Kako vas previše pravila sprečava završiti posao

Moderni se posao - od posluživanja stolova, rada s brojevima do zamišljanja novih proizvoda - sastoji od rješavanja novih problema, svaki dan, fleksibilno i na nove načine. Yves Morieux u ovom pronicljivom govoru, prikazuje kako nas prečesto opterećenje procesima, potpisima i internim mjerenjima sprečava završiti posao kako najbolje znamo. On nudi novi način gledanja na posao - posao kao suradnja, a ne natjecanje.

Paul Krugman, dobitnik
Nobela za ekonomiju napisao je:

"Nije sve u produktivnosti,
ali dugoročno gledajući,

produktivnost je gotovo sve."

Dakle, to je ozbiljno.

Nema puno stvari na svijetu
koje su "gotovo sve".

Produktivnost je glavni pokretač
društvenog napretka.

Dakle, imamo problem.

U najvećim europskim ekonomijama

produktivnost je rasla pet posto godišnje

50-ih, 60-ih i ranih 70-ih.

Od '73. do '83. tri posto godišnje.

Od '83. do '95. dva posto godišnje.

Od 1995. manje od jedan posto godišnje.

Ista je situacija u Japanu.

Ista je situacija i u SAD-u

unatoč munjevitom odskoku prije 15 godina

i unatoč svim tehnološkim inovacijama

oko nas: internet, informacije,

nove informacijske
i komunikacijske tehnologije.

Kad produktivnost raste tri posto godišnje

udvostručuje životni standard
svake generacije.

Svaka generacija dvostruko je
imućnija od roditelja.

Kada raste za jedan posto godišnje,

potrebne su tri generacije
za udvostručenje standarda.

Za to vrijeme mnogi će ljudi biti
siromašniji od roditelja.

Imat će manje svega:

manje krovove nad glavom, ili ih možda
uopće neće imati

nedostupnije obrazovanje, vitamine,
antibiotike, cijepljenje --

svega.

Razmislite o svim problemima s kojima se
trenutačno susrećemo.

O svim.

Velika je mogućnost da im
je uzrok kriza produktivnosti.

Zbog čega ta kriza?

Zato što ie osnovno načelo učinkovitosti --

učinkovitost u organizaciji,
upravljanju --

postalo kontraproduktivno za ljudski
napor.

Svugdje -- u javnom sektoru,
u poduzećima, načinu na koji radimo,

na koji smo inovativni, investiramo --
pokušajte naučiti raditi bolje

Uzmite sveto trojstvo učinkovitosti:

jsnoća, mjerljivost, odgovornost.

Oni uništavaju ljudski napor.

Postoje dva načina da to vidimo i dokažemo.

Prvi, koji je meni draži

je strog, elegantan, lijep -- matematika.

Potpuna matematička verzija zahtijeva
nešto vremena

pa zato imamo onaj drugi način.

Pogledajmo štafetnu utrku.

To je ono što ćemo napraviti danas.

Malo je animiraniji, vizualniji i nešto
brži -- ipak je to utrka.

Nadamo se da je brži.

(Smijeh)

Finale svjetskog prvenstva za žene.

Osam je timova u finalu.

SAD ima najbrži tim.

Oni imaju najbrže žene na svijetu.

Oni su favoriti za pobjedu.

Osobito, ako ih usporedimo s nekim
prosječnim timom,

recimo, francuskim

(Smijeh)

prema njihovim rezultatima na utrci na
100 metara

i ako zbrojite pojedinačna vremena
američkih trkačica,

one stižu na cilj 3,2 metra ispred
francuskog tima.

A ove godine američki tim je u
odličnoj formi.

Na temelju njihove najbolje utrke ove
godine,

one stižu 6,4 metra ispred
francuskog tima,

prema podacima.

Mi ćemo pogledati utrku.

U jednom trenutku prema kraju vi ćete
vidjeti

da Torri Edwards, četvrta američka
trkačica, vodi.

Nije iznenađenje - ove godine je osvojila
zlatnu medalju na utrci na 100 metara.

Usput rečeno, Chryste Gaines, druga
trkačica u američkom timu

je najbrža žena na Zemlji.

Dakle, na Zemlji je 3,5 milijardi žena.

Gdje su dvije najbrže? U američkom timu.

Ni preostale dvije trkačice u američkom
timu nisu loše, znate?

(Smijeh)

Jasno je da je američki tim dobio rat za
talente.

Iza, prosječan tim pokušava uhvatiti
priključak.

Pogledajmo utrku.

(Video uz komentar na francuskom)

(Video: završetak komentara)

Yves Morieux: Što se dogodilo?

Najbrži tim nije pobijedio; pobijedio je
sporiji.

Usput, nadam se da cijenite

iscrpno povijesno istraživanje koje sam
poduzeo da prikažem Francuze u dobrom svjetlu.

(Smijeh)

No, ne pretjerujmo -- nije to baš niti
arheologija.

(Smijeh)

Zašto?

Zbog suradnje.

Kad čujete ovu rečenicu:

"Zahvaljujući suradnji, cjelina je
vrednija od zbroja djelova."

To nije poezija.
To nije filozofija.

To je matematika.

Nosači palice su sporiji,

ali njihova palica je brža.

Čudo suradnje:

Umnaža energiju, inteligenciju i ljudski
napor.

To je bit ljudskih napora:

kako raditi zajedno, kako pojedinačni napor
pridonosi naporima drugih.

Pomoću suradnje možemo uraditi više s
manjim.

Što se dešava sa suradnjom kada se
sveti gral --

čaki i Sveto trojstvo --

jasnoća, mjerljivost i odgovornost,

pojavi?

Jasnoća.

Izvještaji menadžmenta su puni primjedaba
zbog nedostatka jasnoće.

Provjere suglasnosti,
konzultantske dijagnoze.

Trebamo više jasnoće, trebamo razjasniti
uloge i procese.

To bi bilo kao da trkačice u timu kažu

"Pojasnimo - gdje moja uloga stvarno
počinje i prestaje?

Trebam li trčati 95 metara, 96, 97...?"

Budimo jasni, to je važno.

Ako kažete 97, nakon 97 metara,

ljudi će ispustiti palicu bez obzira hoće
li je netko pokupiti ili ne.

Odgovornost.

Stalno pokušavamo staviti odgovornost

u nečije ruke.

Tko je odgovoran za ovaj proces?

Trebamo nekog tko je odgovoran za proces.

U utrci štafeta, obzirom da je predavanje
palice vrlo važno,

trebamo nekog tko je jasno odgovoran za
predavanje palice.

Dakle, između svakog trkača

ćemo postaviti posebnog atletičara

namijenjenog da jasno preuzme palicu od
jedne trkačice

i preda je drugoj trkačici.

I imat ćemo ih barem dvoje.

Hoćemo li, u tom slučaju, pobijediti na
utrci?

To ne znam. Ono što znam je

da ćemo imati jasnu povezanost,

jasnu liniju odgovornosti.

Znat ćemo koga okriviti.

I nikad nećemo pobijediti na utrci.

Ako razmislite o tome, mi pridajemo
više pažnje

informaciji koga optužiti u slučaju
pogreške,

nego kreiranju uvjeta za uspjeh.

Sva ljudska inteligencija stavljena u
osmišljavanje organizacije --

gradske strukture, procesni sustavi --

što im je zapravo cilj?

Imati krivca ukoliko nešto pođe po zlu.

Mi stvaramo organizacije sposobne
pogriješiti

i to sukladno s propisima,

s nekim tko je odgovoran kad pogriješimo.

I prilično smo učinkoviti u tim -
pogreškama.

Mjerljivost.

Što se može izmjeriti može se i završiti.

Pogledajte, da bi prenijeli palicu,
trebate to učiniti u pravo vrijeme,

u pravu ruku pri pravoj brzini.

Da biste to učinili trebate prenijeti
energiju u ruku.

Energija koja je u vašoj ruci nije u
vašim nogama,

premjestili ste je na račun vaše
mjerljive brzine.

Trebate viknuti dovoljno rano sljedećoj
trkačici

kada ćete predati palicu, najavljujući
joj da stižete,

kako bi se sljedeća trkačica mogla
pripremiti i očekivati vas.

I trebate vikati jako.

No krv, energija koja će biti u vašem grlu

neće biti u vašim nogama.

Jer, znate, tamo je osam ljudi koji viču
svi u isto vrijeme.

Pa morate prepoznati i glas svog kolege.

Ne možete reći:"Jesi li to ti?"

Prekasno!

(Smijeh)

Pogledajmo sada utrku usporeno

i usmjerimo se na treću trkačicu.

Pogledajmo gdje je usmjerila svoje napore,

svoju energiju, svoju pažnju.

Ne sve u noge -- to bi bilo dobro za njenu
brzinu --

već i u grlo, ruku, oči, mozak.

To čini razliku u čijim nogama?

U nogama sljedeće trkačice.

Kada sljedeća trkačica trči zaista brzo,

je li to zbog njenog izvarednog napora

ili je to zbog načina na koji joj je
treća trkačica predala palicu?

Nema tog mjerenja na svijetu koji će nam
dati odgovor.

Pa ako nagrađujemo ljude na temelju
njihovog mjerljivog učinka,

oni će svu svoju energiju, pažnju,
krv, staviti

u ono što je mjerljivo -- njihove noge.

A palica će pasti i usporiti ih.

Suradnja ne zahtijeva poseban napor,

stvar je u tome kako raspoređujete napor.

Radi se o preuzimanju rizika,

jer žrtvujete vrhunsku zaštitu

razdijeljenu u objektivno mjerljiv učinak
pojedinca.

Radi se stvaranju velike razlike u učinku
drugih,

s kojima nas uspoređuju,

Tada treba biti glup i surađivati.

A ljudi nisu glupi i ne surađuju.

Znate, jasnoća, odgovornost i mjerljivost
bi bili dobri

da je svijet jednostavniji.

No, poslovanje je postalo puno složenije.

Sa svojim timovima, izmjerio sam

razvoj složenosti u poslovanju.

Danas je puno zahtjevnije privući i
zadržati klijente,

izgraditi prednost na globalnoj razini,

stvoriti vrijednost.

A što je poslovanje složenije mi,

u ime jasnoće, odgovornosti i mjerljivosti

umnožavamo strukture, procese, sustave.

Taj poriv za jasnoćom i odgovornošću
potiče

kontraproduktivno umnožavanje sučelja,
među-ureda,

koordinatora koji osim što trebaju
dodatne ljude i resurse,

dodaju i prepreke.

I što je organizacija složenija

to je teže razumjeti što se zapravo događa.

Pa onda trebamo sažetke, punomoći,
izvještaje,

ključne pokazatelje uspješnosti, mjerila.

Pa ljudi troše energiju na ono što se
može izmjeriti

na račun suradnje.

I kako se učinak smanjuje

mi dodajemo još više struktura, procesa
sustava.

Ljudi provode vrijeme na sastancima,

pišući izvještaje koje moraju napraviti,
brisati ili prepravljati.

Temeljem naših analiza timovi takvih
organizacija

provode između 40 i 80 posto vremena,
trošeći svoje vrijeme

i radeći sve napornije i napornije,
dulje i dulje

na aktivnosti sa sve manje i manje dodane
vrijednosti.

To je ono što ubija produktivnost,

što ljudima uzrokuje patnju na poslu.

Naše organizacije troše ljudsku
inteligenciju.

Okrenule su se protiv ljudskih napora.

Kad ljudi ne surađuju

ne krivite njihov način razmišljanja,
njihov mentalitet, njihovu osobnost --

pogledajte poslovnu situaciju.

Je li stvarno u njihovom interesu
suradnja s drugima

kada, zbog suradnje, oni sami izgledaju
lošije?

Zašto bi surađivali?

Kad optužujemo osobnost

umjesto jasnoće, odogovornosti,
mjerljivosti

neučinkovitosti dodajemo nepravdu.

Trebamo stvoriti organizacije

u kojima će pojedincu postati korisno
surađivati s drugima.

Maknite posrednike, među-urede --

sve te komplicirane koordinacijske
strukture.

Ne tražite jasnoću, tražite zbunjenost.

Zbunjenost spaja.

Uklonite što više kvantitativnih mjerila
za procjenu učinka.

Ubrzajte "što".

Tražite suradnju, "kako"

Kako ste predali palicu?

Jeste li je bacili, ili ste je predali
učinkovito?

Stavljam li svoju energiju u ono što se
može izmjeriti --

moje noge, moju brzinu --
ili predaju palice?

Vi, voditelji, menadžeri,

stvarate li korist za pojedinca ukoliko
surađuje s drugima?

Budućnost naših organizacija,

naših poduzeća, naših društava

ovisi o vašem odgovoru na ova pitanja.

Hvala vam.

(Pljesak)