My father makes me suffer a lot, Should I keep seeing him?

(Kratko zvono)

(Dugo zvono)

Dragi Thay (ucitelj), draga Sangha (zajednica)

Ja puno patim zbog svog oca...

On je...

tesko mi je...

vidjeti ga...

...i postalo je gotovo pa opasno.

Ne zelim ga vise vidjeti

i dao sam mu vise prilika da se promijeni.

Tjerao sam se da idem k njemu

ali vise ne mogu.

Moje pitanje je:

Da li ga i dalje trebam pokusavati promijeniti

i truditi se ici kod njega,

iako me to cini jako umornim?

Dragi Thay, nas prijatelj je rekao

da ima puno poteskoca sa svojim ocem.

Jako mu je tesko posjecivati ga

i osjeca da je cak pocelo biti opasno

i pokusao se natjerati da ide

i pruzati ocu puno prilika da se promijeni

i transformira,

ali osjeca da to nije uspjelo.

Ima osjecaj da se vise ne moze natjerati na to.

Ali zanima ga da li bi svejedno
trebao pokusavati

pomoci ocu da se transformira
i promijeni,

da li da se natjera
da mu pomogne.

Da bi nasli pravi odgovor,

moramo prvo razmotriti,

traziti odgovor dublje,

da vidimo pravi odnos
izmedu nas i druge osobe,

bilo da smo sin i otac,

ili kcer i majka,

ili smo partneri.

I ako imas poteskoca s drugom osobom,

i ako ga/ju zelis promijeniti,

prva stvar koju trebamo napraviti
je pogledati dublje u sebe

i u tu osobu

da shvatimo...

kakav je nas odnos, povezanost.

Obicno mislimo...

da je druga osoba "izvan" nas.

A to nije dobra perspektiva.

U ovom slucaju,

mislimo da je otac "izvan" nas

i da trebamo samo promijeniti
to sto je vani, a ne to sto je unutra.

Moramo uvidjeti da je otac u nama.

Nas otac je prisutan
u svakoj stanici naseg tijela.

Nas otac je u nama.

Mi smo "nastavak" svog oca.

I lakse je promijeniti oca iznutra, prvo.

A to mozemo raditi 24 sata dnevno.

Ne moramo ga ici vidjeti,

razgovarati s njim da bi ga promijenili.

Nacin na koji disemo,
nacin na koji hodamo,

ga mogu promijeniti u nama.

Pozovemo ga da hoda uz nas,

da sjedi uz nas,

da se smije uz nas.

I tad ce se otac promijeniti u nama.

Inace ces odrasti
i ponasati se tocno kao sto se on ponasa.

Ima puno djece
koja mrze svoje oceve,

koja obecavaju da, kad odrastu,

nece se ponasati kao njihov otac,
niti govoriti stvari koje on govori.

Ali kad napokon odrastu,

ponasati ce se tocno kao njihov otac.

I pricati ce tocno kao njihov otac.

To se dogodilo puno puta, uvijek.

Ti to mrzis,

ne zelis biti takav,

ne zelis tako pricati,

ali biti ces tocno takav,

i pricati tocno tako.

I to u Budizmu zovemo "Samsara",
- "vjecno vracanje".

Nastavljas biti kao otac,

ne samo fizicki,

nego i svojim nacinom zivota.

I zato,
kad prakticiras Buddhadharmu,

imas sansu.

Prvo moras promijeniti
sliku oca u sebi.

I kad uspijes

promijeniti oca na taj nacin,

on vise nece zavrsiti u Samsari
(vjecnoj patnji).

A ti neces prenijeti takvo ponasanje
svojoj djeci.

I tako ces okoncati ciklus
Samsare, vjecnog vracanja,

"reciklaze",

"recikliranja".

I kad je slika oca transformirana iznutra,

transformacija oca izvana
ce biti puno laksa.

To je moje iskustvo.

Poznajem redovnike koji su teski.

(Smije se :) )

Oni su velikodostojnici u crkvi,
u Budistickoj crkvi.

Vrlo su konzervativni...

...konzervativni.

Nisu dopustili da se odvije transformacija

u zajednici.

A znamo, da bi sluzili drustvu,

moramo obnavljati svoju zajednicu.

Bilo da je tvoja zajednica Krscanska,

ili Budisticka, ili Islamska, ili Zidovska,
zar ne?

I mnogi od nas su zeljni
obnoviti svoje tradicije,

sluziti svojem drustvu i drugim ljudima bolje,
je li tocno?

Ali postoji toliko konzervativnih stavova u crkvi.

I to je istina i u mojem slucaju.

Ali primijetio sam to vrlo rano.
Rekao sam:

Mi imamo...

Oni su u nama.

Moramo sebe promijeniti prve.

Dakle ako si partner,

i tvoj se partner ne zeli promijeniti.

Nemoj misliti da on postoji
samo "izvan" tebe.

On/ona postoji i u tebi.

Cak i ako ste se razveli.

Jucer sam dobio pitanje;

"Mozemo li se pomiriti, zapoceti ispocetka
s nekim od koga smo se razveli?"

I to je tocno pitanje na koje odgovaramo.

Jer cak..

Na pocetku vjerujes, da nakon razvoda

mozes konacno biti svoj,

i u potpunosti ukloniti tu osobu iz sebe.

To je pogresno.

(Smije se)

Neces ga nikad uspjeti ukloniti.

Neces ju nikad uspjeti ukloniti iz sebe.

Nema sanse!

Dakle, prije nego pokusas
djelovati na osobu izvana,

pomogni mu s promjenom iznutra,

pomogni joj s promjenom iznutra.

I...

s takvom praksom,

uspjeti cemo se transformirati

i postati primjer.

Postanemo "cisti".

Nas nacin je tocno taj nacin
kakav zelimo za njega.

Dakle pricajuci, ponasajuci se,
ziveci zivot,

pocinjemo ga mijenjati.

Ne mijenjas ga pricanjem,

mozda njega to ne moze promijeniti.

Ali nacin na koji reagiras,
tvoje ponasanje, reakcija,

kako mu odgovaras,

to pomaze promijeniti tu osobu.

Zato jer on takoder ima inteligenciju,

i primijetiti ce to.

I...

Znas da..

da bi uspio promijeniti sebe,

i promijeniti drugu osobu,

trebas Sanghu (zajednicu),
i prijatelje da te podrze.

Zato trebamo potraziti utociste u Sanghi.

Moramo nauciti kako koristiti
kolektivnu energiju Sanghe

da nas podrzi u transformaciji
i iscjeljenju,

i u transformaciji druge osobe.

Nemoj biti nadobudan promijeniti
nekoga prebrzo.

Prvo ga moramo prihvatiti takvim kakav jest.

Moramo ju prihvatiti takvom kakva jest.

I nakon sto ga/ju prihvatis,
osjecas se odmah bolje.

I onda ga/ju pocinjes mijenjati u sebi.

To je vrlo duboka vjezba.

I obzirom na to da nas prijatelj
dolazi u Plum Village svake godine,

i vjezbao je s nama
od malih nogu,

ja vjerujem da on to moze.

A mi cemo ga podrzati da uspije.

Nikad ne gubimo nadu.

I...

nacin da ne izgubimo nadu,

je da se trudimo svaki dan,
vjezbamo, svakodnevno.

Hvala ti na pitanju.

Jako je dobro.

(Kratko zvono)

(Dugo zvono)