Moj djed je bio postolar. U svoje vrijeme, izrađivao je cipele po narudžbi Nikada ga nisam upoznao. Nestao je u Holokaustu. Ali naslijedio sam njegovu ljubav prema zanatu, osim što to više nije toliko prisutno. Vidite, iako je Industrijska Revolucija učinila puno za napredak čovječanstva, iskorijenila je upravo onu vještinu koju je moj djed veoma volio te je atrofirala umješnost kakvu poznajemo. Ali sve će se to promijeniti s 3D printanjem, a počelo je s ovim, prvim dijelom ikad printanim. Malo je starije od TED-a. Printao ga je 1983. Chuck Hull, koji je izumio 3D printanje. Ali ono o čemu vam želim govoriti danas, velika ideju koju želim s vama raspraviti, nije ta da će nas 3D printanje katapultirati u budućnost, nego da će nas ustvari povezati s našim naslijeđem te nas ispratiti u novu eru lokalne, distribuirane manufakture koja je zapravo bazirana na digitalnoj konstrukciji. Razmislite o korisnim stvarima. Svi znate svoj broj cipela. Koliko vas zna veličinu vašeg nosa ili udaljenost između sljepoočnica? Itko? Zar ne bi bilo super kad bi mogli, po prvi puta, dobiti naočale koje vam savršeno pristaju i koje ne zahtijevaju nikakav sklop za šarke, što znači da se šarke vjerojatno neće slomiti? Ali implikacije 3D printanja se protežu dalje od vrhova naših noseva. Kada sam prvi put upoznao Amandu, mogla je već stajati i pomalo hodati iako je bila paralizirana od struka naniže, no požalila mi se da joj je odijelo bilo neudobno. To je bilo divno robotsko odijelo napravljeno od strane Ekso Bionicsa, no nije bilo inspirirano njenim tijelom. Nije napravljeno po mjeri. Stoga me izazvala da joj napravim nešto što je bilo malo ženstvenije, elegantnije, i lagano te kao dobri krojači, sjetili smo se da je izmjerimo digitalno. I učinili smo to. Izradili smo joj izvrsno odijelo. Nevjerojatna stvar koju sam naučio od Amande jest ta da puno nas razmatra 3D printanje i govorimo sami sebi: zamijeniti će tradicionalne metode. Amanda ga je pogledala i rekla: To je prilika za mene da povratim svoju simetriju i prigrlim svoju autentičnost. I znate što? Ona ne stoji mirno. Ona sada želi hodati u potpeticama. To nije kraj. 3D printanje mijenja personalizirane medicinske uređaje kakve poznajemo, od novih, prekrasnih, konformnih ventiliranih aparatića za skoliozu do milijuna zubnih nadomjestaka i prekrasnih proteza za ljude s amputacijom, još jedna prilika za ponovno emocionalno povezivanje sa vlastitom simetrijom. I dok mi ovdje danas sjedimo, možete se priključiti na bežični internet preko aparatića sa prozirnim poravnavačima, ili zubnih nadomjestaka. Milijuni slušnih pomagala se danas već printaju u 3D-u. Milijuni ljudi je usluženo danas pomoću tih naprava. Što je sa zamjenama za koljeno, koje su iz vaših podataka izrađeni po mjeri, i gdje su svi alati i upute 3D printani? G.E. koristi 3D printanje kako bi napravio novu generaciju LEAP motora koje će uštedjeti gorivo u iznosu od otprilike 15 posto i smanjiti trošak aviokompaniji za oko 14 milijuna dolara. Dobro za G.E., zar ne? Kao i njihove klijente i okoliš. Ali, znate, još bolje vijesti su te da ova tehnologija više nije rezervirana za korporacije dubokih džepova. Planetary Resources, startup za svemirska istraživanja izbacit će na tržište svoju prvu svemirsku sondu kasnije ove godine. Bila je djelić NASA-inog svemirskog broda, košta samo djelić njegove cijene, i napravljena je s manje od dvanaest pokretnih dijelova, i bit će poslana u svemir kasnije ove godine. Google je započeo s jednim vrlo smjelim projektom izrade blok telefona, Ara. To je moguće samo zbog razvoja 3D printanja visoke brzine koje može po prvi puta napraviti funkcionalne, iskoristive module koji se umeću unutra. Pravo lansiranje na Mjesec, osigurano 3D printanjem. Što je s hranom? Što ako bismo mogli, po prvi put, izraditi nevjerojatne slatkiše, poput ovog ovdje prekrasnog TED medvjedića, koji su jestivi? Što ako bismo mogli u potpunosti promijeniti iskustvo, kao što možete vidjeti kod ovog serviranja absinta, koje je u potpunosti 3D printano? I što ako bismo mogli početi stavljati sastojke i boje i arome u svaki okus, što znači da nam je ne samo ukusna hrana nego i personalizirana prehrana već iza ugla? To me dovodi do jedne od najvažnijih stvari u vezi 3D printanja. S 3D printanjem, kompleksnost je besplatna. Printer nije briga da li proizvodi najrudimentarniji oblik ili najkompleksniji oblik, i to u potpunosti okreće dizajn i proizvodnju kakve poznajemo naglavačke. Puno ljudi misli da će 3D printanje biti kraj proizvodnje kakvu poznajemo. Ja mislim da je to prilika za stavljanje sutrašnje tehnologije u ruke mladih, što će stvoriti beskrajno obilje poslovnih prilika te s time, svatko može postati stručni kreator i stručni proizvođač. Za to će biti potrebni novi alati. Nitko ne zna koristiti CAD, tako da razvijamo haptičke sprave, perceptualne uređaje koje vam omogućuju da dodirnete i osjetite svoj dizajn kao da se igrate s digitalnom glinom. Kada radite takve stvari, a mi također razvijamo stvari koje stvaraju fizičke fotografije koje se mogu odmah printati olakšat će se kreiranje sadržaja, ali sa svime nezamišljenim također imamo i nenamjeravano, kao što je demokratizirano krivotvorenje i sveprisutno ilegalno posjedovanje. Jako puno ljudi me pita hoćemo li imati 3D printer u svakom domu? Ja mislim da je to krivo pitanje. Pravo pitanje je kako će 3D printanje promijeniti moj život? Ili, drugim riječima, u koju sobu u mojoj kući će stati 3D printer? Tako da sve što ovdje vidite bilo je 3D printano uključujući i ove cipele na Amsterdamskoj modnoj reviji. Ovo nisu cipele moga djeda. Ovo su cipele koje predstavljaju nastavak njegove strasti za hiper-lokalnu proizvodnju. Moj djed nije doživio Nike-ovo printanje kopački za nedavni Super Bowl, a moj otac nije doživio kako stojim u svojim hibridiziranim 3D printanim cipelama. Umro je prije 3 godine. Ali Chuck Hull, čovjek koji je sve to izumio, je ovdje s nama danas, i zahvaljujući njemu, mogu reći, zahvaljujući njegovom izumu, mogu reći da sam i ja postolar. I stojeći u ovim cipelama, ja odajem počast svojoj prošlosti dok stvaram budućnost. Hvala. (Pljesak)