminke,
  • 1:05 - 1:08
    biranje prave slike i Instagram filtera,
  • 1:08 - 1:11
    sastavljanje ideja koje će
    nesumnjivo promijeniti svijet
  • 1:11 - 1:13
    u manje od 140 znakova.
  • 1:14 - 1:17
    Očito, naša briga oko toga
    kako nas drugi ljudi vrednuju
  • 1:17 - 1:19
    je velik dio bivanja čovjekom.
  • 1:20 - 1:22
    Međutim, unatoč tome što je ovo
    bitna ljudska osobina,
  • 1:22 - 1:25
    znamo vrlo malo o tome kada i kako
  • 1:25 - 1:27
    počnemo brinuti o tuđem mišljenju.
  • 1:28 - 1:31
    To je veliko pitanje koje
    traži puno proučavanja.
  • 1:31 - 1:34
    Ali prvi korak ka
    rasvjetljavanju ovog pitanja
  • 1:34 - 1:36
    jest istražiti kada u našem razvoju
  • 1:36 - 1:39
    postanemo osjetljivi na tuđa vrednovanja.
  • 1:39 - 1:42
    Protekle četiri godine provela
    sam na Sveučilištu Emory
  • 1:42 - 1:44
    ispitujući kako se malo dijete,
  • 1:44 - 1:49
    kojemu nije problem šetati po
    dućanu o svom kombinezonu,
  • 1:49 - 1:51
    razvije u odraslu osobu koja se
    boji javnog govorenja
  • 1:51 - 1:54
    zbog straha od negativnih prosudbi.
  • 1:54 - 1:56
    (Smijeh)
  • 1:56 - 1:58
    Na ovoj točki me ljudi obično pitaju,
  • 1:58 - 2:01
    "Kako točno istražujete ovo pitanje?
  • 2:01 - 2:03
    Mala djeca ne znaju govoriti, zar ne?"
  • 2:04 - 2:06
    Ako bi moj suprug sada bio ovdje,
  • 2:06 - 2:08
    rekao bi vam da intervjuiram bebe,
  • 2:08 - 2:13
    jer nekako radije ne bi rekao da njegova
    žena radi pokuse na djeci.
  • 2:13 - 2:15
    (Smijeh)
  • 2:15 - 2:19
    U stvarnosti, kreiram pokuse za djecu,
  • 2:19 - 2:21
    obično u vidu igara.
  • 2:21 - 2:24
    Razvojni psiholog dr. Philippe Rochat i ja
  • 2:24 - 2:27
    kreirali smo "igru" zvanu "Robot Task"
  • 2:27 - 2:30
    da istražimo kada će djeca
    postati osjetljiva
  • 2:30 - 2:32
    na vrednovanje drugih.
  • 2:32 - 2:37
    Specifično, Robot Task bilježi
    kada djeca, poput odraslih,
  • 2:37 - 2:40
    strateški prilagođavaju svoje ponašanje
    kada ih drugi promatraju.
  • 2:41 - 2:44
    Zato smo pokazali djeci
    od 14 do 24 mjeseca starosti
  • 2:44 - 2:46
    kako da uključe igračku robota,
  • 2:46 - 2:49
    i što je važno, dodijelili smo ili
    pozitivnu vrijednost,
  • 2:49 - 2:51
    govoreći "Nije li to sjajno!"
  • 2:51 - 2:54
    ili negativnu vrijednost,
    govoreći "Jao, joj, ne!"
  • 2:54 - 2:56
    nakon pritiska na daljinski upravljač.
  • 2:56 - 2:58
    Nakon ovog prikaza rada igračke,
  • 2:58 - 3:00
    pozvali smo djecu da se igraju daljinskim,
  • 3:00 - 3:02
    i onda smo ih ili promatrali
  • 3:02 - 3:05
    ili smo se okrenuli i
    pravili da čitamo časopis.
  • 3:05 - 3:08
    Naša ideja bila je da, ako do 24. mjeseca
  • 3:08 - 3:11
    djeca doista postanu osjetljiva
    na vrednovanje drugih,
  • 3:11 - 3:14
    onda bi na njihovo ponašanje u
    pritiskanju daljinskog trebalo utjecati
  • 3:14 - 3:16
    ne samo to jesu li promatrani,
  • 3:16 - 3:19
    nego i vrijednosti koje je
    promatrač izrazio
  • 3:19 - 3:20
    prema pritiskanju daljinskog.
  • 3:21 - 3:22
    Pa primjerice,
  • 3:22 - 3:26
    očekivali bismo da se djeca značajno
    više igraju pozitivnim daljinskim
  • 3:26 - 3:27
    ako ih se promatra,
  • 3:27 - 3:30
    ali da više istražuju negativni daljinski
  • 3:30 - 3:31
    dok nitko ne gleda.
  • 3:32 - 3:36
    Da bismo doista zabilježili ovaj fenomen,
    napravili smo tri verzije istraživanja.
  • 3:36 - 3:39
    Prva verzija istraživala je kako se
    djeca igraju novom igračkom
  • 3:39 - 3:42
    ako im nisu unaprijed dane
    vrijednosti ni upute.
  • 3:42 - 3:45
    Pokazali smo djeci kako
    uključiti igračku robota,
  • 3:45 - 3:47
    ali nismo joj dodijelili
    nikakve vrijednosti,
  • 3:47 - 3:49
    niti smo im rekli da se
    mogu igrati daljinskim,
  • 3:49 - 3:52
    davajući im stvarno dvosmislenu situaciju.
  • 3:52 - 3:53
    U drugoj verziji,
  • 3:53 - 3:58
    unijeli smo dvije vrijednosti,
    pozitivnu i negativnu.
  • 3:59 - 4:02
    A u posljednjoj verziji, imali smo
    dva promatrača i jedan daljinski.
  • 4:02 - 4:06
    Jedan promatrač bi izrazio
    negativan sud prema pritiskanju daljinskog,
  • 4:06 - 4:07
    govoreći "Fuj, igračka se pomakla",
  • 4:07 - 4:10
    dok bi drugi promatrač izrazio
    pozitivan sud, govoreći
  • 4:10 - 4:12
    "Jupi, igračka se pomakla".
  • 4:12 - 4:15
    Ovako su djeca reagirala na
    ova tri različita scenarija.
  • 4:15 - 4:18
    U prvoj verziji, dvosmislenoj situaciji,
  • 4:18 - 4:21
    trenutno promatram dijete.
  • 4:21 - 4:24
    Ne izgleda pretjerano zainteresirana
    da pritisne daljinski.
  • 4:25 - 4:26
    Kada sam se okrenula --
  • 4:27 - 4:29
    sada je spremna za igru.
  • 4:29 - 4:30
    (Smijeh)
  • 4:32 - 4:34
    Trenutno ne promatram dijete.
  • 4:34 - 4:35
    Vrlo je usredotočena.
  • 4:35 - 4:36
    Okrećem se.
  • 4:38 - 4:39
    (Smijeh)
  • 4:39 - 4:41
    Nije ništa radila, zar ne?
  • 4:44 - 4:45
    U drugoj verziji su dva daljinska,
  • 4:45 - 4:48
    jedan s pozitivnom i jedan
    s negativnom vrijednošću.
  • 4:48 - 4:50
    Trenutno promatram dijete.
  • 4:50 - 4:52
    Narančasti daljinski je negativan.
  • 4:53 - 4:56
    Samo gleda uokolo, gleda u mene, druži se.
  • 4:56 - 4:58
    Kada se okrenem,
  • 5:00 - 5:01
    (Smijeh)
  • 5:03 - 5:05
    To je odabrala.
  • 5:08 - 5:09
    Ne promatram dijete.
  • 5:09 - 5:12
    Želi se igrati s mamom, zar ne?
  • 5:12 - 5:13
    Odabrati sigurniji put.
  • 5:14 - 5:15
    Okrenem se...
  • 5:16 - 5:18
    (Smijeh)
  • 5:18 - 5:20
    Ni on ništa nije radio.
  • 5:24 - 5:26
    Da, osjeća se nelagodno.
  • 5:26 - 5:27
    (Smijeh)
  • 5:27 - 5:30
    Svatko prepoznaje taj kriomični
    pogled sa strane, zar ne?
  • 5:30 - 5:32
    Treća verzija, dvoje promatrača,
    jedan daljinski.
  • 5:32 - 5:35
    Promatrač koji je negativno reagirao
    na pritisak daljinskog
  • 5:35 - 5:37
    sada promatra dijete.
  • 5:37 - 5:41
    Ona se osjeća pomalo nelagodno, ne zna
    što da radi, naslanja se na mamu.
  • 5:44 - 5:47
    A onda će se ona okrenuti
  • 5:47 - 5:50
    tako da promatrač koji je izrazio
    pozitivan sud sada promatra.
  • 5:52 - 5:54
    Put je čist -- sada je spremna za igru.
  • 5:54 - 5:55
    (Smijeh)
  • 5:55 - 5:57
    Kako nam podaci ukazuju,
  • 5:57 - 6:00
    otkrili smo da ponašanje djece
    pri stiskanju daljinskog
  • 6:00 - 6:05
    doista ovisi o utjecaju vrijednosti
    i uputa promatrača.
  • 6:05 - 6:07
    Jer u prvoj verziji, djeca nisu znala
  • 6:07 - 6:10
    što će biti pozitivno ili
    negativno vrednovano,
  • 6:10 - 6:12
    pa su odlučila odabrati najsigurniji put
  • 6:12 - 6:15
    i čekati dok se ne okrenem kako
    bi pritisnula daljinski.
  • 6:15 - 6:16
    Djeca u drugoj verziji
  • 6:16 - 6:20
    birala su pritisnuti pozitivni daljinski
    značajno češće dok sam ih promatrala,
  • 6:20 - 6:22
    ali kada bih okrenula leđa,
  • 6:22 - 6:25
    istog trena bi uzela negativni daljinski
    i počela se igrati njime.
  • 6:25 - 6:27
    Najvažnije, u kontrolnom istraživanju,
  • 6:27 - 6:30
    gdje smo odstranili različite
    vrijednosti daljinskog,
  • 6:30 - 6:33
    pa smo samo rekli "Oh, jao"
    nakon pritiskanja bilo kojeg daljinskog --
  • 6:33 - 6:37
    ponašanje djece u pritiskanju
    više se nisu razlikovala u uvjetima,
  • 6:37 - 6:40
    što nam je govorilo da su vrijednosti
    koje smo pripisali daljinskima
  • 6:40 - 6:43
    bile pokretač ponašanja
    u prethodnom istraživanju.
  • 6:43 - 6:44
    Zadnje, ne manje važno,
  • 6:44 - 6:48
    djeca u trećoj verziji pritiskala su
    daljinski značajno češće
  • 6:48 - 6:52
    kada bi ih gledao promatrač
    koji je izrazio pozitivan sud,
  • 6:52 - 6:55
    nasuprot promatraču koji je
    izrazio negativan sud.
  • 6:56 - 6:57
    Nije slučajno
  • 6:57 - 7:00
    da otprilike u istoj ovoj dobi
    djeca počinju iskazivati sram
  • 7:01 - 7:04
    u situacijama koje bi mogle
    izazvati negativno vrednovanje,
  • 7:04 - 7:06
    naprimjer gledanje u ogledalo
  • 7:06 - 7:07
    i primjećivanje mrlje na nosu.
  • 7:07 - 7:10
    Isto kao kada odrasli
    pronađu špinat među zubima.
  • 7:10 - 7:11
    (Smijeh)
  • 7:11 - 7:14
    Što možemo zaključiti iz ovih rezultata?
  • 7:14 - 7:18
    Pored činjenice da djeca reagiraju
    vrlo, vrlo kriomice.
  • 7:18 - 7:19
    (Smijeh)
  • 7:19 - 7:22
    Od vrlo rane dobi, djeca su,
    kao i odrasli,
  • 7:22 - 7:26
    osjetljiva na sudove koje donosimo
    o predmetima i ponašanjima.
  • 7:26 - 7:30
    Važno je da oni koriste ove sudove
    kako bi navodili svoje ponašanje.
  • 7:30 - 7:32
    Bilo da smo toga svjesni ili nismo,
  • 7:32 - 7:35
    neprestano komuniciramo
    vrijednosne sudove na sve oko nas.
  • 7:36 - 7:39
    Ne mislim na sudove poput
    "budi ljubazan" ili "nemoj krasti",
  • 7:39 - 7:41
    iako su i to svakako vrijednosni sudovi.
  • 7:41 - 7:45
    Mislim na to kako neprestano pokazujemo
    drugima, a posebice našoj djeci,
  • 7:45 - 7:49
    što je vrijedno sviđanja, vrednovanja
    i hvaljenja, a što nije.
  • 7:49 - 7:50
    Često
  • 7:51 - 7:53
    to radimo a da i ne primijetimo.
  • 7:54 - 7:57
    Psiholozi istražuju ponašanje
    da prouče sadržaj našeg uma,
  • 7:57 - 8:00
    jer naše ponašanje često
    odražava naša vjerovanja,
  • 8:00 - 8:03
    vrijednosti i težnje.
  • 8:03 - 8:06
    Ovdje u Atlanti
    svi vjerujemo u istu stvar.
  • 8:07 - 8:09
    Da je Coca Cola bolja od Pepsija.
  • 8:09 - 8:11
    (Pljesak)
  • 8:11 - 8:15
    To može imati veze s činjenicom
    da je Cola izumljena u Atlanti.
  • 8:15 - 8:16
    Ali neovisno o tome,
  • 8:17 - 8:21
    to vjerovanje izraženo je u činjenici
    da će više ljudi odabrati popiti Colu.
  • 8:21 - 8:23
    Na isti način,
  • 8:23 - 8:25
    komuniciramo vrijednost
  • 8:25 - 8:26
    kada djevojke uglavnom hvalimo
  • 8:26 - 8:29
    zbog njihove lijepe kose
    ili lijepe odjeće,
  • 8:29 - 8:31
    a dječake zbog njihove pameti.
  • 8:31 - 8:35
    Ili kada im odaberemo dati slatkiše
    umjesto hranjivih namirnica,
  • 8:35 - 8:37
    kao nagradu za dobro ponašanje.
  • 8:37 - 8:40
    Odrasli i djeca su nevjerojatno učinkoviti
  • 8:40 - 8:43
    u izvlačenju vrijednosti iz
    ovih prikrivenih ponašanja.
  • 8:43 - 8:47
    Na kraju, sve to završi
    oblikujući njihovo vlastito ponašanje.
  • 8:47 - 8:49
    Istraživanje koje sam vam danas pokazala
  • 8:49 - 8:53
    navodi nas na zaključak da ova sposobnost
    nastaje vrlo rano u razvoju,
  • 8:53 - 8:55
    prije nego što možemo
    izgovoriti cijelu rečenicu
  • 8:55 - 8:57
    ili prije nego što izađemo iz pelena.
  • 8:57 - 9:00
    To postaje sastavnim dijelom
    osobe u koju ćemo izrasti.
  • 9:01 - 9:02
    Prije nego završim,
  • 9:03 - 9:05
    želim vas pozvati
    da promislite o vrijednostima
  • 9:05 - 9:08
    koje odašiljamo
    u svakodnevnim interakcijama,
  • 9:08 - 9:12
    i kako bi te vrijednosti mogle oblikovati
    ponašanje ljudi koji vas okružuju.
  • 9:12 - 9:15
    Primjerice, koju vrijednost odašiljamo
  • 9:15 - 9:18
    kada trošimo više vremena
    smješkajući se u telefon
  • 9:18 - 9:20
    nego smješkajući se s drugim ljudima?
  • 9:21 - 9:25
    Isto tako, razmislite kako su vaše
    ponašanje oblikovali ljudi oko vas,
  • 9:25 - 9:27
    na načine koji vam ranije nisu
    padali na pamet.
  • 9:28 - 9:30
    Vratimo se na jednostavnu ilustraciju,
  • 9:30 - 9:32
    volite li stvarno više Colu od Pepsija?
  • 9:32 - 9:36
    Ili je taj izbor bio potaknut
    vrijednostima ljudi oko vas?
  • 9:36 - 9:39
    Roditelji i učitelji zasigurno
    imaju privilegiju
  • 9:39 - 9:41
    oblikovati ponašanje djece.
  • 9:42 - 9:44
    Ali važno je upamtiti
  • 9:44 - 9:48
    da kroz vrijednosti koje prenosimo
    u svakodnevnim interakcijama,
  • 9:48 - 9:52
    svi imamo moć oblikovati
    ponašanje ljudi koji nas okružuju.
  • 9:52 - 9:54
    Hvala.
  • 9:54 - 9:58
    (Pljesak)
Title:
Kada djeca počinju brinuti o mišljenjima drugih ljudi?
Speaker:
Sara Botto
Description:

Uzimajući podatke iz svog istraživanja o razvoju u ranom djetinjstvu, psihologinja Sara Valencia Botto ispituje kada (i kako) djeca počinju mijenjati svoje ponašanje u prisutnosti drugih -- i istražuje što to znači za vrijednosti koje prenosimo u dnevnim interakcijama. (Oprez, potkradaju se slatke snimke malenih).

more » « less
Video Language:
English
Team:
closed TED
Project:
TEDTalks
Duration:
10:11

Croatian subtitles

Revisions