Zamislite tople, meke kolačiće, hrskave slatkiše, baršunaste kolače, kornete pune sladoleda. Ide li vam slina na usta? Želite li desert? Zašto? Što se događa u mozgu da čini slatku hranu tako neodoljivom? Šećer je općeniti termin koji se koristi za opisivanje vrste molekula koje nazivamo ugljikohidrati, i nalazi se u različitim hranama i pićima. Samo provjerite etikete slatkih proizvoda koje kupujete. Glukoza, fruktoza, saharoza, maltoza, laktoza, dekstroza, i škrob su sve vrste šećera. Također i kukuruzni sirup s puno fruktoze, voćni sok, sirovi šećer, i med. I šećer nije samo u slatkišima i desertima, dodaje se u umak od rajčice, jogurt, sušeno voće, vodu s okusom, ili energetske pločice. Pošto je šećer posvuda, važno je razumijeti kako utječe na mozak. Što se događa kad šećer dotakne jezik? I da li jedenje malo šećera čini da ga želite još? Pojedete pahuljice. Šećer koji sadrže aktivira receptore za slatko, dio okusnih pupoljaka na jeziku. Ovi receptori šalju signal u moždano deblo, i odande, razdvajaju se u mnoga područja velikog mozga, jedno od kojih je moždana kora. Različiti dijelovi moždane kore obrađuju različite okuse: gorko, slano, umami, i u našem slučaju, slatko. Odavde, signal aktivira sustav mozga za nagrađivanje. Ovaj sustav je serija kemijskih i električnih puteva preko nekoliko regija mozga. To je složena mreža, ali pomaže odgovoriti na podsvjesno pitanje: trebam li to ponoviti? Taj topli, meki osjećaj koji dobijete kada probate bakin čokoladni kolač To je naš sustav nagrađivanja koji kaže, "Mmm, da!" I ne aktivira ga samo hrana. Druženje, seksualno ponašanje, i droga samo su neki od primjera stvari i iskustava koji također aktiviraju sustav nagrađivanja. Ali pretjerana aktivacija ovog sustava nagrađivanja pokreće seriju nesretnih događaja: gubitak kontrole, žudnju, i povećanu tolerancije na šećer. Vratimo se na naš griz pahuljica. Putuje dolje u naš trbuh, i konačno, do želuca. I znate li što? I ondje imamo receptore za šećer. Nisu okusni pupoljci, ali šalju signale koji govore mozgu da ste pojeli dovoljno ili da vam tijelo treba proizvesti više inzulina kako bi se nosilo sa šećerom koji jedete. Glavna deviza našeg sustava nagrađivanja je dopamin, važan kemijski ili neurotransmiter. Postoje mnogi receptori u velikom mozgu, no nisu jednako raspoređeni. Neka područja imaju gušće nakupine receptora, i ova žarišta dopamina su dio našeg sustava nagrađivanja. Opijati kao alkohol, nikotin, ili heroin šalju dopamin u pretjerane razine, što dovodi do toga da neki ljudi stalno traže taj osjeća, drugim riječima, biti ovisan. Šećer također uzrokuje otpuštanje dopamina, no ne tako nasilno kao droge. I šećer je rijedak među hranama koje potiču dopamin. Brokula, na primjer, nema nikakav učinak, što također objašnjava zašto je teško natjerati djecu da jedu povrće. Govoreći o zdravoj ishrani, recimo da ste gladni i želite pojesti uravnotežen obrok. Pojedete, i razine dopamina skoče u sustavu nagrađivanja. Ali ako jedete isto jelo puno dana za redom, razine dopamina će se dizati sve manje i manje, na kraju se izjednačavajući. To je zbog toga što je kada je u pitanju hrana mozak razvijen da posebno pazi na nove okuse. Zašto? Dva razloga: prvi da registrira pokvarenu hranu, i drugi , što je raznolikija naša ishrana, izglednije je da ćemo dobiti sva potrebna hraniva. Kako bi se održala raznolikost, moramo moći prepoznati novu hranu, i što je bitnije, moramo htjeti opet jesti novu hranu. I zato dopamin pada kada hrana postane dosadna. Vratimo se na to jelo. Što se događa ako umjesto zdravih, uravnoteženih jela, pojedete hranu punu šećera? Ako rijetko jedete šećer ili ne jedete puno odjednom, učinak je jednak onom uravnoteženog obroka. Ali ako jedete previše, razina dopamina se ne smanji. Drugim riječima, jesti puno šećera stvarat će osjećaj nagrađivanja. Na ovaj način šećer je pomalo kao droga. To je jedan razlog zbog kojeg se ljudi doimaju ovisnima o slatkoj hrani. Razmislite o svakoj vrsti šećera. Svaka je jedinstvena, ali svaki puta kada konzumiramo šećer, on pokreće domino efekt u mozgu koji aktivira osjećaj nagrađivanja. Previše, prečesto, i stvari mogu biti preopterećene. Pa, pretjerano konzumiranje šećera može imati učinke koji izazivaju ovisnost na mozak, ali komad kolača tu i tamo neće škoditi.