Kako šećer utječe na mozak - Nicole Avena

Pogledajte cijelu lekciju: http://ed.ted.com/lessons/how-sugar-affects-the-brain-nicole-avena

Ako pojedete nešto puno šećera, vaši okusni pupoljci, želudac i mozak to primjete. Ova aktivacija sustava nagrađivanja nije različita onome kako naša tijela procesuiraju tvari koje izazivaju ovisnost, kao alkohol ili nikotin -- preopterećenje šećerom povećava razine dopamina i ostavlja vas da tražite još. Nicole Avena objašnjava zašto bi ste umjereno trebali uživati u slatkišima i poslasticama.

Lekcija: Nicole Avena, animacija: STK Films.

Zamislite tople, meke kolačiće,

hrskave slatkiše,

baršunaste kolače,

kornete pune sladoleda.

Ide li vam slina na usta?

Želite li desert?

Zašto?

Što se događa u mozgu

da čini slatku hranu tako neodoljivom?

Šećer je općeniti termin

koji se koristi
za opisivanje vrste molekula

koje nazivamo ugljikohidrati,

i nalazi se u različitim hranama i pićima.

Samo provjerite etikete
slatkih proizvoda koje kupujete.

Glukoza,

fruktoza,

saharoza,

maltoza,

laktoza,

dekstroza,

i škrob

su sve vrste šećera.

Također i kukuruzni sirup s puno fruktoze,

voćni sok,

sirovi šećer,

i med.

I šećer nije samo
u slatkišima i desertima,

dodaje se u umak od rajčice,

jogurt,

sušeno voće,

vodu s okusom,

ili energetske pločice.

Pošto je šećer posvuda,

važno je razumijeti

kako utječe na mozak.

Što se događa kad šećer dotakne jezik?

I da li jedenje malo šećera

čini da ga želite još?

Pojedete pahuljice.

Šećer koji sadrže

aktivira receptore za slatko,

dio okusnih pupoljaka na jeziku.

Ovi receptori šalju signal
u moždano deblo,

i odande, razdvajaju se

u mnoga područja velikog mozga,

jedno od kojih je moždana kora.

Različiti dijelovi moždane kore

obrađuju različite okuse:

gorko,

slano,

umami,

i u našem slučaju, slatko.

Odavde, signal aktivira

sustav mozga za nagrađivanje.

Ovaj sustav je serija

kemijskih i električnih puteva

preko nekoliko regija mozga.

To je složena mreža,

ali pomaže odgovoriti
na podsvjesno pitanje:

trebam li to ponoviti?

Taj topli, meki osjećaj koji dobijete

kada probate bakin čokoladni kolač

To je naš sustav nagrađivanja koji kaže,

"Mmm, da!"

I ne aktivira ga samo hrana.

Druženje,

seksualno ponašanje,

i droga

samo su neki od primjera

stvari i iskustava

koji također aktiviraju
sustav nagrađivanja.

Ali pretjerana aktivacija
ovog sustava nagrađivanja

pokreće seriju nesretnih događaja:

gubitak kontrole,

žudnju,

i povećanu tolerancije na šećer.

Vratimo se na naš griz pahuljica.

Putuje dolje u naš trbuh,

i konačno, do želuca.

I znate li što?

I ondje imamo receptore za šećer.

Nisu okusni pupoljci,

ali šalju signale

koji govore mozgu da ste pojeli dovoljno

ili da vam tijelo treba
proizvesti više inzulina

kako bi se nosilo sa šećerom koji jedete.

Glavna deviza

našeg sustava nagrađivanja je dopamin,

važan kemijski ili neurotransmiter.

Postoje mnogi receptori u velikom mozgu,

no nisu jednako raspoređeni.

Neka područja
imaju gušće nakupine receptora,

i ova žarišta dopamina

su dio našeg sustava nagrađivanja.

Opijati kao alkohol,

nikotin,

ili heroin

šalju dopamin u pretjerane razine,

što dovodi do toga da neki ljudi stalno
traže taj osjeća,

drugim riječima, biti ovisan.

Šećer također uzrokuje
otpuštanje dopamina,

no ne tako nasilno kao droge.

I šećer je rijedak među hranama
koje potiču dopamin.

Brokula, na primjer, nema nikakav učinak,

što također objašnjava

zašto je teško natjerati
djecu da jedu povrće.

Govoreći o zdravoj ishrani,

recimo da ste gladni

i želite pojesti uravnotežen obrok.

Pojedete, i razine dopamina skoče

u sustavu nagrađivanja.

Ali ako jedete isto jelo
puno dana za redom,

razine dopamina će se dizati
sve manje i manje,

na kraju se izjednačavajući.

To je zbog toga što je
kada je u pitanju hrana

mozak razvijen da posebno pazi

na nove okuse.

Zašto?

Dva razloga:

prvi da registrira pokvarenu hranu,

i drugi , što je raznolikija

naša ishrana,

izglednije je da ćemo

dobiti sva potrebna hraniva.

Kako bi se održala raznolikost,

moramo moći prepoznati novu hranu,

i što je bitnije,

moramo htjeti opet jesti novu hranu.

I zato dopamin pada

kada hrana postane dosadna.

Vratimo se na to jelo.

Što se događa ako umjesto

zdravih, uravnoteženih jela,

pojedete hranu punu šećera?

Ako rijetko jedete šećer

ili ne jedete puno odjednom,

učinak je jednak onom
uravnoteženog obroka.

Ali ako jedete previše,

razina dopamina se ne smanji.

Drugim riječima, jesti puno šećera

stvarat će osjećaj nagrađivanja.

Na ovaj način šećer je pomalo kao droga.

To je jedan razlog zbog kojeg
se ljudi doimaju ovisnima

o slatkoj hrani.

Razmislite o svakoj vrsti šećera.

Svaka je jedinstvena,

ali svaki puta kada konzumiramo šećer,

on pokreće domino efekt u mozgu

koji aktivira osjećaj nagrađivanja.

Previše, prečesto,

i stvari mogu biti preopterećene.

Pa, pretjerano konzumiranje šećera

može imati učinke koji izazivaju ovisnost
na mozak,

ali komad kolača tu i tamo neće škoditi.