Priča počinje s ovo dvoje, mojom djecom. Planinarili smo šumama Oaklanda, kada je moja kćer u potoku primjetila plastičnu posudu s mačjim izmetom. Pogledala me i rekla: "Tata? Ovome nije tu mjesto." Kada je to rekla, podsjetila me na ljetni kamp. Ujutro na dan posjeta, neposredno prije nego što bi pustili zabrinute roditelje kroz ulaz, direktor kampa bi rekao: "Brzo! Neka svatko pokupi pet otpadaka!“ Imate nekoliko stotina djece, svako pokupi po pet otpadaka i vrlo brzo imate mnogo čišći kamp. Stoga sam pomislio, zašto ne primjeniti ovako nešto kao model čišćenja cijelog planeta? I to je bila inspiracija za Litterati. Vizija je stvoriti svijet bez otpada. Pokazat ću vam kako je počelo. Fotografirao sam cigaretu uz pomoć Instagrama. Onda sam napravio još jednu fotku i još jednu, i još jednu. I primjetio sam dvije stvari: prvo, otpad je postao umjetnički i pristupačan, i drugo, nakon nekoliko dana u telefonu sam imao 50 fotki, i svaki taj otpadak sam pokupio te sam shvatio da vodim evidenciju o svom pozitivnom utjecaju na planet. To je 50 stvari manje koje možete vidjeti, na koje možete nagaziti, ili koje bi neka ptica mogla pojesti. Tako sam počeo govoriti ljudima što radim i oni su se počeli uključivati. I jednog dana pojavila se ova fotografija iz Kine. I tada sam shvatio da je Litterati više od lijepih fotki, da postajemo zajednica koja prikuplja podatke. Svaka fotografija je priča za sebe. Govori nam tko je što pokupio, geografska oznaka govori gdje, a vremenska oznaka govori kada. Stoga sam napravio mapu na Googleu i počeo označavati mjesta gdje se otpaci kupe. Kroz taj proces, zajednica je rasla kao i broj podataka. Moja djeca idu u školu baš ovdje u sredini. Otpad. Otpad se stapa s pozadinom našeg života. No, što bi bilo da ga stavimo u prvi plan? Što bi bilo kada bismo shvatili čega točno ima po našim ulicama, po pločnicima i u školskim dvorištima? Kako bismo mogli iskoristiti ove podatke za stvaranje promjene? Dozvolite da vam pokažem. Prvo s gradovima. San Francisco je želio otkriti koji postotak otpada su cigarete. Zašto? Kako bi uveli porez. Stoga su postavili na ulice nekoliko ljudi s olovkama i blokovima, koji su kružili i prikupljali informacije, što je dovelo do poreza od 20 centi na prodaju svih cigareta. A onda su ih tužile velike duhanske kompanije, tvrdeći da takav način prikupljanje informacija nije ni precizan ni dokaziv. Pozvali su me iz ureda grada i pitali može li naša tehnologija pomoći. Ne znam jesu li znali da je naša tehnologija moj profil na Instagramu. (Smijeh) Ali rekao sam: „Da, može.“ (Smijeh) „I možemo vam reći jesu li cigarete Parliament ili Pall Mall. Uz to, svaka fotografija ima geografsku i vremensku oznaku kao dokaz." Nakon četiri dana i 5000 sakupljenih otpadaka, naši podaci su iskorišteni na sudu da se porez ne samo održi, već udvostruči, što je stvorilo godišnji prihod od četiri milijuna dolara koji se koristi za čišćenje San Francisca. Tijekom tog procesa naučio sam dvije stvari: prvo, Instagram nije pravi alat za ovo, (Smijeh) i zato smo razvili aplikaciju. I drugo, ako razmislite o tome, svaki grad na svijetu ima svoj jedinstveni otpad poput otiska prsta, a taj otisak prsta nam ukazuje na izvor problema i na put ka njegovom rješenju. Ako biste mogli stvoriti izvor prihoda samo razumijevanjem postotka cigareta, a što je i sa šalicama kave, ili limenkama sokova, ili plastičnim bocama? Ako možete to obilježiti u San Franciscu, zašto ne i u Oaklandu, ili Amsterdamu, ili negdje mnogo bliže domu? A što je s brendovima? Kako bi oni mogli iskoristiti podatke da usklade svoje ekološke i ekonomske interese? U centru Oaklanda ima jedan kvart prekriven otpadom. Zajednica Litterati se okupila i pokupila 1500 otpadaka. Otkrili smo sljedeće: većina otpada je potekla od vrlo poznatog proizvođača takosa. Većina otpadaka tog brenda bile su vrećice ljutog umaka, a većina njih nije bila ni otvorena. Problem i put ka rješenju, možda bi taj brend trebao davati ljuti umak na zahtjev, ili postavi dozatore, ili napraviti pakiranje koje je održivije. Kako brend uzima otpad opasan za okoliš, pretvori ga u ekonomskog pokretača i postane heroj u toj industriji? Ako zaista želite stvoriti promjene, najbolje je početi od svoje djece. Grupa učenika petih razreda pokupila je 1247 otpadaka samo u svom školskom dvorištu. I otkrili su da su najčešća vrsta otpada plastični omoti za slamčice iz njihove kantine. Zatim su ovi klinci otišli ravnatelju i pitali: „Zašto i dalje kupujemo slamčice?“ I tako su prestali. I otkrili su da svatko pojedinačno može napraviti promjenu, ali da zajedno stvaraju utjecaj. Nije važno jeste li učenik ili znanstvenik, živite li u Honolulu ili Hanoi, ovo je zajednica za svakoga. Počela je zbog dvoje male djece u šumama Sjeverne Karoline, a danas je raširena diljem svijeta. A znate kako uspjevamo u tome? Otpadak po otpadak. Hvala. (Pljesak)