Aplikacija koja čini skupljanje otpadaka zabavnim

Zemlja je velika površina koju treba održavati čistom. Uz Litterati, aplikaciju čiji korisnici identificiraju, sakupljaju i geografski označavaju svjetski otpad, član programa TED Residency, Jeff Kirschner, stvorio je zajednicu koja zajedničkim naporom čisti planet. Nakon što prikupi informacije o otpadu u preko 100 zemalja, Kirschner se nada kako će iskoristiti te podatke za suradnju s brendovima i organizacijama da bi spriječili širenje smeća prije nego što ono dospije na tlo.

Priča počinje s ovo dvoje,

mojom djecom.

Planinarili smo šumama Oaklanda,

kada je moja kćer u potoku primjetila
plastičnu posudu s mačjim izmetom.

Pogledala me i rekla:

"Tata?

Ovome nije tu mjesto."

Kada je to rekla,
podsjetila me na ljetni kamp.

Ujutro na dan posjeta,

neposredno prije nego što bi pustili
zabrinute roditelje kroz ulaz,

direktor kampa bi rekao: "Brzo!

Neka svatko pokupi pet otpadaka!“

Imate nekoliko stotina djece,
svako pokupi po pet otpadaka

i vrlo brzo imate mnogo čišći kamp.

Stoga sam pomislio,

zašto ne primjeniti ovako nešto
kao model čišćenja cijelog planeta?

I to je bila inspiracija za Litterati.

Vizija je stvoriti svijet bez otpada.

Pokazat ću vam kako je počelo.

Fotografirao sam cigaretu
uz pomoć Instagrama.

Onda sam napravio još jednu fotku

i još jednu,

i još jednu.

I primjetio sam dvije stvari:

prvo, otpad je postao
umjetnički i pristupačan,

i drugo, nakon nekoliko dana

u telefonu sam imao 50 fotki,

i svaki taj otpadak sam pokupio

te sam shvatio da vodim evidenciju

o svom pozitivnom utjecaju na planet.

To je 50 stvari manje koje možete vidjeti,

na koje možete nagaziti,

ili koje bi neka ptica mogla pojesti.

Tako sam počeo
govoriti ljudima što radim

i oni su se počeli uključivati.

I jednog dana

pojavila se ova fotografija iz Kine.

I tada sam shvatio

da je Litterati više od lijepih fotki,

da postajemo zajednica
koja prikuplja podatke.

Svaka fotografija je priča za sebe.

Govori nam tko je što pokupio,

geografska oznaka govori gdje,

a vremenska oznaka govori kada.

Stoga sam napravio mapu na Googleu

i počeo označavati mjesta
gdje se otpaci kupe.

Kroz taj proces, zajednica je rasla

kao i broj podataka.

Moja djeca idu u školu
baš ovdje u sredini.

Otpad.

Otpad se stapa s pozadinom našeg života.

No, što bi bilo da ga stavimo u prvi plan?

Što bi bilo kada bismo shvatili
čega točno ima po našim ulicama,

po pločnicima

i u školskim dvorištima?

Kako bismo mogli iskoristiti
ove podatke za stvaranje promjene?

Dozvolite da vam pokažem.

Prvo s gradovima.

San Francisco je želio otkriti
koji postotak otpada su cigarete.

Zašto?

Kako bi uveli porez.

Stoga su postavili
na ulice nekoliko ljudi

s olovkama i blokovima,

koji su kružili i prikupljali informacije,

što je dovelo do poreza od 20 centi
na prodaju svih cigareta.

A onda su ih tužile

velike duhanske kompanije,

tvrdeći da takav način
prikupljanje informacija

nije ni precizan ni dokaziv.

Pozvali su me iz ureda grada i pitali
može li naša tehnologija pomoći.

Ne znam jesu li znali

da je naša tehnologija
moj profil na Instagramu.

(Smijeh)

Ali rekao sam: „Da, može.“

(Smijeh)

„I možemo vam reći jesu li cigarete
Parliament ili Pall Mall.

Uz to, svaka fotografija
ima geografsku i vremensku oznaku

kao dokaz."

Nakon četiri dana
i 5000 sakupljenih otpadaka,

naši podaci su iskorišteni na sudu
da se porez ne samo održi, već udvostruči,

što je stvorilo godišnji prihod
od četiri milijuna dolara

koji se koristi za čišćenje San Francisca.

Tijekom tog procesa
naučio sam dvije stvari:

prvo, Instagram nije pravi alat za ovo,

(Smijeh)

i zato smo razvili aplikaciju.

I drugo, ako razmislite o tome,

svaki grad na svijetu ima
svoj jedinstveni otpad poput otiska prsta,

a taj otisak prsta nam ukazuje
na izvor problema

i na put ka njegovom rješenju.

Ako biste mogli stvoriti izvor prihoda

samo razumijevanjem postotka cigareta,

a što je i sa šalicama kave,

ili limenkama sokova,

ili plastičnim bocama?

Ako možete to obilježiti u San Franciscu,
zašto ne i u Oaklandu,

ili Amsterdamu,

ili negdje mnogo bliže domu?

A što je s brendovima?

Kako bi oni mogli iskoristiti podatke

da usklade svoje ekološke
i ekonomske interese?

U centru Oaklanda ima jedan kvart
prekriven otpadom.

Zajednica Litterati se okupila
i pokupila 1500 otpadaka.

Otkrili smo sljedeće:

većina otpada je potekla
od vrlo poznatog proizvođača takosa.

Većina otpadaka tog brenda
bile su vrećice ljutog umaka,

a većina njih nije bila ni otvorena.

Problem i put ka rješenju,

možda bi taj brend trebao
davati ljuti umak na zahtjev,

ili postavi dozatore,

ili napraviti pakiranje koje je održivije.

Kako brend uzima otpad
opasan za okoliš,

pretvori ga u ekonomskog pokretača

i postane heroj u toj industriji?

Ako zaista želite stvoriti promjene,

najbolje je početi od svoje djece.

Grupa učenika petih razreda
pokupila je 1247 otpadaka

samo u svom školskom dvorištu.

I otkrili su da su najčešća vrsta otpada

plastični omoti za slamčice
iz njihove kantine.

Zatim su ovi klinci
otišli ravnatelju i pitali:

„Zašto i dalje kupujemo slamčice?“

I tako su prestali.

I otkrili su da svatko pojedinačno
može napraviti promjenu,

ali da zajedno stvaraju utjecaj.

Nije važno jeste li
učenik ili znanstvenik,

živite li u Honolulu ili Hanoi,

ovo je zajednica za svakoga.

Počela je zbog dvoje male djece
u šumama Sjeverne Karoline,

a danas je raširena diljem svijeta.

A znate kako uspjevamo u tome?

Otpadak po otpadak.

Hvala.

(Pljesak)