Iskreni lažljivci:Psihologija samozavaravanja - Cortney Warren na TEDxUNLV

Dajući sadržaj, resurse i veze, Dr. Cortney Warren želi podržati sve koji su dovoljno hrabri da vode svjesniji život. Jer kada smo iskreni u svezi toga tko smo zapravo, imamo šansu to promijeniti.

Ljudi su majstori samozavaravanja.

Zavaravamo se kako bi vjerovali
u stvari koje nisu istinite

i odbijamo vjerovati u stvari koje to jesu.

Bila sam na fakultetu

kada sam se zaista počela
baviti temom samozavaravanja.

I zatreslo je moj svijet.

Vidjela sam ga posvuda,

u svima.

Lažemo sami sebe o najmanjim detaljima,

kao što je koliko smo zapravo pojeli,

i zašto nismo stavili pravu težinu i visinu

na našu vozačku dozvolu.

(Smijeh)

Lažemo kako bismo prikazali
ciljeve kojima težimo:

"Popit ću samo čašu vina večeras." --

kad znam da ću popiti najmanje tri.
(Smijeh)

Lažemo kako bismo se
pridržavali društvenih normi:

"Nikad nisam imao seksualne
misli o nikom osim o supružniku."

jer to nije prihvatljivo.

Lažemo o najvažnijim
izborima u svom životu,

kao što je zašto smo se
udali ili odabrali našu karijeru.

Na žalost, za sve romantike

ljubav je rijetko motivacija za te izbore.

Nigdje nije samozavaravanje
bilo tako očito kao u mojim vezama.

Bila sam prestravljena da će me ostaviti.

Moj strah od napuštanja navodio
me da se ponašam na načine

za koje mi je još uvijek teško priznati --

nervozno čekati poziv,

voziti da vidim je li
tamo gdje je rekao da će biti,

pitajući se stalno voli li me.

Tada vam ništa od toga nisam mogla reći

jer ne bih si to mogla priznati.

U svojoj srži, lažemo sebe

jer nemamo psihološke snage priznati istinu

i nositi se s posljedicama koje slijede.

Kad sam to rekla, razumjeti samozavaravanje

je najučinkovitiji način za
vođenje ispunjenog života.

Jer kada priznamo tko smo zapravo,

imamo priliku promijeniti se.

Teško je pogledati ovu
fotografiju i pomisliti,

"Lažljivci!"

(Smijeh)

Ali naše samozavaravajuće
tendencije počinju ovdje.

Od rane dobi počinjemo primjećivati

i donositi zaključke o sebi i svom okolišu.

Pravi ili krivi, zaključci koje smo
donijeli utječu na naš identitet.

Kao odrasli, najviše ćemo željeti lagati

kako su psihološk teška
iskustva iz djetinjstva

utjecala na to tko smo danas.

Možda ste odrasli u domu
s jednim roditeljem,

u kojem ste zapostavljeni od vašeg oca.

Naučili ste da nešto nije u redu s vama --

niste bili dovoljno pametni,
privlačni, atletski građeni.

Zaključili ste da kako bi vas ljudi voljeli

morate biti savršeni.

Kao odraslom,

kad vam netko pokaže vaše nesavršenosti,

osjećate nevjerojatnu napetost
ali poričete odakle dolazi.

Možda ste se osjećali ružno kao dijete
jer su vas zadirkivali zbog izgleda.

Počeli ste jesti kao odgovor
na emocionalnu bol.

Kao odrasli borimo se da održimo težinu,

jer vaše jedenje ima jako
malo veze sa glađu.

Možda ste gledali vaše
roditelje kako se svađaju.

Naučili ste izbjeći sukob.

Sada se borite s priznavanjem
da ste osjetili jednu negativnu emociju.

Iako će svako pojedino učenje
iz djetinjstva biti jedinstveno,

ono što naučimo će biti prikazano u
lažima koje ćemo si govoriti kao odrasli.

Psihološke teorije ljudske prirode mogu nam
pomoći da razumijemo naše samozavaravanje.

Sigmund Freud prvi je opisao
laganje kroz ego-obrambene mehanizme:

Psihološke strategije
kojima štitimo svoj ego

-- naš osnovni osjećaj poimanja sebe --

od informacija koje će nas ozlijediti.

Poricanje:

odbijajući vjerovati da je nešto istinito

iako znamo da jest.

"Nemam problem s alkoholom," --

iako pijem svaki dan.

"Nisam ljubomorna," --

iako potajno provjeravam partnerov email.

Racionalizacija:

kreiranje razloga da se ispričamo,

"Ne bih vikala na tebe da me
nisi tretirala tako nepošteno,"

time opravdavajući moje vikanje

"Znam da pušenje nije dobro
za moje zdravlje,

ali mi pomaže da se opustim,"

time opravdavajući moje pušenje.

Projekcija:

uzimanje svoje nepoželjne osobine
i pripisivanje te osobine nekom drugom.

"Nisam takva. Ti si."

Kada izlazite s nekim za koga
ste izgubili interes,

govorite stvari kao,

"Nisi spreman za ovu vezu,"

kada zapravo, vi niste spremni za ovu vezu

i nikad nećete biti!

Pioniri u kognitivno-bihevioralnoj sferi

opisuju kako nas misli zavaravaju

kroz kognitivne distorzije --
iracionalne načine na koje mislimo.

Polarizirano razmišljanje:
razmišljanje u eksremima.

"Ili neću jesti keks ili ću pojesti kutiju,

jer ako pojedem jedan keks,

već sam upropastila dijetu,
pa mogu nastaviti jesti."

Emocionalno opravdavanje:

mišljenje da naši osjećaji
točno odražavaju stvarnost.

"Osjećam se povrijeđeno:
dakle sigurno si mi učinio nešto loše."

"Osjećam se glupo: posljedično, glup sam."

Pregeneralizacija:

uzeti jedan negativni događaj
i gledati ga kao beskrajnu spiralu poraza.

Nakon jednog lošeg prekida mislite:

"Uvijek ću biti sama."

Kada vas ne promaknu na poslu mislite,

"Nikad neću biti uspješna u karijeri."

S egzistencijalne perspektive

zavaravmo sebe
da bi izbjegli osnove života --

osnovne stvarnosti ljudskosti
s kojima se moramo suočiti.

Smrt - svi moramo umrijeti;

konačna samoća --

rođeni smo kao jedna osoba
u jednom fizičkom tijelu;

neznačajnost --

naši životi su neizbježno beznačajni
ukoliko im ne pridamo značenje;

i sloboda --

odgovorni smo za sebe
jer imamo slobodu izbora.

Kako bi izbjegli suočavanje s ovim
stvarnostima, često lažemo sami sebe:

"Ovakva sam zbog svog odgoja," --

na taj način odbacujući
odgovornost za svoje izbore.

"Loše stvari na vijestima se
meni neće nikad dogoditi," --

jer sam nekako poseban,
i jedinstveno zaštićen od zla.

"Neću napisati oporuku.
Mlada sam. Neću umrijeti," --

time poričući našu smrtnost.

Multikulturalna i feministička psihologinja

opisuje kako internalizacija
kulturnih normi utječe na nas.

Ovdje, zavaravamo sebe vjerujući

u ono što smo kulturlološki
uvjetovani vjerovati,

umjesto da sami odlučimo
što je zapravo istina.

Kompromitirate li se kako bi
dosegli društvene norme?

Mislite li da trebate određeno izgledati,

biti određene težine,

zarađivati određene prihode,

udati se, imati djecu, biti vjernik

jer to trebate činiti

ili zato što vjerujete da je to ispravno?

Sve ove teorije ljudske prirode pomažu
nam razumjeti

kako se zavaravamo na dnevnoj bazi.

Zašto bi vas to brinulo?

Samozavaravanje vodi do
ogromne količine boli i žaljenja.

Kako bi izbjegli da budemo iskreni,

često radimo izbore sa lošim posljedicama

za nas i druge --

možda ćemo koristit drogu, alkohol, jesti,
kockati, krasti, lagati, napuštati ljude

ili prebacivati našu emocionalnu prtljagu
na one koje najviše volimo.

Ili, možda odaberemo da se ne promijenimo

iako smo očajni

ili nanosimo bol onima oko nas.

Gledati na život sa žaljenjem
strašno je bolno,

jer ne možete promijeniti
vaše izbore u prošlosti.

Kako sam rekla ranije,

strašno sam se mučila
u svojim romantičnim vezama.

Znala sam da se ne osjećam sigurno,

ali vjerovala sam da je
to krivica mog dečka --

samo da me više zove,
da mi više govori da me voli,

onda bih se osjećala sigurno.

Istina je

da nije bilo ničeg što je mogao
učiniti da se osjećam sigurno,

jer moji osjećaji nisu imali veze s njim.

Razlog što se nisam osjećala sigruno je
što sam kao dijete naučila

da će me ljudi uvijek ostaviti,

i živjela sam život radeći
izbore u tom uvjerenju.

Kada ne preuzmemo punu
odgovornost za ono tko smo,

nanosimo bol sebi i svima oko nas..

Što sad?

Kako da počnemo prihvaćati
laži koje govorimo sebi?

Kako da postanemo iskreniji lažljivci?

Prvi korak je samosvjesnot --

postanemo proučavatelji sebe.

Kada imate snažnu emocionalnu
reakciju na nešto,

stanite.

Kada ono što pričate ne
odgovara onome što radite,

stanite.

Kada mislite iracionalno,

stanite.

Pitajte se:

Što ovo govori o meni?

Slično, većina nas troši
ogromnu količinu energije

pokušavajući preboljeti nekog
ili nešto što nam se dogodilo.

I općenito izbjegavamo pogledati
naš doprinos sukobima u svom životu.

Kada niste razriješili nešto ili nekoga,

stanite.

Pitajte se:

Što moja reakcija na ovu situaciju
govori o meni?

Kako postajemo iskreniji i svjesniji,

postajemo odgovorniji za svoje izbore.

Ako priznajemo da smo
nesigurni u vezi nečeg

-- što svi jesmo --

sada smo suočeni s izborom:

raditi na našoj nesigurnosti ili ne.

Što god odlučimo,

sada smo odgovorniji za
posljedice naše nesigurnosti,

jer znamo bolje.

Ne mjenjati se kada smo
suočeni s istinom je izbor.

Iako ne možemo kontrolirati
puno okolnosti koje susrećemo u životu,

odgovorni smo na naše reakcije na sve njih.

U tom duhu, jedan od najboljih načina

da se suočimo sa samozavaravanjem

je psihoterapija.

To je jedina veza

koju ćete imati ikad u životu

koja postoji samo da bi vam koristila.

Ali ipak, velika količina
stigme postoji oko terapije.

Ljudi često kažu stvari kao,

"Ne trebam terapiju.

To je samo za lude ili slabe ljude
koji si ne mogu sami pomoći."

Istina je, da treba velika hrabrost

kako bi bili potpuno ranjivi
pred drugom ljudskim bićem.

Terapija je zaista dar
ako ste dovoljno hrabri prihvatiti ga.

Suočiti se s našim samozavaravanjem je
cjeloživotno putovanje.

Mijenjamo se i svijet nam nudi nove prilike

kako bismo razumjeli sami sebe.

Uvijek možemo naučiti više.

Bila sam na savršenom putu
da budem uspješan akademik.

Dobila sam stalno mjesto
ovdje na UNLV, prije dvije godine.

I za otprilike šest tjedana,
biti ću nezaposlena,

jer sam dala ostavku.

Dobiti stalan predavački posao
i onda dati otkaz

je posljednja stvar koju bi bilo tko
očekivao od člana nastavnog osoblja.

Osobito od mene, obožavam psihologiju!

Obožavam predavati, istraživati.
Volim svoj odjel.

Imala sam odlično iskustvo na UNLV.

Ali istina je da moja strast
više nije fakultet.

Priznati si to je bilo brutalno bolno!

Jer sam se morala suočisti sa svim svojim
samozavaravajućim tendencijama.

"Što ako razočaram ljude?

Što će reći moja obitelj?

Što ću raditi?
Što ako se ne mogu uzdržavati?

Tko sam ako nisam profesor?

Što ako se moj život promijeni!?

Što ako se ne promijeni?"

Da sam ostala na fakultetu,

platila bih ogromnu psihološku cijenu.

Morala bih priznati da nisam dovoljno jaka

da napravim drugačiji izbor za sebe
kada se suočim s istinom.

Budte iskreniji lažljivci.

Izaberite da postanete iskreniji
s lažima koje govorite sami sebi.

Koristite istinu kako biste živjeli
najispunjeniji život

jer imate samo jedan.

(Pljesak)