Sljedeća slika Avery Singer | Art21 "New York Close Up"

[Tutanj tračnica podzemne željeznice]

["New York Close Up"]

Postoji uzrečica:

"Najbolje ideje dolaze pod tušem",

"na putu,
upravo kad se spremaš ići spavati",

Nisam prestala razmišljati o tome
što će biti sljedeća slika.

Osjećam se nevjerojatno slobodno,
kada imam umjetničku ideju.

Biti umjetnik gotovo je kao

potjera za tim osjećajem slobode.

[Avery Singer, Umjetnica]

Volim taj osjećaj.

Živim za to.

["Sljedeća Slika Avery Singer"]

Pretežno stvaram ove
SketchUp modele

na kompjuteru, kao način izradbe
skice za sliku.

Ove nekako loše arhitektonske modele

koji su polu-figurativni scenariji.

Samo dobijem osnovnu liniju i
informaciju o detalju od toga

i projektiram to u većoj dimenziji,

skiciram to na platnu,

i tada realiziram sliku
koristeći zračni kist.

Način na koji su slike stvorene

gotovo je sadržaj, znate?

Voljela bih to zadržati malo
više nejasno

i istraživati stvari s tehnikom.

Zato što tehnika govori svoju
vlastitu priču.

Možete uzeti tradicionalne alate
i upotrijebiti ih

na način na koji su bile namijenjene
korištenju 500 godina.

I onda, unutar sljedećeg sata,
znate

unijeti neki oblik nove tehnologije

koja nema nikakvu poveznicu sa gessom
koji je, znate,

nešto što je bilo korišteno toliko dugo

i dolazi od recepta koji je izmišljen
u Italiji

tko zna prije koliko vremena.

Jukstapozicija svih ovih predmeta
proizvodi značenje.

Pokušavam nekako staviti predmete
jedan pored drugoga koji...

možda nisu nikada bili viđeni
ranije zajedno

kako bih proizvela nov odnos

ili samo proizvela novu vizualnu stvarnost.

Mislim da sam sa 11 ili 12 godina već bila
zaljubljena u umjetnost.

I onda, sa 16 godina, bilo je to kao,
nedvojbeno.

Mislila sam,
"Znam da je ovo ono što moram učiniti."

"Moram ići na Cooper Union."

Odrastala sam ovdje u New Yorku.

I moji roditelji su također umjetnici.

Odrastala sam u potkrovlju gdje je
polovica njihov umjetnički studio--

druga polovica je, na neki način,
otvoren stan bez zidova.

Stoga odrastajući,

moja je soba u stvari bila krevet na kat
iznad studija moje majke.

To je bio način na koji sam
bila naučena živjeti.

Moji su roditelji koristili
Golden boju

Stoga sam koristila samo
Golden boju.

Ova marka.

Znate.

Stoga sam ja druga generacija
slikara Golden boje.

[SMIJEH]

Vic je: svaki dan mog djetinjstva

moj otac bi samo stajao ispred mene

i nekako zastrašujuće

činio ovo, kao, mahao kažiprstom.

[SMIJEH]

I rekao, "Nikada nemoj postati
umjetnica."

"Nemoj postati umjetnica."

"Udaj se za milijunaša."

[Novinar iza kamere]
I kako je to ispalo?

[SMIJEH]

" Ne", u obje točke!

Ne znam zašto

ali ja jednostavno volim samoću.

I volim raditi sama,

i definirati svoje vlastito vrijeme,

i svoj vlastiti život, svoj
vlastiti prostor.

Ne gledaš više na sat

i onda odjednom sunce zađe

i shvatiš da si slikao
četrnaest sati

i imaš taj progres ispred sebe.

To je tvoj zadatak--

to je ono što toliko otežava umjetniku.

Zato što ne želim reproducirati slike
drugih ljudi.

Želim stvoriti svoje vlastite.