-
Titlovi: www.whatisfatmagulsfault.com
-
Najteži dio useljenja u svaku kuću je kuhinja.
-
Kada je kuhinja spremna, spremna je i kuća.
-
Daj da i ovo operemo i spremimo.
-
Sve je prelijepo!
Sve se sjaji, sve je novo.
-
Iskoristi ovo u predivnim danima koji će doći.
-
Vidim, odlutala si u mislima.
-
Skoro sam tamo.
-
- Vrt je u takvom neredu.
- Ne brini, sve će biti pospremljeno.
-
Zamisli samo kako će kuća
liepo izgledati na dan vjenčanja.
-
Zamisli kada Deniz i njena mama dođu,
to će biti potpuni svatovi.
-
Cijela porodica će biti na okupu.
-
Biće dobro,
drago mi je da dolaze ranije.
-
Voljela bih da budu naše gošće,
ali Fahrettin nije prihvatio našu ponudu.
-
Dolaze iz daleka,
zašto da odsjedaju u hotelu?
-
Ne budi uporna,
neka rade ono što im odgovara.
-
Ne! Ja ne bih odustala od toga,
ali, ako budem uporna, Kerim će se uznemiriti.
-
Da.
-
Možda će mu biti čudno.
Sve ovo vrijeme je bila daleko...
-
...i sada će mu biti čudno vidjeti
neku drugu osobu pored svog oca.
-
Slažem se.
-
Još uvijek upoznaju jedan drugoga..
-
Pokušavaju se privići da su tu jedan za drugog.
-
Čaj mora da je gotov do sada.
Odmoriće se malo, mora da su umorni.
-
On zadovoljno radi,
radi na svojoj kući.
-
Telefon ti zvoni.
-
Zdravo, oče.
-
- Kerime, sine, kako si?
- Dobro sam, radim.
-
Našao sam ti radionicu.
-
Unajmljena je.
-
Tata, pričali smo o ovome ranije,
prerano je za to.
-
Znam, ali...
Prostor je baš ono što smo tražili.
-
Mjesto nije veliko,
ali savršeno je za početak.
-
Mašine i radne površine su već tu.
-
Moraš ovo vidjeti.
-
Dobro, pogledaćemo to nekad skupa.
-
Bolje da požuriš,
ne smijemo propustiti ovakvu priliku.
-
Ali ne mogu doći danas,
moram ovdje završiti s poslom.
-
Poslaću ti slike na telefon,
samo pogledaj...
-
Kada završiš tu, javi mi.
Pogledaćemo ovo zajedno.
-
Agent za nekretnine je svakako sa mnom.
-
Ako se odlučiš za ovo,
razgovaraćemo s vlasnikom o detaljima.
-
Dobro, pošalji mi slike. Pogledaću.
-
- Dobro onda, nastavi sa radom.
- Hvala.
-
("Prodaje se")
-
Možete li skloniti to, molim vas?
Želim da napravim nekoliko slika.
-
Moj otac... Pronašao je radionicu.
Kaže da dođemo i pogledamo.
-
To su divne vijesti,
idi odmah ako želiš.
-
Ne, svejedno će mi poslati slike.
-
Fahrettin neće odmoriti dok ti
ne pronađe radionicu.
-
Znam, ali... Nisam navikao
da neko radi nešto za mene.
-
To me čini nemirnim.
-
Da, ali taj neko je tvoj otac,
naravno da će se pobrinuti za tebe.
-
To ga čini sretnim.
-
-Kada dolazi tvoja sestra s mamom?
- Ovog vikenda.
-
To je dobro, cijela porodica
će biti na okupu za vjenčanje.
-
O, Yenge!
Lijepa frizura!
-
Izgledaš prelijepo, Mukaddes.
Prelijepo.
-
Je li poštar dolazio?
-
Nije.
-
Frizura ti je baš lijepa.
Baš mi se sviđa.
-
Pisma su stigla.
-
Ne, to je od jučer.
Fatmagul ih još nije pročitala.
-
-Šta je bilo sa narudžbom?
-Spremna je, odnesi.
-
Kćerka moja!
-
Šta radiš?
Jesi li i ti napravila frizuru?
-
Ideš li i ti na bratovu... predstavu?
-
Kasni.
-
Ne, nećemo zakasniti.
-
Čim bude gotovo ovo u rerni
odmah krećemo.
-
Fatmagul je sve ostavila spremno
prije nego je krenula.
-
Mehmet i ja smo napravili ostalo,
samo je ovo preostalo..
-
Čim bude gotovo, krećemo.
-
Kao da me to brine.
-
Šta?
-
Ništa.
Samo ti nastavi.
-
Ako ne bude, ti kreni prva.
-
- Rahmi, naručili su dva čaja.
- Čaj, čaj... Dobro.
-
Promijeniću joj pelenu.
-
Čaj je stigao.
-
Da mogu tražiti još nešto od Boga,
ne bih imao ništa više da poželim.
-
Hajde Kerime, ostavi to,
dođi i ti.
-
Ne gledaj, zaboliće te oči.
-
Gledam našu željeznu ogradu.
-
Hajde, ostavi to,
odmori se malo.
-
- Hvala ti na trudu.
- Uživajte.
-
Hvala ti.
-
Otac me zvao, pronašao je radionicu.
-
Kaže da će je unajmiti čim je vidimo.
-
Nadajmo se onda dobrom.
-
Uzmite i kolače.
-
Dakle, hoće li se vjenčanje
organizovati u ovom vrtu?
-
Neće, promijenili smo mišljenje nakon što smo
jedva smjestili goste za Kerimov rođendan.
-
Vraćamo se prvobitnom planu,
organizovaćemo sve u Kadirovom vrtu.
-
Kerime, pričao sam s onim ljudima...
-
...Onim muzičarima što sviraju kod Suata.
-
Žele da potvrdimo datum, peti ili šesti?
Odlučiće sve na osnovu toga.
-
- Peti.
- Peti.
-
Peti maj, subota.
-
Ovo mora da je moj tata.
Mislim da je poslao slike radionice.
-
Otvori.
Daj da pogledamo.
-
Fatmagul je napolju s Kerimom.
-
Šta se desilo?
Je li stigao?
-
Nije, još uvijek čekamo.
-
Kakva je atmosfera tamo?
-
Ima dosta predstvnika medija, naravno.
Kako je tu?
-
Ima dosta predstavnika medija, naravno.
-
Nadam se da ništa nije krenulo po zlu.
-
Ne mogu da dočekam da ga odvedu unutra,
pa da svi lijepo odahnemo.
-
Fahrettin je pronašao divnu radionicu.
-
Prekidam sada, dušo. Pričaćemo kasnije.
-
- Meryem?
- Prekidam sada. Ćao.
-
Jesu li ga doveli?
-
Nisu još.
Čekaju.
-
Šta si spominjala?
Fahrettin je našao radionicu? Tako nešto?
-
Da, pronašao je radionicu.
Poslao je Kerimu slike.
-
Kerim će otići tamo čim bude imao vremena.
-
Kako divno!
-
Nadajmo se najboljem.
-
Stižu.
-
Smiri se, Hilmiye.
-
"Gospodine Erdogane, zašto se pobjegli u inostranstvo?"
-
"Nakon što je doveden u Tužilaštvo,
Erdogan Yasaran izgleda jako izmoreno."
-
Erdogane, sine moj.
-
- Mama!
- Ovdje sam, sine.
-
Mama, nisam ništa uradio.
Nevin sam.
-
Dosta je.
Ne možete ući unutra.
-
Onesvijestila se.
-
Počnite snimati!
Majka mu se onesvijestila.
-
Neka nam neko pomogne.
Pomozite joj.
-
Donesite vode,
uradite nešto!
-
Kadir kaže da će uskoro doći red na Selima.
Kaže da se i njemu bliži kraj.
-
Kažem ti, uskoro će i taj
nitkov biti uhapšen.
-
Nadam se.
-
Nakon što i njega uhapse, svi ćemo predahnuti.
-
U svakom slučaju,
daj da ne pričamo o tome u ovoj kući.
-
Gdje je kutija za ovo, sestro?
-
Ne sjećam se da sam to otpakovala.
Daj da vidim.
-
Mora da je ovdje,
nije se ništa samo odšetalo.
-
Evo, našla sam.
-
Opet gleda ka ovamo.
-
Očito je da želi da nam se približi.
-
Jadna djevojka, plaši se svoje mame.
-
Kladim se da joj je rekla da mi se ne približava.
-
To je zato što te ne poznaju.
-
To je zato što znaju našu priču.
-
Rekla si da nema dovoljno šifona
za vjenčanicu. Šta si uradila?
-
Kupila sam ostatak.
-
Stvarno?
Kada?
-
Sredila sam to onaj dan kad me Kerim odveo
da kupujemo stvari za kuhinju.
-
Tebe niko ne može stići.
-
Ali, umaraš li se kad si ovdje po cijeli dan
a noću radiš od kuće?
-
- To mora da je slatki umor.
- Da, jeste.
-
Dobro...
-
Hoćeš li vidjeti Nezihe Hanim
prije vjenčanja?
-
Jesi li zakazala termin?
-
Da, zakazali smo ga.
-
Ići ćemo na dva termina prije vjenčanja.
-
Dobro.
-
Sada počinje nova etapa za vas dvoje.
-
Život će vam se dalje razvijati.
-
Sve će biti bolje, ne brini.
Bitno je da si ti mirna iznutra.
-
I samo misli uvijek
da je to sve što je važno.
-
Znam.
-
Hvala na čaju.
-
- Želite li još jedan?
- Ne, hvala ti.
-
Molim vas, pustite me da vidim svog sina.
-
Samo na minutu, preklinjem vas.
-
To je njegov izbor, ali nakon što da izjavu.
-
- Možda će vas pustiti da ga vidite.
-Molim vas...
-
Preklinjem vas. Dajte da ga vidim, samo na kratko.
-
Kada završe sa ispitivanjem,
da li ide pravo na sud?
-
Da, nakon ispitivanja će biti poslan
pred sud.
-
Neće mi dati da ga vidim.
-
Hilmiye, hajde da sjednemo.
U suprotnom ćeš se opet onesvijestiti.
-
Očevo ime?
-
Rifat.
-
Mjesto rođenja?
-
Izmir.
-
Tužilac će sada početi sa uzimanjem izjave.
Bićeš odveden u sobu do ove.
-
Ali...
Ja...
-
Gdje je moj advokat?
Želim da dođe...
-
On je Munir Telci.
Neću reći ništa dok on ne dođe.
-
Odvedimo ga unutra.
-
Dođi ovuda.
-
Gospodine Munire, hoćete li nastaviti biti
advokat Erdogana Yasarana?
-
Je li istina da će Erdogan Yasaran prihvatiti sve
optužbe u slučaju Fatmagul Ilgaz?
-
G. Munire, postoji li umješanost Selima i Erdogana
u slučaju ubistva?
-
- Molim vas, recite nešto.
- U redu, dosta više.
-
Evo ga, došao je. Majstor obmane.
Drugi čin upravo počinje.
-
Trudi se uzalud,
za njih nema izlaska.
-
Munire!
-
Pokušaš li mi zgaziti sina,
uništiću te!
-
Ne usuđuj se da okriviš samo Erdogana.
Ne usuđuj se!
-
Jesi li me čuo?
-
Kunem se, sve ću reći.
Sve!
-
Nije me briga.
-
Nismo u poziciji da
štitimo bilo koga.
-
Neka i Selim bude uhvaćen.
-
To nije moj problem.
-
Ako budeš igrao igrice,
i ti ćeš otići u zatvor.
-
Vas dvije ste pravo dobar tim.
-
Mi pokušavamo da se što lakše izvučemo, a vi
nas vučete sa sobom hvatajući se za posljednju slamku.
-
Šta da radim da ih odbranim?
-
Ja sam Munir Telci.
Ja sam advokat u ovom slučaju.
-
- Unutra je.
- Odveli smo ga kod tužioca.
-
- Možete ući.
- Vi ostanite ovdje.
-
- Dobar dan.
- Čekali smo vas.
-
Znam da kasnim, žao mi je.
Došao sam pravo sa suda...
-
...suočavamo se sa mnogim problemima
kao porodica.
-
Advokat ti je stigao, možemo početi..
-
Previše si nas zadržavao.
-
Naravno, gospodine.
-
Kako si?
-
To bih ja tebe trebao pitati.
-
Uz vaše dopuštenje, volio bih razgovarati
nasamo sa svojim advokatom.
-
Možete otići u susjednu sobu.
-
Halo?
-
Da?
-
Ne.
Ta optužnica još uvijek nije potpuna.
-
Gdje si bio do sad? Znao si da će
me dovesti ovdje.
-
Zašto nisi došao na vrijeme?
-
Začepi i slušaj me!
-
Sada postoji više od jedne optužnice protiv vas.
Tebe, Selima i Yasara.
-
Govoriš kao da ti nisi dio ovoga.
-
Ne upadaj mi u razgovor.
-
Ako kažeš da si kriv, ovo više neće biti tretirano
kao slučaj organizovanog kriminala.
-
Zašto bih ja išta priznao?
-
Rekao sam ti da me ne prekidaš, idiote.
Začepi!
-
Ako priznaš krivicu,
kazna će ti biti smanjena.
-
Jesam li ja idiot ili ti?
-
Koga pokušavaš da prevariš, čovječe?
Zašto bih ja preuzeo krivicu na sebe?
-
Zašto to ne uradi Selim?
-
Yasar je dao samo tvoje ime.
-
U redu, a ja ću im dati
i tvoje ime.
-
To će biti to.
Reći ću im sve.
-
Za tebe nije moguće da se izvučeš
iz slučaja Turanera Alagöza.
-
A, i u drugim slučajevima, tvoje ime
prednjači ispred svih.
-
Svi će reći istu priču.
-
Pokleti kreteni!
-
Dokazaćete vi moje go*no!
-
Dok si bio odsutan, nismo samo sjedili.
Radili smo na ovome.
-
Ako želiš, izaći ćeš iz zatvora
kada ti brada osijedi...
-
Ali, ako me budeš slušao, izaći ćeš
sa smanjenom kaznom.
-
Priznaj zločin.
-
Je li ovo zajednička odluka
moje voljene porodice?
-
Je li?
-
Ili me Resat Yasaran žrtvuje da bi
spasio svog sina?
-
Resat Yasaran nije u stanju da razmišlja o bilo kome
osim o samom sebi.
-
Bankrotirao je.
-
Lale Gozalan nas je sve prevarila.
-
Samo što nisu stavili katanac
na vrata velikog holdinga.
-
Ali, ja imam novca.
Ja ga još uvijek imam.
-
Ako uradiš ono što kažem, izaći ćeš odavdje
sa novcem u džepu.
-
Imaćeš dovoljno za novi početak.
-
Prvo pravilo je...
-
Da ne spominješ moje ime
u ovim slučajevima.
-
Mene u ovo nećeš uključiti.
-
Jako si poremećen čovjek.
-
Na tebi je da li ćeš prihvatiti ovu ponudu.
Shvati da je ovo isključivo tvoja odluka.
-
U redu, razumijem.
Dosta mi je ovog razgovora.
-
Samo da znaš da neću upasti u ovu zamku
sa svoje dvije noge...
-
Sve ću im sam ispričati.
-
Ne budi budala.
-
Uostalom...
-
Neću reći niti jednu riječ
dok Selim ne bude uhapšen.
-
Negiraću sve optužbe.
Je li to u redu?
-
Samo da znaš da ću ovo i sam
reći tužiocu.
-
Ja sam.
-
Gdje si bila?
-
Gledala sam vijesti u kafiću pored ceste.
-
Izručili su Erdogana,
policija ga je sačekala na turskoj granici.
-
Drugim riječima, uhapšen je.
-
Da.
-
Samo pogledaj ovo!
-
"Bjegunci sa Malte."
-
Pokletstvo, čovječe!
-
Turci sa broda su nas prepoznali,
a kapetan je odmah pozvao policiju.
-
To znači da znaju da smo na ovom otoku,
moramo pobjeći što prije.
-
Sada si i ti u problemu.
-
Da, ovo je prvi put
da sam baš u problemu.
-
- Šta sad da radimo?
- Pojedi ovo.
-
Nema potrebe da paničimo.
Moramo čekati dok Costa ne dođe.
-
Kerime!
-
Staviću ovo ovdje, a ti kasnije stavi sve
u kutije, u redu?
-
- Idete li?
- Da.
-
Završile ste sve u kući?
-
Nismo još, ali
moramo se vratiti u restoran...
-
Moraju krenuti na školsku predstavu.
-
Zar ti ne ideš?
-
Voljela bih, ali imam i
previše posla.
-
Ne možemo uvijek sve prebaciti na Mehmeta.
-
Razumijem.
-
- U redu onda, čuvajte se.
- Ćao.
-
- Čuvajte se.
- Hvala.
-
Nemoj previše da ga umaraš.
-
Rekao sam mu da ništa ne radi,
ali on se sam ponudio.
-
Kako da ne radim, Meryem,
on tvrdi da će kuća biti završena ove sedmice.
-
Naravno!
Mora biti završena.
-
Pogledajte!
Evo, vidite i same.
-
Svejedno se dobro čuvaj,
nemoj predugo da stojiš na nogama.
-
Ne brinite ništa,
kada se umorim, ja ću sjesti.
-
U redu, sretno s poslom.
-
Odbaciću vas ja autom ako želite.
-
Nemoj da praviš pauzu zbog nas.
Prošetaćemo...
-
Poslaću hranu po Mehmetu
da ne pijete samo čaj.
-
U redu.
Budite pažljive.
-
Ne brini.
-
- Ugodan rad!
- Hvala.
-
- Kako si?
-Dobro sam, hvala. Vi?
-
I mi smo dobro.
Pokušavamo završiti sa useljavanjem u kuću.
-
Nadam se da ćete sve uspjeti na vrijeme.
-
Hvala ti.
Vidimo se kasnije.
-
Esma!
-
- S kim si to pričala?
- Ni s kim.
-
Gotovo!
I ovo je skuhano...
-
Krećemo čim operem ruke.
-
Mehmete, mi odlazimo.
-
Pogledaj!
Sve je skuhano...
-
Molim te, pobrini se za sve dok
Fatmagul ne dođe, u redu?
-
- Lijepo se odnosi prema mušterijama.
- Ne brini, brate. Sve je pod kontrolom.
-
Šta je bilo, yenge?
-
Ništa.
Samo ti nastavi s poslom.
-
Dragi Bože!
Baš je danas odlučio da kasni!
-
Ko?
-
Fatmagul.
-
Zna da moramo krenuti, a opet...
nema je još uvijek.
-
Naravno, zauzeti su sa pripremama oko vjenčanja.
-
Kada dolazi Kerimova sestra?
-
Ne znam.
Možda krajem sedmice.
-
Spreman sam.
Spreman.
-
Šta ti radiš?
-
Pomažem, Rahmi. Imamo dosta
mušterija danas...
-
Ali, on se može snaći sam.
-
Mukaddes, dijete će nam se osjećati usamljeno.
-
Ja sam u redu.
Mogu se snaći sam.
-
Nemaš deset ruku.
Kako ćeš sve stići sam?
-
Murat će biti sam, i možda će
se rasplakati. Hajde!
-
Ostavi to, yenge. Snaći ću se ja.
Ne brinite se za radnju.
-
Hajde, Mukaddes. Biti će sam...
-
Ne želim da mi dijete bude samo dok su
ostali roditelji tamo. Hajde!
-
Dobro onda.
-
Hajde...
Požuri! Požuri!
-
- Vidimo se, Mehmet.
-Uživajte u predstavi.
-
Kćeri moja!
Gdje to idemo?
-
Hoćemo li gledati tvog starijeg brata?
-
- Uživajte u jelu.
- Hvala.
-
Hajde, Mukaddes!
Zašto odugovlačiš?
-
- Da li danas radiš sam?
- Doći će ostali uskoro.
-
I danas ima puno pisama za vas.
-
Ne mogu ih sad uzeti.
Stavi ih tu, brate.
-
- Sretno s poslom.
- Hvala, i tebi ugodan dan.
-
Opet nisam mogla učiti za ispite.
-
Ne brini, dušo,
učit ćeš nakon vjenčanja.
-
Sada mora biti tako.
-
Uostalom, ne bih se ni mogla fokusirati na učenje
uz ovoliko posla.
-
A u isto vrijeme, toliko želim da položim.
-
Ako ne idete na medeni mjesec
zbog tvojih ispita...
-
Onda sjedni i počni da učiš odmah nakon vjenčanja.
-
Da...
Tako ću i uraditi.
-
Prijaviću se i za časove vožnje.
-
Moram se slikati za to, također.
-
Svejedno se morate slikati za
vjenčani list.
-
Prvo da vidimo može li se to promijeniti.
Da li će nam to uopšte dozvoliti.
-
A zašto ne bi, dušo?
-
Otići ćete i reći im šta se desilo
i reći ćete im da želite nove slike...
-
Da, ali zvučaće glupo ako im kažemo
"želimo novi vjenčani list jer nam se ne sviđaju slike".
-
Reći će nam da se gubimo odatle.
-
Nećemo im moći objasniti.
-
Uvijek postoji mogućnost da ste ga izgubili.
-
Ali, nismo.
-
Možda im nećete ništa trebati objašnjavati.
-
Kako?
-
Saznaćeš uskoro.
-
Mislim da je kiša prestala.
-
Vrijeme je prelijepo.
-
Uzmi i ovo...
-
Da imam sreće...
-
Nema to veze sa srećom,
sve je u zglobu.
-
Nema šanse!
Ako prestanem sa brojanjem, koliko sada imam?
-
Sretan sam, sine.
-
Ako opet baciš duplo, kunem se
da više neću igrati s tobom.
-
Prekini sa isprikama, idiote.
-
Ugodan rad.
-
Je li čaj pristavljen?
-
Mora da je gotov do sada.
Sačekaj, naliću i tebi jedan.
-
- Uživaj.
-Hvala.
-
Želio sam nešto da pitam...
-
Hajde, pitaj.
-
Moja žena,
moja bivša žena...
-
- Trebala bi se poroditi svaki dan.
- Sa srećom onda.
-
Hvala.
-
Postoji li neki način da dođem do nje?
-
Otkud ja to znam.
-
Mislim...
-
Ako neko ima mobitel ili...
-
Platio bih za taj poziv.
-
Otkud ti ideja da ja ovdje mogu nabaviti telefon,
pokušavaš li nam napraviti problem?
-
Ne, ne!
Ne tražim probleme!
-
Šta onda tražiš?
-
Ovdje ne postoji nikakav telefon.
-
Trebaš li telefon?
-
Da.
-
Pretpostavljam da želiš nazvati
nekoga jako bitnog.
-
Veoma bitnog.
-
Vidim, čim si podvio rep i zatražio
od nas telefon.
-
Rekao si: "Pravite se da ne postojim".
Šta je s tim sada?
-
- Ne znam, ali ako neko ima telefon...
- Jesi li poludio, kretenu?
-
Kakav telefon?
Je li ovo pošta?
-
Čak i da imamo telefon u ovoj ćeliji,
niko ti ga ne bi dao.
-
Zar si već zaboravio?
Ti nisi ovdje!
-
Ti si samo muha u letu!
-
- Stigle smo!
- U pravo vrijeme, sestro.
-
Oprostite!
-
- Moja narudžba još nije stigla.
- Dolazim odmah.
-
Odmah ćemo se pobrinuti za to.
-
Dvije porcije ćufti i jedan "Snijeg preko paradajza"
Fatmagul.
-
U redu.
Ja ću pripremiti salatu.
-
Ja počinjem sa ćuftama.
-
Sestro!
-
Reci, dušo.
-
Opet je pisao.
-
Šta više hoće od tebe?
-
Ne znam... Ne želim ni da vidim
ni da čujem.
-
Jasno je da neće odustati.
-
Ovaj čovjek neće odustati.
-
Saznajmo šta ga muči.
-
"Fatmagul, voljena moja,"
-
"Nemoguće da je istina ono što sam čuo."
-
"Ne možeš zaista postati žena tog muškarca."
-
Prokletstvo!
-
"Šta god da je Mukaddes napisala
meni ništa ne znači, Fatmagul."
-
"Istinu želim čuti od tebe."
-
Šta je napisao?
-
Dragi Bože!
-
Moj Bože! Ta žena...
-
- Mukaddes je napisala pismo Mustafi.
Šta?!
-
Zašto mu pišeš pisma? Šta sam ti uradila pa da uradiš
tako nešto bez mog znanja?
-
Uradila sam to da ga zaustavim da piše
pisma iz zatvora...
-
Kunem se da nisam imala loše namjere.
-
Uostalom, napisao je u pismu
"Ne vjerujem, yenge"
-
Je li to tvoja stvar da mu kažeš,
da ne piše pisma?
-
Zašto si ovo uradila bez da me
išta pitaš! Zašto?
-
Uradila sam to iz dobre volje.
Kunem se.
-
Ne radi to. Ne piši mu.
Ne želim to!
-
Zašto se petljaš?
Trebala si doći i reći mi za ovo.
-
Ne želim da radiš išta u moje ime!
-
Uradila sam to da spriječim svađu
između tebe i Kerima. Kunem se.
-
To nije tvoja stvar, Mukaddes.
Zašto se petljaš u njihovu vezu?
-
Eto vidite! Uradila sam to da izbjegnemo probleme
prije vjenčanja, a sada sam ispala zla!
-
Ne petljaj mi se u život, ne želim to.
Drži se po strani!
-
Ne cijenite moju dobru volju!
-
Niko ne očekuje dobre stvari od tebe.
-
Neka mi se ruka slomi pa da više ništa ne pišem!
-
Ne govori to, Mukaddes.
Nemoj.
-
Ali, svi su u pravu.
Zašto se petljaš?
-
Da si im to rekla,
oni bi se pozabavili time.
-
Ne radi više ništa slično!
Molim te.
-
Neću, svejedno.
Nikad se više neću petljati!
-
Neka me Bog kazni ako to više ikad uradim!
-
I nećeš, Mukaddes Hanım.
-
Ovo je zadnji put, u redu?
Kraj!
-
Dosta više, za ime Boga.
Dosta!
-
Kerime, idemo sutra u poštu da
popričamo s njima...
-
Više nam neće dostavljati pisma
sa te adrese.
-
Ne, reći ćemo za ovo i Omeru,
neka on ovo riješi jednom za sva vremena!
-
Kadir je stigao.
-
Nadajmo se da donosi dobre vijesti.
-
On svakako donosi dobre vijesti.
Hajde da vidimo šta se desilo.
-
Mukaddes Hanim.
-
Znam da ste imali dobre namjere.
-
Ali, od sada pa nadalje, ne radite
ništa na svoju ruku.
-
Super, vi ste posljednji koji nije ništa rekao na tu temu.
-
Molim vas.
-
Neću se više petljati.
Jako mi je žao zbog svega.
-
Dobro došao!
-
Šta se desilo, brate?
-
Nije dao izjavu.
Iskoristio je pravo da ne kaže ništa.
-
Kao da on ima pravo i na šta.
-
Kakav bijednik!
-
Ovo je ništa do pokušaja dobijanja na vremenu.
-
Da, jeste. Također je rekao da neće progovoriti
dok ne uhapse Selima.
-
Ali, uhapšen je, zar ne?
-
Da.
Poslan je u zatvor.
-
Munir ga je također napustio.
Žestoko se posvađao s Erdoganovom mamom.
-
Ma nemoj?
-
Ono što je interesantno jeste da je
Perihan Hanim željela pričati sa mnom.
-
Molim vas, recite mi istinu.
-
Iako je Munir moj brat
ja mu ne vjerujem.
-
Kakva bi Selimova kazna mogla biti
u ovom slučaju?
-
Sve zavisi od odluke suca
na dan presude.
-
Pa...
-
Hoćemo li i mi biti optuženi?
-
Svi pokušavaju da se spase...
-
Počinju da se tope kao ledeni brijeg, zar ne vidite?
-
Očekuju kaznu, je li?
Tako im i treba.
-
Šta si joj ti rekao?
-
Rekao sam kakva bi kazna mogla biti.
Poredio sam to sa nekim sličnim slučajevima...
-
Za očekivati je da će tužilac
tražiti najveću kaznu.
-
Kao što ćemo i mi tražiti, najduža kazna...
-
Ni to nije dovoljno za njih.
-
Razumijem.
-
Šta ti želiš?
Došao si ovdje da glumiš lešinara?
-
Smiri se, Munir Telci!
-
Ništa nećeš dobiti od ovoga.
-
Čak ni ti više ne vjeruješ
u to što govoriš.
-
Dobro rečeno.
-
U redu onda, gdje će Erdogan,
boraviti? Ovdje ili tamo?
-
Ovdje, za sada.
-
Voljela bih da ga pošalju kod Mustafe.
-
To bi bilo odlično.
-
Mogli bi pojesti jedan drugog.
-
To je samo želja.
-
Evo te, Resate Yasarane...
-
Konačno sam dočekala taj dan...
-
Ali, trebao bi biti sretan što si uopšte živ.
-
Pored svega drugog...
-
I dalje si živ.
-
Ovo je veliki gubitak za tebe.
-
Ti osjećaš gubitak samo kada..
-
... se radi o poslu, o novcu...
-
Kada ti je moć oduzeta iz ruku.
-
Jer, novac je najbitnija stvar
za tebe.
-
Nemaš druge kvalitete, poput iskrenosti,
ponosa i poštovanja prema drugim ljudima.
-
To nikad nisi imao.
-
Kada si pokušao sakriti sinov problem...
-
Kada nisi pokazao poštovanje prema drugima...
-
Nisi pokazao ni sram.
-
Bar ne u toj mjeri u kojoj ga osjećaš sada.
-
Nikad nisi osjećao takvu bol kao sada...
-
Lale Gozal je uradila nešto što ja nisam mogla.
-
Osvetila je svog muža.
-
Znaš, ja čak ne mogu biti
sretna zbog ovoga...
-
Trebala bih biti sretna gledajući
te ovakvog, ali...
-
Nisam.
-
Čak te ni ne žalim.
-
Jer, ti si zaista bezvrijedan čovjek.
-
Ne osjećam ništa prema tebi.
-
Ništa!
-
Resate!
Šta se desilo?
-
Je li se nešto desilo Selimu?
-
Sve se desilo meni.
-
Desilo se meni!
Meni.
-
Ništa se nije desilo tvom sinu.
-
Za*ebi sve što se desilo vama..
-
Sve se desilo samo meni.
-
Meni!
-
Resate, šta radiš?
Pusti je!
-
Upomoć! Pomozite nam!
-
Idi i donesi vode.
-
Perihan, prošlo je.
Prošlo je.
-
Nisam mogla da vjerujem šta je uradila,
bila sam toliko ljuta i zaslužila je naš napad na nju.
-
Hvala ti, dušo.
-
Kakvo je to biće,
kakav je to karakter.
-
Jednostavno to ne razumijem.
-
Nije mirna dok se ne
pozabavi tuđim poslom.
-
Jadna djevojka se više ne može nositi s tim
i trpi samo zbog brata, ali...
-
Sve ima svoje granice.
-
Kada si mi to rekla,
palo mi je nešto na pamet...
-
Misliš li da je ona mogla
staviti pisma ispod kreveta?
-
Ne, nemoguće.
-
Nema šanse.
To je jednostavno nemoguće.
-
Stvarno ne znam.
Ona je Mukaddes Hanım, sve se može očekivati od nje.
-
Siguran sam da si i ti primijetila,
da je nevjerovatno ljubomorna na Fatmagul.
-
Sjećaš se kada smo počeli kupovati stvari za Fatmagul...
-
...Koliko je samo plakala, dramila,
rekla je puno toga...
-
Istina.
Rekla je sve što je čuvala u sebi.
-
Vjerovatno je to uradila iz ljutnje.
-
Stvarno ne znam.
-
Kada je Mukaddes u pitanju,
ne možeš a da ne razmišljaš tako, ali...
-
To bi bilo previše, čak i za nju.
-
Naravno.
-
To bi bio namjerni čin s ciljem da
stvori razdor između Fatmagul i Kerima.
-
A to je veoma zlobno i okrutno...
-
Ali, to je previše.
Čak i za nju.
-
Razumijem da je ta žena jako
strastvena i ljubomorna...
-
Ali, ona nije neprijatelj Fatmagul.
-
Uostalom, rekla je da je napisala to pismo
iz dobre namjere.
-
Drugim riječima rečeno,
ona vjeruje u to što je rekla.
-
Kako god,
ipak popričaj sa Fatmagul.
-
Ako je bila tako ljuta zbog današnjeg pisma,
možda nije ni znala za ona koja su stigla ranije.
-
Reagovala je ovako jer je
Mukaddes odgovorila na pismo.
-
Zar nije rekla, kada se raspravljala
sa Kerimom...
-
"Imala sam samo jedno pismo.
Pocijepala sam ga i bacila u smeće"?
-
Zašto bi jadna djevojka lagala?
-
Ne znam.
-
Šta ako je Fatmagul zaista sakrila ta pisma?
-
Svejedno... Vidi,
zaboravimo na to sve, molim te.
-
To je završena priča.
-
Ne bismo trebali stvarati probleme
pred vjenčanje.
-
Kerime!
-
Požuri!
Deniz je na video pozivu.
-
Dobro sam.
Kako ste vi?
-
I mi smo dobro, brojimo dane dok
ne dođemo.
-
Dođi ovamo.
-
Prvo ti pričaj.
-
Dođi.
-
- Deniz!
-Zdravo, brate. Kako si?
-
Dobro sam.
Ti?
-
Tako sam uzbuđena.
Jedva čekam da dođem.
-
I mi vas očekujemo sa uzbuđenjem.
-
Nas ili vjenčanje?
-
Oboje.
-
Kako idu pripreme?
-
Dobro.
Sve smo ubrzali.
-
Samo da znaš, mi se već
pakujemo za put.
-
Bolje požuri, ako sada krenete,
možda i stignete na vrijeme.
-
Pričamo sa Deniz.
-
Pozdravi je od mene.
-
- Jesi li čula šta je Meryem Abla rekla?
- Jesam.
-
Puno poljubaca i za nju.
-
Trebaš vidjeti haljinu koju sam kupila za vjenčanje.
Moraš je vidjeti.
-
- Vidjeću je na vjenčanju.
- Prelijepa je. Svidjeće ti se.
-
Šta je sa tvojom vjenčanicom?
Jesi li je završila?
-
Nisam još.
Ali, skoro je gotova.
-
Noću ne možemo da spavamo od zvuka
šivaće mašine.
-
Kerime!
-
Ono što me plaši jeste da će biti preumorna
na noć vjenčanja.
-
Mislim, možda neće
imati snage da pleše na vjenčanju!
-
Zdravo, vas dvoje.
-
Kako ste?
-
- Dobro smo. A vi?
- I ja sam dobro. Gdje mi je muž?
-
Ovdje, čeka svoj red.
Hajde, tata.
-
Hajde vas dvoje malo prošetajte.
Razgovaraču sa ocem o poklonima za vjenčanje.
-
Ne radite to.
Mi ne želimo ništa.
-
Deniz, nemoj!
Molim te.
-
Hajde, vas dvoje idite gore.
-
Tata...
-
Vidi, ne želimo nikakve poklone.
Uradio si i previše.
-
Zdravo, brate!
-
Hajde, Fatmagull.
Molim te.
-
- Vidimo se kasnije.
- Ćao.
-
Vidimo se kasnije.
-
- Želite li nešto?
- Malo kasniš.
-
Ništa.
-
Bolje da mi kažeš sada,
u suprotnom ću donijeti koalu sa sobom.
-
Ova djevojka je luda.
-
Bolje završi tu haljinu,
stalno se raspituje o njoj.
-
Zašto ne priznaš da se i sam raduješ
momentu kada ćeš je vidjeti na njoj.
-
Znamo datum.
Na ovaj ili na onaj način, biće spremna do tada...
-
Vidjećeš me u njoj.
Ne brini.
-
Ne brinem.
Samo sam nestrpljiv.
-
- Jesu li otišli, oče?
- Jesu, sada sam sam.
-
Mama i ja smo jučer sredile sve za zemljište.
-
Stvarno?
Jako sam zadovoljan.
-
Mama je završila posao oko prodaje i otišla u banku
da položi novac na tvoj račun.
-
Hvala.
-
Deniz, tebi se posebno zahvaljujem.
Nisi se protivila prodaji tog zemljišta.
-
Nema na čemu, tata. Ti si to svejedno godinama
čuvao za mog brata.
-
Hvala ti.
-
Novac bi ti trebao biti na raspologanju sutra.
-
Ti provjeri za svaki slučaj, i ja ću ovdje;
ako je novac na računu, poslaću ti e-mail.
-
Dobro. Hvala puno i tebi
i tvojoj mami.
-
Mama je rezervisala i povratne karte.
Ti se vraćaš sa nama.
-
Prvo dođite ovdje.
Razgovaraćemo kasnije.
-
Nemoj opet reći "Moram čekati dok se ne
završi slučaj na sudu."
-
Oni će svejedno doći ovdje nakon
što suđenje završi.
-
Kao što sam rekao, Deniz,
pričaćemo o tome kasnije.
-
U redu, sada je red na mene.
Ostavi me nasamo sa mužem.
-
Dobro.
-
- Konačno.
- Konačno...
-
Vidiš, oče, ova praznina je moje djetinjstvo.
-
Praznina u koju sam upadao
kada bih kao dijete zaspao.
-
I kada bih god pomislio na mamu,
za vrijeme praznika, zadnje dane nastave...
-
Praznina bi rasla svaki put kada bi
Meryem Abla pokušavala da je ispuni.
-
I uvlačila bi me u sebe.
-
Da..
-
Sada ti vidim lice.
-
Ali ne znam kako da zamijenim lice koje sam izrezao sa slika.
-
Možeš to uraditi, ako želiš.
-
Kerime.
-
Vidjela sam da ti je svjetlo upaljeno.
-
- Šta je bilo?
- Uđi.
-
- Je li se nešto desilo?
- Ne.
-
Ništa se nije desilo.
-
Dođi ovamo.
-
Našao sam ovo dok sam pospremao sobu.
-
Počeo sam razmišljati o puno toga.
-
Stalno se žalim, zar ne?
-
Ali, tako je.
-
I to radim pred tobom.
-
- I ti si odrasla bez roditelja.
- Ja sam imala brata.
-
A ja sam imao Meryem.
-
Ali, opet...
-
Bili smo potpuno sami.
-
I ti i ja.
-
Krila su nam bila slomljena.
Uvijek je nešto nedostajalo.
-
Ti si trpila, i izdržala si...
-
A ja sam stalno kukao.
-
Mislila sam da mladenke postaju
emotivne prije vjenčanja.
-
Strah me je.
-
I mene.
-
- Dobro jutro.
- Dobro jutro.
-
Krokodil želi pričati s tobom.
Odmah ga nazovi.
-
Hoće li nas sada odvesti?
-
Pa, prvo moram popričati sa očevim advokatom.
-
Vidi, moramo pobjeći odavdje.
-
Traže nas, znaš.
-
Imaju naše fotografije na graničnim prelazima.
-
Molim te, pomozi nam.
-
- Zdravo, ja sam.
- Kako si?
-
Nije bitno kako sam ja sada.
-
- Kako je moj otac?
-Jako je ljut na tebe.
-
- Želi da odmah dođeš.
- Znaš da ne mogu, u problemu sam.
-
Doći ćeš ovamo.
To je naredba tvog oca.
-
-Treba mi novac.
-Vidi, djevojko, bolje me poslušaj.
-
Ovo je poruka od tvog oca.
Ova nedjelja je dan za posjete.
-
Otac želi da te vidi tamo.
-
- Ali, to je nemoguće.
- Ayçe, tvoj otac...
-
...želi da te vidi ispred sebe u nedjelju.
-
Sve sam sredio.
-
Reći ćeš policiji da si
bila na putu...
-
...Da si radila kao turistički vodič.
Nisi pratila nikakve vijesti.
-
Protiv tebe nema optužbi.
I ništa ne mogu dokazati.
-
Ali, ako te otac ne vidi u nedjelju,
stvari će biti mnogo gore.
-
Razumiješ li?
-
- Dobro.
- Dobro znaš koliko je tvrdoglav.
-
Kaže da će sve ispričati policiji
ukoliko ne dođeš da ga posjetiš.
-
Ti znaš da će on to napraviti.
-
Poslušaj me i dolazi ovamo odmah.
-
I nemoj da taj momak sazna išta o ovome.
-
Sve je sređeno da budeš ovdje sutra.
-
- Kako će se to desiti?
- Bićeš ovdje ujutro.
-
Ja ću te ovdje dočekati.
-
Pričam s tobom.
Čuješ li me?
-
- Dobro, čujem te.
- Čekaću te.
-
Nemoj da taj momak išta posumnja.
-
U redu, pozdravi mi oca.
-
Ima li problema?
-
Moj otac je želio da zna da li
sam dobro i imam li novca.
-
-Čekaj, daj da popričam s mamom na momenat.
- Ne možeš.
-
Pričaš turski?
-
-Jesi li dobila poruku?
- Da.
-
Budi ovdje pola sata
prije zore.
-
Što prije krenemo, prije
ćemo biti na obali.
-
Šta se dešava?
-
- Ništa.
- O čemu onda pričate?
-
Kaže da nas ne može odmah povesti.
Zato što je previše rizično.
-
- I?
- Moraćemo čekati.
-
Izgledaš jako opušteno, šta je s tim?
-
Spavaš mirno otkako si stigao ovdje.
-
Hvala.
-
Razumjeli biste me da ste vidjeli
mjesta gdje sam noćima spavao.
-
Bio sam gladan, hvala na ovome.
-
Nedostajale su mi čak i masline.
-
Prepotentni kreten.
-
- Dobro jutro.
- Dobro jutro.
-
- Ja sam spreman.
- Daj mi još dvije minute.
-
- Ne zaboravi ponijeti vjenčani list.
- Meryem Abla ga je uzela...
-
Da pokaže nešto Kadiru.
- Zašto bi mu to pokazivala?
-
Pretpostavljam da ga pita možemo li dobiti novi.
-
- U redu, biću dole.
-Stižem i ja uskoro.
-
-Gdje je Murat?
- Dole je.
-
- Šta je sa Kerim i Fatmagül?
- Ona se još uvijek sprema.
-
Spremna sam. Dobro jutro, brate.
-
- Idemo, imamo puno posla za danas.
- Šta ćete vi raditi danas?
-
- Radićemo u Gül Mutfağı.
- Nisam tebe pitala, Rahmi. Pitam nju.
-
Prijavićemo se za
struju, vodu i plin.
-
A onda idemo u matični ured da se raspitamo
da li možemo promijeniti vjenčani list.
-
A onda ćete u Gül Mutfağı?
-
Ne, idemo do naše kuće,
dostaviće nam neke stvari.
-
Krevet, ili...?
-
Nismo još uvijek kupili krevet.
-
Ali, hoćete, zar ne?
-
Nećete valjda stare krevete ponijeti u novu kuću?
-
Sada vam treba bračni krevet.
-
Naravno da će kupiti bračni krevet.
Zašto to spominješ, vidiš da joj je neugodno.
-
- To nije lijepo od tebe.
- Zašto? To je potpuno normalno.
-
- Ništa sramotno.
- Idem dole.
-
Baš si zlobna prema njoj.
-
Zaboravila si šta si rekla?
A mene zoveš zaboravnim...
-
- I ti si zaboravila.
- Rahmi...
-
Previše pričaš još od jučer.
-
-Samo zato što ne kažem ništa u vezi toga...
- Dobro onda, samo šuti. Ništa ne govori.
-
Kadire, što nisi bio više pažljiv?
-
Tako si nespretan muškarac!
-
Šta je bilo?
-
Oh, Bože...
-
Kako će sada ovo promijeniti?
-
- Oh, ne.
- Kadiru je ovo ispalo u kantu.
-
Kantu sa vodom...
Ne mogu da vjerujem.
-
Sada nema pomoći.
Moraćete nabaviti novi.
-
- Sestro..
- Pogledaj, dušo...
-
Sve riječi su se izmiješale.
-
Sada će vam dati drugi, zar ne?
-
Zar ne možemo samo posušiti ovaj i ispeglati ga?
-
Jesam li opet rekao nešto pogrešno?
-
Moraćete nabaviti drugi.
Ovom nema pomoći.
-
Da, sada moramo nabaviti novi.
-
Čak te nije ni sramota raditi ovo pred
pred čovjekom od zakona?
-
Ali, znaš da sam imala dobre namjere.
-
Da sam ja ovo uradila,
ne biste rekli isto.
-
Fatmagül, trebaće ti i ovo.
-
Moramo ovo ponijeti da bismo dobili novi vjenčani list.
-
Daj da vidim.
Dobro, sredićemo to.
-
Želim da odvojiš pola sata za mene danas.
Daj da vidim.
Dobro, sredićemo to.
-
Želim da odvojiš pola sata vremena za mene danas.
-
Pričaću sa vlasnikom radionice.
-
Onda možeš doći da pogledaš.
-
Dobro tata, zvaću te.
-
Idemo onda.
Vidimo se kasnije.
-
Vidimo se.
-
-Trebali bismo požuriti, tata. Zakasniću u školu.
- U redu sine, sačekaj.
-
Prvo ćemo te odvesti u školu.
-
Dobro, držite se za ruku.
Da ptičice ne bi odletjele.
-
Idite više, da mogu početi sa pospremanjem kuće.
-
Imaćemo goste slijedeće sedmice,
a sobe još uvijek nisu spremne.
-
To neće biti potrebno, ne mučite se.
Već sam rekao Kadiru.
-
Oh, nema šanse, vaša soba je skoro spremna.
Vi i vaša žena ćete boraviti u jednoj sobi.
-
A Fatmagül će biti sa Deniz.
-
- Tako nećete morati u hotel.
- To zaista nije potrebno.
-
- Već sam nam rezervisao hotelsku sobu.
- U redu, kako želite.
-
Još jedan dan je prošao.
-
17 dana, ako brojiš i ovaj.
-
I današnji dan će nam proletiti.
I onda će biti još 16 dana.
-
Izvini, toliko se uzbudim
kada to spomeneš.
-
Izvini, ne mogu si pomoći.
-
Ni ja.
-
Gdje želiš prvo da idemo?
-
Možda prvo da se slikamo?
-
U redu.
-
- Hajde, jedan osmijeh.
- Fatmagül!
-
Sada je vaš red.
-
Ne radi to.
-
- Moraću opet.
- Pardon.
-
Slikam, slikam...
-
- Biće spremne za pola sata.
- U redu, vidimo se uskoro.
-
Sve je ovo zbog tebe...
-
- Ali, tako si lijepa.
- Previše se smijem...
-
Zar ne mijenjamo slike zato što si
izgledala nesretno na prošlim?
-
Ovo je naš najpopularniji model.
-
Zaista je udoban krevet.
-
I ovaj model je jako lijep.
Ima ortopedski madrac, kao i prethodni.
-
Ovo je također i pametni krevet
koji se mijenja prema obliku vaših tijela.
-
Malo je skuplji u odnosu na prethodne.
-
Tražite li neki poseban krevet?
-
Ne.
-
- Tražite li veliki krevet?
- Ni velik, a ni malen.
-
- Srednja veličina će biti odgovarajuća.
- Šta misliš?
-
Mislim da je to to.
-
Možda ovaj.
-
-Da, ovaj izgleda dobro.
- Da pogledamo onda izbliza.
-
Ovo je baš lijep krevet.
-
I po veoma povoljnoj cijeni.
-
To je jedan od modela koji preporučujemo
tek vjenčanim parovima.
-
Šta ti misliš?
-
- U redu, ovaj je dobar.
-Kupujemo ovaj.
-
Svakako, gospodine.
Da pogledamo i jastuke.
-
Ovuda.
-
- Čestitam.
- Hvala vam.
-
Dobili smo novi vjenčani list.
To znači da smo se ponovo vjenčali, zar ne?
-
Svakako.
-
- Šta ste još radili?
- Sredili smo papire za struju i vodu.
-
Kupili smo još neke stvari.
-
Kao krevet, i slično.
-
-Koristite ih u lijepim danima.
- Imali smo sreće.
-
Imaju dostavu u našem gradu i to baš danas.
-
I to je bio posljednji krevet te vrste.
Dali su nam dobar popust.
-
-Oni su ga čak i montirali.
-To je odlično.
-
- Polako se useljavamo.
- Kako lijepo.
-
I g. Ahmet je došao.
-
Molim vas, oprostite mi.
-
Pokušao sam kontaktirati vlasnika, ali bolestan je.
-
Odsjeo je u kćerkinoj kući.
Zbog toga kasnim.
-
Ovo je moj sin, Kerim.
-
- Drago mi je..
- I moja snaha, Fatmagül.
-
-Zdravo.
- Drago mi je da sam vas upoznao.
-
-Nadam se da će vam se svidjeti.
- Dajte da prvo pogledamo.
-
To je mala radionica, ali praktična.
-
G. Murtaza je bio veliki majstor.
Ali, kada je ostario...
-
...Nije više mogao raditi.
A onda su nastali zdravstveni problemi...
-
I morao je preknuti sa radom.
A djeca su mu krenula drugim pravcem.
-
Radnja je ostala i niko je nije koristio.
-
Dakle, ovo je samo na najam?
-
Ne, nije,
na prodaju je.
-
To sam već rekao vašem ocu
i objasnio sam mu situaciju.
-
- Tata...
- Nemoj odmah reći ne.
-
-Oče, ne mogu ovo prihvatiti.
- Ovo je poklon od tvoje sestre i od Jenny.
-
Nema šanse da ovo prihvatim.
-
Dajte nam malo vremena.
-
Molim te, ne povrijeđuj me.
-
Srce mi neće biti na mjestu
ako ne uradim ovo za tebe.
-
- Molim te.
- Uradio si i previše za nas.
-
Ne mogu da vjerujem da si me prevario
i rekao da se radi o najmu.
-
Ovo je posljednji put, obećavam.
-
Molim te, prihvati i ovo.
-
Toliko si potrošio na nas.
-
Ja ti nisam jedino dijete.
Imaš Deniz, i ona će imati svoje troškove.
-
- Ne brini za to.
- Kako da ne brinem? Imaš i kćerku.
-
- Ima pravo na sve što si dao i nama.
- Njena prava nisu upitna.
-
Ne brini.
-
Jenny i ja imamo bonuse od penzionog osiguranja.
-
Imamo veliku, lijepu kuću u kojoj živimo.
-
Molim te, ne brini za nas.
Nama ništa ne treba.
-
Ali, ti ovdje gradiš novi život.
-
Moraš se snaći u novom životu.
-
Oče, ovo je previše.
Ne mogu to prihvatiti.
-
Ako želiš da mi srce
bude na mjestu...
-
...Onda me pusti da ti ovo kupim.
- Tata, molim te.
-
Ako ti se sviđa ova radionica,
molim te, ne odbijaj me.
-
Prihvati ovo.
Molim te, uradi to zbog mene.
-
Biću sretan i smiren...
-
Ali, samo ako ste i vas dvoje sretni.
-
Hvala ti.
-
Hvala tebi što prihvataš.
-
Hvala.
-
Šta je sada problem?
Čudi me da je on ustao.
-
Želi koristiti telefon.
-
Neće ga dobiti u skorije vrijeme.
-
Jesi li pričao sa upraviteljem?
-
Da, ali odbio je.
-
- Zar mu nisi rekao da je vrlo bitno?
- Jesam.
-
Ali, ma koliko preklinjao,
i molio...
-
..Ovdje ne možeš koristiti telefon.
- Zar ovdje ne postoji govornica?
-
Zar ne mogu obaviti poziv sa karticom?
-
Ne, čovječe. Zar ne razumiješ?
Zabranjeno je.
-
- Šta se dešava?
- Reći ću ti nešto.
-
Daću ti sve što želiš.
-
Preklinjem te.
Pokaži mi način.
-
Moram hitno nazvati nekoga.
-
- Vjeruj mi, odužiću ti se.
- Vidi, čovječe...
-
...Ne tjeraj me da pričam s upraviteljem o ovome.
- Ne, ne, pogrešno si me shvatio.
-
Koji ku*ac, čovječe...
Pokušavaš me podmititi? Kretenu!
-
Ne spominji više riječ "telefon".
-
Arife.
-
I to je to.
-
- Kraljevski krevet je spreman.
- Izgleda tako lijepo.
-
Zaista jeste.
-
Oh, pogledaj ovamo,
ti si njegov Sami Abi.
-
I moj sin ti se zahvaljuje.
-
Jesi li osjetio?
-
Ali, ja nisam njegov abi (brat).
-
Otkud to?
-
Želim da me zove ocem.
-
Želim biti njegov tata.
-
Želio sam ti to reći ranije.
-
Ti si poludio.
-
Jesi li normalan? Zašto bi želio prihvatiti
takvu dugoročnu odgovornost?
-
Ne, jednostavno nema šanse...
-
Hacer, jako sam ozbiljan.
-
Ako mi dopustiš, zaštitiću vas oboje,
do kraja života.
-
Mora da se šališ.
-
- A zašto ne?
- Ionako smo ti dovoljno uništili život.
-
- Ne trebaš činiti ništa više.
- Ali, ja to želim.
-
Promijenila si mi život.
-
Mi smo ti ga promijenili.
-
Mi smo to uradili.
-
Hacer.
-
Možemo se i vjenčati.
-
Moram se prvo riješiti onog ljigavca Demira.
-
Čekaću.
-
Još uvijek želiš telefon?
-
- Da.
- Ja ću ti ga nabaviti.
-
- Molim te, uradi to.
-Ali, to neće biti besplatno.
-
- U redu, koliko želiš?
- Imaćeš jednu minutu razgovora za 3000 lira.
-
U redu, kako ću ga dobiti?
-
Imaš li 3000 lira?
-
Samo mi odgovori na pitanje.
Kako ću ga dobiti?
-
Dakle, bili su u pravu.
Rekli su "ima novca".
-
Vidi, ne igraj se sa mnom.
-
U redu, čovječe.
Opusti se.
-
Hoćeš li me pustiti da obavim poziv ili ne?
-
Završiću to.
Sutra, nakon prve šetnje.
-
- Čekaj na moj znak.
- Dobro.
-
Vidjećemo se opet.
Ali, nemoj da drugi saznaju za ovo.
-
Čekaj na moj znak.
-
Ne brini.
-
Je li ovo tvoja kuća?
-
Dođi ovamo.
-
Hajde, idemo u šetnju.
-
Jeste li potpisali ugovor?
-
Uplatili smo novac.
Dakle, službeno je naše.
-
Tako mi je drago to čuti.
-
Drago mi je i što je Kerim
prihvatio ovaj poklon.
-
Tako je lijep.
-
Sviđa mi se.
Savršen je!
-
Oops, ispao mi je bokal.
-
Znala sam da će ta žena doći sa zlim okom.
-
U redu je.
Oko je pogodilo pogrešnu metu.
-
Ne gazite po podu.
-
Oh, napravljen je od željeza, je li?
-
Izgleda kao kraljevski krevet, Fatmagül.
-
Vrijedilo ga je čekati sve ove godine.
-
Idem sada, Esma.
Ne ostavljaj otvorena vrata.
-
- Da ne bi muhe ulazile unutra.
- Dobro, ali gdje ideš?
-
- Idem do Asiye Abla.
-Tata će se ljutiti ako dođe kući.
-
Kao da će napustiti gledanje utakmice
u kafiću i doći kući...
-
-Pazi na djecu.
- Dobro, u redu.
-
Lodos.
-
Dođi, tvoja kuća se nalazi ovuda.
-
Hajde, idemo do tvoje kućice.
-
Hajde, Lodos.
Poslušaj me.
-
Donijeću igračke slijedeći put kad dođem.
-
Možeš se igrati s njima kad ja nisam tu.
-
Hajde, Lodos.
-
Svaki put kada ovdje dođem,
igraću se s tobom.
-
Nemoj me zaboraviti, u redu?
-
I ja želim psa.
Ali, moja mama ne želi.
-
Ni moj tata.
-
Kažu mi: "Možeš se igrati sa Lodos".
Pa, igraćemo se svaki put kad dođem.
-
A, kada odrastem,
moći ću sam da dolazim.
-
- Dakle, sviđa ti se?
- Svidjelo se i meni i Kerimu.
-
- I njemu.
- To je divno.
-
Hvala.
-
Počeću sa radom u radionici
čim se uselimo u kuću.
-
Nema ljenčarenja, onda.
-
Naravno.
-
Hej, maleni.
Pogledaj ovamo.
-
Pogledaj ovamo, maleni?
-
- Meni govorite?
- Da.
-
Oh, imamo gošću.
-
-Zdravo.
- Tetka, tebe traži.
-
U redu, dušo.
-
Polako, Lodos.
-
- Dobro veče.
- Dobro veče.
-
Molim te, uđi.
-
Hvala, ali ne mogu ući.
Donijela sam ti ovo.
-
- Hvala ti, nisi trebala.
- Afiyet olsun.
-
Nećeš ući nakratko na čaj?
-
Ne, ne mogu.
Kasno je.
-
- Laku noć.
- Laku noć. Usput... Ja sam Fatmagül.
-
- A kako se ti zoveš?
- Ja sam Esma.
-
Žao mi je zbog onoga što su vam komšije uradile.
-
Ne želi da je vide ovdje, čini se.
-
Bilo joj je neprijatno biti ovdje i nakratko.
-
Ko zna kakvi su joj otac i majka.
-
Nije željela da je iko vidi kako priča s nama.
-
Ali, ipak je došla.
-
Svi će oni doći, jedan po jedan.
-
Vidjećeš.
-
Esma je došla sa kolačima.
-
Sutra će doći neko drugi...
-
Možda sa cvijećem.
-
Još neko će donijeti kolače.
-
A neko će donijeti parfem, ili tako nešto.
-
Ako ništa, doći će sa osmijehom.
-
Ali, prihvatiće te u ovom komšiluku.
-
Zašto ja moram čekati da me prihvate?
-
Zašto da poginjem glavu?
-
Zašto da se borim za to?
-
Oni nemaju pojma šta sam ja proživjela.
-
Lako je gledati tuđu nesreću iz daljine.
-
Osuđuju me između sebe.
-
Bez da su me ikada i upoznali.
-
Ako si sakrila vjenčanicu...
-
... Otvoriću vrata.
- Naravno, otvori.
-
Znam da nisam jedina...
-
Puno djevojaka kao što sam ja imaju isti
tretman od strane svojih komšija.
-
Kao da ono što smo proživjele nije dovoljno, pa nas još i oni
dodatno povrijeđuju na razne načine.
-
Fatmagül...
-
Postoje razne vrste stvari na ovom svijetu.
-
Koje ljudi tumače na pogrešan način.
-
Nekad razmišljam o tome, i
osjećam se beznadno.
-
Onda kažem samoj sebi...
-
... "Zašto ne napišem pismo Fatma Şahin?"
-
Znaš, Fatma Şahin,
Ministrica za Socijalni rad.
-
Mogla bih joj reći šta sam preživjela.
-
Sve što sam preživjela
u posljednje dvije godine.
-
Pa, Bog zna koliko joj ljudi samo piše.
-
Čak i ti..
-
I ti dobiješ tonu pisama svaki dan.
-
Kutije pisama su ti ispod kreveta.
-
Govoreći o pismima pod krevetom...
-
Napokon su vrata otvorena.
-
Ali, ormar je zaključan, zakasnila si...
-
Kao da je napravljena od zlata, mislim, ta haljina...
-
Čak je i haljina engleske princeza bila na
naslovnicama novina prije vjenčanja.
-
Naša vjenčanica je bitnija od njene.
-
Stavite onda katanac na nju.
Jer, sama sam kući po cijele dane. Bog zna šta mogu napraviti...
-
Bože sačuvaj, to bi donijelo loš znak...
-
O, ne govoriš ništa?
Odobravaš šutnjom?
-
Mukaddes Hanım, idi u svoju sobu.
-
Fatmagül je već dovoljno umorna.
Nemoj još više da je umaraš.
-
- Lijepo spavajte.
- I ti.
-
Dušo, dovoljno si radila za danas.
-
Sada je vrijeme za odmor.
- U redu.
-
- Laku noć.
-I tebi, dušo.
-
- U pravu je, ne bi se trebala toliko umarati.
-Idem sada u krevet.
-
- Laku noć.
- Laku noć.
-
Hajde...
-
Čekala sam satima.
-
Preklinjala sam da vidim sina nakratko.
-
Nisu mi ga pokazali.
-
Nisu me pustili.
-
Popij ovo.
-
Ne želim.
-
Ostavite to tu, popiće kasnije.
-
Danas sam se vratila bez ičega, ali...
-
Sutra ću vidjeti svog sina.
-
Sigurno ću ga vidjeti.
-
Moraće mi ga pokazati.
-
Ja sam majka.
-
Hilmiye, molim te, ne plači.
-
Razboljećeš se.
-
Dobro veče.
-
Loše vijesti, dame moje.
-
Loše vijesti, Reşat Yaşaran je gotov!
-
(???)
-
Objavio sam bankrot.
-
Žao mi je...
-
Nisam ništa donio.
Radnje su bile zatvorene.
-
Nisam mogao donijeti
konfete ili henu.
-
Pa da proslavite!
- Zete, hajde, zar ne vidiš u kakvom su stanju...
-
Još uvijek me zoveš "zete"?
-
Zezaš se?
Dovraga i ti i tvoj zet!
-
U redu, smiri se.
Samo se smiri, Resate.
-
Hajde, idemo gore.
-
Vas dvije... Ne želim...
-
Ne želim vas više vidjeti u ovoj kući.
-
Sutra ujutro da ste se spakovale...
-
I napustile ovu kuću.
-
Zete...
Mislim, Resate...
-
Dosta je.
Ovo je smiješno!
-
O, imam još jednu dobru vijest da vam saopštim.
-
Umalo sam zaboravio.
-
I tvoj sin Selim je također lociran.
-
Pitanje je vremena kada će
biti uhvaćen.
-
Misliš da ću završiti kao Leman, je li?
-
Misliš da ću poludjeti kao ona.
-
Ali, neće niko vidjeti moj kraj!
-
Ja ću vidjeti tvoj kraj, glupa ženo!
-
Niko neće vidjeti moj kraj!
-
Nikada to nećete vidjeti!
-
Šta je, šta me gledate?
-
Gubite se odavdje.
-
Da vam više ne gledam prokleta lica!
-
Zbog djevojke u suknji...
-
uništili ste Yasarane!
-
Idi sada i plači, kao što uvijek plačeš!
-
Plači, ali ne plači zbog Fatmagül.
Plači zbog sebe!
-
Žalite sami sebe i plačite radi sebe.
-
Plači dok ne umreš!
-
Sve vas mrzim!
Prokleti bili svi!
-
Prokleti bili.
-
Ideš bez da kažeš zbogom?
-
Tako mi je žao.
-
Tata mi je poslao poruku.
-
Moram se odmah vratiti.
-
Ili će nas oboje prijaviti policiji.
-
Da li će?
-
Sve su sredili.
-
Ako krenem večeras,
neću biti kažnjena.
-
A šta ja da radim?
-
Oprosti mi.
-
Stvarno mi je žao.
-
Jako mi je žao.
-
Molim te, oprosti mi.
-
Ali, moram ići.
Molim te, oprosti mi.
-
Ja ću se javiti.
-
Gül Mutfağı, kako vam mogu pomoći?
-
Fatmagül.
-
Mustafa?