Što je sljedeće u 3D printanju

Baš poput svog voljenog djeda, Avi Reichental je izrađivač stvari. Razlika je u tome što on sada može koristiti 3D printere za izradu skoro bilo čega, od skoro bilo kojeg materijala. Reichental nas vodi na putovanje kroz mogućnosti 3D printanja počevši od slatkiša do visoko personaliziranih tenisica.

Moj djed je bio postolar.

U svoje vrijeme, izrađivao
je cipele po narudžbi

Nikada ga nisam upoznao.

Nestao je u Holokaustu.

Ali naslijedio sam njegovu
ljubav prema zanatu,

osim što to više nije toliko prisutno.

Vidite, iako je Industrijska Revolucija

učinila puno za napredak čovječanstva,

iskorijenila je upravo onu vještinu

koju je moj djed veoma volio

te je atrofirala umješnost
kakvu poznajemo.

Ali sve će se to promijeniti
s 3D printanjem,

a počelo je s ovim,

prvim dijelom

ikad printanim.

Malo je starije od TED-a.

Printao ga je 1983.

Chuck Hull,

koji je izumio 3D printanje.

Ali ono o čemu vam želim govoriti danas,

velika ideju koju želim s vama raspraviti,

nije ta da će nas 3D printanje

katapultirati u budućnost,

nego da će nas ustvari

povezati s našim naslijeđem

te nas ispratiti u novu eru

lokalne, distribuirane manufakture

koja je zapravo bazirana

na digitalnoj konstrukciji.

Razmislite o korisnim stvarima.

Svi znate svoj broj cipela.

Koliko vas zna veličinu

vašeg nosa

ili udaljenost između sljepoočnica?

Itko?

Zar ne bi bilo super kad bi mogli,

po prvi puta, dobiti naočale

koje vam savršeno pristaju

i koje ne zahtijevaju nikakav
sklop za šarke,

što znači da se šarke
vjerojatno neće slomiti?

Ali implikacije 3D printanja

se protežu dalje od vrhova naših noseva.

Kada sam prvi put upoznao Amandu,

mogla je već stajati i pomalo hodati

iako je bila paralizirana od struka naniže,

no požalila mi se da joj je odijelo

bilo neudobno.

To je bilo divno robotsko odijelo

napravljeno od strane Ekso Bionicsa,

no nije bilo inspirirano njenim tijelom.

Nije napravljeno po mjeri.

Stoga me izazvala da joj napravim nešto

što je bilo malo ženstvenije,

elegantnije,

i lagano

te kao dobri krojači,

sjetili smo se da je izmjerimo digitalno.

I učinili smo to.
Izradili smo joj izvrsno odijelo.

Nevjerojatna stvar koju sam naučio

od Amande jest ta
da puno nas razmatra 3D printanje

i govorimo sami sebi:

zamijeniti će tradicionalne metode.

Amanda ga je pogledala i rekla:

To je prilika za mene da

povratim svoju simetriju

i prigrlim svoju autentičnost.

I znate što? Ona ne stoji mirno.

Ona sada želi hodati u potpeticama.

To nije kraj.

3D printanje mijenja

personalizirane medicinske uređaje
kakve poznajemo,

od novih, prekrasnih, konformnih

ventiliranih aparatića za skoliozu

do milijuna zubnih nadomjestaka

i prekrasnih proteza

za ljude s amputacijom,

još jedna prilika za
ponovno emocionalno povezivanje

sa vlastitom simetrijom.

I dok mi ovdje danas sjedimo,

možete se priključiti na
bežični internet preko aparatića

sa prozirnim poravnavačima,

ili zubnih nadomjestaka.

Milijuni slušnih pomagala

se danas već printaju u 3D-u.

Milijuni ljudi je usluženo danas

pomoću tih naprava.

Što je sa zamjenama za koljeno,

koje su iz vaših podataka
izrađeni po mjeri,

i gdje su svi alati i upute 3D printani?

G.E. koristi 3D printanje

kako bi napravio novu
generaciju LEAP motora

koje će uštedjeti gorivo u iznosu

od otprilike 15 posto

i smanjiti trošak aviokompaniji

za oko 14 milijuna dolara.

Dobro za G.E., zar ne?

Kao i njihove klijente i okoliš.

Ali, znate, još bolje vijesti

su te da ova tehnologija
više nije rezervirana

za korporacije dubokih džepova.

Planetary Resources, startup

za svemirska istraživanja

izbacit će na tržište svoju
prvu svemirsku sondu kasnije ove godine.

Bila je djelić NASA-inog svemirskog broda,

košta samo djelić njegove cijene,

i napravljena je s manje od
dvanaest pokretnih dijelova,

i bit će poslana u svemir
kasnije ove godine.

Google je započeo
s jednim vrlo smjelim projektom

izrade blok telefona, Ara.

To je moguće samo zbog razvoja

3D printanja visoke brzine
koje može po prvi puta

napraviti funkcionalne, iskoristive module

koji se umeću unutra.

Pravo lansiranje na Mjesec,
osigurano 3D printanjem.

Što je s hranom?

Što ako bismo mogli, po prvi put,

izraditi nevjerojatne slatkiše,

poput ovog ovdje prekrasnog
TED medvjedića,

koji su jestivi?

Što ako bismo mogli
u potpunosti promijeniti iskustvo,

kao što možete vidjeti
kod ovog serviranja absinta,

koje je u potpunosti 3D printano?

I što ako bismo mogli
početi stavljati sastojke

i boje i arome u svaki okus,

što znači da nam je ne samo ukusna hrana

nego i personalizirana prehrana

već iza ugla?

To me dovodi do jedne od
najvažnijih stvari u vezi 3D printanja.

S 3D printanjem,
kompleksnost je besplatna.

Printer nije briga

da li proizvodi najrudimentarniji oblik

ili najkompleksniji oblik,

i to u potpunosti okreće dizajn

i proizvodnju kakve poznajemo naglavačke.

Puno ljudi misli da će 3D printanje biti

kraj proizvodnje kakvu poznajemo.

Ja mislim da je to prilika za stavljanje

sutrašnje tehnologije u ruke mladih,

što će stvoriti beskrajno obilje

poslovnih prilika

te s time,

svatko može postati stručni kreator

i stručni proizvođač.

Za to će biti potrebni novi alati.

Nitko ne zna koristiti CAD,

tako da razvijamo haptičke sprave,

perceptualne uređaje

koje vam omogućuju da dodirnete

i osjetite svoj dizajn

kao da se igrate s digitalnom glinom.

Kada radite takve stvari,

a mi također razvijamo
stvari koje stvaraju

fizičke fotografije koje
se mogu odmah printati

olakšat će se kreiranje sadržaja,

ali sa svime nezamišljenim

također imamo i nenamjeravano,

kao što je demokratizirano krivotvorenje

i sveprisutno ilegalno posjedovanje.

Jako puno ljudi me pita

hoćemo li imati 3D printer u svakom domu?

Ja mislim da je to krivo pitanje.

Pravo pitanje je

kako će 3D printanje promijeniti moj život?

Ili, drugim riječima,
u koju sobu u mojoj kući

će stati 3D printer?

Tako da sve što ovdje vidite

bilo je 3D printano

uključujući i ove cipele

na Amsterdamskoj modnoj reviji.

Ovo nisu cipele moga djeda.

Ovo su cipele koje predstavljaju

nastavak njegove strasti

za hiper-lokalnu proizvodnju.

Moj djed nije doživio Nike-ovo

printanje kopački za nedavni Super Bowl,

a moj otac nije doživio kako stojim

u svojim hibridiziranim
3D printanim cipelama.

Umro je prije 3 godine.

Ali Chuck Hull,
čovjek koji je sve to izumio,

je ovdje s nama danas,

i zahvaljujući njemu,

mogu reći, zahvaljujući
njegovom izumu, mogu reći

da sam i ja postolar.

I stojeći u ovim cipelama,

ja odajem počast svojoj prošlosti

dok stvaram budućnost.

Hvala.

(Pljesak)