Da li vas novac cini losom osobom?

Nevjerovatno sta sve moze otkriti namjestena igra monopola. U zabavnom razgovoru koji otvara oci, drustveni psiholog Paul Piff dijeli sa nama svoje istrazivanje o tome kako se ljudi ponasaju kada se osjecaju bogati. (Natuknica: lose.) Ali dok je problem nejednakosti slozen i obeshrabrujuci izazov, ipak postoji i dobra strana svega. (Snimio TEDxMarin)

Zelim da na trenutak

zamislite igru monopola,

u kojoj su kombinacija

vjestine, talenta i srece,

koji inace, kao i u zivotu, znace pobjedu,

ucinjeni beznacajnim,

zato sto je igra namjestena,

a vi imate prednost.

Imate vise novaca,

vise mogucnosti da se krecete po tabli,

i pristup vecem broju sredstava.

I dok razmisljate o ovom iskustvu,

zelim da se zapitate

kako bi to iskustvo

privilegovanog igraca u namjestenoj igri

uticalo na vase misljenje o sebi

i na nacin kako se odnosite prema drugom igracu?

Mi na U.C. Berkley kampusu smo pokrenuli studiju

koja se bavi upravo ovim pitanjem.

Doveli smo u laboratorij

vise od 100 parova stranaca,

i bacanjem novcica

nasumice odredili jednog u svakom paru

da bude bogati igrac u namjestenoj igri.

Oni su dobili dvostruko vise novaca.

Kada bi prosli KRENI,

dobili bi dvostruku placu,

a i bili su u mogucnosti da bacaju
obadvije kockice a ne samo jednu,

tako da su se mnogo vise kretali po tabli.

(Smijeh)

Tokom 15 minuta,

sa skrivenim kamerama smo posmatrali sta se desavalo.

Danas zelim po prvi put

da vam pokazem malo od onoga sto smo vidjeli.

Unaprijed se izvinjavam na kvaliteti zvuka,

u nekim trenucima, jer su u pitanju skrivene kamere.

Zbog toga smo obezbijedili titl.

Bogati igrac: Koliko ste novcanica od 500 imali?

Siromasni igrac: Samo jednu.

Bogati igrac: Ozbiljno?
Siromasni igrac: Da.

Bogati igrac: Ja imam tri. (Smije se)

Ne znam zasto su mi dali tako mnogo.

Paul Piff: Ok, igraci su brzo shvatili

da se tu nesto krije.

Jedna osoba ocito ima mnogo vise novaca

od druge osobe, ali ipak,

kako se igra razvija,

uocili smo primjetne razlike

dramaticne razlike izlaze na povrsinu

izmedu dva igraca.

Bogati igrac

se poceo kretati po tabli mnogo glasnije,

lupajuci figuricama po tabli

dok se kretao.

Uocili smo vise znakova dominacije

i neverbalnih znakova,

iskazivanja moci

i veselja medu bogatim igracima.

Postavili smo zdjelu pereca
vise na jednu stranu.

U donjem desnom uglu.

To nam je omogucilo da posmatramo
konzumaciju ucesnika.

Pratimo koliko pereca ucesnici jedu.

Bogati igrac: Jesu li perece dio trika?

Siromasni igrac: Ne znam.

PP: Ok, nisam iznenaden da su nas otkrili.

Pitaju se sta ta zdjela pereca

uopste trazi tu.

Jedan je cak i upitao, kao sto ste upravo vidjeli,

da li je ta zdjela pereca dio trika?

Ipak, uprkos tome, cini se da

snaga same situacije neizbjezno dominira,

i bogati igraci pocinju da jedu vise pereca.

Bogati igrac: Volim perece.

(Smijeh)

PP: I kako se igra razvijala,

jedan veoma interesantan i dramatican sablon

koji smo posmatrali je poceo da se pojavljuje

a to je da su bogati igraci

postali neuctivi prema drugoj osobi,

sve manje osjetljivi na nepriliku

ovih jadnih, siromasnih igraca,

i da sve vise pokazuju

svoj materijalni uspijeh,

cesce su pokazivali kako im dobro ide.

Bogati igrac: Imam novaca za sve.

Siromasni igrac: Koliko je to?

Bogati igrac: Dugujes mi 24 dolara.

Izgubit ces sav novac.

Kupicu to. Imam puno novaca.

Imam toliko novaca da ce mi trebati vjecnost.

Bogati igrac 2: Kupit cu cijelu tablu.

Bogati igrac 3: Uskoro ces
potrositi sav novac.

Poprilicno sam nedodirljiv sad.

PP: Ok, i evo sta ja mislim

da je stvarno interesantno

to sto smo nakon 15 minuta igranja,

pitali igrace da nam
opisu svoje iskustvo u igri.

Kada su bogati igraci pricali o tome

sta su neizbjezno osvojili

u namjestenoj igri monopola --

(Smijeh)--

o tome sta su sve ucinili da

kupe razne posjede

i zasluze uspijeh u igri,

postali su mnogo manje svjesni

svih onih cimbenika situacije,

ukljucujuci bacanje novcica

koje ih je nasumice dovelo u

privilegovan polozaj.

A to je stvarno nevjerovatan uvid

u to kako um dozivljava prednost.

Ova igra monopola se moze koristiti

kao metafora za razumijevanje drustva

njegove hijerarhijske strukture, u kojoj neki ljudi

imaju mnogo bogastva i statusa,

a mnogi ljudi nemaju.

Oni imaju knogo manje bogastva i statusa

i mnogo manje pristupa vrijednim materijalnim izvorima.

Ono sto smo moje kolege i ja
u zadnjih sedam godina radili

je izucavanje efekata ovakvih hijerarhija.

Ono sto smo saznali kroz nekoliko desetina studija

i na hiljade ucesnika sirom drzave

je to da kako se osobno bogastvo uvecava,

osjecaj za suosjecanje i empatiju se smanjuje,

a da se osjecaj na pravo zasluge,

i ideologija samointeresa povecavaju.

Saznali smo u istrazivanjima da

bogatije individue mnogo cesce

moralizuju pohlepu kao nesto dobro,

i da teznja za vlastitim interesom

je dobra i moralna.

A sada zelim da razgovaramo o

nekim implikacijama
ideologije vlastitog interesa,

da razgovaramo zasto bismo trebali
brinuti o tim implikacijama,

i zakljuciti sta bi se moglo uciniti.

Neke od prvih studija koje smo izveli u ovom polju

bavila se pomazucim ponasanjem

ili kako ga nazivaju psiholozi

prosocijalnim ponasanjem.

Bili smo veoma zainteresovani tko ce prije

ponuditi pomoc drugoj osobi,

netko bogat ili netko siromasan.

U jednoj studiji smo u laboratorij doveli

clanove bogatih i siromasnih zajednica

i svakom ponaosob dali vrijednost jednaku 10 dolara.

Zatim smo im rekli

da tih 10 dolara mogu zadrzati za sebe,

ili dio podijeliti,

ako to zele, sa nepoznatom osobom

koja potpuno anonimna.

Nece nikada upoznati tu osobu
niti ce ta osoba upoznati njih.

A zatim smo promatrali koliko je ljudi dalo.

Osobe koje su zaradivale izmedu

15,000 i 20,000 dolara godisnje,

za 44% su davale vise novaca

strancima

nego osobe koje su zaradivale izmedu 150,000

i 200,000 dolara godisnje.

Znali smo davati ljudima da se igraju

kako bismo vidjeli tko cesce vara

kako bi poboljsao sanse za nagradu.

U jednoj od igara smo cak i namjestili racunar

tako da bacanje kockica preko odredenog iznosa

nije bilo moguce.

Niste mogli dobiti vise od 12 u igri,

a ipak, sto ste bogatiji,

veca je bila vjerovatnost da cete varati

kako biste dobili nagradu od $50,

negada cak i tri-cetri puta vise.

U drugoj studiji smo izucavali da li su

ljudi vise naklonjeni uzimanju slatkisa

iz posude na kojoj jasno pise

da je rezervisana za djecu --

(smijeh) --

koja ucestvuju -- ne salim se.

Znam da zvuci kao da vam pricam vic.

Jasno smo rekli ucesnicima

da je posuda sa slatkisima za djecu koja ucestvuju

u razvojnom laboratoriju u blizini.

Trenutno su na casu. ovo je za njih.

A onda smo posmatrali koliko
slatkisa su ucesnici uzeli.

Oni koji su se osjecali bogatima

su uzeli duplo vise slatkisa

od ucesnika koji su se osjecali siromasnima.

Cak smo izucavali i automobile,

i to ne bilo koje,

nego da li su vozaci
razlicitih vrsta automobila

vise ili manje nastrojeni krsenju zakona.

U jednoj od ovih studija,
posmatrali smo

da li se vozaci
zaustavljaju pjesacima

koje smo postavili da
cekaju na pjesackom prijelazu.

U Kaliforniji,
kao sto svi znamo,

i svi tako i postupamo,

po zakonu je obavezno propustiti pjesaka
koji ceka na pjesackom.

Evo primjera kako smo ovo izveli.

Ovo je nas saucesnik
sa lijeve strane

u ulozi pjesaka.

Kada se priblizio,
crveni kamio se uspjesno zaustavio.

A na tipican Kalifornijski nacin,
pretekao ga je autobus

koji je umalo pregazio pjesaka.

(Smijeh)

A sada evo primjer sa
mnogo skupljim automobilom

Prius, koji prolazi,

BMW takoder.

Ucinili smo ovo sa stotinom vozila

tokom nekoliko dana,

prateci tko se zaustavlja
a tko ne.

Uocili smo da se vozaceva tendencija za

krsenjem zakona povecava,

povecava se i

cijena automobila.

N jedan automobil, ni jedan

u nasoj kategoriji najjeftinijih vozila

nije prekrsio zakon.

Skoro 50 posto vozila

u nasoj najskupljoj kategoriji vozila

je prekrsilo zakon.

Vrsili smo druge studije i saznali da

imucnije osobe mnogo cesce
lazu u pregovorima,

odobravaju neeticko ponasanje na poslu

poput krede novca iz kase,

uzimanja mita, laganja musterija.

Ne zelim sugerisati

da samo imucni ljudi

pokazuju ovakvo ponasanje.

Niposto. Ustvari, mislim dase svi mi,

u nasim svakidasnjim zivotima
iz minute u minutu,

borimo sa ovim dvostrukim motivacijama

kada i da li da stavimo vlastiti interes

ispred interesa drugih ljudi.

A to je razumljivo zato sto

je Americki san jedna ideja

u kojoj svi mi imamo jednaku priliku

da uspijemo i napredujemo,

sve dok se potpuno unesemo u to
i vrijedno radimo,

a dio toga znaci i da ponekad,

vlastiti interesi dolazi ispred

interesa i dobrobiti
ljudi oko vas.

Nase saznanje je da

sto ste imucniji, veca je mogucnost

da cete ici za vizijom
vlastitog uspjeha,

dostignuca i podviga,

na stetu onih oko vas.

Ovo je graf prosjecnog
kucnog budeta

kojeg posjeduje svaki peti budet
i 5% populacije

u zadnjih 20 godina.

U 1993, razlika izmedu razlicitih

kvintila populacije, kada je
dohodak u pitanju,

su jednostavno necuvene.

Nije tesko uvidjeti razlike.

Ali tokom 20 godina,
te znacajne razlike

su postale veliki kanjon izmedu

onih na vrhu i svih ostalih.

Ustvari, 20% populacije na vrhu

posjeduju 90% ukupnog
bogastva ove drzave.

To je novi ekonomske nejednakosti

bez presedana.

To znaci da bogatstvo ne samo
da sve vise postaje

koncentrisano u rukama
male grupe ljudi,

nego i da Americki san sve vise

postaje nedostizan

za vecinu nas.

I ako je to slucaj, kao sto smo saznali,

da sto ste bogatiji,

vise osjecate pravo na to bogastvo,

vise stavljate vlastite interese

ispred interesa drugih ljudi,

i voljni ste da cinite stvari koje
sluze sopstvenom interesu,

onda nema razloga nemisliti

da ce sve postati samo jos gore,

i evo kako bi izgledalo to
ako se nista ne promijeni,

u narednih 20 godina.

Nejednakost, ekonomska nejednakost,

je nesto sto bi nas sve trebalo zabrinuti,

i ne samo zbog onih koji su na dnu

drustvene ljestvice

vec i zato sto osobe i grupe

sa puno ekonomske nejednakosti
prolaze losije,

i to ne samo oni na dnu, nego svi.

Postoje mnoga hvale vrijedna istrazivanja

najboljih centara sirom svijeta

koje pokazuju dijapazon stvari

koje se zanemaruju

sto je ekonomska nejednakost veca.

Drustvena kretanja, stvari do kojih
nam je stvarno stalo,

fizicko zdravlje, drustveno povjerenje,

sve opada sto je nejednakost veca,

Slicno tome, negativne stvari

u drustvenim kolektivima i zajednicama,

poput pretilosti, nasilja,

zatvora i kazni,

se pogorsavaju sa povecanjem
ekonomske nejednakosti.

Ponavljam, ovo nisu zakljucci rezultata

samo iz pojedinih zajednica

vec iz svih slojeva drustva.

Cak i ljudi na vrhu prolaze kroz isto.

Pa sta odna da cinimo?

Ova kaskada samoodrzivih,

ubitacnih, negativnih efekata

bi se mogli ciniti kao nesto
sto se otelo kontroli,

i da se nista tu vise
ne moze uciniti,

pogotovo niko ponaosob.

Ali mi smo u nasem istrazivanju saznali

da male psiholoske intervencije,

male promjene u ljudskim vrijednostima,

mala gurkanja u odredenom pravcu,

mogu popraviti nivo egalitarizma
i empatije.

Na primjer, podsjecajuci ljude

beneficijama suradnje,

ili prednostima zajednice,

podstice imucne ljude da budu
isto toliko egalitarni

kao i siromasni.

U jednoj studiji, dali smo ljudima
da pogledaju kratak video,

oko 46 sekundi,
o siromastvu djece

sto je posluzilo kao podsjetnik
na potrebe drugih

u svijetu oko njih,

a nakon videa smo posmatrali,

koliko su ljudi bili voljni

da svoje vrijeme ponude
nepoznatoj osobi

koju su upoznali u laboratoriji
i koja je bila u nevolji.

Poslije gledanja videa,
sat kasnije,

bogatasi su postali jednako darezljivi

sa svojim vremenom pomognu
ovu drugu osobu

neznanca, kao i siromasni,

sto sugerise da ove razlike nisu

urodene ili kategoricke,

vec osjetljive i na

najmanje promjene u ljudskim vrijednostima,

na mala podsticanja na suosjecanje

i izlive empatije.

A izvan zidova naseg laboratorija,

cak smo primjetili znakove
promjene u nasem drustvu.

Bill Gates, jedan od najbogatijih
osoba u nasoj drzavi,

u svom pocetnom govoru na Hrvardu,

pricao je o problemu koje ceka drustvo

o nejednakosti kao o pocetnom izazovu,

kako se boriti protiv toga,

rekavsi, "Najveci podvizi covjecanstva

nisu nasa otkrica,

vec kako su ta otkrica iskoristena

za smanjenje nejednakosti."

A tu je i "Zavjet Darivanja",

u kojem vese od 100 nabogatijih

ljudi nase nacije

zavjetuju pola svoga bogastva
dobrotvornim ustanovama.

A to je i pojava

na desetine provincijalnih pokreta,

poput "Mi smo jedan procenat",

"Generacija Resursa"

"Bogastvo za Zajednicko Dobro",

u kojima najprivilegovaniji

clanovi nase populacije

clanovi tog jednog procenta i drugih,

u kojima najprivilegovaniji

dijelovi populacije

clanovi toga jednog procenta i drugih organizacija,

ljudi koji su imucni,

svoje vlastite ekonomske resurse,

i stari i madi
sto me je najvise iznenadilo

poravnavanjem svojih privilegija,

svojih ekonomskih resursa,

bore se protiv nejednakosti

zagovaranjem socijalne politike

ali koji ce mozda na kraju vratiti
sjaj Americkog sna.

promjene u drustvenim vrijednostima,

Hvala.

i promjene u ljudskom ponasanju,

(Aplauz)

koje rade protiv njihovih ekonomskih interesa